Korak od sna

Archer je američki crtić koji bi se najbolje opisao kao spoj Alan Forda i Mad Mana. Paralelna stvarnost u kojoj SSSR još postoji, svijet je pomalo zastao u nekom čudnom miksu šezdesetih i osamdesetih, ali s Internetom, Crtić se sastoji od elemenata serijala Jamesa Bonda, svih mogućih angloameričkih špijunsko-akcijskih filmova, s posebnim fetišem na Top Gun. Predivno nešto.

Teško je objasniti nekome tko nije gledao ovaj crtić kakva je dinamika crtića. Crtić funkcionira na premisi da ništa ne funkcionira. Špijuni su prikazani kao djetinja bića sklona pucnjavi, alkoholu i seksu (i to perverznom seksu). Bogataši su ludi, svi ljudi su pohlepni, glavni lik Archer je traumatizirani zatočenik ambicija vlastite majke, koji koliko god da popio i poševio, i dalje je zaljubljen u glavni ženski lik Lanu, koja je meni napisana baš onako kako treba; Lana je crnica sklona zelenjavi (u ideološkom smislu), nesigurna u sebe jednako kao Archer, totalno pomaknuta. Teško je opisivati likove, ali svi su traumatizirani nečim, što seriju, unatoč svoj nadrealnosti, čini vrlo životnom. Nema lika koji nije pomaknut, a svejedno osobno bih mogao raditi u takvom okruženju i živjeti u svijetu u kojem se furaju fićeki, bilo izvorni talijanski, bilo ruska kopija ZAZ 965, a zakleo bih da je u afričkim dogodovština fićek bio iz Kragujevca. Nema gotovo auta iz šezdesetih koji nije prodefilirao seriju, uključivši i Renault 4. Plus toga, istočnonjemački operativci su napravljeni kao zajebancija na njemački film "Lola rennt". Svaka epizoda je riznica takvih ludorija.

Sjedište KGB-a i sparkan ZAZ 965 ispred njega.

Posebna priča je ludi znanstvenik Krieger, koji je po svemu sudeći Hitlerov klon, svojevrsni Mengeleov sin, čovjek bez ikakvog morala, koji se zapravo slike suvremene prirodne znanosti, dakle nema morala, za novac bi napravio apsolutno sve, a unatoč svemu dok se pojavi na ekranu znaš da će biti nešto dobro. Nitko nije pošteđen, od disfunkcionalnih sovjetskih špijuna, bogataških maloljetnih plavokosih derišta koje zavode koga stignu, jednostavno, ovo je svijet od kojem bi se prosječnom moralnom čistuncu digla kosa, a unatoč svemu likovi pokazuju uvijek zdravu dozu vjernosti, čak svojevrsno poštovanje spram svoga zvanja, iako ih sve konkurentske špijunske "tvrke" smatraju najgorom agencijom na svijetu. (Archer je pijan indirektno smaknuo nekolicinu vlastitih agenata.)

Primjer ženskog lika iz Archera.
Inače, ovakav tip žene autoru ovog bloga redovno pomuti pamet.

Osoba koja je apsolutno najbolja u seksu je debela Pam, koja ne diskriminira po spolu. Gay agent Ray dobiva svoju porciju gadnog podjebavanja povodom svoje ljubavi spram istoga spola. Doduše, osim uobičajnih ovisnosti, serija često zađe u ozbiljnije vode; kao što su rak, nevraćene ljubavi, obiteljski odnosi, kao što više puta rekoh, sve je pomaknuto, ali sve je vrlo životno.

Ako niste gledali nijednu epizodu, a muško ste koje voli špijunske filmove (ne znam nijednu ženu koja voli ovu seriju, uglavnom samo muškadija voli ovakve ludorije i blage perverzije), ovo je serija za vas.

Da, Archer izgleda kao Don Draper/Jon Hamm.
Da i nema nikakve političke korektnosti.
Prava uživancija za sve one koje imaju smisla za humor.
Svi ostali (klerikalci, članovi SDP-a i HNS-a, politički korektni pripadnici gejlezbo zajednice, feministkinje treće generacije), zaobići u širokom luku.

