|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
22.08.2006., utorak
Zakašnjeli vapaj
|
Paor:
NAJSKUPLJA JESENSKA SJETVA
Hrvatski seljački savez upozorava - nikad teža i skuplja jesenska sjetva za hrvatskog seljaka. Iako su povećani poticaji, kažu, cijena pšenice najniža je od 1999. godine, a cijene repromaterijala stalno rastu.
Osim nafte koja je u posljednje tri godine poskupjela za 100 posto, tvrde, seljaci najskuplje plaćaju zaštitna sredstva kojima se koriste u proizvodnji. Prema zakonu ih ne mogu uvoziti sami, nego ih moraju nabavljati od ovlaštenih trgovaca, što se, smatraju, hitno mora promijeniti.
"Uvoze zaštitna sredstva u cisternama i ovdje ih samo raspakiraju, a nama zaračunavaju 300 pa čak i 400 posto marže na ta sredstva. Tako mi imamo jedna od najskupljih sredstva, kaže jedan moj prijatelj, u srednjoj Europi" ističe predsjednik Hrvatskoga seljačkog saveza Darko Grivičić.
vijesti.hrt
_________
Gle slučajnosti...I Paor je pisao o istoj temi (link) na svojem ondašnjem "blogu". Poanta je u tome što je to bilo još godine Gospodnje 2003.
Ne hvalim sebe, nego kudim naše paorske predstavnike, našu nepostojeće sindikate, naše jeftino politikanstvo, našu nemoć...
Pa zar trebaju 3 godine da oni koji sebe nazivaju seljačkim predstavnicima, uvide stanje stvari i kud ovo sve ide. Da li je moguće da su toliko vremena čekali mig od svojih političkih sponzora?
Ekonomisti kažu da se neki proizvod uvijek prodaje po najvećoj mogućoj cijeni koju može postići na tržištu. Tako je stanje i u hrvatskom agraru - deru nas i gule kolikogod mogu (država, trgovci prerađivači, mesari...), a sve to jer im se nema tko na pravi način suprostaviti...
|
|
|
