...u indigo svijetu

zamislite nešto ovako lijepo....

Često mu je govorila kako joj nedostaje..
Premda to nije bila istina(ali nikom ni riječi)
Sviđala joj se ta riječ odraslih u njenim ustima.

Voljela je zamišljati neke davne uspomene koje ne postoje,
Pričala je sama sa sobom dok je išla u trgovinu..
Nije bila čudna,samo joj je bilo dosadno...

Na kratko je postala kulerica,ali ju je sustav ispljunuo.
Nije funkcionirala u tom velu tajne i depresivog zadaha..
Ona je još uvijek bila dijete,sretno dijete...

I znate one smiješne emisije o životinjama na htv-u?
E,te...te su joj bile najdraže...
Upijala je svaku zanimljivost s takvom radošću,da biste bili ljubomorni.

Bila je uistinu posebna...
Nije se bojala reći,postojati,sanjat...
Prigrliti svijet u svim njegovim bojama.
Čak i u crnoj i bijeloj...ona je znala da one ne spadaju pod boje..
Ona se nije bojala sreće...ona ju je svakodnevno stvarala....