Index librorum prohibitorum
utorak, 31.07.2007.
Razvrat u redakciji tiražnog tabloida
|
Satralo me ono s Ivanom, ne mogu odlučit hoću li joj reći za aktivnosti njenog dečka. Šta ako ova pukne, šta ako si razreže vene? Onda će svi pričat Magda je kriva, lajača jedna. Odlučila sam prvo riješiti taj problem s glavnim krivcem da posli ne bi bilo nismo znali. Pod izgovorom da tribam nešto za diplomski dogovorila sam susret s Jeliborom u redakciji tabloida za koji radi. Osićala san se ka na tajnom zadatku kad me portir zaustavio na ulazu - Pođite gore, reka je pružajući kartinu. Urednici kulture su jadnici, a takav je bio i Jelibor. Dosad je prčio samo moju Ivanu, jednom je proba u dupe ali je nju zapeklo pa ga je odgurnula ka jadnu pantaganu i otad joj nije smio prismrdit rektumu. U redakciji ugledah Jelibora kako šapuće nešto Čirjani i odlučih se pritajiti. Ovu je napalila priča da Jelibor voli svakojake perverzije pa je odlučila prići tom debilu, valjda je htjela vidjet kako ovaj sopće dok tura svoj visuljak u dupe i u grču stenje - Kao bebici..., usko kao u bebici plastičnoj koju mi je mama kupila kao petogodišnjaku jer sam ličio na retardiranu curicu s naočalama, a tu bebicu sam ja onda fuko u tehničkom olovkom probušenu rupicu sve do svoje 28. godine kada sam napokon upoznao svoju curu. Čirjana je zaskočila Jelibora dok je redigirao tekst o konceptualnom umjetniku Tomislavu Laueru. Lauer je na jednoj fotki imao raskrečeno staračko dupe i vidio mu se dobro, ka dalekozorom, gnjili čmar umazan smeđim trackama, po svemu sudeći od loše obrisanih govana nakon sranja. Čirjana je upitala Jelibora - Uredniče, voliš gledat čmarove, pa i staračke? Zar ih toliko žuđaš? Jelibor se zacrvenio kao pavijanov zadak. - Hoćeš li ga turat u dupe? - nastavila je Čirjana. Odvukla ga je u foto-studio u kojem nije bilo nikog osim domara koji je žoharu u kutu lizao sitan čmar, žoharski pravi šupak. Žohar je kvrckao i to je dodatno popalilo Jelibora. Izvadio je jadnu karu i namaza sve uokolo Čirjaninog čmara uljem za tiskarske strojeve. - Strah me što ako moja Ivana... - reka je s nadignutom vonjavom kitom među prstima. - Ona i ja se uglavnom igramo kolariću-paniću s gumom izvađenom iz gaća njezine pokojne teče. - E, pa sad igraj to isto, ali umjesto gume, igraj se s mojim dugim pizdano-šupčanim dlakama za koje moj pravi dragi želi da su duge kao Samsonov čuperak. Ti naravno nisi moj dragi, ti si jadni krele kojem se posrećilo. Jelibor je krenuo gurat u šule, a ja san izjurila iz tog razvratnog legla. |
15:27 / Komentari (15) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 23.07.2007.
Jeliborov grijeh
|
Jutros sam vidila Ivaninog dečka Jelibora u javnom WC-a kako pohlepno srče žensku mokraću iz školjke. Prizor me osupnuo, ali i uzbudio. Odlučila san ga pratiti. Zamaknuo je u Prašku gdje je zažvalio svoju ljubavnicu Čirjanu koja mu je u ruke tutnula manju vrećicu. Nestrpljivo sam provirivala iza oglasnog stupa pokušavajući otkriti sadržaj zagonetnog poklona. Nakon pozdrava, Jelibor šmugnu u obližnji haustor. U dvorištu je svojim drhtavim prstima razmotao vrećicu koju je ljubomorno njušio. Izvadio je umrljane ženske gaćice i izrezao ih škarama. - Vrijeme je za čaj, reče bludnik dok je dohvaćao termosicu iz žaketa. Sjeo je na leš perzijske mačke i umočio ukusni gaćni komadić u topli napitak. - Jelibore, što to radiš?, odlučih prekinuti ovaj morbidni ritual. - Ništa, ništa, trznu se Jelibor bacajući usitnjeno blago iza leđa. Iz njegovih očiju isijavala je nemoć dok se između zuba ljeskao inkriminirajući dokaz njegova fetišizma. Pružila san mu čačkalicu. - Čirjana?, upitah ovo da prekinem neugodnu šutnju. - Nemoj me odati, procijedi Jelibor tužno promatrajući kako ugojeni gradski štakori odnose njegove madeleine kolačiće unepovrat. |
18:49 / Komentari (21) / Isprintaj / #
|
|
petak, 20.07.2007.
