Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/panonija

Marketing

Archer: opće ludilo, crtić po mojoj mjeri

Archer je američki crtić koji bi se najbolje opisao kao spoj Alan Forda i Mad Mana. Paralelna stvarnost u kojoj SSSR još postoji, svijet je pomalo zastao u nekom čudnom miksu šezdesetih i osamdesetih, ali s Internetom, Crtić se sastoji od elemenata serijala Jamesa Bonda, svih mogućih angloameričkih špijunsko-akcijskih filmova, s posebnim fetišem na Top Gun. Predivno nešto.

Teško je objasniti nekome tko nije gledao ovaj crtić kakva je dinamika crtića. Crtić funkcionira na premisi da ništa ne funkcionira. Špijuni su prikazani kao djetinja bića sklona pucnjavi, alkoholu i seksu (i to perverznom seksu). Bogataši su ludi, svi ljudi su pohlepni, glavni lik Archer je traumatizirani zatočenik ambicija vlastite majke, koji koliko god da popio i poševio, i dalje je zaljubljen u glavni ženski lik Lanu, koja je meni napisana baš onako kako treba; Lana je crnica sklona zelenjavi (u ideološkom smislu), nesigurna u sebe jednako kao Archer, totalno pomaknuta. Teško je opisivati likove, ali svi su traumatizirani nečim, što seriju, unatoč svoj nadrealnosti, čini vrlo životnom. Nema lika koji nije pomaknut, a svejedno osobno bih mogao raditi u takvom okruženju i živjeti u svijetu u kojem se furaju fićeki, bilo izvorni talijanski, bilo ruska kopija ZAZ 965, a zakleo bih da je u afričkim dogodovština fićek bio iz Kragujevca. Nema gotovo auta iz šezdesetih koji nije prodefilirao seriju, uključivši i Renault 4. Plus toga, istočnonjemački operativci su napravljeni kao zajebancija na njemački film "Lola rennt". Svaka epizoda je riznica takvih ludorija.



Sjedište KGB-a i sparkan ZAZ 965 ispred njega.

Posebna priča je ludi znanstvenik Krieger, koji je po svemu sudeći Hitlerov klon, svojevrsni Mengeleov sin, čovjek bez ikakvog morala, koji se zapravo slike suvremene prirodne znanosti, dakle nema morala, za novac bi napravio apsolutno sve, a unatoč svemu dok se pojavi na ekranu znaš da će biti nešto dobro. Nitko nije pošteđen, od disfunkcionalnih sovjetskih špijuna, bogataških maloljetnih plavokosih derišta koje zavode koga stignu, jednostavno, ovo je svijet od kojem bi se prosječnom moralnom čistuncu digla kosa, a unatoč svemu likovi pokazuju uvijek zdravu dozu vjernosti, čak svojevrsno poštovanje spram svoga zvanja, iako ih sve konkurentske špijunske "tvrke" smatraju najgorom agencijom na svijetu. (Archer je pijan indirektno smaknuo nekolicinu vlastitih agenata.)


Primjer ženskog lika iz Archera.
Inače, ovakav tip žene autoru ovog bloga redovno pomuti pamet.

Osoba koja je apsolutno najbolja u seksu je debela Pam, koja ne diskriminira po spolu. Gay agent Ray dobiva svoju porciju gadnog podjebavanja povodom svoje ljubavi spram istoga spola. Doduše, osim uobičajnih ovisnosti, serija često zađe u ozbiljnije vode; kao što su rak, nevraćene ljubavi, obiteljski odnosi, kao što više puta rekoh, sve je pomaknuto, ali sve je vrlo životno.

Ako niste gledali nijednu epizodu, a muško ste koje voli špijunske filmove (ne znam nijednu ženu koja voli ovu seriju, uglavnom samo muškadija voli ovakve ludorije i blage perverzije), ovo je serija za vas.

Da, Archer izgleda kao Don Draper/Jon Hamm.
Da i nema nikakve političke korektnosti.
Prava uživancija za sve one koje imaju smisla za humor.
Svi ostali (klerikalci, članovi SDP-a i HNS-a, politički korektni pripadnici gejlezbo zajednice, feministkinje treće generacije), zaobići u širokom luku.

Pero Panonski



Post je objavljen 15.10.2013. u 18:54 sati.