Rekao si da ćeš vratiti Patologiju narodu. Što je s tim? Šteta da nije sačuvan ostatak Simine priče. Koliko se mogu sjetiti govorio je o tome kako se prije čovjek mogao ubiti od pisanja, nositi rukopis od izdavača do izdavača i ništa, niko te ne jebe dva posto, a danas ne smiješ ništa napisati jer ti odmah objave. Ta šaljiva tvrdnja govori o promijenjenoj poziciji pisca danas, koji uspostavlja odnos ponajprije sa čitateljem, a izdavač je onaj koji traži rukopis. Također je rekao da je blog izbacio mnogo dobrih pisaca u kratkom vremenu i da mu je drago da u tome sudjeluje u tom valu, makar na ovaj način. To je zanimljivo zato što na neki način potvrđuje misao koja stalno tinja u podlozi rasprava, a ta je da blog na neki način mijenja hrvatsku književnu scenu, tj on ipak jest nekakav novi val, koji nije isforsiran, osim jačom medijskom promidžbom autora objavljenih u većim kućama. Zanimljivo je i da je je na predstavljanju bio autor Metastaza, također pisac koji je u književnost ušao "izvana", ako nešto izvan književnosti postoji. Simo je rekao i da autor Truliksa može napisati što hoće, kao i da je to superkul zajebancije za 374 čovjeka u Hrvatskoj. Je li time mislio na vještinu autora ili slobodu bloga kao književnog medija? Čini li brojka od 374 Truliksa štivom za biranu ili nekom duhovnom srodnošću povezanom publikom? Znači li to da blog kao književni medij otvara prostor za umjetnički izričaj autorima koji su mainstreamu nedostupni i kojima je nedostupan mainstream, a na korist čitatelja koji bi u protivnom bili zakinuti za svoj književni užitak? Mijenja li Što će o svemu reći Zarez? Katolik je zadivio proglasivši Truliksa vampirskim romanom, jer iako je to činjenično netočno, ipak dobro odražava prirodu stvari. Sigurna sam da se Truliksa sasvim lijepo da čitati kao gotski roman. Zato je izrazito točno završio izlaganje tvrdnjom da je od svih blogerskih knjiga ova najbolja.
30.06.2007. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čekao sam, kako se i pristoji, da domaćin da svoje viđenje stvari. Budući da je unatoč prislušnim uređajima ceo osvaj igrokaz prenesen sasvim subjektivno i pristrano, zbog izočnih, poput Vertebrate ili Izgnanog, slobodan sam da ukažem na sledeće činjenice: 1. Zvezda večeri nesumnjivo sam bio ja. Ne samo zato jer sam došao u mekim mokasinama boje slonovače - ja znam da vi niste Eskimi pa da razlikujete 38 nijansi beline, ali nije to pitanje nekulutivisanosti vida ili oskudnosti vokabulara!; ne, reč je o nedostatku ukusa, a to je ono što me duboko, kao čoveka i estetu, izistnski vređa: da o belim mokasinama govore na centralnom Dnevniku, pa ajde, rek'o bi, ljudi moraju da sve nivelišu na razinu širokomasovne difuzije infomracije, ali kad ljudima od pera, pa bilo ono i kokošje, nedostaje ukusa, ona ja stvarno odem u pičku lepu materinu od čemera i neutešnosti - koje su tlo dotakle po izlasku iz crnog mx-5, jubilarna serija, 5 iljada komada za ceo svet, 6 brzina, kultni kabrio koji je meni lično za kurac, ali pičke luduju za takvim parafernalijama i fetišima, pa ko reko, ajde, neka, jebeš auto, kola k'o kola, i tako dok sam bešmno klizio u pravcu Bookse već su se mogle nazreti konture stvari koje dolaze: pokupovao sam petnaestak knjiga, uglavnom Ruse (Cvetajeva, Bulagakov, Pelevin), Goldesteina, Donata, čak i i solidnu Povijest astrologije..., i oboriviši s nogu tamošnje osoblje (zbog Porta ću dodati: da, pa i količinom kartica koje sam ponudio na peglanje jer ja kune, bez obzira na apoene, dajem deci za Monopoly i stoga nikad ne nosim, iz poštovanja, kao platežno sredstvo po svetu) mirno sam s oduševljenim i razgaljenim Tomicom Čadežom sipao foru na foru zabavljajući kako Lečenog tako i prodavačicu: vidivši s kime ima posla, poklonila mi je Peščanik FM No 8, učinivši sasvim simpatičnu gestu: cenu nije obrisala, nego je cifre nadopunila s par dodatnih, što je sve u svemu formiralo lep broj telefona atraktivne brinete, čime je i zvanično te večeri otvoren lov na Nemanju i par minuta njegove naklonosti, jasno, sve s ambicijom da se, po mogućnosti, kasnije ode na neko mirnije mesto s više knjiga i prisnosti. 2. Kiza je bio cool. Kad je video da sam ja tamo, to mu je bilo kao Wintetuu pogled na Old Šatrohenda! Ono, e, sad je sve O.K.! I inače je Kiza bio cool: nije kenjao, što mogu da ilustrujem opaskom o poreklu imena poddomene: umesto da mistifikuje, kao što bi svaki imbecil i kulov učinio, on je jednostavno kazao da je spižđen činjenicom da su već dve, tri ideje potrošene, tj. rezervisane, upisao nabijemtenakuarac, i, pošto je taj naziv bio slobodan, ime je regirstrovao! E, tako to rade majstori! Samo levati seru li ga seru. Pravi maheri, ja da vam kažem, ispričaju istinu, a ostalo je legenda! 