Index librorum prohibitorum
petak, 13.03.2009.
Disocijativni poremećaj na filmu
|
Mullholand Drive Složenim izmjenama i pretapanjima identiteta isprepliću se sudbine mlade glumice Betty Elms, koja dolazi u Hollywood u potrazi za slavom, nepoznate žene koja nakon automobilske nesreće i pokušaja ubojstva pati od amnezije i s filmskog plakata uzima ime Rita (koja je zapravo jarčeva kita, op. Izgnanika), redatelja Adama Keshera, koji ima problema s glavnom glumicom i financijašima svojega filma, filmske zvijezde s mafijaškim vezama Camille Rhodes i njezine nesretne ljubavnice Diane Selwyn. ... Početna sekvenca, kolaž umetnutih plesača i zadivljenih lica, prelazi u prikaz žene koja spava i teško diše, pridajući zbivanjima koja slijede mehanizam asocijativnih veza sna, a ne kauzalne logike svakodnevice. Spiralna struktura u kojoj se svaka od fabularnih linija i pripovjednih razina može tumačiti kao "san" u odnosu na "stvarnost" drugih, razvija i varira osnovnu situaciju; protagonistica se nalazi usred zapleta koji pokušava dokučiti. … Niz udvajanja i zamjena mjesta, provizornih i stvarnih, predočuje problem identiteta i značenja kao pitanje imenovanja i tumačenja upozoravajući na nužnost neprestanog promišljanja svih predočenih značenjskih veza: tajanstvena plava kutija može poprimiti razna značenja kao što glumica može igrati razne uloge, spuštanje glave na jastuk može biti uvod u snove o slavi ili u noćne more frustracija i trauma. Filmski leksikon "Psiho" - metafora promijenjenog identiteta Hitchcockov "Psiho" prikazuje disocijativni poremećaj identiteta, ali na prilično iskrivljen način. Iako se radi o jednom od najboljih filmskih djela treba naglasiti da ovaj film širi predrasude o psihičkim bolesnicima kao neubrojivim, agresivnim i opasnim po svoju okolinu. O čemu se u filmu radi? Norman Bates na neki je način upleten u nestanak Marion Crane, mlade žene koja je odsjela u motelu Bates, čiji je vlasnik, navodno, Normanova majka. Večer nakon što je stigla u motel, Marion je ubijena (scena ispod tuša). Scena je snimljena na takav način da se gledatelju čini kako je Normanova majka ubojica, Međutim, kasnije u filmu doznajemo da je Normanova majka mrtva već 10 godina. Na kraju doznajemo da je Norman, inače zanemarivan kao dijete, zatekao majku s ljubavnikom. Prvo je otrovao ljubavnika, a zatim ubio vlastitu majku, da bi kasnije iskopao njezino tijelo, mumificirao ga, držao u kući i "preuzeo" njezin identitet. Do kraja filma poremećeni Norman potpuno preuzima majčin identitet i završava u zatvoru. Premda je riječ o izvrsnom filmu "Psiho" nije realna prezentacija disocijativnog poremećaja identiteta koji nastaje kao reakcija na proživljenu veliku traumu (ubojstvo majke), međutim potpuno je nerealan moment da pacijent preuzima majčin identitet. Disocijacija je ekstremni oblik psihičke samozaštite kako bi pojedinac nastavio funkcionirati u teško podnošljivim situacijama i očuvao svoje zdravlje. "Mirage" - disocijativna amnezija U ovome trileru koji je rađen u Hitchcockovskoj maniri Gregory Peck glumi znanstvenika koji pati od amnezije. Glavni lik filma, David Stillwell, bio je svjedok nesreće koja je rezultirala smrću njegovog mentora i šefa, znanstvenika Calvina Clarka. Stillwell je radio na izumu koji bi trebao neutralizirati nuklearno oružje. Međutim, kada je saznao da se njegovo otkriće namjerava upotrijebiti upravo u suprotne svrhe, on spaljuje papire s formulom i namjerava ih baciti kroz prozor nebodera. Stillwellov mentor, profesor Clark, pokušava zgrabiti papire i pritom pada kroz prozor. Stillwell svjedoči groznoj tragediji, nakon koje razvija disocijativnu amneziju koja je jasno uzrokovana traumom – sve ovo saznajemo tek na kraju filma. Tijekom filma polako doznajemo pojedinosti o Stillwellu zajedno s njim. Dok on pokušava dokučiti tko je, cijelo vrijeme mu je