Pero Panonski

Lažni Dan državnosti (25.06., "Škrabalovo 1") i nikad zaživjeli Dan neovisnosti ("Škrabalovo 2") spomenici su hrvatske gluposti. Hrvati su ništa posebnije pametniji narod, a ništa posebnije glupi od ostalih, ali na način kako ne poštujemo sebe, na način kako samo nefunkcionalni po pitanje feel-good faktora, tu smo europski prvaci. Doduše, u vlastitoj neovisnosti pokazali smo se krajnje zavisnima. Dvadeset i dvije godine nakon onoga ružnoga i napetog 8. listopada 1991. kada se u Zagrebu svirale non-stop sirene, a u podrumu jedne od INA-nih zgrada (vid vraga, opet INA) Sabor, onako zastrašeno proglašavao neovisnost (Šeks sam sebi namjestio da proglasi RH neovisnom), pokazalo se da je država i dalje u raljama bivših komunista i bivših udbaša. Trebalo je ući u EU da se osvijesti da je Hrvatskoj potreba bilo kakva lustracija i da je Franjo Tuđman očito zajebao stvar kada je po ruskom modelu (svaki saveznik je dobar saveznik) stvarao Hrvatsku. Doduše, Tuđman je umro 1999. i od tada se moglo nešto napraviti, ali nije. Ispada da je Socijalistička republika Hrvatska samo maknula Socijalistička i postala kozmetički RH, dok su istinske poštenjačine ginule na bojištu, a u krajevima s miješanim stanovništvom ljudima gorile kuće, ovisno o tome tko je bio većina, a tko manjina.

Najveći političar u povijesti Hrvatske je Isidor Iso Kršnjavi. Sposobni Slavonac, koji je mijenjao stranke kao čarape, počeo kao pravaš, pa se priklonio Strossmayeru i onda ga ižmikao za pare, pa onda prešao Khuenu i njega ižmikao, te nakon što je pao sa 1895. na 1896. otišao, tj. vratio se u Čistu stranku pravu. Taj plemenitaš je sagradio sve što Zagreb čini Zagrebom i ostavio iza sebe hrpu institucija bez kojih bi Hrvatska bila Moldavija. Sve one i danas postoje. Zanimljivo, Imota Stipe Šuvar, koji se našao na istom ministarskom mjestu kao Kršnjavi, iza sebe je također nešto ostavio; preuredio je školski kompleks, koji je digao Kršnjavi, u Muzej Mimara, napravio MGC na Gornjem gradu, danas Klovićevi dvori, započeo gradnju NSK. Napravio je blesavu reformu, ali barem je radio. Imao je od svih komunista najbolje namjere. U nekakvom graditeljskom smislu, ispada su da dugoročno Kršnjavi i Šuvar nešto napravili, dok svi ostali ostavili malo. Starčević i Radić su ostavili jako nasljeđe, u smislu nacionalnog identiteta, Tuđman je bio prvi predsjednik i pobjednik u ratu. I to je to. Mislim, od pokojnih, ljudi kao što su Paradžik, Gotovac, Savka&Miko su sigurno za cijeniti, ali povijest ih neće staviti u prvu ligu. Kršnjavi, Šuvar, Starčević, Radić i Tuđman. Šaroliko društvo, ali imali su nekakvu viziju i znali su je ostvariti. Još će mnogima starim ljudima suzama poteći na spomen Stipice Radića.

U odnosu na spomenute, tko će pamtiti Milanovića? Linića? Marasa? Pretty Boy Grčića? Tko će znati za Milanku Opačić? HNS-ov odred nesposobnjakovića najbolje uobličen u staljinistici Andrei Zlatar? Ovo su ljudi koji siju smrt, koji siju beznađe, ljudi od kojih se ova zemlja neće oporaviti desetljećima. Od 1861., jedina gora situacija u ovoj zemlji je bila od 1941. do 1945. kada je bjesnio građanski rat i kada je život bio jeftin. Za Domovinskog rata, zemlja je bolje funkcionirala nego sad. Usred rata su jedan omraženi Škegro i još jedan INA-nin kadar Nikica Valentić spasili državu od kompletnog bankrota. Sada je mir, a ova kabala smrti, ova udruga maloumnih zlonamjernih idiota, personificiranih u SDP-u i HNS-u, sve će uništiti. Što je najgore, to dobro oni sami dobro znaju i zato se ih može krstiti najgorim epitetima. Nisu kao Poncije Pilat ili kao židovski vođe koji su osudili Isusa na smrt, oni stvarno nisu imali pojma što rade. Ali ovi vrlo dobro znaju. Vrlo dobro znaju da uništavaju egzistenciju oko 4 milijuna ljudi. Svako nerođeno dijete zbog ove krize kao da su osobno ubili. Svaki uništeni ljudski život zbog otkaza, to je njihovo djelovanje. Da nisu lagali prije izbora kako znaju i kako su bolji od HDZ-a (gori su od HDZ-a), ne bi bio problem. Ova vlast su doslovce ubojice, najgori šljam u povijesti Hrvatske, jer nisu u ratu, a uništavaju i razaraju državu, razaraju narod, ništa im nije sveto osim vlastite priglupe guzice. Prokleto im bilo. Očito da ću ovo pisati sve dok ne siđu s vlasti, jer bolje od ovoga ne znaju.

