Ratnik paorskog srca

Sjetio sam se pjesme neil Sedake jer me moj Đuro ovih dana baš podsjeća na zaljubljenog tinejdžera. Tri dana ga nema kod kuće, onda dođe, jede na brzinu i opet izjuri van. tek se sinoć vratio, valjda se poželio prespavati negdje u toplom za promjenu. I ne može prestati jesti. Još me usred noći budio da mu dam jest, jer mu očito dvije večere nisu bile dosta. Nije više ona mačketina od ljetos, prepolovio se naočigled. Ali za promjenu nema krvi, ogrebotina, ozljeda, izgleda da je uspio nadjačati glavnog konkurenta iz okolice.
rekli su mi da su ga vidjeli s lokalnom macom sive njuške kako se smuca okolo. uostalom, dotična ga je jednom došla tražiti na balkon, tako da izgleda mala voli plavušane ;o)

Srećom da glavna prometnica nije blizu. u stvari je, ali između je pravi zid od kuća, pa on uglavnom ide na drugu stranu. Ne bih ga dao kastrirati nikad. Makar kraće živio, nek proživi život kao spada. Moram priznati, nedostajao mi je malo ova tri dana. Čisto mi bilo drago kad nam se sinoć uvalio u krevet.

A petar nam se nešto prehladio, pa nismo dvije noći spavali. No nema više temperature, pa nije ništa alarmantno. Nos curi, ali to je sudbina trogodišnjaka.
-

Kad je mom Perici bio rođendan, prokleti se blog uređivao, tako da ću sada u inat ovaj post staviti pod pravim datumom, a ne datumom pisanja.

No, dakle. Tri su godine prošle otkada sam svoje malo zlato rvi put ponio na rukama, onako malog, golog i krezavog. Uvijek se jsetim kako je prestao plakati kad sam mu počeo pričati. tako je počela naša veza. Kasnije mi je najdraža govorila da sam toliko oko djeteta da bih ga dojio da mogu.
Zašto ne? pepe je najljepše što mi se u životu dogodilo, i zašto mu ne bih posvetio svog vremena koliko god je moguće? Nikad neću razumjeti muškarce koji svu brigu oko djeteta prepuste ženi. To je jadno. Ako imaš djecu samo zato da bi ih imao, onda nemoj. Nije to ni obaveza ni 'red'. To je malo ljudsko biće koje treba kamion ljubavi i pažnje da bi odraslo u normalnu osobu. Kolko god da mu pružiš nije previše.

Jučer ujutro smo se nas dva igrali s lego dvorcem koji je dobio od 'usvojene' tetke (jer pravih nema) za rođendan. Uz dvorac ide i katapult. vrištao je od sreće kad je prvi put uspio ispaliti iz katapulta istrošenu bateriju i srušiti kulu na dvorcu. Tako se počinje s osnoama balistike. ma šalim se. Ali tko zna, jednog dana, kad bude pisao zadaću z fizike, možda mu neke stvari bolje sjednu na mjesto.

Glavno da smo se mi nalsavili, najeli torti i napuhali svjećica, jer nema rođendana bez svjećica.
I da, od svoje kume je dobio bubnjeve. Samo čekam da na vrata sobe napiše 'Ringo je bog!.
A fora su bubnjevi, izlgedaju ko pravi, samo umanjeni.

Ljubavi moja mala, sretan ti tleći lođendan!

Izgubljeni komentari:(09.03.)

Sjećam se, bile su rane devedesete. Ne znam točno koja godina. Bio je rat svuda oko nas. na Brod su padale granate, dečki su ginuli po ratištima, groblje se širilo, ali Slavonija se nije dala.

I pojavio se jedan pjevač, nepoznat do tada, nije mu ni glas bio bogzna što, ali se pojavio s pjesmom koja kao da je epitomizirala sve što su slavonci tada osjećali, sve strahove, nade, borbu i ponos.

