Lifestyle Čušpajz

Da, znam, malo zakasnih s apdejtom ovog spomena vrijednog događaja. Da se opravdam? Pišem neki seminar, kazneni, u svrhu dobivanja potpisa, u svrhu nastavka redovnog studiranja. U biti ne pišem ga, to je suhoparno prevođenje nekog teksta o linuxu s engleskog na materinji. Ubiti opet sam se zajebo, ja ga ne pišem, nit ne prevodim, nego se jebem, jebem se protiv njega, on me psihički ubija, nikad mu kraja , tek sam oko 35% završio a već sam luuuuud. Sva sreća da je vani gnjilo kišno vrijeme pa se tješim da ništa spomena vrijednog ne propuštam dok se patim u svojoj sobi(koja mi se nikad dosad nije činila tako malom) pred monitorom(koji me neumoljivo gleda i nikad mi se nije činio toliko velikim). Tražim rješenje, pomoć, ne pronalazim odgovor. Najkonkretnije čega sam se sjetio je da se pijan idem prevodit to da bude lakše išlo. Tko zna možda pred kraj toliko puknem da isprobam tu teoriju u praksi. Dok sam pisao ove retke sjetio sam se riječi mog dragog kolege i prijatelja windsona koji se u svom posljednjem postu osvrnuo na probleme, prednosti i nedostatke studiranja. U trenutcima kad sam se borio s najmonotonijim i najtežim elementima studentskog života, njegov post me je ponovno natjerao na razmišljanje.
Evo kolko sam toga napisao a da nikakve veze s naslovom nema. To je nepobitan dokaz koliko me pisanje prokletog seminara zatupilo, toliko da sam u uvodnom dijelu današnjeg apdjeta potpuno zanemario spomenuti najvažniji događaj mjeseca svibnja. Molim? Kakav mrtvi 402 strit rejs?
Nisam nijednom bio, a čuvši ne baš sjajne recenzije nadam se da niti neću morati na taj seljo tjun fors festival. Da me nebi krivo shvatili, ja volim aute, više nego puno stvari u životu, bavim se njima, na neki način su mi auti profesija, imena ljudi često zaboravim ali dođem čovjeku i velim daaa ti si taj koji vozi to i to tih i tih registracija. Ubiti ja sam veliki auto entuzijast i upravo to čini toliko tragičnom činjenicu da me ništa nije posebno motiviralo da odem na taj strit rejs. Tužno...
I nikako da pređemo na temu ovog updejta. Moto i off road festival u Zelini se održao ovog vikenda, 5. po redu, najbolji dosada gledano s organizacijske strane, kako moj stari veli ako se dosad nisu naučili nakon 5 godina onda ukurac sve. Petak je bio udarnički dan, nije bilo toliko ljudi ali ekipa koja se skupila je bila tako dobre volje da je večer samo prozujala obilježena okusima žuje (makar razvodnjena bila je dobra), mirisom benzina i spaljenih guma te polutonske mrcine od vola koja se polako vrtila na ražnju. Dakako na motorijadu nismo mogli bez motora, makar je naš imao dvostruko više kotača od uobičajenog na mjesto zbivanja smo ga dovezli na vrlo reprezentativan način-u kombiju. Dobro je poslužio za izbjegavanje plačanja ulaznice(2x30kn =3 litre pive više za nas juhuuuu) Moram napomenuti da naš "motor" (o quadu iliti ATV-u se radi btw.) nije bio u tehnički besprijekornom stanju, bila su tu neka oštečenja ali smo ušli bez brige usporkos tome. Osoba koja se sumnjiči za te tehničke nedostatke se dakako OGRADILA od svega toga.
Subota nije započela obečavajuće, što zbog vremenskih prilika, što zbog početnog nedostatka motivacije, no to se ubrzo promjenilo. Piva i psihomodopop su zagrijali atmosferu tak da je bilo ludo. Zahvalio bi se ovom prilikom frletu i knivici koji su dopustili da me nejakog usred večeri otme neki tip kojeg prvi put u životu vidim, pa mogo je paštetu od mene napravit, prodat me u bijelo seksualno roblje očajnim isfrustriranim ženama bogatih ali impotentnih južnoameričkih narkobosseva, iskoristit me u grmlju s tucetom prijatelja.... kajaznam kaj sve ne, a oni bi ko pravi prijatelji bez da trepnu dopustili da se to dogodi. Očekujem ispriku od knivica a za frleta znam da će se opet OGRADITI od bilokakve odgovornosti.
Hvala bogu sve je prošlo u redu, ne tipkam iz kolumbije niti iz mesoprerađivačkog odjela tvornice gavrilović a i čmar mi je istog promjera kojeg je oduvijek bio.
E sad daljnju recenziju motorijade mi se neda radit (seminarski me čeka) pa ću možda priložit još koju sliku i to je to. Čudo da sam i ovolko natipkao jer su mi prsti već žuljavi i tipkovnica škrivapa od pisanja tog prokletog rada.
Još za zaključak da izvučem neku pouku iz sveg ovog, jer to volim raditi.
Pouka #1 : Studiranje je krvav posel, nema cile-mile ne radiš?> padaš , jednostavna procedura. A postoje mnogo zabavnije stvari od rada, vjerujte mi, i to rad čini toliko teškim
Pouka numer cvaj : Nepoznati stričeki koji te žele odvest u nepoznato ponekad stvarno imaju dobre namjere i govore istinu :D:D:D
To je to zasad, ZZZZZZZZZZZZZ