3. Njetočka je moje srce i o tome ne želim uopšte da pričam. U malo sam nezgodnoj situaciji; sa sobom stalno vucara mladunče, a mala joj je k'o bombonjera a ne bombonica, pa mi je nezgodno da sada hvalim dete - jebiga, kakvo dete, dete je u srednjoj školi, a izgleda kao anđeo, i to onaj najlepši: sa sumporom k'o štaubšećerom posipanim po snežnim krilima (eto, to je belo, slepci, a ne mokasine!) - kad majka čita, a opet, navukla je malu na Patologiju, pa ne mogu ni da opišem u živim bojama i naplastičnijim oblicima ni gospođu majku a da se dete ne zapita: Dobro, Nemanja, Care blagotajnoviti, a zašto ti imaš tako zanimljive opise? Rečju: ne znaš tko je od njih dve lepši a tko veća duša! Jedino, Kiza ima pravo što se tiče haljine, ali, kod žena je ionako presudnije kako se svlače, a ne kako se oblaće, iako je to u dijalektičkoj i čvrstoj vezi. 4. Baka! Ej, Baka. Stalno sam mislio tijekom večeri - i zato sam i bio nešto tiši, osim s razloga pristojnosti: nisam mogao da privatiziram Kizinu večer, ta, ipak je to njegov Bal Vampira, zar ne mislite draga Cvebo? - koga bih prije opalio, kad bih baš morao birati između Bake i Lolle!? Doduše, one me ničime nisu stavile pred tako tešku i pretešku kušnju, ali, kako sam ja živa duha i vazda teorijski praspoložen, stalno sam vagao razloge pro et contra taslačenje prvo Bake, pa onda Lolle, i, jasno Kizo, samo za tebe: vice versa! Naravno, govorim o klasičnom provodu u troje, jer, božemoj, tko bi pustio devojke da čekaju, ali, čak i u toj varijanti dolazi do tipičnih ljubomora izazvanih nestrpljenjem: Lolla ima neverovatan pogled plavooke hladnokrvne jebačice koja si može dopustiti da sedi barem na pet tako izazovnih načina da priču o vampirima i gotskom romanu, priznajem, uopšte nisam čuo (ta, Lečeni mi to neće zameriti, jer, ruku na srce, svi sad čekaju što ću da da kažem o ovom štivu, budući da još nitko do malopre nije rekao o ovom remekdelu jednu jedinu pametnu i suvilsu reč!) zaokupljen razmišljanjem bi li bilo bolje da zveknem lolu odmah tu, u Booksi, pred autorom Metastaza, pa da nateram Baku na plač i škrgut zubi, ili da ipak sačekam da Simo dovrši svoj performance o matrijahatu pa da onda prisilim i Baku da prizna kako ima jedan od najlepših strukova koje sam video...
30.06.2007. (21:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad je već odlučio sam priznati, sad možemo otvorenije govoriti. Jeste, Nemanja je bio prava zvezda večeri. Kad sam ga ugledala, smjesta sam postala svjesna svih pogrešaka na haljini i duboko sam porumenila. Hoće li taj nespretno skrojeni dekolte uvrijediti tog arbitra elegantiaruma? Samo je pitanje trenutka kada će uočiti krivi bod na leđima. Naravno da sam mu se odmah ispričala i sve, ali nisam znala kud bih pobjegla od stida. Barem mi se može priznati da je bojom bila usklađena s naslovnicom Truliksa. Nemanjini komplimenti primjer su onog što na stranicama Bookse izvode kao zaključak predstavljanja knjige, da je budućnost u komentarima, jer ako to nije uzorno, plemenito i , kako hoće simo, lepo štivo, onda za sam ja stvarno bez veze učila škole.
30.06.2007. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...za svog dugog i plodnog života kojemu je struk na neki način struka. Uopšte, Baka izgleda tako gracilno a sexy da bi je čovjek jednostavno zakucao za zid. I tako ostao par trenutaka, prije no što bi je upozorio: A sada uživaj! 5. Sima je bio veličanstven: duhovit, pametan, zaigran, vickast, prava pobeda Duha nad Telom. Obožavam tog čoveka. U tom stanju tako životan može da bude jedino dobar čovek. Šta god treba i kad god treba, Simo, sve ću za tebe da uradim. 6. Lečeni je pod dojmom mojih uvodnih štoseva nešto pričao o vampiraima, dakle, pogubio se, ali nema veze. Nije on to uradio namerno, da se ne misli kako je, samo par dana nakon izdavanja svoje zbirke stihova, opstruirao Kizino delo iz zavisti! Ne! Jednostavno, Lečeni je pesnik, i on je tu video vampire, i jebiga sad...Šta mu sad možeš. Vampir Milić star 5000 godina! Lečeni je drag čovek. Pričali smo o prevodu njegove poijezije na talijanski i nemački. Teško je to prevesti. Tko prevede Nemcu sledeću pesmu, dakle tko mu prevede ne samo reči nego i radnju i motive i potrebu za zbivanjem ove pesme, i njega ću da karam, nakon tačke 4.!