Pjevala se u skloništima dok smo preko radija slušali o oborenim JNA zrakoplovima. Pjevala se na svadbama, pjevali su ju dečki na ulici, iz čistog prkosa prema životu. Ostala je urezana u srca svih koji su proživjeli te godine. Mnogima od nas suze krenu na oči kad ju čuju i dan danas.

Pjesma je bila, već znate, Ne dirajte mi ravnicu, a pjevač Miroslav Škoro. mada je pjesma postala još popularnija u izvedbi Zlatnih Dukata, meni se njegova više sviđala. bila je nekako...svečanija.

A sad, nekidan, gledam na TV reklamu, taj isti škoro, koji se u međuvremeu dočepao položaja u industriji glazbe, nasnimao kojekavih pjesmuljaka u stilu 'milo, moj je', i pokumio s Thompsonom, sad reklamira salamu uz povik 'ne dirajte mi sendvič'

!?!?!

WTF!?!

Je li moguće da mu je postalo toliko svejedno? je li moguće da je zaboravio koliko ta pjesma znači kolikm ljudima? Ili mu jednostavno nije stalo?

Opet je Mamon progovorio glasnije od muza.

Škoro, prodao si se! i to jeftino!!

Sream te bilo!

zapela ti salama u grlu dabogda! Nisi baš tolika sirotinja da su ti te pare toliko trebale.

Počelo je sa Shrekom 2. kad smo kupili DVD, isprva smo ga gledali samo na engleskom, a onda je najdražoj palo na pamet da malo prebacimo na hrvatski, da i pepe bolje razumije. A onda kad je magarac počeo kajkati malo mi se rigalo. Al ajd dobro, on je kao neki lik iz naroda, i u filmu nitko drugi nije kajkao. A Mlikota kao Shrek ej bio još gori sa svojim totalno neodređenim govorom u kojem je tu i tamo poneki ikavizam.
Onda Potraga za Nemom. Crtić izvrsne sinhronizacije. Doduše u njemu kajka nekoliko likova , uključujući i nema, ali predominiraju dalmatinski dijalekti, s obzirom na maritimnu orijentaciju crtića. A ima i osječkog, koji se sasvim fino uklopi (neću reći slavonskog, jer je slavonija ipak malo šira od osijeka).

A dalje? Strahote. Recimo, Bambi. Svi živi kajkaju. Što djetetu iz recimo splita znači izraz 'popiknul se'? Čista bezobraština. Lupko kajka, bambi kajka, felina, Cvjetić, svi odreda purgeri. pa bogamu! I što dalje to više. Koji god crtić pogledaš, svi likovi redom kajkaju. E pa jebemumiša! Ima u hrvatskoj i drugih krajeva osim Zagreba i šire mu okolice. uopće nije u redu jedan dijalekt nametati čitavoj zemlji, i to najosjetljivijoj populaciji. Za koji klinac onda imamo književni jezik? Čak i u zagrebu u kom živi, recimo 700 000 ljudi, nisu svi ni rođeni ni odrasli tamo, niti svi govore kajkavski. To je čisto iživljavanje jedne grupe koja se dočepala 'moći' na ovaj način i sad terorizira cijelu zemlju. A kome da se čovjek potuži? "Ta njega nitko ne sluša, ni braća koja lutaju".

Nije dosta što su usred rata i siromaštva popločavali ulice ružičastim granitom. Sad nam još i govor nameću. Bogme, dođe mi da sina počnem učiti engleski.