život u opasnosti i netko ga pokušava ubiti. Do kraja filma Stillwell će uspjeti rasvijetliti svoju prošlost i osloboditi se amnezije, te se suočiti s traumom koja je uzrokovala zaboravljanje – kada se to dogodi, njegova se sjećanja vraćaju. Amnezija je ovdje ključni dio zapleta (ona ga omogućuje), a također je uvjerljivo obrazložen njezin nastanak – nakon konflikta uslijedila je nesreća u kojoj Stillwellov suradnik i mentor, koji je iznevjerio sve njegove ljudske i znanstveničke ideale, smrtno stradava. Vrlo lako možemo pretpostaviti da Stillwell osjeća krivnju zbog nesreće. Sve skupa je tog trena previše za podnijeti i njegov um, kako bi ga zaštitio, "pribjegava" amneziji. Međutim, da spasi vlastiti život, Stillwell se mora prisjetiti tko je i što se s njim događalo u prošlosti – to mu je jedina šansa protiv plaćenika koji ga proganjaju. Disocijativni poremećaj identiteta - "Klub boraca", "Sybill", "Tri Evina lica" U posljednje vrijeme se pojavilo nekoliko filmova koji su koristili disocijativni poremećaj identiteta kao važnu premisu u svojem zapletu – ističu se "Klub boraca" i "Tajni prozor". Riječ je o napetim i zanimljivim filmovima koji manipuliraju gledateljem, a disocijativni je poremećaj iskorišten u svrhu naglog obrata, zahvaljujući kojem priča dobiva potpuno drukčiji smisao. Iako se radi o solidnim filmskim ostvarenjima, oni nisu edukativni u smislu nastanka disocijativnog poremećaja identiteta, njegovog razvoja ili uzroka. U «Klubu boraca» susrećemo se s Jackom (Edward Norton), mladim muškarcem koji pati od nesanice, apatije i možda čak i depresije. Njegov je život dosadan, neispunjen i lišen zadovoljstva. Jack posjećuje različite grupe samopomoći, ne bi li doživio potrebno emocionalno pražnjenje i riješio se nesanice, dok istodobno njegovo psihofizičko stanje propada – tada gledatelji i Jack upoznaju Tylera Durdena (O'brad Pitt) koji je sve ono što Jack nije – ekstravagantan, otkačen, nasilan, nepristojan. Tek na kraju filma postaje jasno da je Tyler Jackov alter ego – i u tom je otkriću sadržan obrat. Tyler i Jack osnivaju "klub boraca" - udruženje apatičnih muškaraca poput Jacka kojima je potrebno emocionalno pražnjenje koje pronalaze međusobno se boreći. Tijekom filma postoji nekoliko natruha o Jackovoj "podvojenoj ličnosti" - npr. scena u kojoj Jack tuče samoga sebe. Nešto stariji, ali mnogo informativniji filmovi koji se bave ovim poremećajem su "Sybill" i "Tri Evina lica". U oba se filma radi o ženama koje su proživjele zlostavljanje u djetinjstvu i kao posljedice toga razvile disocijativni poremećaj ličnosti. U filmu "Tri Evina lica" na početku upoznajemo Evu White, mladu povučenu ženu koja živi sa svojim pomalo dosadnim suprugom, u braku bez uzbuđenja. Njezini problemi započinju s epizodama glavobolja, nakon kojih slijede razdoblja "izgubljenoga vremena". Ne baš sretan brak narušen je poremećajem – a tijekom "izgubljenog vremena" Eva White se pretvara u potpuno suprotan alter ego, Evu Black, koja je zavodljiva, promiskuitetna, odijeva se provokativno, pije, puši, izlazi u noćne klubove – ukratko, radi sve ono čega se Eva White ustručava. Eva White nije svjesna postojanja Eve Black i boji se da gubi razum – zbog toga započinje psihijatrijski tretman. Tek nakon više od godinu dana Evin psihoterapeut otkriva postojanje druge Evine ličnosti i uspostavlja terapeutski odnos s objema. Dok Eva White nastoji raditi, Eva Black noću tulumari. Napokon se, nakon nekog vremena, pojavljuje i treća ličnost, Jane, i svjesna je postojanja obiju Eva, iako Eve nisu svjesne postojanje Jane. Nakon posjeta roditeljskoj kući, Jane se prisjeća djetinjstva, a zatim i traume koje je uzrokovala disocijativni poremećaj ličnosti – prisilili su je da poljubi mrtvo tijelo svoje bake. Nakon što se prisjetila traume ostala je samo Jane, dok su se "Eve" izgubile. "Sybill" je slična