Booksa, predvečerje.
Poznati likovi: Nemanja, Liječeni katolik, Cveba, Baka, Njetočka, Lolla, kostolomci (pet-šest komada).
Na ulazu je stajao car Nemanja u bijelim mokasinkama, razgrćući svojim nabildanim rukama obožavateljice koje su željele verbalno općiti s autorom.
- Ovo je podla provokacija, vikao je bijesno upirući prst u izlog, Tko je stavio Dvore od oraha ispod Truliksa?!
- Smiri se Nemanja, pa vidiš da su orasi postavljeni u sendvič između Truliksa i Liječenogkatolika.hr.
Primirio se kad je shvatio da je riječ o instalaciji koju je Booksa pripremila za predstavljanje ovako značajne knjige.
Cveba je donijela nekakve odurne poklone
- Ti bokca, mrmgrtrh, cok, cok, bomo ga spili, mrmljala je na nekakvoj čudnoj mješavini svahilija i hrvatskog. Pričekao sam da pogleda u stranu i iskoristio priliku da poklone bacim u smeće. Njetočka je bila tužna zbog lošeg kroja haljine, ali mislim da je samo htjela privući Bakinu pažnju koja je natezala litru loze u kutu Bookse. Lolla mi je konačno oprostila zbog prekida naše virtualne romanse, a doktor Kuro je zavirivao ispod suknjica mladih pjesnikinja koje su se uspinjale na galeriju po knjige.
Simo Mraović je došao u pratnji Edwarda Popovića koji me gledao smrknuto pa sam stekao dojam da je zapravo na nekom tajnom zadatku.
Predstavljanje knjige:
Cuga me već dobrano uzela dok sam slušao uvodno izlaganje izdavačice koja je rekla da je slučajno otkrila ovaj blog na internetu dok je nešto pretraživala. Njezino izlaganje prekinu koškanje oko šanka gdje je Nemanja skoro nabio neke goste koji su se gurali preko reda.
Autor je započeo svoje izlaganje otkrivši zašto se blog nalazi upravo na ovoj adresi, još je kenjao nešto o statistikama, količini teksta koju su ispisali autor i posjetitelji stranice (1.500 kartica), posebno istaknuvši zasluge Nemanje s nadom da će se javiti neki izdavač koji bi ga prisilio na objavljivanje knjige.
Nakon toga je urednik Simo Mraović izveo pravi performance govoreći o svemu i svačemu. Požrtvovni Kostolomac II uspio je snimiti 7 minuta njegovog govora pa ću vam prenijeti dio atmosfere:
Dobra večer, pozdravljam, drago mi je da sam prije godinu dana objavio prvu knjigu koja je skinuta s neta, interneta, to je bila supruga od ovog kak se zove? (tapše Liječenog katolika po ramenu).
Ah od Dineta žena, Dineta Dvornika, to je bilo onak zgodno, ona je ono domaćica, svi je znaju, ide na plac, to smo objavili u Profilu i stjecajem raznih okolnosti konačno sam urednik jedne knjige koja je skinuta s neta i koja je književna, koja je lepo štivo.
Al' da počnemo od stoljeća sedmog, točnije od stoljeća 13. prije nove ere. Naime, nije za vjerovat ali ovo tu područje je bilo nastanjeno isto tada, sa nekim narodima koji su bili lepi i vladao je matrijarhat; to znači kad vas neko lepo pogleda legnete, poseksate se malo, poljubite; sva djeca koja se rode to svi odgajaju, ljudi se brinu o njima, dečki se onak podignu pa onda idemo u lov, donesemo srnu, pečemo, ljudi se dignu pa neko korijenje nađu, maline, kupine, nije bilo rata, sranja, baš je bilo lepo. Recimo tak je bilo lepo da postojale su neke tabu riječi. Recimo za ovaj neki tu dole dio kod žena postojala je jedna riječ koja je bila tabu. To je bila tako lepa reč da je nisi smio izgovorit. Zašto to pričam? Zato što su nažalost došla plemena sa sjevera, takozvani Avari, Slaveni i ostali koji su onda potukli taj matrijarhat i uspostavili patrijarhat, odnosno kapitalizam koji uživamo i da bi do kraja potukli taj lepi matrijarhat. Nadam se da će se to jednog dana vratit da se svi opet poseksamo. Da bi, dakle, uništili taj matrijarhat oni su smislili psovke tipa: nabijem te na kurac, em ti majku, pička im materina, majmune, idiote, ebem ti tatu i sve tako. I šta se desilo? Nisu saznali kako se zove ovo dole kod žena koje je nazvano po jednoj biljci neugodna mirisa koja se zove pizdulja…(kraj snimke)
Liječeni je počeo govoriti o vampirima u knjizi pa ga nisam baš shvatio, ali možda je tako i bolje.
Iskočio mi je žulj na srednjaku od silnog potpisivanja knjige. Zaposlenica Bookse me zamolila da joj napišem posvetu za taj klub. Izvadio sam olovku iz uha i zagrebao papir:
Booksi
neka uvijek bude puna kao buksna
pogrebnik
Post je objavljen 05.07.2007. u 20:30 sati.