Upravo sam saznao (hvala IMDB-u) da je film Sahara, kojeg sam pljuvao na blogu prije nekoliko mjeseci remake filma iz 1943, s ni manje ni više H. Bogartom u glavnoj ulozi. Nadam se da je original nešto bolji, a morao bi biti, ako ništa drugo zbog kvalitetne ekipe. osim toga, tada je takav film imao nekog smisla. 50 godina kasnije? ne znam baš. A prema sinopsisu koji sam našao, ovaj noviji je doslovno preslikan. U svakom slučaju, nema razloga da mijenjam mišljenje o njemu. Nabolje.

toliko godina moj mali brat puni na današnji dan. Mali brat! Sjećam se kad je imao 3 godine i upao u rupu s vodom idući za mnom, mada sma mu reako da ne ide! A vidi ga sad. Faca je i uspio je napiustiti rodni grad otselivši u meku svih hrvata.

Braco, sretan ti rođendan!

Ala brzo rastu :o)

Bilo je to prekjučer. prinčipe i ja bili sami kod kuće jer nam je mama otputovala u ZG glede ispita te upisa treće godine. I tako gledamo Aladdina, on na podu, ja na kauču, i vidim dijete se nešto češe po slabinama, nešto se tamo crveni, priskočim kadli tamo-moj pepe ima kozice! Dostigla ga vrtićka epidemija koja traje već mjesec dana. Ko pravi zdravi dečko svoje dobi nije imao nikakvih uvodnih simptoma, ni febriliteta, ni kihuckanja, ni kašljuckanja, nego se samo osuo. ja ko pravi mladi infektolog i vjerni sljedbenik svoje klinike napravim otopinu hipermangana (blagu) i natapkam mu njegove koze. navečer je lijepo zaspao a ja sam nazvao šefa da uzimam idući dan slobodno jer nema mi tko čuvat potomka. I nema, jer su baka i dida, oni koji su u penziji, baš taj dan išli na izlet u ZGB.

I tako ja njega navečer smjestim u krevet, ko ajd, naspavat ću se barem. Mda. Da nije dvaput tražio da ga pokrijem i treći put da ga smjestim k sebi u krevet. Al ajd široko je kad mamice nema pa me nije lupao nogama. i sve pet.

Jučer su se točkice počele drastično širiti, puno ih lice, kosa (gdje je neke i raščešao dok smo ih našli), leđa i prsa, a sad ih ima i po nogama ter rukama. I mažem ja ko blesav hipermanganom, popdne dođe i mamica, a navečer nastane cirkus. Dijete se češe ko blesavo, kuka da ga svrbi, ne može zaspati. Kad sam četvrti put nakon lijeganja ustao da ga smirim, pogledao na sat i ustanovio da još nije ni 3 pao sam u očaj. gotovo zaplakao. Shvatio sam da je noć propala, jer će se nastaviti u istom tonu. A ja očajno slabo podnosim nedostatak sna.Tad sam rekao da smo ga trebali cijepiti jer vrijedilo bi dati 700 kuna samo da se ovako nešto nije dogodilo. jadničak mali. i dakako zaspao je pred zoru a i mi s njim. S tim što smo mi ustali u 6,a on u 8. Došli su baka i dida, ostali s njim. A ja sam rekao k vragu i moderni principi, nek najdraža kupi tekući puder s anestezinom i donese ga kući (prirodom posla ona to može, radi na terenu) te namaže dijete. I sad ga ne svrbi, zvao ja baku. Probudio se u 8, zaspao opet u 9. A ja sam vozio auto ko da sam napušen. Draga puno bolje podnosi nedoatatak sna (po vlastitim riječima-valjda posljedica 9 godina rada u smjenama), tako da ako vam se ovaj post čini smušeni, u pravu ste. to je samo odraz mentalnog stanja njegovog autora. i da nisam provjerio svaku riječ nakon što sam ju napisao, valjali biste se po podu od smijeha. (VPPS-je li to hrvatski ROFL?). A ja sad idem užicat još jednu kavu kod sestara. Sreća da nema posla u ambulanti, jer tko zna što bih ljudima napisao. Imate vaginu, ovaj, anginu?

Trajat će tjedan dana. tješim se samo da je vikend blizu, a u nedjelju sam dežuran pa ću se naspavati ;o)