MEDO U KUTEREVU
Mrki medo kroz žicu me je gledo, popio sam litru i po šmrikovače, rekord cijelog ličkog raja, s medvjedom želim do kraja, da se odmjerimo, u mojoj magli, da se družimo bez straha, kao dječak organizirao sam igre, tko će dulje izdržati da sjedi na šini u očekivanju vlaka, visio sam s balkona, s četvrtog kata, poslije sam pretrčavao ispred lijenog snajperista, prevrtao se automobilima, s Buže plivao na Lokrum, ali medu još nisam pogladio pa i neću, na livadu sam pao, već pomalo sredovječan i već pomalo zao. 7. Cveba je progledala! Draga naša dottoresa. I kad je progledala, kaže meni Cveba, iznenađujuće duhovito, ugledala je nekog staršno naboranog! Ha, ha, sjajno! Čovek ode na operaciju mrene i ugleda shar-peia, i taman da se ž njime poigra, a kad ono pei on lično! Ženijalno! Inače, mokasine boje slonovače poneo sam kao hommage našoj Cvebi: da se oseća kao kući, u Sudanu. 8. Dr. Kuro Bajraktare me je toliko hvalio celu bogovetnu večer, da sam ostao osupnut samime sobom! A reč je o pravom lafu! Toliko me je razgalilo prisustvo našeg dragog Doktora, da je svaka reč nedostatna: on je sve zanemario te večeri samo da bi bio s nama, a svi znamo kolike su i kakve njegove obveze i odgovornosti! Sjajan čovek. Dr. Kuro je fantastična figura: neverovatno obrazovan erudita, krležijanska figura po svemu, politički aktivist već četiri decenije ako ne i više (više ne smem da kažem, iako je Doktor Bajraktare puno više od toga) pokazuje se iz dana u dan i kao sjajan kit: on je našao za shodno da prisustvuje u Booksi predstavljanju jedne knjige koja je zaista jazz za jazzere, dokazujući da je čovjek zaista mlad koliko su mlade njegove ideje. Ni Simo ni Lečeni zapravo ne znaju što bi s Truliksom, dočim je Dr.Bajraktareu sasvim precizno jasno o kakvoj se tu literaturi radi, i zašto je to zaista komad literature. To mene fasicinira, to da čovek komunicira s duhom ovog dela lakše, prirodnije i izravnije nego generacija kojoj pripada autor: to pak govori nešto i o autoru i njegovom delu - reč je očito o knjizi koja nadrasta okvire neposredne uraslosti u medijski i stvarnosti kontekst i koju s lakoćom čita svatko čija duhovna spremnost dopušta užitak u prvoklasnoj literaturi: recimo, kako ja da objasnim zašto je ovo dobra literatura:
Performance
Ulicom se vuku ljudi. Mučna atmosfera. Na trgu stoji čovjek izbrijane glave. U desnoj ruci drži kamen. Viče. - Pun mi je kurac vaših preseravanja gospodo draga i ljigava! Zavitla kamen promatraču u glavu. Ovaj pada mrtav. Mnoštvo se razilazi.
Park je okupio mnoštvo. U centru pažnje je čovjek sa smiješnom kapom na glavi. Viče. - Šta ste se okupili!? Nikakve koristi od vas!! Gamad, vi ste obični paraziti!! U ruke uzima strojnicu i ispaljuje rafal u prvi red. Ovi padaju kao pokošeni. I drugi su sretni i zamišljeni.
Na stubama stoji čovjek i galami. Odjeven je u togu. Pored njega je beba u kolijevci. Divljački njiše kolijevku. Beba glasno plače. U mnoštvu se netko ruši i umire od infarkta. Publika je zadovoljna.
Na ulici stoji dvadesetak ljudi s noževima u rukama. Uz povike nasrću na prolaznike. Ubadaju ih i masakriraju. Prolaznicima je teško.
Na korzu smiješan čovječuljak lebdi dvadesetak centimetara iznad zemlje. Potom pada na čelo. Diže se i opet lebdi. Čelo je krvavo, djelomično. Šetači su zbunjeni. Ima tu različitih šetača.
U zatvorenoj prostoriji sjede trojica i čitaju. Ljudima je već svega dosta. Odlaze uz povike i psovke. - Dosta nam je vaših govana! Fuj! Ova trojica su tužni, ostaju sami…
Kako da objasnim? E, pa, sinovci, skoro ću to učiniti, jer se to na neki način od mene i očekuje, ali, sad idem da karam. Da ne bi insinuirali, Baka i Lolla su verovatno krenule u vrelu, subotnu veče. Pravo da vam kažem ni ne znam kako se ove blizamke zovu. A i da znam, jebemliga: meni je već svesvejedno. Kako god da se zovu, nabijemihnakurac!
30.06.2007. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E zato ja volim Lollu, lutkasto plavih očiju veritkalnu, obučenu, ili golu na obdukcijskome stolu, svučenu, natučenu, utučenu, mučenu, učenu, dok čeka zadnju kočiju, microsoft plavih očiju. Jer ona odmah vidi da mokasine boje vanilije svijetle kao taborsko svetlo svetog Ilije, i na nebu mjesec srebrn kao dolar u svetokrugu zvijezda ako je Caru milije. On klizi, kao svilen šal lakom crnog Jaguara večan, svečan, lep, taj bešuman šaman odsutan i prepun čara kao modri lug u Ivanjskoj noći, uz šuštav šušur nežan a grub k'o tigrove oči. A kad prođe mimo tebe kao lahor ponad krošnja kao šuštaj krinoline po mramoru Opere ostat će ti uspomene, parfem, rumor, suzan pogled u onu što ima sreće da je noćas odere!