Ali unatoč ovome crnilu, ne smije se prestati nadati boljoj budućnosti. Ova zemlja je puna izvora, bilo prirodnih, bilo intelektualnih. Ovdje žive toliki obrazovani i sposobni ljudi. Treba nam budućnost u kojoj politička podobnost ili rodijačka veza neće biti prisutna i presudna. Čvrsto vjerujem u bolju budućnost, čvrsto vjerujem da će ovdje se moći živiti bez partizana i ustaša, bez udbaša, bez pritisaka Europske unije i da će jednoga dana, sreća, sudbina ili dobri Bog nam se konačno osmjehnuti. Znam da je to naivno, ali nema drugoga načina. Nijedan narod ne zaslužuje biti nesretan i živjeti u intelektualnoj i fizičkoj bijedi, jer svaki narod posjeduje dobra i dobro, pa i hrvatski.

Hrvatska moja, kao što reče pokojni kum Drago tamo nakon sloma Proljeća, pusti da ti leut svira!

Pero Panonski

U ovom svijetu nafta je pokretač. Ako imaš nafte, onda možeš imati nakaradnu vehabijsku diktaturu profila Saudijska Arabija u kojoj službene vlasti mrtve-hladne tvrde da upravljanje automobilom šteti jajnicima, ali nije bio problem financirati džihadiste u Siriji razjebavši tako zadnju zemlju sa značajnijom kršćanskom manjinom na Bliskom Istoku, sve naravno s blagoslovom Amerikanaca koji u isto vrijeme lupaju nesnosne pare u Izrael, primarno iz religijskih razloga, a opet šutke gledaju na saudijske ludosti. Licemjerje na kvadrat. Kao i sve ostalo u životu.

Kaže Večernjak (Kako taj izraz je umro, valjda je prekajkavski, pa vlasnicima istoga smeta, a tko je ono vlasnik? Tko ono iz Austrije zajednički drži te relativno podnošljive novine spram Yutarnjeg?) da Mađari traže 3 milijarde eura za INA-u, dok su je platili 1,2 milijarde. Jeb'ga, nije Mađarska Caritas. Kaže jednako tako da nema para RH za vlastito čeljade. INA je izvor svog udbaškog zla. SDS/SDB je držao vanjsku trgovinu jer se time financirao. U Hrvatskoj je bila motor ekonomije i bilo ju je ludo prodavati, ali trebalo je svim vlastima para. Npr. Đureković je bio naivni i pošteni INA-in menadžer prije nego što je šmugnuo u Njemačku i prije nego što mu je Perković dao rascopat glavu sa sjekirom (ti bekini i pokvareni Nijemci sad bi ga sudili, a radio je samo po udbaškom PS-u, Rankovića i Steve Krajačića mi). Koliko su samo INA i njezine kćeri tvrtke prehranile usta. Ja znam dosta ljudi koji su egzistenciju služili i služe tamo. Znam da godinama očekuju Ruse i da se plaše istih.

Dakle, ludost bi bilo ne kupiti INA-u. Koliko god da došla. Ali nema para. Već dvije godine je HDZ na vlasti i krade li ga krade. Što nije HDZ na vlasti? Naj me jebat, Milanović nije hadezeovac? A da nije. SDP-ovac je. Dakle SDP se pokazao efikasnim u više stvari; uništavanju ekonomije, širenju beznađa, rodijačko-kumskom zapošljavanju, izmišljanju radnih mjesta za svoje, a Milanović prednjači u katastrofalnoj vanjskoj politici. Mislim, kakva jebena hidrogenska bomba, SDP je majka svih katastrofa.