Ka da vali oblizuju stine
|
Zašto me tako dugo nije bilo orlajn? Teško je učit prazna želuca. Kašnjenje s obavezama dovelo je do toga da sam odlučila potražit posal (tvrđa verzija dalmatinskog odsad je rezervirana samo za unutarnje, tzv. vaginalne, monologe). Za oko mi je zapeo masnotisak u Plavom oglasniku Telefonski servis traži djevojku. Plaća odlična. Kako inače volim žlabrati sa svojim munjenim prijateljicama, smotala sam novinu i otputila se na otu adresu - Naprijed, grmio je glas iza prljavih staklenih vrata. - Dobar dan, došla sam… - Znam zašto si došla, ajde sjedaj. - Dosad sam prala skaline, iznosila pišaku ispod staračkih kreveta, vješta sam sa kuvačom, govorim engleski i dalmatinski… Poslodavac je nakrivio glavu i promrmljao - Jebeš državu u kojoj 90 posto stanovnika glavnoga grada ima viksu ili apartman na moru. Svakog je vikenda kolona od naplatnih kućica u Blatu pa do Bosiljeva, mislim da ću se odseliti odavde. -Molim? - Ništa, dobila si posao. - Stvarno? - Sjedaj tamo i javljaj se na telefone, brzo ćeš se uhodati. (Ajme majko nikad nisan brže dobila posal, mogu lajat do sita i još dobin šolde. Kupiću si španjulet, kilo margarina, panulu, feral…) zvrrrnd - Halo? - Kazni me! - Tko je to? - Penis Guliš. - Gospodine Guliš, kako vam mogu pomoći? - Želim osjetiti tvoju čizmicu. - Sad je lito, jadan ne bio. - Volim kad si mala prljava djevojčica! - Ali jutros san se podaprala, nisam se još stigla išporkat. - Ugazi u mene kao u kravlju crkotinu., dahtao je raspomamljeno. - Ajme manitaša! Poklopila san sluju i rekla šefu da me nazva neki redikul. Kad je dozna da je to Penis Guliš samo je odmahnija rukom i reka da ga što duže zadržim na liniji jer on je stari klijent koji dobro plaća i voli grube igrice. - Još si tu stoko? - Na zapovijed. - Poliži mi gnojave tabane. - mmm, mmm, oh, mmmmm, njurgao je Penis. - Izliži ih ka šta vali oblizuju stine. Šum je ubrzo prerastao u pravo roktanje. Pustila sam Olivera i nastavila turpijat nokte. |
22:27 / Komentari (9) / Isprintaj / #
|
|
utorak, 17.07.2007.
Sajšan-In
|
Ivana me juče otkantala ka da san neka štraca pa san odlučila potražit mog dragana. Prema zadnjin invormacijama koje mi dojavljuju, bjondi je kružija oko Filozofskog i onda je šmugnija prema Vrbiku. Već je sidija na terasi kavića Sajšan-In kad san ga sustigla. Kelner je došeta s tacom na kojoj je nosija dvi pepeljare, blikić i brokvu. Kad ga je moj bjondi pita - A čače ti brokva? - ovaj mu je reka neka gleda svoja posla jer da bi mu moga tu brokvu utisnit u oko. Ajme sva san se najižila! Ipak bjondi je vagabondski naručija kavu s kaveinom i čašu vode. Dok je srka kavu cilo vrime je nešta pisa po salveti, ka da je sam na ovom svitu. Poželila san mu prić i reć da osićam određeno uzbuđenje kad mislin na njega. Opet nisan imala snage. Šta da radim, bidna li sam? Kako mu mogu poručit da se moj plastični prijatelj već toliko izmrvija da neće prebacit u treću? Šta da mu rečem di san pošla. Kud, šta, ča? |
22:47 / Komentari (11) / Isprintaj / #
|
|
nedjelja, 15.07.2007.