Dakle, honey, šta ima da kažeš na ove prilike i slike for your eyes only? S ruba nebesa padaju kiše i angeli cimetnih mesenčanih krila u sijamsku vlažnu večer, a ti si opet lonly bez srama i stila!
Bože, što se uvežbano smešiš: u kutu usana jedna nejasna sena kao lepet crne pelerine nošen noćnim vetrom u hramu Sudbine! Samo tako nastavi, pa ako te zanima Još ću da te zakopam u šumi kod Udbine! I nikako da (te) pljusne Nemanja i pljusak da pljusnu obojica njih i osveže (te u) ovo sparno, smarno veče dok titra neon i asfalt i tali se plastika i savest peče a na zidu swastika graffiti romantika. Spikica teče: Geothe, Shakespaere, Antika, kao voda šedrvana Abraham i Job. Stipu spiku darling jedino je olakšanje ove letnje noći slutim Lakonski blow job.
01.07.2007. (07:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Romano Bolković: Spojio sam Mesića i Zagorca! Dakle, kakav čovjek taj Bolković! Ako je uopće riječ o jednom čovjeku! Ako se tu ne radi o cijeloj jednoj novoj generaciji tlönista. Orbis Tertius.
01.07.2007. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila bi to neminovno Izabrana, nažalost nikad ne Sabrana djela. Korice bi, hoću kazati, samo ograničile moj značaj. Hypertext svojom rizomskom razgranatošću linkovlja primjerenije izražava multidimenzionalnost moga imena, lika i djela. Evo recimo što mi je netom sinulo: ja sam, na primjer, Rafael Böll i na Patologiji pišem pod nadimkom Nemanja; jest vraga! Otkako sam Nemanja, sve više shvaćam da je i Rafael Böll tek jedan od mojih nickova, ni manje ni više virtualan ili stvarano no ostali! Ta, da nam itko vjeruje da stvarno postojimo, zar bismo morali imati sve te osobne, putovnice, domovnice, krsne listove, JMBG i ine brojeve...! Identitet ne postoji! On je društvena konvencija! Blog je medij slobođenja: blog, pružajući mogućnost da budeš nick, pruža mogućnost razumjevanja vlastitog svakodnevnog identiteta kao virtualnog, kao puke konvencije! Ova je misao prekretnica u povijesti čovječanstva: Vjekoslav Bošković nije autor Truliksa u većoj mjeri no Markiz de ga Sad! Markiz de ga Sad je jednako Vjekoslav Bošković koliko je Vjekoslav Bošković Markiz de ga Sad. Iz nicka postoji neko stvarno ime, ali, tko je zapravo taj i tako nazvan čovjek? Njegov stvarni identitet nije manje zagonetan znade li se njegovo svjetovno ime. Blog je čudo: Markiz de ga Sad nije samo lik "iz bloga", već i autor bloga! Nemanja nije tek protagonist Vaseljene, već je njen Demijurg! Kako spasovna misao! Aleluja! Ja nisam manje Nemanja no što sam Rafael. Tko to razumije, svaka mu dala!
01.07.2007. (11:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prilog Nemanjinoj raspravi o imenu kao identitetu, tj. identitetu iza imena (množina):
JULIET: 'Tis but thy name that is my enemy; Thou art thyself, though not a Montague. What's Montague? it is nor hand, nor foot, Nor arm, nor face, nor any other part Belonging to a man. O, be some other name! What's in a name? that which we call a rose By any other name would smell as sweet; So Romeo would, were he not Romeo call'd, Retain that dear perfection which he owes Without that title. Romeo, doff thy name, And for that name which is no part of thee Take all myself.
Nemanja, Nemanja, why art thou Nemanja?
01.07.2007. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej, ja vas ne bih mijenjala, To nije prazan stih. Ja vas ne bih mijenjala Za deset najboljih. Jer ništa mi ne može Vas zamijeniti. Ja vas ne bih mijenjala, To nije prazan stih.
Ja vas ne bih mijenjala za blaga emira Ja vas ne bih mijenjala za tajne svemira. Jer ništa mi ne može vas zamijeniti. Ja vas ne bih mijenjala, To nije prazan stih. Ou jea.
01.07.2007. (17:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
Rekao si da ćeš vratiti Patologiju narodu. Što je s tim?
