...u indigo svijetu

Prijatelji moji...
Ja vas napuštam
U sumraku,čas nakon zalaska
U noći mrkloj ću putovati
Snježno lice vama skrivati
I često pokraj mene ćete koračati
Al moj lik nećete prepoznati
Tek siva utvara za vas ću biti

I dok sunce vas budi jutrom
Zlatom rosi vaše obraze
Ja u mraku Njega ljubim
U brlogu boli
I ne ćutim hladne jeseni
Tijela pokraj mene nema
Samoća moj je drug
I nesanica nekad da ubije muk

Tek nakon svitanja u patnji shvaćam
Nisam kriva jer ga trebam
Trebam ga jer ga volim....
Moje biće tek tiho šapuće
Neke sitne želje
Netom ostavljene žene
Molitvu kroz noć šaljem
Da mu snove dječačke olakšam

Kome da bol svoju pjevam
Kad melodija poznata nije
I što mi je raditi sada?
Izblijedjeti na kišama..
Umirati na kamenu
Ne,ja odlazim dok mogu
Zaboravljam sve što me na životu držalo
Svaku notu,svaki san
I tek progutani dah

Trčim u ponore očaja
Da Ga susretnem u dubinama grešnika
Barem u paklu s Njim bdijet ću
I kapke umorne sklopit neću
Dok zvuci moje prolaznosti vama sviraju
Topite se u rijekama mojih riječi
Jer jedino one za mnom će ostati
Il tek korito suho
Za spomen urezati

I neću žaliti svoje vječnosti
Ni moje zemaljske budućnosti
Jer moja sudbina je Njemu pripadati...

A vama,
Prijatelji dragi...
U pismu ću ostaviti
Sve topline moga bića
I bezuvjetnu ljubav
Da u tminama duše
Budu svjetlo na obzoru
Dišite...
Tragajte za srcima
Čekajte svoju noćnu patnju
Okusite inspirirajuće nebeske boje
Volite....svime što posjedujete
I ne posjedujete.....
Budite nebeski sanjari....
Ja sam tek djelić svih vas
Jer sada moje ime je Ljubav......