filmska priča o mladoj ženi koja nakon što doživi nešto što je podsjeti na traumatičnu prošlost, zapada u epizode iracionalnog i samorazarajućeg ponašanja. Poslije jednog takvog incidenta Sybill zbog ozljede šake dospije na hitnu, gdje je upute psihijatru zato što djeluje konfuzno i uznemireno. Tako započinje njezin tretman koje će potrajati punih 11 godina. Gledatelj doznaje da nakon svake iracionalne epizode kojoj prethode flashbackovi i prisjećanje fragmenata prošlosti, na površinu izranja jedan od ukupno 16 alter ega, te preuzima njezino ponašanje. Doznajemo da je svaka od tih zasebnih ličnosti zapravo jedan aspekt njezinoga ponašanja – primjerice "Vanessa" je muzikalna i voli svirati, "Vicki" drži stvari pod kontrolom i vrlo je odlučna, "Peggy" je dijete koje osjeća užas zbog pretrpljene traume u djetinjstvu. Vidimo da je cilj terapije ujediniti sve ove različite aspekte Sybilline ličnosti. Isto tako, njezina liječnica joj pomaže da se prisjeti zaboravljenih i traumatičnih dijelova svoga života. Postupno, kako se Sybill prisjeća svojega djetinjstva i izlazi na kraj sa sjećanjima na zlostavljanje koje je proživjela, istodobno dolazi do integracije njezinih alter ega u njezinu osobnost i oporavka. Iz knjige "MOVIES AND MENTAL ILLNESS" ProMente Croatica |
11:04 / Komentari (7) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 09.03.2009.
Poimanje ženstvenosti (psihijatrijski slučaj)
|
Žene, osim tjelesnih posebnosti, imaju i emocije. One vole pomagati drugima samo ako tako mogu potvrditi nadmoć koja je svojstvena svakoj suvremenoj ženi. Ako je muškarac dovoljno snažan da zaniječe svoju muškost i zauzme pasivnu poziciju, veliki su izgledi da će biti sretan u vezi. Kao i njegova partnerica. Do ovog revolucionarnog otkrića došao sam na šanku. Poslije nekoliko alkoholnih napitaka prijatelju se razvezao jezik i odjednom sam bio ulovljen u mrežu njegove intime. - Sretan sam. Ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo, objašnjavao je razgaljeno, Znaš i sam kako sam neuredno živio i sad je sve na svom mjestu. - Znači, konačno si pronašao ženu koja je Britney za šankom, Mlakar u kuhinji i mama u krevetu? - Da!, uzvratio je. Toliku sreću dugo nisam vidio. Susresti ljubav svog života danas je prava rijetkost. Nije mi vrag dao mira pa sam naručio još jednu rundu. Zašto i ne bih kad mi je prijatelj gurao pod nos njihovu privatnost kao nošene gaćice svoje mlađe sestre. - Mislim da zaslužujete jedno drugo, nastavljao sam. A čime se bavi tvoja draga? - Ona je psihijatrica, izjavio je ponosno. Oho, pomislio sam u sebi, život s psihijatrom sigurno će biti jako uzbudljiv. Poželio sam ga ohrabriti pa sam mu naveo primjer psihijatrice dr. Karen Norberg koja je godinu dana heklala anatomsku repliku ljudskoga mozga. - Nevjerojatno. - Da, mozak je izložen u Muzeju znanosti u Bostonu. Tupo je piljio kroz prozirna tijela mladih novinarki za šankom. Pogled mu je prošao kroz zadimljeno staklo kafića, sve do Radićeve kojom su teturale pijane djevojke u zamašćenim kaputićima. Možda je na trenutak pomislio da bi mu njegova psihijatrica jednoga dana mogla uletjeti s nekom bizarnom idejom. Zamisli da ti žena dođe doma i kaže da ćete od danas komunicirati tako što će ona mislima ispisivati poruke po zidu dnevnog boravka. Njegov bi zadatak bio jednostavan - prepoznati ženin rukopis ako opet želi imati Britney za šankom, Mlakara u kuhinji i mamu u krevetu. - Zašto si zamišljen?, upitao sam ga. - Ne znam, čudno mi je to s heklanjem mozga. - Jesi li se ikada zapitao zašto si tako sretan u vezi? Slijegnuo je ramenima. - Zato što je tvoja psihijatrica konačno pronašla svog pacijenta. Nastavili smo gledati kroz prozirne novinarke na šanku. Radićevom su posrtale razularene skupine budućih majki. |
10:54 / Komentari (10) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 04.03.2009.
