Ratnik paorskog srca

Tek sam sad vidio da su oni kreteni iz Slobodne Dalmacije stavili bez pitanja i dpouštenja slike Nuki u svoje novine, a vidjeh to kod Bigmamme na blogu. Jebote, dokle je došlo! da ne smiješ stavit sliku svog djeteta na blog a da se ne bojiš neće li izaći u novinama, kao ilustracija boktepitačega!?! Znam, svi mi koristimo slike s neta, ali ipak...u dnevne novine?? Nije li to ipak malo previše?

Evo moja poruka gospodi iz novina raznih: Sve slike mog djeteta i mog mačka te moje kuće ovdje su moje vlasništvo! Copyright, ako hoćete. Mačka možete objavljivat gdje hoćete, al dijete i kuću mi ne dirajte!

Ovo ne važi za blogere. oni smiju i kuću ;o) ako pitaju prvo, naravno.

A oni lažljivci iz 24: Vi ne smijete NIŠTA!

navalio nešto moj šef ovih dana na mene da upišem doktorski studij. kao, odjel će biti na boljem glasu, to je super, to nam treba it ako dalje. Sve je to kao sugestija, nije nikakva obaveza, al eto bolnica plaća, a nama bi dobro došlo, a ja sam kao baš za to kandidat.

A mene pomisao užasava. Taman kad sam pomislio da sam se riješio učenja i ispita, sad opet ovo. I da opet tjednima budem odvojen od mojih najmilijih dok slušam nekakve predmete od kojih nikakve koristi neću imat u životu, da se silim na učenje za ispite koji me ne zanimaju, da na kraju opet moram pred nekakvu komisiju...ajme preznojim se pri pomisli. Znam da u ovoj struci čovjek mora stalno učiti. Ali zaboga, učiti stvari koje mu trebaju u praksi a ne nekakve znanstvene kerefeke. ja se ne želim baviti znanošću. želim obavljati svoj posao pošteno, i uživati u obiteljskom životu. Samo mi još kojekakve titule trebaju! kakav gubitak. Život je samo jedan a ja da ga trošim na to.

No, vjerojatno neću moći izbjeći, kad je već tako vehementno zapeo. No, s druge strane, shvatili smo najdraža i ja da ne možemo živjeti tako da oboje studiramo. I ovako dok jedno štreba i ima turnuse, život je duplo teži, a i dijete trpi. Da smo oboje...pobili bi se. Ili pocrkavali od umora. tako da, kad već ne mogu izbjeći, tražit ću da odgodim dok ona ne diplomira, dakle jedno godinu dana. A do tad se možda dovoljno i oporavim da mi to ne padne tako teško. Možda. Dr. sci, je, moš si mislit.

Jebala ga sibirska ciklona! Sinoć nam je crklo prokleto grijanje. tio se ja kupati, kadli nema tople vode. Oem pogledati bojler, a na njemu temperatura 12 stupnjeva i štogod ja napravio, ne mrda. radijatori se postepeno hlade. Najdraža i pepe naveliko spavaju, zagrijani pod jorganom. Ali kako će biti do jutra? Ako je vani minus beskonačno ko ovih dana, kuća će se pretvoriti u skladište za svježe meso. A bogme u 11 navečer baš neću zvati servise, pa da me pošalju u materinu.
Tako sam ja legao u trenerci (jer pidžame nemam, zadnju sam nosio valjda u prvom srednje), a prema jutru sve hladnije i hladnije. na kraju se i potomak probudio, morali smo ga staviti k sebi u krevet da se zagrije. A jesma se onda i naspavao. Imam prokleto lak sa, za razliku od njih dvoje, i čim me nešto dotakne ja se probudim. A pepe se rado rita u snu. Još se dobro i držim kako sam spavao.
A ujutro-ledara. Kuća hladna, došlo mi za plakat od muke dok sam se oblačio. Navukao sam gornjid io trenerke preko dolčevite, samo da izdržim nekako. malca sam oblačio ispod jorgana. Sav sam bio sretan kad je grijanje u autu počelo raditi.
Ko za inat nisam ponio mobitel od kuće. pa sam iz šefove sobe morao zvati servis. i na trećem broju napokon dobio majstora koji ide po kućama. I angažirao punca i punicu da dežuraju u kući. Nazvao sam priej sat vremena, nije još bio došao. A radijatori počeli grijati! Samo da sad ne dođe pa mi kaže da ništa neće raditi! Može mi se ista stvar ponoviti večeras, a što ću onda? najvjerojatnije bojler nije servisiran otkad je postavljen, prije 3,5 godine, a prethodne vlasnike bolila neka stvar, oni su i tako bili u Nemčiji i dolazili za blagdane.
Sad čekam rasplet, morat ću nazvati ponovo da vidim što se radi i da li se išta radi.
Još kad i netko kaže da voli zimu. taj mora bit lud. hrmpf!