Dakle, treba otići Amerima s Linićem zavezanim kao u "Kad jaganjci utihnu" i pokazati im plodove dvije godine vladavine SDP-a. Kakav crni džihad. Kakvi građanski ratovi. Linića kao savjetnika MMF-a u bilo koju Amerima neprijateljsku zemlju i za dvije godine sve, ali sve će propasti. Pa barem onda možemo izvući tri milijarde za INA-u. A tako možemo svakog ministra iz ove sotonske koalicije SDP-HNS.

Pero Panonski

Prezirem filmove koji se bave krajom svijetom. Zanimljivo, jedan od najomiljenijih crtića mi je bio Thundarr the Barbarian, istinski trash crtić s početka osamdesetih, njega sam pak gledao u devedesetima na Cartoon Networku, onom starom i dobrom kojeg više nema. Ali kraj svijeta? Cijela apokalipstika je nastala iz židovske uvrijeđenosti na Gospoda. Princip, mi jedemo govna pod Rimljanima, ali Jahve je bog ljubomoran, pobit će dragi Bog sve one koji su kinjili Židove, jest će lavu i prašinu, Sodoma i Gomora će biti mila majka spram onoga što se sprema Rimu kada ih Gospod dohvati. I onda dođe stvarno Bog na zemlju, nosi sandale, pije vino, radi kao obrtnik, ima obiteljskih problema, nađe tamo nekakve ribare, carinike i slični socijalni šljam da se druži s njima (uključivo strance, kurve i sav taj "prljavi" svijet koje prosječni Židov, kao i prosječni Hrvat-lažni katolik, srčano mrzi), nije čudo da su ga Židovi razapeli, jer kakva sad to "mir na zemlji" spika, kada mi tu patimo. Isuse, kako te nije sram? Pobijte sve Rimljane, Židove napraviti gospodarima svemira i adios. A ne tu nekakve spike o ljubavi.

Onda pak Isus uskrsne, ode na nebo, opet ništ konkretno ne kaže i nikako da se vrati. Onda kršćani postadoše popularni za progon i posvojiše židovske poglede na kraj svijeta; mi dobro, vi zli. Kršćani na nebo, svi ostali u pakao. Funkcioniralo bi to super da nije bilo Pavla iz Tarza, toga čudesnog sveca, kojega je pak navedeni Isus strefio ispred Damaska, pa odlučio širit vjeru na pogane, pritom kao hardcore nacionalist spašavajući Židove, objašnjavajući to lijepo u Poslanici Rimljanima; Židov se spašava bez obzira na sve, što je pak danas, bez zajebancije, mrtav ozbiljan, baza američke politike spram Izraela (SAD su protestantske i tamo su politika i religija u braku, dok su doduše crkva i država odvojene, ali Europljani, koji su od 1789. sterali kršćanstvo na marginu ne mogu to uopće pojmiti u kojoj mjeri kršćanske protestantske crkve gospodare Amerikom, jednako kao što UDBa gospodari Hrvatskom). Taj ludi Pavao, kada se čita, na način koji ga je čitao Origen, ispada da se sve živo i mrtvo spašava, pa se onda čovjek pita, a dobro Gospode, pomogao ti sam sebi, čemu ovakva muka od života?

I sad smo opet u ovoj fazi kraja svijeta. Vrlo opipljivo, pola mlade Europe je nezaposleno. Ono što me živcira i što mene osobno dira, da sam i ja među njima. I dosadilo je biti nezaposlen. Za Legiju stranaca nisam, iz samostana bi me izbacili jer bih čitao stvari koje se ne smiju i gledao pornografiju na netu, a imam tu grozno i štetnu tendenciju da imam osobno mišljenje, kojeg se uglavnom držim i nakon ovoliko godina, mogu reći da živim ono što govorim i da se zato osjećam kao najveća budala u Hrvatskoj. Jer ovo je zemlja lažova i najviše što žalim što imam previše slobodnog vremena i što sam si u dvije usrane godine pretumbao život i što mi sve posložilo i što mi je skoro sve postalo bistro i točno mogu staviti prst gdje sam zajebao i zašto su me neke bojali (nisam od onih što citiraju pokvarenog Đorđa Balaševića, ali stvarno mogu reći da "sada znam gde sam grešio i gde sam, na žalost, bio gad, a gde, na žalost, ne"), samo premlad sam za tako nešto. Osjećam se kao malo dijete. Osjećam se nezreo, nespoban, a s druge strane se osjećam vrlo staro.

