Index librorum prohibitorum

srijeda, 22.04.2009.

Magdin dnevnik

Nakon dugog i napornog putovanja od New Yorka do Stockholma, odatle u Petrograd i Odesu, bilo je za mene pravo uživanje (une véritable volupté) napustiti svijet napučenih gradova i ući u svijet valova, neba i tišine. Ostajala sam satima na palubi kako bih sanjarila ispružena na ležaljci: povijesti, legende i mitovi različitih zemalja, koje sam vidjela u daljini, vraćali su mi se nejasno stopljeni u neku vrstu svjetleće magle u kojoj su stvari izgubile svoju realnost, dok su snovi i misli jedini dobili pričin stvarne realnosti. U prvo vrijeme izbjegavala sam svako društvo i držala se po strani, sasvim izgubljena u svojim sanjarenjima, gdje se sve što sam znala o velikom, lijepom i dobrom vratilo u moju svijest s novom snagom i novim životom. Trošila sam također velik dio svog vremena za pisanje svojim udaljenim prijateljima, za čitanje i skiciranje malih pjesama o viđenim mjestima. Neke od tih pjesama imale su ponajprije ozbiljan karakter.
***
Sjećam se da sam se u dobi od 15 godina jednom jako uzbudila zbog jednog članka koji mi je čitala moja majka o "XXX". Uzrujala sam se u tolikoj mjeri da gotovo cijelu noć nisam mogla spavati dok sam uvijek iznova razmišljala što to ima značiti. U dobi između 9. i 16. godine išla sam svake nedjelje u jednu katoličku crkvu u kojoj je kao župnik službovao tada jedan vrlo obrazovan muškarac. U jednoj od najranijih uspomena koje sam o njemu sačuvala, vidim sebe kao sasvim malu djevojčicu kako sjedi na velikom crkvenom stolcu u stalnom naporu da održi budnost i pažnju, a koja ni za što na svijetu nije bila u stanju razumjeti što je htio reći time kad je govorio o "kaosu" i o "daru ljubavi".


15:17 / Komentari (24) / Isprintaj / #

nedjelja, 19.04.2009.

Poslije svega

Probudila me bol u vjeđama. Zelenkasti dim lijeno je klizio iz dnevne sobe u mračni hodnik neugodna vonja.
- Zar opet? - prostruji mi lubanjom - slaba si, prepuštaš se rukama tame sanjajući snove zelene vile. Iznad glave ugledah labrnju neobrijane crnčuge na kojoj je lepršala šiba od bijele sline, laka poput stiropora.
Odgurnula sam ga od sebe i protrljala muf. Sobu ispunjava mrcinište isprepletenih tijela u svakojakim pozama. Više ne razabirem koliko ih je, samo se pokušavam probiti do zahoda kroz tu razigranu kompoziciju. Malo dalje, u osjenčanom kutu, ugledah prizor sa Caravaggiove slike Žrtvovanje Izaka. Veliki čovjek je uguravao penis u analnu rupu lajavog dječaka. Dječak se koprcao. Jedna silueta ih je pokušala spriječiti, ali je izgubila svijest. Ispovraćala sam šareni pollockovski mlaz po nagim tjelesima. Na pragu je sklupčani Nemanja prekriven gajdama bacao drkicu tornjaku Antiši. Mahnula sam mu i rekla da više nikada neću piti.

18:52 / Komentari (6) / Isprintaj / #

petak, 17.04.2009.

Ostavka Dražena Katunarića u P.E.N.-u

Dražen Katunarić

Dajem ostavku na mjesto potpredsjednika hrvatskog P.E.N. centra. Razlozi te moje odluke nalaze se u tekstu Miljenka Jergovića objavljenom u Jutarnjem listu od 8. travnja 2006. godine u kojemu me u više navrata naziva „fašistom“, te mi preporučuje da se ubijem. Njegov je tekst utuživ, klevetnički, pun notornih krivotvorina i ukida sve postulate normalne književne komunikacije, makar i polemičkog tipa. S obzirom da mi je Jutarnji list, zaključivši naprasno polemiku, oduzeo pravo da odgovorim na klevete i sperem ljagu koju je Miljenko Jergović na mene bacio, time je ukinuo moje osnovno demokratsko pravo. P.E.N. centar sukladno svojoj tradiciji i povelji uvijek se zauzimao za pisce kojima je uskraćeno elementarno pravo na javnu riječ. Međutim, od početka ovog slučaja P.E.N. centar koji trenutno utjelovljuje dr. Zvonko Maković nije nimalo zanimao a kamoli zauzeo stav, izdao priopćenje ili na drugi, makar i minimalan, telefonski način raspitao ili solidarizirao sa mnom pokušavši mi pomoći da se branim od iznesenih političkih kleveta. Zbog potpune ravnodušnosti prema blaćenju svog potpredsjednika, moglo bi se zaključiti da se P.E.N. centar slaže s iznesenim Jergovićevim stavom da ima za potpredsjednika „fašista“ kojemu ne preostaje ništa drugo nego da se ubije. Ja takav potpredsjednik nisam, ni tako opisan, želim više biti. Napominjem da ovu odluku ne donosim iz gorčine i ljutnje nego iz nemoćne rezignacije.

Zarez, broj 178
20. travnja 2009*

P.S.
Toliko vremena mu je trebalo da donese odluku. Bez veze.
Katunarić je trebao početi pisati blog gdje je mogao kvalitetno nabiti Jergovića nakurac, a ne objavljivati u novinama koje nitko ne čita. Uredništvo je na istoj stranici objavilo „Molbu pretplatnicima Zareza“ koji ove godine od Ministarstva kulture niti od Gradskog ureda za kulturu opet nije dobio ni kune (iako su ugovori o sufinanciranju potpisani).
Svaki put kad otvorim te novine imam dojam da čitam isti uvodnik.
Sve neka nemoćna rezignacija, kako kaže Dražen K.
_________________________
* fusnota za pametnog zuba. Ovo je dakako bilo jedno prigodno prisjećanje na romantičnu 2006. godinu. Kad izjutra, prije kave, okrenem Zarez naopako, 6 se pretvori u 9. Brojevi se mijenjaju isto kao i stavovi, od travnja do travnja...

11:59 / Komentari (10) / Isprintaj / #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30