Update: nakon što su punac i punica dva sata čekali majstora u ledenoj kući, i nakon što je najdraža morala intervenirati kod njegovog šefa, ovaj se pojavio, dopunio sistem zakom, rekao da treba temeljito čišćenje kad prođe sezona grijanaj i naplatio 230 kn. od kojih je 100 izlazak na teren. pa šta sam trebao, skinut bojler sa zida pa mu donijet? No, sad se barem grijemo normalno. A izgleda evo i da danas zima popušta.

Sinoć sam popizdio.

naime, kako baš ne gledam dnevnike i slične informativne emisije, tek sam sinoć saznao za tu novu odredbu o nošenju fluorescentnog prsluka kad se noću izlazi iz auta.
Pobjesnio sam i počeo urlati. A zašto?
Prvo-kažu da ga se mora imati u kabini automobila. A gdje u kabini moliću lijepo? U vratima, da zapinjem nogom za njega svaki put kad ulzim i izlazim, da ispada i da ga na kraju izgubim? Ili možda u pretincu, koji mi je i tako pun' otkud ikom pravo da mi kaže što ću ja držati u svom pretincu? kamo ću s CD-ima?
Drugo, rekli su, barem tako jučer, da ga se mora obući svaki put kad izlaziš noću iz auta Pa jesu oni normalni?? Šta, kad idem recimo u kazalište, skockan, u odjelu i mantilu, mroam obuć to govno na sebe da bih prešao cestu? Ili kad idem kod kuma na kavu, jel moram to navuć na sebe da bi se kretao po vani? Je li itko od njih uopće probao kako je to oblačiti nešto dok sjediš u autu?
razumijem da bi to bilo zgodno imati na sebi kad ti recimo ode guma na autoputu. Dosta je ljudi već tako stradalo. Ali onda tit reba stajati u prtljažniku i oblačiti se kad ideš nešto popravljati. Što je slijedeće? hoće li nam zabraniti voziti u kratkim hlačama? Hoćemo li se morat kompletno presvlačit kad ulazimo u auto i izlazimo iz njega? Orwelle, gdje si? smiješ nam se s nebes, skupa s Huxsleyem.

Dvije riječi: policijska država
Ovo je najobičnije zadiranje u slobode i prava pojedinca. Da ne spominjem da je očito opet u pitanju nekakava provizija nekome, il se netko hoće riješiti neprodanih zaliha a ima veze u vladi. Kome se čovjek može žaliti? Živio Kim Jong Il!

Prošla je i ta 2005, i daleko joj lijepa kuća. Bila je sva u speedu, nervozna, užurbana, prepuna dodatnih obaveza, potreba i želja. nadam se da će ova biti ipak malo mirnija. S učenjem je gotovo, barem za mene, mada moja Ratnica ima još godinicu pred sobom, a ovaj mjesec će biti osobito lud. nadam se da ću se više viđati s prijateljima, a manje s rodbinom. da ću više putovati iz gušta, a manje iz potrebe. Da će biti više poroda, a manje sprovoda. Više novca, a manje posla.

Novu smo dočekali u sastavu tri (m)bračna para, jedan živahni trogodišnjak, jedan mačak i jedan zlatni retriver. Naravno, zadnja dvojica nisu bili u istoj prostoriji, jer ne znam kako bi to izgledalo. Popilo se, pojelo se, plesalo se. Što više čovjeku treba? Pepe je izdržao do pol jedan, sve u nadi da će nas pustiti da dulje spavamo, jer mi smo do pol 4 bili na nogama. Kadli cvrc! Evo njega u pola devet "Petal se napavo!". pa si ti misli kako smo izgledali cijeli taj dan. Suvišno je reći, kad je on spavao poslijepodne, i mi smo.

A svečani stol je bio postavljen raznim đakonijama za samoposlugu-od klasičnih narezaka, kobasice, čvaraka (baj Iva, nisam te zaboravio), pa rolada od lisnatog tijesta i mljevenog mesa (rad moje malenkosti), zapečena tjestenina bez sira (izvrstan recept, stavit ću ga jednom), pašteta od tunjevine, domaća jetrena pašteta, humus...svega za svakoga. Pilo se pivo-prvo kilkenny pa žuja, te vino sivi pinot Jeruzalem Ormož-bogamu otkud slovencima tako dobra vina??-votke razne, amareto za ženskinje, šampanj u ponoć...

Bilo je veselo. Nadam se da će tako i ostati.

Puno zdravlja i ljubavi u Novoj želi vam vaš ratnik. Ne želim vam novce. Bez ovo dvoje oni puno ne vrijede. A uostalom, za njih se sami potrudite ;-)