Jutros sam vidila Ivaninog dečka Jelibora u javnom WC-a kako pohlepno srče žensku mokraću iz školjke. Prizor me osupnuo, ali i uzbudio. Odlučila san ga pratiti.
Zamaknuo je u Prašku gdje je zažvalio svoju ljubavnicu Čirjanu koja mu je u ruke tutnula manju vrećicu. Nestrpljivo sam provirivala iza oglasnog stupa pokušavajući otkriti sadržaj zagonetnog poklona.
Nakon pozdrava, Jelibor šmugnu u obližnji haustor. U dvorištu je svojim drhtavim prstima razmotao vrećicu koju je ljubomorno njušio. Izvadio je umrljane ženske gaćice i izrezao ih škarama.
- Vrijeme je za čaj, reče bludnik dok je dohvaćao termosicu iz žaketa.
Sjeo je na leš perzijske mačke i umočio ukusni gaćni komadić u topli napitak.
- Jelibore, što to radiš?, odlučih prekinuti ovaj morbidni ritual.
- Ništa, ništa, trznu se Jelibor bacajući usitnjeno blago iza leđa.
Iz njegovih očiju isijavala je nemoć dok se između zuba ljeskao inkriminirajući dokaz njegova fetišizma.
Pružila san mu čačkalicu.
- Čirjana?, upitah ovo da prekinem neugodnu šutnju.
- Nemoj me odati, procijedi Jelibor tužno promatrajući kako ugojeni gradski štakori odnose njegove madeleine kolačiće unepovrat.
Post je objavljen 23.07.2007. u 18:49 sati.