Konzervirana Magda
|
Moram završit diplomski ako želim ić doma u Makarsku. Sve moje prijateljice se već brčkaju dok se ja moram frigat u ovoj konzervi od stana. Tako mi i triba kad uzimam temu Medijski totalitarizam, a još nisam prikupila niti pola literature. Ako koja od vas ima knjigu "A Good Day to Bury Bad News?" neka mi se javi, hitno mi treba tekst "Journalists, Sources and the Packaging of Politics", autor se zove Franklin ili tako nešto. Ciroza i dalje ne miruje, u grob će me otjerat svojim divljanjem. Evo baš jutros je izjela mali slatki tepih iz Indije koji mi je poslala sestra kad je išla gledati Sai Babu koji radi onaj prašak kojim se poslije natrljaju po glavama i pjevaju. Joj, kako mi se ne da pisati... Možda da odem do Jaruna promatrat nauljene rolere? Nema teorije. Diplomski sam zamislila tako da kad netko kupi sve medije onda zapravo kontrolira javno mnijenje, oglašavanje itd. E, sad, marljiva kakva jesam krenila sam u prikupljanje građe i vidila da sam otišla previše u širinu. Moj mentor profesor Buljubašić me upozorio na to, ali već sam stigla do pola pa mi se ne da odustajat. Ivana je rekla da pogledam film "Građanin Kane" u kojem neki tip pokupuje sve živo, skoro postane predsjednik i onda umre. Kad sam u videoteci vidila da je to starinski film, odustala sam. - Postoji verzija u boji, vikao je lik u videoteci. - Ako je crno-bili, onda je crno-bili i basta! Neš' ti Magdu preveslat samo da uvališ to svoje smeće od filma. Čula sam da je blog neovisni medij pa ću se zato malo u pauzama pisanja bavit istraživačkim novinarstvom. Super su mi blogovi na kojima se raspravlja o svemu i svačemu, koji imaju puno komentara i toga. Tu sam prvi put vidila da novi šoping centar City One daje ljetne popuste na zimsku odjeću, a to mi baš triba. Mi Dalmatinke nismo svikle na ove kontinentalne zime, osim ako nemamo nekog momka pored sebe da nas ugrije (hi, hi, hi). Samo da čujem da mi netko protiv bloga govori, odma ću ga odvalit fliskom. Još me jedna stvar muči – kad otvaraš blog onda piše da se ne smije ništa oglašavat na stranici, a vidim da se to masovno zloupotrebljava, pa kud svi Turci tu i mali Mujo. Cure imam rabatinke marke Diesel koje sam kupila prošlog lita, jednom nošene. Malo me stežu u struku pa sam ih odlučila prodat. Cijena po dogovoru. Voli vas Magda  |
13:07 / Komentari (20) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 12.07.2007.
Oblačno
|
Pošla sam ispiti čašu vode u kuhinju. Majstor još nije stigao popraviti slivnik pa štrca na sve strane. Možda će Ivana ipak doći na kavu? Ona tako lijepo čita iz taloga. - Alo, ej di si? - Zapela sam u gužvi, mogla si mi reći da su radovi na Koranskoj. - Pa znaš da ja ne vozim auto. - Da, voziš samo onu tvoju biciklu… - Aje aje… Kod pristavljanja kave važno je da voda dobro proključa, zatim se doda malo cukra i pusti da odstoji kako bi se spriječilo izlijevanje. Za kavu-gataru u džezvu treba dodati osam žlica kave koja se mora nadignuti pet centimetara. - Uđiiiii! - Ma Ciroza, smiri se, Magda daj je smiri! - Ciroza, mjesto! Stvarno ne znam što ću s tom kujom. - Kako si? Vidi, donijela sam ti maramu. - Ajme ručni rad, stavit ću je ovdje iznad babine slike. Ivana je sjela u kuhinju i izvukla šalicu s motivom "Plesa mrtvaca" u Beramu, takozvanom šoljom koja ne griješi. Šutke sam sjela i dodala joj džezvu. - Hmmm, smrknuto je počinjala moja proročica, ovdje vidim neki oblak. - Stvarno? Danas me pratio jedan purpurni oblak, kao da mi se želio sručiti na glavu. - Eto vidiš, likovala je Ivana, ali šalu na stranu. Purpurni kažeš. - Da, vozila sam se Zvonimirovom, skrenula ulijevo i već u Derenčinovoj me pokušao zajahati. - Daj šuti, razmišljam. - Ajme majko! Evo ga! Na balkon se nasadio masni purpurni oblak i lijeno promatrao naš ritual. Ivana je vrišteći otrčala u zahod. - Otvori, pusti me unutra!, lupala sam po vratima. Kad sam se okrenula oblak je nekamo nestao. Pričekala sam još nekoliko trenutaka dok se nisam uvjerila da je sve u redu. - Dobro je, izađi van. Sumnjičava Ivana prvo je otključala vrata i na prstima se došuljala do kuhinje. - Isuse, nikada više neću gatati. Daj mi vode, dahtala je blijeda poput štirkanih gaća moje pokojne babe. Kad sam otvorila slavinu počelo je špricati na sve strane, no ipak sam joj uspjela uliti pola čaše vode. - Izvoli. - Ali ova kuhinja, sve je poplavljeno, uzrujano je piskala Ivana. - Smiri se draga, sve će to moja Ciroza polizati. |
22:32 / Komentari (17) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 05.07.2007.