Šteta da nije sačuvan ostatak Simine priče. Koliko se mogu sjetiti govorio je o tome kako se prije čovjek mogao ubiti od pisanja, nositi rukopis od izdavača do izdavača i ništa, niko te ne jebe dva posto, a danas ne smiješ ništa napisati jer ti odmah objave. Ta šaljiva tvrdnja govori o promijenjenoj poziciji pisca danas, koji uspostavlja odnos ponajprije sa čitateljem, a izdavač je onaj koji traži rukopis. Također je rekao da je blog izbacio mnogo dobrih pisaca u kratkom vremenu i da mu je drago da u tome sudjeluje u tom valu, makar na ovaj način. To je zanimljivo zato što na neki način potvrđuje misao koja stalno tinja u podlozi rasprava, a ta je da blog na neki način mijenja hrvatsku književnu scenu, tj on ipak jest nekakav novi val, koji nije isforsiran, osim jačom medijskom promidžbom autora objavljenih u većim kućama. Zanimljivo je i da je je na predstavljanju bio autor Metastaza, također pisac koji je u književnost ušao "izvana", ako nešto izvan književnosti postoji. Simo je rekao i da autor Truliksa može napisati što hoće, kao i da je to superkul zajebancije za 374 čovjeka u Hrvatskoj. Je li time mislio na vještinu autora ili slobodu bloga kao književnog medija? Čini li brojka od 374 Truliksa štivom za biranu ili nekom duhovnom srodnošću povezanom publikom? Znači li to da blog kao književni medij otvara prostor za umjetnički izričaj autorima koji su mainstreamu nedostupni i kojima je nedostupan mainstream, a na korist čitatelja koji bi u protivnom bili zakinuti za svoj književni užitak? Mijenja li Što će o svemu reći Zarez? Katolik je zadivio proglasivši Truliksa vampirskim romanom, jer iako je to činjenično netočno, ipak dobro odražava prirodu stvari. Sigurna sam da se Truliksa sasvim lijepo da čitati kao gotski roman. Zato je izrazito točno završio izlaganje tvrdnjom da je od svih blogerskih knjiga ova najbolja.
30.06.2007. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..slazem se, simo je nadareni zakon, sve drugo je zapravo dim od one zenske stvari..
30.06.2007. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
Prilično gust dim, možda se zapalila?
30.06.2007. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..u ostalom, ja navodno imam kartu za sutra, vu parketu i o titu, HNK: bum vam pripovedala,
joj sto volim haiku, bas mi jako fali.
30.06.2007. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
P.S. a i onaj idijot od Kizze mi fali, nije vrag da je zapel na odjelu ?
30.06.2007. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Čekao sam, kako se i pristoji, da domaćin da svoje viđenje stvari. Budući da je unatoč prislušnim uređajima ceo osvaj igrokaz prenesen sasvim subjektivno i pristrano, zbog izočnih, poput Vertebrate ili Izgnanog, slobodan sam da ukažem na sledeće činjenice:
1. Zvezda večeri nesumnjivo sam bio ja. Ne samo zato jer sam došao u mekim mokasinama boje slonovače - ja znam da vi niste Eskimi pa da razlikujete 38 nijansi beline, ali nije to pitanje nekulutivisanosti vida ili oskudnosti vokabulara!; ne, reč je o nedostatku ukusa, a to je ono što me duboko, kao čoveka i estetu, izistnski vređa: da o belim mokasinama govore na centralnom Dnevniku, pa ajde, rek'o bi, ljudi moraju da sve nivelišu na razinu širokomasovne difuzije infomracije, ali kad ljudima od pera, pa bilo ono i kokošje, nedostaje ukusa, ona ja stvarno odem u pičku lepu materinu od čemera i neutešnosti - koje su tlo dotakle po izlasku iz crnog mx-5, jubilarna serija, 5 iljada komada za ceo svet, 6 brzina, kultni kabrio koji je meni lično za kurac, ali pičke luduju za takvim parafernalijama i fetišima, pa ko reko, ajde, neka, jebeš auto, kola k'o kola, i tako dok sam bešmno klizio u pravcu Bookse već su se mogle nazreti konture stvari koje dolaze: pokupovao sam petnaestak knjiga, uglavnom Ruse (Cvetajeva, Bulagakov, Pelevin), Goldesteina, Donata, čak i i solidnu Povijest astrologije..., i oboriviši s nogu tamošnje osoblje (zbog Porta ću dodati: da, pa i količinom kartica koje sam ponudio na peglanje jer ja kune, bez obzira na apoene, dajem deci za Monopoly i stoga nikad ne nosim, iz poštovanja, kao platežno sredstvo po svetu) mirno sam s oduševljenim i razgaljenim Tomicom Čadežom sipao foru na foru zabavljajući kako Lečenog tako i prodavačicu: vidivši s kime ima posla, poklonila mi je Peščanik FM No 8, učinivši sasvim simpatičnu gestu: cenu nije obrisala, nego je cifre nadopunila s par dodatnih, što je sve u svemu formiralo lep broj telefona atraktivne brinete, čime je i zvanično te večeri otvoren lov na Nemanju i par minuta njegove naklonosti, jasno, sve s ambicijom da se, po mogućnosti, kasnije ode na neko mirnije mesto s više knjiga i prisnosti.
2. Kiza je bio cool. Kad je video da sam ja tamo, to mu je bilo kao Wintetuu pogled na Old Šatrohenda! Ono, e, sad je sve O.K.! I inače je Kiza bio cool: nije kenjao, što mogu da ilustrujem opaskom o poreklu imena poddomene: umesto da mistifikuje, kao što bi svaki imbecil i kulov učinio, on je jednostavno kazao da je spižđen činjenicom da su već dve, tri ideje potrošene, tj. rezervisane, upisao nabijemtenakuarac, i, pošto je taj naziv bio slobodan, ime je regirstrovao! E, tako to rade majstori! Samo levati seru li ga seru. Pravi maheri, ja da vam kažem, ispričaju istinu, a ostalo je legenda!