Životno sam umoran, a nisam ništa pametno napravio u životu, iako mi npr. jedan dragi prijatelj tvrdi da završiti faks nešto znači, ali meni stvarno više ne. Ja sam kao jedan najboljih studenata u povijesti svoga glupoga fakulteta time postao nezaposliv u struci, jer me se ne može ucijenjivati (struka funkcionira po principu ucjene, kao i sve ostalo u državi), što graniči s općim ludilom; ja sam kažnjem jer sam kvalitetan i jer sam pokazao da mogu. Da sam nekim čudom suicildalan, našao bih se u zanimljivoj dilemi, jer se bojim Boga i opet tragikomično, perspektiva vječnog proklestva me stvarno plaši, a trenutno nisam uopće siguran imali Boga uopće. Živiš u paklu, a ako si skratiš muke, onda se pakao nastavlja. Kakav je ovo ludi svijet? Što god napraviš, krivo je. Ako ovo netko čita tko je suicidalan, lijepo vas molim nemojte se ubiti. Težak je život, ali ovaj zemaljski život, u ovom obliku u kojem se može pisati, cugati, spolno općiti, žvaljuckat se, voziti bicikl ili auto, jesti, trčati, skakati, plakati i smijati se, ovo je jedina takva egzistencija i umoljavam vas, da se primarno zbog sebe ne ubijete. Ne može vječno biti ovakvo crnilo. Strpite se, ili ćemo svi propasti, ili ćemo se izvući. Loše je, bit će gore, ali molim vas nemojte ruku na sebe. Nešto mi se čini da će uskoro krenuti val masovnih suicida u Zapadnoj Europi, jer tamo je istjerana duhovnost. A duhovnost ili te uzdiže, ili pak, kao u ovoj fazi ja, bojiš se pakla, dakle to je mehanizam koji te drži živim. A Zapadna Europa je poganska.

Ono što još hoću reći, neće biti kraja svijeta toliko uskoro. Postoji objektivna mogućnost da Zapadna Europa (ne SAD) jednostavno se raspadne kao kula od karata, da Hrvatska zajedno s ostatkom EU ode u vražju mater. To je realno. Ali svi ostali kontinenti i ostala društva, neće propasti. Sigurno će osjetiti, ali neće nestati. Istina, Kina će izgubiti tržište, ali u roku keks će svoja nekvalitetna kratkotrajna sranja već nekome prodavati. Bilo bi odlično da muslimani konačno preuzmu kontrolu nad nekom zapadnom zemljom kao npr. Nizozemskom ili Švedskom i uvedu kalifat s hardcore šerijatskim pravom pa da vide gospoda na Zapadu što je alternativa. Ovo očito vodi prema nekakvom budućem svjetskom ratu, samo kakvom? Bilo bi lijepo da usrani rat počne, barem će biti viša posla, ako se izvrši mobilizacija. Mislim, da uopće ovako razmišljam, stvarno me ljuti i sram me je. Jebo me rat, nema gore stvari od rata.

Ali čemu se nadati?
Poslu?
Prije ću na lotu dobiti, nego naći posao.
I nemam namjeru za 20 kn nekome mijenjati gumice na pipama.
Nemam namjeru volontirati, iako imam Volontersku knjižicu i nešto znam o tome.
Nemam namjeru se učlaniti u klub pletilja.
Samo hoću plaću da pošteno odradim, nekakav auto (vožnja je aktivnost koja me najbolje smirivala) i slobodno vrijeme da se bavim pizdarijama koje volim, jer ja od onih luđaka koji vole čupati zaboravljene detalje iz povijesti.
Ali, pripadam generaciji koja to neće doživjeti.
Dobro ajde, 30-40% hoće.
Šteta. Lako za mene, ali toliko divni ljudi koje znam jednostavno trunu.
Kakva šteta.
Ali nikoga, pa očito ni Boga, nije briga.

Pero Panonski