panda pati od nedostatka inspiracije ali i volje za životom općenito. ništa ne radi a ništa ne stigne. rokovi su se približili a ona knjigu nije ni takla. ovim tempom nikada neće doći do diplome i trenutno ju stvarno boli muški spolni organ za to. posao na drugom radnom mjestu nije gotov i čini se da mu ni nema kraja a minus na tekućem je svakim danom sve veći. inače je dosadna, bezvoljna a i neopisivo glupa kad o sebi priča u trećem licu.
mislim da ću otići šefu reći da sam bolesna, leći u krevet i pokriti se po glavi. tako bi se rado vratila u '80.

dosadile su mi moje ribice. svaki put kad se sjetim da im treba promijeniti vodu u akvariju, dobijem živčane napadaje. em što skaču ko da im svaki put čupam peraje kad ih vadim iz akvarija, em su nezahvalne kad su u čistoj vodi jer nema ostataka hrane na dnu. a meni ih žao nahranit kad znam da ću zaprljat vodu pa onda sve opet ispočetka.. zato sam odlučila nabaviti drugu životinju:

odem jučer u zoo shop vidjeti koliko će me taj izlet koštati. terarij nije puno, nekih 35 kn a ima i brdašce i palmicu i sve. kornjača isto tako nije puno, nekih 90 kn. zašto onda nisam obnovila kućni zoološki vrt? pitam ženu hoće li terarij bit premali za kornjačicu, da u tom slučaju kupim veći.
- neće dok je mala životinja.
dobro jutro, to sam i sama znala
- a koliko će narasti?
- pa ko normalna kornjača - i rukama pokaže razdaljinu nekih 30-ak cm
frendica ima onu malu kornjaču, koja ne naraste više od nekih 10-ak cm i onda bi bez problema živjela u malom terariju, ova mi je ipak prevelika
- hvala, ja bi ipak malu kornjaču.
u tom trenu se javi kolegica goga:
- ma daj si ju uzmi, ionako će ti krepat prije nego toliko naraste...

Moja lošija polovica i ja trenutno ne razgovaramo. Razlozi su višestruki ali jučerašnji dan mi je posebno dignuo tlak.
Kasnio je punih sat vremena. To što sam ja mamu izmaltretirala da napravi ručak tri sata ranije jer moramo ići, organizirala kavu kad dođem u stan, propustila kavu s frendicom jer rano idemo, nije bilo važno. Gospodin je došao i rekao «daj požuri, šogi nas čeka». Jebem mater i tebi i njemu. Ja nisam čekala?! Kreten.
Šogora je trebalo odvesti nekuda i to nije bio ni najmanji problem. Problem je bio što je s njime išla i njegova supruga a to znači slijedeće: gospođu nakon ostavljanja šogora treba vratiti nazad za Sisak. Prvo, koji muški spolni organ ona mora ići kad se mogla od njega oprostiti kod kuće. Nije da su jučer prohodali pa da su željni jedno drugog, nakon pet godina već stvarno možeš preživjeti bez muža 10 dana a ta dva sata što će provesti s njim neće joj baš ništa značiti. A i ne radi se o nečem što je blizu i usput već o nekoliko sati vožnje duže. Glupa je.
Drugo, gorivo za sve to će se prelomiti preko mojih leđa jer «mi radimo u Zagrebu pa imamo novaca». Boli tebe ona stvar gdje ja radim i koliko novaca imam, radim za sebe i svoje prohtjeve. Već smo im posudili neku lovu za, po mom mišljenju, totalno debilni razlog al nema veze, ne pitam kako ćeš potrošiti već kad ćeš vratiti. Doduše, možda i bez veze pizdim za ovaj drugi dio ali s tim nisam upoznata jer ne pričam s onim svojim.
I tako, vikend baš nije bio sjajan…

Kolegicu je nazvala ženska osoba «nadnaravnih» spodobnosti i obavijestila ju kako joj je preostalo mjesec dana života. Nimalo ugodna vijest, pogotovo ako vjerujete u takve stvari. Budući da je ista ta kolegica u generalnom muškom spolnom organu zbog životne situacije koja ju je trenutno zadesila, nije bila spremna poslušati još i kako će ubrzo otegnuti papke. Ali, kako zaista vjeruje u takve stvari i ima običaj posavjetovati se sa tarot-kartama, otišla je do svoje gatare ne bi li saznala ima li u svemu tome istine.
Prva karta koju je otvorila je bila najgora moguća. Rekla bih vam koja je to ali zaista nisam upućena pa ćemo svi skupa morati njoj vjerovati na riječ. Situacija je na kraju bila malo povoljnija jer joj je njena gatara predvidjela otezanje papaka u idućih pola godine ako nastavi živjeti dosadašnjim načinom života.
Zaista ne vjerujem u takve stvari. Sigurna sam da postoji nekakva sila koja utječe na svijet i ono što se dešava. Možemo to nazvati Bogom ili kako god ali sigurna sam da postoji. Međutim, da netko može predvidjeti životni vijek smatram totalnom glupošću. Svatko kroji svoju sudbinu i svojim odlukama utječe na kvalitetu vlastitog življenja. U trenu kad je gospođa rekla da se sve može izbjeći uz puno pažljivije ponašanje, znala sam kako sere, da prostite. Ako je rekla da će umrijeti kroz mjesec dana, onda znači da je to to. Nikakva promjena ponašanja na to ne bi smjela utjecati, ako joj je tako grah pao.
Kada bi meni predvidjeli još mjesec dana života, prvo bi se nažderala Bajadera ko kakvo svinjče jer u grobu mi zdravi zubi ničem ne bi služili. Onda bi se udala u najskupljoj vjenčanici jer to do sad još nisam obavila. Ne moram se ni brinuti da li je on ONAJ PRAVI kojeg ću morati durati do kraja života jer ću i onako uskoro riknut pa će mi bit svejedno. Vjerojatno bi se i oblokala od nekakvih skupih koktela na tropskoj plaži dok me zanosni privatni maser «opušta». Jebate, kad bolje razmislim, idem tražit kolegicu broj od te vračare…