3. Njetočka je moje srce i o tome ne želim uopšte da pričam. U malo sam nezgodnoj situaciji; sa sobom stalno vucara mladunče, a mala joj je k'o bombonjera a ne bombonica, pa mi je nezgodno da sada hvalim dete - jebiga, kakvo dete, dete je u srednjoj školi, a izgleda kao anđeo, i to onaj najlepši: sa sumporom k'o štaubšećerom posipanim po snežnim krilima (eto, to je belo, slepci, a ne mokasine!) - kad majka čita, a opet, navukla je malu na Patologiju, pa ne mogu ni da opišem u živim bojama i naplastičnijim oblicima ni gospođu majku a da se dete ne zapita: Dobro, Nemanja, Care blagotajnoviti, a zašto ti imaš tako zanimljive opise? Rečju: ne znaš tko je od njih dve lepši a tko veća duša! Jedino, Kiza ima pravo što se tiče haljine, ali, kod žena je ionako presudnije kako se svlače, a ne kako se oblaće, iako je to u dijalektičkoj i čvrstoj vezi.
4. Baka! Ej, Baka. Stalno sam mislio tijekom večeri - i zato sam i bio nešto tiši, osim s razloga pristojnosti: nisam mogao da privatiziram Kizinu večer, ta, ipak je to njegov Bal Vampira, zar ne mislite draga Cvebo? - koga bih prije opalio, kad bih baš morao birati između Bake i Lolle!? Doduše, one me ničime nisu stavile pred tako tešku i pretešku kušnju, ali, kako sam ja živa duha i vazda teorijski praspoložen, stalno sam vagao razloge pro et contra taslačenje prvo Bake, pa onda Lolle, i, jasno Kizo, samo za tebe: vice versa! Naravno, govorim o klasičnom provodu u troje, jer, božemoj, tko bi pustio devojke da čekaju, ali, čak i u toj varijanti dolazi do tipičnih ljubomora izazvanih nestrpljenjem: Lolla ima neverovatan pogled plavooke hladnokrvne jebačice koja si može dopustiti da sedi barem na pet tako izazovnih načina da priču o vampirima i gotskom romanu, priznajem, uopšte nisam čuo (ta, Lečeni mi to neće zameriti, jer, ruku na srce, svi sad čekaju što ću da da kažem o ovom štivu, budući da još nitko do malopre nije rekao o ovom remekdelu jednu jedinu pametnu i suvilsu reč!) zaokupljen razmišljanjem bi li bilo bolje da zveknem lolu odmah tu, u Booksi, pred autorom Metastaza, pa da nateram Baku na plač i škrgut zubi, ili da ipak sačekam da Simo dovrši svoj performance o matrijahatu pa da onda prisilim i Baku da prizna kako ima jedan od najlepših strukova koje sam video...
30.06.2007. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
Kad je već odlučio sam priznati, sad možemo otvorenije govoriti. Jeste, Nemanja je bio prava zvezda večeri. Kad sam ga ugledala, smjesta sam postala svjesna svih pogrešaka na haljini i duboko sam porumenila. Hoće li taj nespretno skrojeni dekolte uvrijediti tog arbitra elegantiaruma? Samo je pitanje trenutka kada će uočiti krivi bod na leđima. Naravno da sam mu se odmah ispričala i sve, ali nisam znala kud bih pobjegla od stida. Barem mi se može priznati da je bojom bila usklađena s naslovnicom Truliksa.
Nemanjini komplimenti primjer su onog što na stranicama Bookse izvode kao zaključak predstavljanja knjige, da je budućnost u komentarima, jer ako to nije uzorno, plemenito i , kako hoće simo, lepo štivo, onda za sam ja stvarno bez veze učila škole.
30.06.2007. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
...za svog dugog i plodnog života kojemu je struk na neki način struka. Uopšte, Baka izgleda tako gracilno a sexy da bi je čovjek jednostavno zakucao za zid. I tako ostao par trenutaka, prije no što bi je upozorio: A sada uživaj!
5. Sima je bio veličanstven: duhovit, pametan, zaigran, vickast, prava pobeda Duha nad Telom. Obožavam tog čoveka. U tom stanju tako životan može da bude jedino dobar čovek. Šta god treba i kad god treba, Simo, sve ću za tebe da uradim.
6. Lečeni je pod dojmom mojih uvodnih štoseva nešto pričao o vampiraima, dakle, pogubio se, ali nema veze. Nije on to uradio namerno, da se ne misli kako je, samo par dana nakon izdavanja svoje zbirke stihova, opstruirao Kizino delo iz zavisti! Ne! Jednostavno, Lečeni je pesnik, i on je tu video vampire, i jebiga sad...Šta mu sad možeš. Vampir Milić star 5000 godina! Lečeni je drag čovek. Pričali smo o prevodu njegove poijezije na talijanski i nemački. Teško je to prevesti. Tko prevede Nemcu sledeću pesmu, dakle tko mu prevede ne samo reči nego i radnju i motive i potrebu za zbivanjem ove pesme, i njega ću da karam, nakon tačke 4.!
MEDO U KUTEREVU
Mrki medo kroz žicu me je gledo,
popio sam litru i po šmrikovače,
rekord cijelog ličkog raja,
s medvjedom želim do kraja,
da se odmjerimo, u mojoj magli,
da se družimo bez straha,
kao dječak organizirao sam igre,
tko će dulje izdržati da sjedi na šini u očekivanju vlaka,
visio sam s balkona, s četvrtog kata,
poslije sam pretrčavao ispred lijenog snajperista,
prevrtao se automobilima,
s Buže plivao na Lokrum,
ali medu još nisam pogladio
pa i neću, na livadu sam pao,
već pomalo sredovječan
i već pomalo zao.