Predstavljanje zbirke priča Truliks u Booksi
|
Booksa, predvečerje. Poznati likovi: Nemanja, Liječeni katolik, Cveba, Baka, Njetočka, Lolla, kostolomci (pet-šest komada). Na ulazu je stajao car Nemanja u bijelim mokasinkama, razgrćući svojim nabildanim rukama obožavateljice koje su željele verbalno općiti s autorom. - Ovo je podla provokacija, vikao je bijesno upirući prst u izlog, Tko je stavio Dvore od oraha ispod Truliksa?! - Smiri se Nemanja, pa vidiš da su orasi postavljeni u sendvič između Truliksa i Liječenogkatolika.hr. Primirio se kad je shvatio da je riječ o instalaciji koju je Booksa pripremila za predstavljanje ovako značajne knjige. Cveba je donijela nekakve odurne poklone - Ti bokca, mrmgrtrh, cok, cok, bomo ga spili, mrmljala je na nekakvoj čudnoj mješavini svahilija i hrvatskog. Pričekao sam da pogleda u stranu i iskoristio priliku da poklone bacim u smeće. Njetočka je bila tužna zbog lošeg kroja haljine, ali mislim da je samo htjela privući Bakinu pažnju koja je natezala litru loze u kutu Bookse. Lolla mi je konačno oprostila zbog prekida naše virtualne romanse, a doktor Kuro je zavirivao ispod suknjica mladih pjesnikinja koje su se uspinjale na galeriju po knjige. Simo Mraović je došao u pratnji Edwarda Popovića koji me gledao smrknuto pa sam stekao dojam da je zapravo na nekom tajnom zadatku. Predstavljanje knjige: Cuga me već dobrano uzela dok sam slušao uvodno izlaganje izdavačice koja je rekla da je slučajno otkrila ovaj blog na internetu dok je nešto pretraživala. Njezino izlaganje prekinu koškanje oko šanka gdje je Nemanja skoro nabio neke goste koji su se gurali preko reda. Autor je započeo svoje izlaganje otkrivši zašto se blog nalazi upravo na ovoj adresi, još je kenjao nešto o statistikama, količini teksta koju su ispisali autor i posjetitelji stranice (1.500 kartica), posebno istaknuvši zasluge Nemanje s nadom da će se javiti neki izdavač koji bi ga prisilio na objavljivanje knjige. Nakon toga je urednik Simo Mraović izveo pravi performance govoreći o svemu i svačemu. Požrtvovni Kostolomac II uspio je snimiti 7 minuta njegovog govora pa ću vam prenijeti dio atmosfere: Dobra večer, pozdravljam, drago mi je da sam prije godinu dana objavio prvu knjigu koja je skinuta s neta, interneta, to je bila supruga od ovog kak se zove? (tapše Liječenog katolika po ramenu). Ah od Dineta žena, Dineta Dvornika, to je bilo onak zgodno, ona je ono domaćica, svi je znaju, ide na plac, to smo objavili u Profilu i stjecajem raznih okolnosti konačno sam urednik jedne knjige koja je skinuta s neta i koja je književna, koja je lepo štivo. Al' da počnemo od stoljeća sedmog, točnije od stoljeća 13. prije nove ere. Naime, nije za vjerovat ali ovo tu područje je bilo nastanjeno isto tada, sa nekim narodima koji su bili lepi i vladao je matrijarhat; to znači kad vas neko lepo pogleda legnete, poseksate se malo, poljubite; sva djeca koja se rode to svi odgajaju, ljudi se brinu o njima, dečki se onak podignu pa onda idemo u lov, donesemo srnu, pečemo, ljudi se dignu pa neko korijenje nađu, maline, kupine, nije bilo rata, sranja, baš je bilo lepo. Recimo tak je bilo lepo da postojale su neke tabu riječi. Recimo za ovaj neki tu dole dio kod žena postojala je jedna riječ koja je bila tabu. To je bila tako lepa reč da je nisi smio izgovorit. Zašto to pričam? Zato što su nažalost došla plemena sa sjevera, takozvani Avari, Slaveni i ostali koji su onda potukli taj matrijarhat i uspostavili patrijarhat, odnosno kapitalizam koji uživamo i da bi do kraja potukli taj lepi matrijarhat. Nadam se da će se to jednog dana vratit da se svi opet poseksamo. Da bi, dakle, uništili taj matrijarhat oni su smislili psovke tipa: nabijem te na kurac, em ti majku, pička im materina, majmune, idiote, ebem ti tatu i sve tako. I šta se desilo? Nisu saznali kako se zove ovo dole kod žena koje je nazvano po jednoj biljci neugodna mirisa koja se zove pizdulja…(kraj snimke) Liječeni je počeo govoriti o vampirima u knjizi pa ga nisam baš shvatio, ali možda je tako i bolje. Iskočio mi je žulj na srednjaku od silnog potpisivanja knjige. Zaposlenica Bookse me zamolila da joj napišem posvetu za taj klub. Izvadio sam olovku iz uha i zagrebao papir: Booksi neka uvijek bude puna kao buksna pogrebnik |
20:30 / Komentari (83) / Isprintaj / #
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