ideš mi na živce. glupa si i nesposobna, sva svoja sranja hoćeš prebaciti na mene. neću raditi umjesto tebe ni za kakvu lovu. ja nisam dobrica koja će ti izlaziti u susret, godina dana je ipak previše. a ti i dalje nemaš srama. zatrepćeš očima i stvari se same od sebe rješe.znaš kako se kaže, vrč ide na vodu dok se ne razbije...

Kako u apsolutno svemu kasnim, tako i moja klizačka sezona počinje tek ovaj vikend. Drugi su do sada vjerojatno morali kupiti nove klizaljke koliko su im se stare istošile, ali ne i ja, moje su još uvijek ganz nove. Predviđam da će sezona izgledati ovako:
Odlazak prvi – naoštriti klizaljke kako bi imala što brži zalet prema ogradi u koju se redovito zabijam kod zaustavljanja (poraditi na zaustavljanju bez zabijanja). Prvih šest krugova napraviti bjesomučno se držeći za ogradu dok svaka noga ide u svom smjeru. Kod sedmog kruga se pustiti i udaljiti metar od ograde. U tom trenu će naići neki od nadobudnih balonja i okrznuti me što će uzrokovati pad koliko sam dugačka i široka. Uz primjeren rječnik prosječnog kočijaša, vratiti se do ograde i ostatak večeri provesti u druženju s istom.
Odlazak drugi – prvih pet krugova provesti uz ogradu i dobro pratiti kretanje balonje koji me zadnji put srušio (po mogućnosti ga srušiti ako bude prilike). Šesti krug se osloboditi i odmaknuti na dva metra od ograde. Bezobraznog balonju izbjegavati.
Odlazak treći – samo dva kruga provesti u druženju s ogradom i odmaknuti se tri metra. Klizati se puno brže i u sebi rugati kada netko padne.
Odlazak četvrti pa do kraja sezone – prvi krug provesti uz ogradu, ostatak vremena klizati po sredini klizališta jer je najmanja gužva. Paziti da ne zapnem za neko dijete čija visina doseže do mog kuka jerbo nemam uplaćeno osiguranje protiv štete na trećim osobama. Snimati zgodne, nespretne dečke koji se kreću u manjim skupinama i ponekad se ponuditi da im pokažem kako to najlakše savladati…

Za kupovinu sam lijena do boli, posebno ako se radi o kozmetici. Presvlačenje i prebiranje po krpicama me dovodi svaki put do živčanog sloma ali to nije ni približno osjećaju zgražanja koji me preplavi kad biram kozmetiku. Tipične žene se vjerojatno raspamete kad biraju šminkicu, kremice i slične pizdarijice a ja sam u tom slučaju tipično muško. Ali, doskočila sam tom problemu – redovito nešto maznem sestri pa tako i ovaj put.
- Pando, jesi ti koristila ovu moju kremu?
- Ja?! Ne pričaj gluposti.
- Znam da jesi, kozo. To nije obična krema, to je mješavina nekoliko krema koju sam ja napravila tako da mi paše.
- Kad ti kažem da nisam ništa dirala.
U laži su kratke noge samo nisam znala da će ovaj put biti toliko kratke. Da ne filozofiram, lice mi je buknulo, pocrvenilo, koža se osušila, svrbilo za popizdit a budući da od ranije imam manijakalni poremećaj da se češem do krvi, nisam baš puno pomogla u rješavanju problema. Danas me kolegica ljubazno pitala jesam li primjetila kako mi je izbila nekakva alergija, valjda joj je bilo neugodno što ličim na frankenštajnovu mladu.

kategorija: Umjetnost

Odrasla sam u relativno dobrostojećoj obitelji. Moji su imali novaca ali ja nisam. Po tome se nisam ni najmanje razlikovala od svojih vršnjaka, nosila sam jednako izlizane traperice, jeftine tenisice a markirane stvari nisu dolazile u obzir. Kako svi, tako i ja. Roditelji su ulagali u posao, nekretnine i slične dugoročne stvari. Mama i danas vozi 13 godina starog Golfa ali ja zato imam svoj, doduše mali ali ipak, stan u centru grada. Auto sam sama kupila i srce me zaboljelo jutros kad mi je neki tip okrznuo retrovizor, iako nije nastala nikakva šteta.
Jučer se poveo razgovor s jednim dečkom iz jako dobrostojeće familije. «Meni je tata dao plaću 3500 kn ali ja svejedno trošim ko saborski zastupnik. A vozačku imam tek 3 godine a uspio sam do sada 5 auta razbit (popraćeno kretenskim smijehom).» Iz razgovora se mogao donijeti vrlo jednostavan zaključak: mali ne zna cijeniti ni to što ima a ni novac. Ipak, nije njegova krivica već roditelja. Možda je lako meni pričati ali da imam milijarde, ne bi balavcu na vrhuncu puberteta kupila nabrijani auto od 150.000 eura. Ajde, možda je i roditeljima stalo da se pokažu kako imaju novaca pa su zato sina tako «opremili» ali ako mi jednom razbiješ auto, za drugi ćeš se debelo namučiti. Roditelji su mu kreteni ili ja imam iskrivljene vrijednosti.