...u indigo svijetu

Gdje su Ljudi?
Što se događa s tim gmizavcima?
U Evine zmije odreda se pretvaraju
Nude nam jabuke zla.
Ja,
U nekolicini prijatelja
Tražim nekog Spasitelja
Da put mi osvijetli
U ovim doista tamnim danima.

U toplini svoga doma
Neke male riječi pišem
I niti se pitam
Što se vani zbiva.

Dok se oblačim
Za lice sjajne maske biram
A dušu mekim i nevidljivim
Plaštem prekrivam.
U studeni svijeta osjećaja
Ja drhćem ispod uličnih svjetala.
Uplašenim kretnjama
Razgoračenih očiju
Bježim pred lovcima ovog vremena
Ostaju samo zečji tragovi.

Iz gledališta promatram utrke
Za nekim velikim Kunama
Te živine doista ne proučih
Pa se s natjecateljima posvadih.
Uče me da trčim brže
I da na jadne Kune
Bacam ogromne vrže
A ja čujem samo praznih duša
Tužne strune...

Na kutiji medija
Neke lijepe tete pokazuju tijela
Braća moja sa slinama
Provode noći s njima u mislima.

Djeca i branitelji crne zemljice
Dane si oduzimaju
I mrtvačkim vrečama prekrivaju lice
Svoju dušu Vragu il Gospodu daju
Leševi na sve strane zaudaraju.

A ja,
Neke male riječi pišem
I niti se pitam
Što se to vani zbiva.

Zatomljena vlastitim osjećajima
Bježim od muškim molitva
Da ne dođu do mene
U noćnim koracima.
Lijepih djevojaka sad je žetva
Kosci izlaze iz sjene.

Gladni trbusi kruha i igara
Teturaju k pokvarenim sucima
Sjetim se riječi nekog zlotvora
Zar zaista prijateljstvo poklanjamo samo psima?

Danas u se’ sve boljke svijeta primih
Sve krvave nedjelje
U mislima spalih
Skupljam svoje rapadnute djelove.
Večeras sam vaša mirna luka
Usidrite u me’ svoje boli...