Korak od sna

Imam neki sitni fuš ovaj tjedan, čisto da si malo popunim pijanički proračun. Radim nešto za dragog prijatelja, što znači da neću dignuti neke veće pare. Ali, svaka kuna veseli. Gledao sam si blog, sve nešto sam se religijskih tema primio. Valjda zato što o svemu ostalom raspravljam uz tjednu čašicu, pa nemam nekakve pretjerane potrebe za nekim pretjeranim razlaganjima. Analiziranje političke situacije je beskorisno. Društvo nam je zapelo u nekoj teškoj atmosferi močvare. Nekako religijske teme su univerzalne. Nešto duboko u svakom čovjeku teži k onostranosti. Mene fascinira da mala djeca najbolje percipiraju neke vjerske istine. Onako iskreno. A dijete ne možeš prevariti tako lako. Mali ljudi su mali genijalci. Onda dođe pubertet i uništiti svaku smislenu percepciju. Blago aseksualnim osobama, ako itko takav postoji.

Kažem ja sam sebi, neću ja ovaj tjedan o religiji. Pisat ću o svemu osim o religiji i o vjeri. A onda Ratzinger, onako navodno iz čista mira, da ostavku. Kaže Josipović da je bio prijatelj Hrvatske. Kaže i ostane živ. Ja ću reći samo dvije riječi; Srijem i Dajla. Uz takvog prijatelja kao Ratzinger, što će nam uopće neprijatelji.

Ratzinger? Najgori papa poslije Pia XII. Pio XII. je bio samoljubivo talijansko smeće koji je mislio da živi u srednjem vijeku, za nacizma mu se živo fučkalo što se nacistički logori pune s katoličkim pukom i s katoličkim svećenstvom (na poljskim okupiranim područjima imenovao je njemačke biskupe), a kada je komunizam progutao katoličku Srednju i Istočnu Europu i kada su komunisti krenuli u gaženje i uništavanje prvenstveno grkokatoličkih crkava i lokalnih rimokatoličkih nacionalnih zajednica, onda nije ništa pretjerano napravio. Tek je blaženi i genijalni Ivan XXIII. izveo velikoga Josyfa Slipyja, glavara ukrajinskih grkokatolika iz sovjetskog gulaga. Slava i Ivanu XXIII. i Slipyju. Veliki slavenski sinovi (Hm, da pojasnim tijek misli, naravno da je Ivan XIII bio Talijan, ali nekako kao da su ga Bugari posvojili kad je tamo predstavljao Svetu Stolicu). Čast je biti dijelom slavenske katoličke ekumene, od Ukrajine, preko Poljske i Slovačke pa sve do Hrvatske. Češka i Slovenija nisu više katoličke, a Mađarska nije slavenska. Za 100 godina, kada će Islam vladati Zapadnom Europom, Zapadna Ukrajina-Poljska-Slovačka-Mađarska-Hrvatska bit će srce zapadnokršćanske civilizacije Europe.

Mi koji smo imali (ne)sreću da čitamo Ratzingerova djela, a pritom nismo licemjerni, reći ćemo da je Ratzinger dosadan. Ajde, da se prebacim u jedninu, meni je dosadan. Nazadan, de facto pravoslavac, po mome mišljenju, on bi bio najsretniji da se rodio negdje u Rusiji te život proveo u nekom manastiru. Inače, pravoslavni teolozi ga obožavaju. Meni kao nekakvom zapadnjaku, sve što voli Istok, iskreno zove na uzbunu.

Kako je stari dobri Poljak umro i otišao na drugi svijet, nastupila je neka klerikalizacija i tridentizacija Katoličke crkve. Najbolje se to opaža po crkvenom ruhu. Bezbroj novaca je bačeno na misno ruho. Vraćena je ona barokna čipka. Kao da nije bilo Drugoga vatikanskoga koncila. Kao da je ovo 17. stoljeće. Nije samo na vizualnoj razini se otišlo unatrag, nego se provela i klerikalizacija Crkve, laici su otvoreno stavljeni na drugo mjesto.

O pedofiliji ne želim. Gadi mi se. Najviše mi se gade crkvene isprike. Koje su išle u stilu da su ta jedna djeca i ti jadni teeanageri zaveli nevine svećenike. Jednom i zauvijek valjda mora biti svakome jasno da kada je u pitanju seks punoljetne i maloljetne osobe, da svu krivicu za bilo što snosi punoljetna osoba. Ma što god punoljetna osoba bila.

Na Zapadu je RKC de facto nestala. Još je uvijek vidljiva, crkvene građevine postoje, ali ako gledamo ateiziranu Nizozemsku i što se događa s kalvinskim crkvama, onda znamo da će i prazne katoličke crkve postati nekakve birtije, skladišta, a ako je sreće nekakvi muzeji. Ratzinger si je sam nametnuo kao glavnu zadaću da rekristijanizira Zapadnu Europu. Ova Godina vjere je trebala biti kruna tih napora. Sve je to propalo. Mislim da je to i Ratzinger shvatio te da ga je, među ostalim, i to stjeralo u penziju.

Osobno, ne volim Benedikta XVI. Mislim da nije shvatio znakove vremena. Poštujem ga kao intelektualca. Kažem, ne slažem se s njim. Moj pokojni srednjoškolski profesor iz sociologije, Mladen Avalon, u našim sitnim i divnim svađama na satovima sociologije znao ga je često citirati. Mislim da Bendikt XVI odlazi razočaran.

Papa koji dolazi? Stvarno ne znam. Ja sam doduše pesimističan zadnje vrijeme, pa možda ne mogu suditi baš najbolje, ali čini mi se da se kardinali neće tako lako dogovoriti. Rimska crkva nalazi se u teškoj krizi. I sami vidimo kako domaća crkva koja u odnosu na one na Zapadu odlično stoji, gubi tlo pod nogama, izgubljena je u vremenu i prostoru, ubijena od predobrog života i izgubila je svaki dodir s prosječnim Hrvatom i s narodom u cjelini. Pogotovo s mladima, ali i s radnim i neradnim narodom. Crkva doduše živi zbog nekolicine sposobnih svećenika koje tjera Duh Sveti da i dalje budu pravi. Pod njih ne mislim ni na Grubišića, ni na Rebića. Vrijeme ih je progutalo obojicu.

Što će biti s budućim papom, cijelom Katoličkom crkvom i s Hrvatskom?
To samo Bog zna.

Pero Panonski