BlogDay 2008
 Povodom BlogDayja 2008 predstavljam vam 5 blogova koji su mi zanimljivi, iako uglavnom nisu novi. No starost je i onako relativan pojam  1. bastard Bloger preko godinu i pol, na službenoj almost cool listi nešto duže od godinu dana, ali zato na mojoj vlastitoj cool listi od prvoga dana. Vjerno ga čitam od onoga vremena dok još nije bio blogerski eksponiran. Naročito voli putopise, uz zanimljive opise i dogodovštine nađu se i odlične fotografije. Poveo nas je tako na virtualna putovanja po Hrvatskoj, Europi pa i preko male bare zvane Mediteransko more. Piše i o opće(ne)prihvaćenim pojavama našeg društva, uglavnom s primjesom sarkazma (a i kako bi drugačije). I još o koječemu. Ako se pitate kakve veze imaju kokoši i rolerice (ne, nije seksist, ne bih ga ja čitala inače ), koju bi pjesmicu za kaznu morali pjevati uneređivači okoliša te što misli o posljedicama emancipacije žena po muške WC-e, posjetite ga.1. run'n'gun Run i ja se "znamo" zapravo od samih mojih početaka na blogu, već 2 godine. On je tada već bio na cool listi pa je lako bilo naletjeti na njegov blog. Unatoč tome nije si bio predobar da bi čitao moj ponekad i meni dosadan blog na temu "moj život smisla nema - izgubljena u vremenu, prostoru i vlastitoj glavi - pišem ovo da napišem nešto". I njegov je blog mjesto zanimljivih putopisa, između ostalog i s putovanja preko velike bare. Mjesto britkih kritika društva. Od politike se malo ohladio, šteta (doduše oko Bandića se ne bi nikad složili). Odat ću vam ovom prilikom i ovo: naletjela sam ja na Runa i u RL, u davno vrijeme dok sam još morala znati imena svih svojih kolega i imala slonovsko pamćenje. Unatoč tome smio me čitati i dalje Koji su zanat izučili Hrvati, kakve veze imaju PMS i čokolada te koji su glavni udarci muškom egu, pročitajte na njegovom blogu.2. Patnje mladog prosvjetara Profesor u srednjoj školi. Čitam ga odnedavno i prvenstveno zato jer mi je moje vlastito srednjoškolsko vrijeme ostalo u puno boljem sjećanju od fakultetskog. Je li to posljedica zaborava koji dođe s godinama ili činjenice da smo tamo imali kakvo-takvo pravo glasa i individualni pristup? Vjerojatno i jednog i drugog. Povrh toga, suosjećam s njim zbog divljih hordi tinejdžera kojima se bavi. Nisu tinejdžeri što su nekad bili... 2. Radio Purger Nov bloger, svježa preporuka. Piše o sportu, zakonima, politici i još koječemu. Zanimljivo. Piše češće o Dinamu, a ja s Dinamom imam problema pa eto... moram se informirati A možete kod njega i po instrukcije iz hrvatskog.2. S ulica Kabula Blog na kojem lurkam. Afganistanski život prikazan na iskren i jezgrovit način, "koji vam nikada neće pokazati službeni mediji". O prosjacima, sportskim nadama, životu između života i smrti te što je Đurđa Adlešić tamo radila samo su neke od tema koje nam daju uvid u jedan daleki svijet. (Redni brojevi namjerno su odabrani na ovaj čudnovat način ) |
Makar, ima ekipe koja je per aspera, skupljajući nagradu za nagradom, s odličnim ocjenama i u roku došla do diplome (doduše, većina njih nisu bili iz spomenutih redova informatičara), i onda... onda su od silne ljubavi prema domovini i znanosti ostali na fakultetu. Neki su pak vani na postdiplomskom i nadaju se vratiti, nadaju se da će dok oni završe uvjeti za znanost i zaposlenje biti bolji u Hrvatskoj. Previše optimizma, rekla bih. Pa i ako se vrate unatoč tome, možda će se iz dana u dan pitati zašto mozak na Zapadu toliko više vrijedi, zašto njihov kolega koji je ostao vani ima toliko bolje uvjete rada i života. Zašto, zašto naš čovjek mora birati?
Opet ista priča... Kolovoz je i meni je muka. Nad glavom mi visi toliko fakultetskih zaostataka da (opet) ne mogu reći nikome koliko točno. Da kažem, reakcija sugovornika bi me još više demotivirala nego što demotivirana jesam (ipak ja više vjerujem u sebe nego moja okolina). Bože, daj da ovo bude stvarno zadnje takvo ljeto i da se agonija stiša tamo do 22. rujna pa neka jesen svane u nekim drugim, davno znanim ili sasvim novim bojama. 
Već duže nemam sumnji jesam li trebala studirati psihologiju, arhitekturu, na PMF-u ili ALU-u. Doduše, redovito se pitam postoji li nešto u čemu bih bila bolja i sretnija nego u ovoj struci, ali odgovora nemam (a i moralo bi to biti nešto za što ne moram još jedan faks završiti jer mi je i ovaj previše). Unutar struke okanila sam se jednom zauvijek računalne animacije, a i ljubav prema umjetnoj inteligenciji je silom prilika dosta splasnula... i sad se pitam što bih ja to (u struci) uopće htjela raditi narednih nekoliko desetljeća. I još više od toga pitam se što uopće mogu raditi u struci u RH.
) faksa, imam dosta prednosti pred onima s radnim iskustvom, a bez diplome ili s diplomom nekog drugog tehničkog faksa. Tako primjerice jedna meni inače dosta simpatična firma daje nižu početničku plaću kolegama s FOI-a, nego mojim kolegama (koja nevjerojatna diskriminacija 
), ali kao nakon toga plaća raste po zasluzi... Onda su tu neke druge firme koje vole naglašavati da njima nije bitno koji si smjer završio, samo da imaš diplomu tog mog faksa, jer tamo se uči "poseban način razmišljanja koji te na FSB-u npr. neće naučiti" (
. Na žalost nema nikakvih knjižica s nazivom "Kamo poslije diplome?" da mi u tome pomognu. I svjesna sam da bih trebala biti presretna što sam upisala faks s kojim ima kruha (uostalom, to je bio i jedan od razloga zašto sam ga upisala, da sam taj kriterij prekrižila u startu, možda bih osjetila želju za studiranjem povijesti umjetnosti i etnologije...) I da sam pošteđena ozbiljnih strahova "s fakulteta na burzu" jer kod mene ipak vrijedi "s fakulteta na posao". Pa opet, jako me opterećuju ovakva razmišljanja i ponekad poželim da nemam izbora...
)
