Lažni Dan državnosti (25.06., "Škrabalovo 1") i nikad zaživjeli Dan neovisnosti ("Škrabalovo 2") spomenici su hrvatske gluposti. Hrvati su ništa posebnije pametniji narod, a ništa posebnije glupi od ostalih, ali na način kako ne poštujemo sebe, na način kako samo nefunkcionalni po pitanje feel-good faktora, tu smo europski prvaci. Doduše, u vlastitoj neovisnosti pokazali smo se krajnje zavisnima. Dvadeset i dvije godine nakon onoga ružnoga i napetog 8. listopada 1991. kada se u Zagrebu svirale non-stop sirene, a u podrumu jedne od INA-nih zgrada (vid vraga, opet INA) Sabor, onako zastrašeno proglašavao neovisnost (Šeks sam sebi namjestio da proglasi RH neovisnom), pokazalo se da je država i dalje u raljama bivših komunista i bivših udbaša. Trebalo je ući u EU da se osvijesti da je Hrvatskoj potreba bilo kakva lustracija i da je Franjo Tuđman očito zajebao stvar kada je po ruskom modelu (svaki saveznik je dobar saveznik) stvarao Hrvatsku. Doduše, Tuđman je umro 1999. i od tada se moglo nešto napraviti, ali nije. Ispada da je Socijalistička republika Hrvatska samo maknula Socijalistička i postala kozmetički RH, dok su istinske poštenjačine ginule na bojištu, a u krajevima s miješanim stanovništvom ljudima gorile kuće, ovisno o tome tko je bio većina, a tko manjina.
Najveći političar u povijesti Hrvatske je Isidor Iso Kršnjavi. Sposobni Slavonac, koji je mijenjao stranke kao čarape, počeo kao pravaš, pa se priklonio Strossmayeru i onda ga ižmikao za pare, pa onda prešao Khuenu i njega ižmikao, te nakon što je pao sa 1895. na 1896. otišao, tj. vratio se u Čistu stranku pravu. Taj plemenitaš je sagradio sve što Zagreb čini Zagrebom i ostavio iza sebe hrpu institucija bez kojih bi Hrvatska bila Moldavija. Sve one i danas postoje. Zanimljivo, Imota Stipe Šuvar, koji se našao na istom ministarskom mjestu kao Kršnjavi, iza sebe je također nešto ostavio; preuredio je školski kompleks, koji je digao Kršnjavi, u Muzej Mimara, napravio MGC na Gornjem gradu, danas Klovićevi dvori, započeo gradnju NSK. Napravio je blesavu reformu, ali barem je radio. Imao je od svih komunista najbolje namjere. U nekakvom graditeljskom smislu, ispada su da dugoročno Kršnjavi i Šuvar nešto napravili, dok svi ostali ostavili malo. Starčević i Radić su ostavili jako nasljeđe, u smislu nacionalnog identiteta, Tuđman je bio prvi predsjednik i pobjednik u ratu. I to je to. Mislim, od pokojnih, ljudi kao što su Paradžik, Gotovac, Savka&Miko su sigurno za cijeniti, ali povijest ih neće staviti u prvu ligu. Kršnjavi, Šuvar, Starčević, Radić i Tuđman. Šaroliko društvo, ali imali su nekakvu viziju i znali su je ostvariti. Još će mnogima starim ljudima suzama poteći na spomen Stipice Radića.
U odnosu na spomenute, tko će pamtiti Milanovića? Linića? Marasa? Pretty Boy Grčića? Tko će znati za Milanku Opačić? HNS-ov odred nesposobnjakovića najbolje uobličen u staljinistici Andrei Zlatar? Ovo su ljudi koji siju smrt, koji siju beznađe, ljudi od kojih se ova zemlja neće oporaviti desetljećima. Od 1861., jedina gora situacija u ovoj zemlji je bila od 1941. do 1945. kada je bjesnio građanski rat i kada je život bio jeftin. Za Domovinskog rata, zemlja je bolje funkcionirala nego sad. Usred rata su jedan omraženi Škegro i još jedan INA-nin kadar Nikica Valentić spasili državu od kompletnog bankrota. Sada je mir, a ova kabala smrti, ova udruga maloumnih zlonamjernih idiota, personificiranih u SDP-u i HNS-u, sve će uništiti. Što je najgore, to dobro oni sami dobro znaju i zato se ih može krstiti najgorim epitetima. Nisu kao Poncije Pilat ili kao židovski vođe koji su osudili Isusa na smrt, oni stvarno nisu imali pojma što rade. Ali ovi vrlo dobro znaju. Vrlo dobro znaju da uništavaju egzistenciju oko 4 milijuna ljudi. Svako nerođeno dijete zbog ove krize kao da su osobno ubili. Svaki uništeni ljudski život zbog otkaza, to je njihovo djelovanje. Da nisu lagali prije izbora kako znaju i kako su bolji od HDZ-a (gori su od HDZ-a), ne bi bio problem. Ova vlast su doslovce ubojice, najgori šljam u povijesti Hrvatske, jer nisu u ratu, a uništavaju i razaraju državu, razaraju narod, ništa im nije sveto osim vlastite priglupe guzice. Prokleto im bilo. Očito da ću ovo pisati sve dok ne siđu s vlasti, jer bolje od ovoga ne znaju.
Ali unatoč ovome crnilu, ne smije se prestati nadati boljoj budućnosti. Ova zemlja je puna izvora, bilo prirodnih, bilo intelektualnih. Ovdje žive toliki obrazovani i sposobni ljudi. Treba nam budućnost u kojoj politička podobnost ili rodijačka veza neće biti prisutna i presudna. Čvrsto vjerujem u bolju budućnost, čvrsto vjerujem da će ovdje se moći živiti bez partizana i ustaša, bez udbaša, bez pritisaka Europske unije i da će jednoga dana, sreća, sudbina ili dobri Bog nam se konačno osmjehnuti. Znam da je to naivno, ali nema drugoga načina. Nijedan narod ne zaslužuje biti nesretan i živjeti u intelektualnoj i fizičkoj bijedi, jer svaki narod posjeduje dobra i dobro, pa i hrvatski.
Hrvatska moja, kao što reče pokojni kum Drago tamo nakon sloma Proljeća, pusti da ti leut svira!
Pero Panonski