7. Cveba je progledala! Draga naša dottoresa. I kad je progledala, kaže meni Cveba, iznenađujuće duhovito, ugledala je nekog staršno naboranog! Ha, ha, sjajno! Čovek ode na operaciju mrene i ugleda shar-peia, i taman da se ž njime poigra, a kad ono pei on lično! Ženijalno! Inače, mokasine boje slonovače poneo sam kao hommage našoj Cvebi: da se oseća kao kući, u Sudanu.
8. Dr. Kuro Bajraktare me je toliko hvalio celu bogovetnu večer, da sam ostao osupnut samime sobom! A reč je o pravom lafu! Toliko me je razgalilo prisustvo našeg dragog Doktora, da je svaka reč nedostatna: on je sve zanemario te večeri samo da bi bio s nama, a svi znamo kolike su i kakve njegove obveze i odgovornosti! Sjajan čovek. Dr. Kuro je fantastična figura: neverovatno obrazovan erudita, krležijanska figura po svemu, politički aktivist već četiri decenije ako ne i više (više ne smem da kažem, iako je Doktor Bajraktare puno više od toga) pokazuje se iz dana u dan i kao sjajan kit: on je našao za shodno da prisustvuje u Booksi predstavljanju jedne knjige koja je zaista jazz za jazzere, dokazujući da je čovjek zaista mlad koliko su mlade njegove ideje. Ni Simo ni Lečeni zapravo ne znaju što bi s Truliksom, dočim je Dr.Bajraktareu sasvim precizno jasno o kakvoj se tu literaturi radi, i zašto je to zaista komad literature. To mene fasicinira, to da čovek komunicira s duhom ovog dela lakše, prirodnije i izravnije nego generacija kojoj pripada autor: to pak govori nešto i o autoru i njegovom delu - reč je očito o knjizi koja nadrasta okvire neposredne uraslosti u medijski i stvarnosti kontekst i koju s lakoćom čita svatko čija duhovna spremnost dopušta užitak u prvoklasnoj literaturi: recimo, kako ja da objasnim zašto je ovo dobra literatura:
Performance
Ulicom se vuku ljudi. Mučna atmosfera. Na trgu stoji čovjek izbrijane glave. U desnoj ruci drži kamen. Viče.
- Pun mi je kurac vaših preseravanja gospodo draga i ljigava!
Zavitla kamen promatraču u glavu. Ovaj pada mrtav.
Mnoštvo se razilazi.
Park je okupio mnoštvo. U centru pažnje je čovjek sa smiješnom kapom na glavi. Viče.
- Šta ste se okupili!? Nikakve koristi od vas!! Gamad, vi ste obični paraziti!!
U ruke uzima strojnicu i ispaljuje rafal u prvi red. Ovi padaju kao pokošeni.
I drugi su sretni i zamišljeni.
Na stubama stoji čovjek i galami. Odjeven je u togu. Pored njega je beba u kolijevci. Divljački njiše kolijevku. Beba glasno plače. U mnoštvu se netko ruši i umire od infarkta.
Publika je zadovoljna.
Na ulici stoji dvadesetak ljudi s noževima u rukama. Uz povike nasrću na prolaznike. Ubadaju ih i masakriraju.
Prolaznicima je teško.
Na korzu smiješan čovječuljak lebdi dvadesetak centimetara iznad zemlje. Potom pada na čelo. Diže se i opet lebdi. Čelo je krvavo, djelomično. Šetači su zbunjeni.
Ima tu različitih šetača.
U zatvorenoj prostoriji sjede trojica i čitaju. Ljudima je već svega dosta. Odlaze uz povike i psovke.
- Dosta nam je vaših govana! Fuj!
Ova trojica su tužni, ostaju sami…
Kako da objasnim? E, pa, sinovci, skoro ću to učiniti, jer se to na neki način od mene i očekuje, ali, sad idem da karam. Da ne bi insinuirali, Baka i Lolla su verovatno krenule u vrelu, subotnu veče. Pravo da vam kažem ni ne znam kako se ove blizamke zovu. A i da znam, jebemliga: meni je već svesvejedno. Kako god da se zovu, nabijemihnakurac!
30.06.2007. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
...bozemesachuvaj !
30.06.2007. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
E, i tebe ću da karam dok ti oči ne ispadnu! Badava si ih operisala.
30.06.2007. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
.jooooojjj...( obrada David L.), se razme.
30.06.2007. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolla2
o kakvom tulumu seruckaš? ubila sam se u birtiji na ćošku. nije bilo knjiga ali su zato servirali čips.
30.06.2007. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolla2
kaj nisu nemanjine mokasine boje vanilije?
30.06.2007. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
E zato ja volim Lollu,
lutkasto plavih očiju
veritkalnu, obučenu,
ili golu na obdukcijskome stolu,
svučenu, natučenu, utučenu, mučenu, učenu,
dok čeka zadnju kočiju,
microsoft plavih očiju.
Jer ona odmah vidi da
mokasine boje vanilije svijetle
kao taborsko svetlo svetog Ilije,
i na nebu mjesec srebrn kao dolar
u svetokrugu zvijezda
ako je Caru milije.
On klizi, kao svilen šal lakom crnog Jaguara
večan, svečan, lep,
taj bešuman šaman
odsutan i prepun čara
kao modri lug u Ivanjskoj noći,
uz šuštav šušur
nežan a grub
k'o tigrove oči.
A kad prođe mimo tebe kao lahor ponad krošnja
kao šuštaj krinoline po mramoru Opere
ostat će ti uspomene, parfem, rumor, suzan pogled
u onu što ima sreće
da je noćas odere!
