Ratnik paorskog srca

Sjećam se, bile su rane devedesete. Ne znam točno koja godina. Bio je rat svuda oko nas. na Brod su padale granate, dečki su ginuli po ratištima, groblje se širilo, ali Slavonija se nije dala.

I pojavio se jedan pjevač, nepoznat do tada, nije mu ni glas bio bogzna što, ali se pojavio s pjesmom koja kao da je epitomizirala sve što su slavonci tada osjećali, sve strahove, nade, borbu i ponos.

Pjevala se u skloništima dok smo preko radija slušali o oborenim JNA zrakoplovima. Pjevala se na svadbama, pjevali su ju dečki na ulici, iz čistog prkosa prema životu. Ostala je urezana u srca svih koji su proživjeli te godine. Mnogima od nas suze krenu na oči kad ju čuju i dan danas.

Pjesma je bila, već znate, Ne dirajte mi ravnicu, a pjevač Miroslav Škoro. mada je pjesma postala još popularnija u izvedbi Zlatnih Dukata, meni se njegova više sviđala. bila je nekako...svečanija.

A sad, nekidan, gledam na TV reklamu, taj isti škoro, koji se u međuvremeu dočepao položaja u industriji glazbe, nasnimao kojekavih pjesmuljaka u stilu 'milo, moj je', i pokumio s Thompsonom, sad reklamira salamu uz povik 'ne dirajte mi sendvič'

!?!?!

WTF!?!

Je li moguće da mu je postalo toliko svejedno? je li moguće da je zaboravio koliko ta pjesma znači kolikm ljudima? Ili mu jednostavno nije stalo?

Opet je Mamon progovorio glasnije od muza.

Škoro, prodao si se! i to jeftino!!

Sream te bilo!

zapela ti salama u grlu dabogda! Nisi baš tolika sirotinja da su ti te pare toliko trebale.