Predstavljanje zbirke pjesama "Gospodar Karlovca"
|
Mjesto radnje? Profil SupačStore. Početak predstavljanja? 03.03. 2009. u 19:00 (s elegantnim kašnjenjem od 10-tak minuta) Autor? Tomislav Čadež. Naziv zbirke? Vidi naslov. Tko je predstavio knjigu? Nenad Popović, Milivoj Beader, autor i Aleksandar Flaker. Profesor Flaker?! Glavom i bradom. Odmah po dolasku izljubio sam se s uzbuđenim autorom poslije čega sam prišao stolu s vinom jer nova zbirka poezije svakako je razlog za pravo slavlje. Čašica, dvije i već sam s galerije upućivao odvažne poglede ljubiteljicama književnosti koje su se muvale između polica s knjigama u prizemlju. Zidovi Profilove superknjižare čuvaju ustajali suhi zrak koji se miješa s vonjem celuloze što me podsjetilo na Interliber. Čak je i Frankfurt Book Fair prozračniji od ovih naših hrvatskih sajmišta knjiga. Skupilo se tu dosta ljudi raznoraznih profila (to je zato što smo bili u Profilovoj knjižari), ali za oko mi je zapela jedna mlađahna brineta neobičnih okvira naočala koja je izgledala kao ženski Clark Kent. Pulsirajuće bradavice na njenim grudima izgledale su kao da će svaki čas rasparati zategnutu bijelu košulju i da će ispod te plahe odjeće uskrsnuti superjunakinja koja spašava svijet, ali to se nije dogodilo. Uostalom, što se tu imalo za spasiti? Skupili su se, dakle, glumci, novinari, glumci i novinari. Novinari su tražili temu. Tema je tražila novinare. Osjećao sam nelagodu u takvom neobičnom okruženju, ali onda ugledah jednog poznatog pisca. Bio je to Pero Kvesić koji je mjerkao jednu zgodnu crnku dok je dohvaćala knjigu s police. Nisam oklijevao, pridružio sam mu se u tom poimanju ženstvenosti. Upitao sam ga znači li K. iz naslova njegove kultne knjige Uvod u Peru K. zapravo spolovilo? Zagonetno se osmjehnuo i rekao da to mogu provjeriti u novom izdanju koje je u pripremi. Nastavili smo gledati crnku koja je opet dohvaćala pa vraćala knjige na police, dok joj se linija utegnutih butina ljeskala na neonskoj rasvjeti. I tad je počelo. Izdavač Nenad je u uvodnim riječima pohvalio svog konja Tomislava i pročitao pjesmu "Na putu za Perjasicu". Potom je M. Beader pročitao „Odu Richardu Dawkinsu“ koja je prema mojem skromnom mišljenju najbolja u cijeloj u knjizi. I, konačno, autor je na inzistiranje Notorious B.I.G.-a iz prvog reda pročitao „Odu Stipi Šuvaru“. - Zar ga nisu koknuli, upitah Peru. - Koga? - Notorious B.I.G.-a*? - Ah, njega, nasmijao se Pero, Pa to je Denis Kuljiš. Uistinu, kad se okrenuo shvatio sam da je to on. Nevjerojatno je to kako vrućina i loša rasvjeta mogu iskriviti percepciju. Onda se dogodilo veliko finale – govor profesora Flakera koji je u tim godinama ne znam kojim čudom došao na predstavljanje knjige i rekao nešto što je zaintrigiralo sve prisutne – zbirka Gospodar Karlovca je "ritmizirani feljton" koji mu se jako svidio. Još je nešto mrmljao o poveznici gospodara misli iz „Ode Stipi Šuvaru“, naslova knjige i gospodara svemira, ali tu smo ga već počeli gubiti. Profesor je svojim riječima razgalio autora koji je na kraju zahvalio Simi Mraoviću zbog kojeg se počeo baviti pjesništvom pa je predstavljanje knjige završio u suzama. Iskrenim, prijateljskim suzama. Bila je to jedna lijepa promocija. _____________________________________ * Christopher George Latore Wallace (1972 –1997), popularni američki rapper ubijen u drive-by pucnjavi u L.A.-ju |
10:27 / Komentari (15) / Isprintaj / #
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
