Kako u apsolutno svemu kasnim, tako i moja klizačka sezona počinje tek ovaj vikend. Drugi su do sada vjerojatno morali kupiti nove klizaljke koliko su im se stare istošile, ali ne i ja, moje su još uvijek ganz nove. Predviđam da će sezona izgledati ovako:
Odlazak prvi – naoštriti klizaljke kako bi imala što brži zalet prema ogradi u koju se redovito zabijam kod zaustavljanja (poraditi na zaustavljanju bez zabijanja). Prvih šest krugova napraviti bjesomučno se držeći za ogradu dok svaka noga ide u svom smjeru. Kod sedmog kruga se pustiti i udaljiti metar od ograde. U tom trenu će naići neki od nadobudnih balonja i okrznuti me što će uzrokovati pad koliko sam dugačka i široka. Uz primjeren rječnik prosječnog kočijaša, vratiti se do ograde i ostatak večeri provesti u druženju s istom.
Odlazak drugi – prvih pet krugova provesti uz ogradu i dobro pratiti kretanje balonje koji me zadnji put srušio (po mogućnosti ga srušiti ako bude prilike). Šesti krug se osloboditi i odmaknuti na dva metra od ograde. Bezobraznog balonju izbjegavati.
Odlazak treći – samo dva kruga provesti u druženju s ogradom i odmaknuti se tri metra. Klizati se puno brže i u sebi rugati kada netko padne.
Odlazak četvrti pa do kraja sezone – prvi krug provesti uz ogradu, ostatak vremena klizati po sredini klizališta jer je najmanja gužva. Paziti da ne zapnem za neko dijete čija visina doseže do mog kuka jerbo nemam uplaćeno osiguranje protiv štete na trećim osobama. Snimati zgodne, nespretne dečke koji se kreću u manjim skupinama i ponekad se ponuditi da im pokažem kako to najlakše savladati…