Dakle, honey, šta ima da kažeš
na ove prilike i slike
for your eyes only?
S ruba nebesa padaju kiše i angeli
cimetnih mesenčanih krila
u sijamsku vlažnu večer,
a ti si opet lonly
bez srama i stila!
Bože, što se uvežbano smešiš:
u kutu usana jedna nejasna sena kao lepet crne pelerine nošen noćnim vetrom u hramu Sudbine!
Samo tako nastavi, pa ako te zanima
Još ću da te zakopam u šumi kod Udbine!
I nikako da (te) pljusne Nemanja i pljusak
da pljusnu obojica njih
i osveže (te u) ovo sparno, smarno veče
dok titra neon i asfalt i tali se plastika
i savest peče
a na zidu swastika
graffiti romantika.
Spikica teče:
Geothe, Shakespaere, Antika,
kao voda šedrvana
Abraham i Job.
Stipu spiku darling
jedino je olakšanje
ove letnje noći
slutim
Lakonski blow job.
01.07.2007. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Romano Bolković: Spojio sam Mesića i Zagorca!
Dakle, kakav čovjek taj Bolković!
Ako je uopće riječ o jednom čovjeku!
Ako se tu ne radi o cijeloj jednoj novoj generaciji tlönista.
Orbis Tertius.
01.07.2007. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ja mislim da bi tvoj narcizam svakako trebalo ukorichiti na grckom jeziku, i to u Njemackoj !
01.07.2007. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Bila bi to neminovno Izabrana, nažalost nikad ne Sabrana djela.
Korice bi, hoću kazati, samo ograničile moj značaj.
Hypertext svojom rizomskom razgranatošću linkovlja primjerenije izražava multidimenzionalnost moga imena, lika i djela.
Evo recimo što mi je netom sinulo: ja sam, na primjer, Rafael Böll i na Patologiji pišem pod nadimkom Nemanja; jest vraga! Otkako sam Nemanja, sve više shvaćam da je i Rafael Böll tek jedan od mojih nickova, ni manje ni više virtualan ili stvarano no ostali!
Ta, da nam itko vjeruje da stvarno postojimo, zar bismo morali imati sve te osobne, putovnice, domovnice, krsne listove, JMBG i ine brojeve...!
Identitet ne postoji! On je društvena konvencija!
Blog je medij slobođenja: blog, pružajući mogućnost da budeš nick, pruža mogućnost razumjevanja vlastitog svakodnevnog identiteta kao virtualnog, kao puke konvencije!
Ova je misao prekretnica u povijesti čovječanstva: Vjekoslav Bošković nije autor Truliksa u većoj mjeri no Markiz de ga Sad! Markiz de ga Sad je jednako Vjekoslav Bošković koliko je Vjekoslav Bošković Markiz de ga Sad. Iz nicka postoji neko stvarno ime, ali, tko je zapravo taj i tako nazvan čovjek? Njegov stvarni identitet nije manje zagonetan znade li se njegovo svjetovno ime.
Blog je čudo: Markiz de ga Sad nije samo lik "iz bloga", već i autor bloga!
Nemanja nije tek protagonist Vaseljene, već je njen Demijurg!
Kako spasovna misao!
Aleluja!
Ja nisam manje Nemanja no što sam Rafael.
Tko to razumije, svaka mu dala!
01.07.2007. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ja bi, recimo, sigurno dala onome na B. ( z umlaufom ) kaj je delal Mirogoj.
01.07.2007. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Je on delal Mirogoj, ali nije nekrofil!
Onaj na H., mislim.
01.07.2007. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..a ti ko da si kod svetog duha vu skolu isel, hodi kuhati rucak, prosim te.
01.07.2007. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ha, ha, kod Svetog Duha vu školu išel, pa ti svi ljubavi za pet!
Samo je Renault 4.
Čak je i A6.
Idem sapavati.
Čuvajte mi Patologiju.
01.07.2007. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
Prilog Nemanjinoj raspravi o imenu kao identitetu, tj. identitetu iza imena (množina):
JULIET:
'Tis but thy name that is my enemy;
Thou art thyself, though not a Montague.
What's Montague? it is nor hand, nor foot,
Nor arm, nor face, nor any other part
Belonging to a man. O, be some other name!
What's in a name? that which we call a rose
By any other name would smell as sweet;
So Romeo would, were he not Romeo call'd,
Retain that dear perfection which he owes
Without that title. Romeo, doff thy name,
And for that name which is no part of thee
Take all myself.
Nemanja, Nemanja, why art thou Nemanja?
01.07.2007. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..pa zato kaj nije Alfa Romeo, nego kak ?
01.07.2007. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka
Hej, ja vas ne bih mijenjala,
To nije prazan stih.
Ja vas ne bih mijenjala
Za deset najboljih.
Jer ništa mi ne može
Vas zamijeniti.
Ja vas ne bih mijenjala,
To nije prazan stih.
Ja vas ne bih mijenjala
za blaga emira
Ja vas ne bih mijenjala
za tajne svemira.
Jer ništa mi ne može
vas zamijeniti.
Ja vas ne bih mijenjala,
To nije prazan stih.
Ou jea.
01.07.2007. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Jako sam se uznemirio u Booksi kad sam shvatio da sam jedini procitao knjigu koja se predstavljala.
01.07.2007. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...