Na slici na početku je slika gazde bloga tj. moje malenkosti i bajka kojeg mi striko iz Esslingena doveo jer je pročitao moj blog i smatrao je da bajk paše uz njega, striko je malo mutav jer je bajk crven al nema veze sad ... :D:D:D:D
PI još par slikica s motorijade, u novom, dosad neviđenom obliku...kažu da je i motora bilo....

Utorak, vručina, trava, 22 odrasla(više-manje) čovjeka s palicama... ne, ovo nije uvod u koljektivnu razvaljotku ili šoru lokalnog razmjera. Riječ je o hokeju, premda je hokej jedan od popularnijih sportova izvještaje o rezultatima utakmica iz tog sporta nećete pronači na zastarjelim, nepopularnim i čobanskim medijima poput televizije, novina ili goluba glasonoša. Eksluzivnu reportažu današnje polufinalne utakmice Hrvatskog kupa možete pročitati jedino na mom blogu. Premda ja nisam taj u obitelji koji se školuje za novinara, reportažu ću amaterski sažetu o nekoliko riječi. Dakle razbili smo trešnjevku 3:1, nakon prvog poluvremena bez golova koje je bilo bolno i teško poput poroda morža zoološkom vrtu u tadžikistanu, uslijedilo je drugo u kojem je protivnik konačno posustao, što zbog nedostatka koncentracije uzrokovano pritiskom brojnog gledateljstva (cirka 20!) što zbog činjenice da se utkamica igrala u 6 pa su se pičkice iz suparničke momčadi usrale pred spoznajom da propuštaju novu epizodu svoje omiljene tv-novele koja se zove "Zabranjena ljubav u zaleđu jednog oca koji je bio slijep zato jer nije mogao gledati kako se njegova siromašna, osakaćena ali zgodna kćer udaje za bogatog sina još bogatijeg lokalnog poduzetnika mafijaša, koji se upravo vratio iz vojske bez lijevog plućnog krila i visokim krvnim šećerom" ili tako slično, kajaznam. Uglavnom još slijedi finale u subotu, a premda je isti vikend i motorijada neznam kak će to ispasti tako da treba slaviti današnju pobjedu i otvorenje vrata europe hokejaškom klubu ZHC!

Nakon cijelih tjedan dana opet se puno toga nakupilo za sasrat na blogu pa sam si uzeo malo vremena. Jučer je zasigurno bila subota za pamćenje ali nažalost ne po dobrim stvarima. Ali kak frend veli - dobre subote ne pamtiš jer ih se ne sječaš, prepričavaju ti ih drugi. Počnimo od kraja, il bolje otpočetka. U subotu ujutro se vratim s izlaska, dočeka me stara veli odi na spavanje za sat vremena idemo u Italiju. Naravno da sam se vinuo u zrak od oduševljenja jer sam jedva čekao da odemo u šoping da aktualiziram svoj modni kolekšn prema najnovojim smjernicama modnog gurua Nevena "Čube" Cigan-ovića. I tak nakon jednosatnog sna otišli mi u Italiju, cijela složna obitelj, naravno cijelim putem smo zajednički pjevali pjesmice kak to spada za svaki složni tim i vrijeme je prolazilo brže od prištavog napaljenog talijana od metar i žilet u poršeu do nas. (tu je sestra još jednom pokazala svoje opusno znanje o automobilima i rekla da je to- Mazda; ebo me pas ako u tom trenutku nisam čuo kak se Ferdinand Porsche negdi u grobu okrenuo ili ritnuo). Nakon što je kupljeno sve što je kupljeno vratili smo se doma po ekspresnom postupku jel još treba van, subota je ipak. Okupila se ekipa, u antoniu bilo s iznimkom hostesa dosadno, isto na nekom rođendanu na kojeg smo nepozvani uletili te je izlet u paradajz neizbježan bio. Jel sam reko paradajz? Oprostite, mislio sam SAUNA! Pa koji je njima kurac da si klimu nemogu nabavit pa tamo se živjeti neda, pogotovo na katu, pa rijeke znoja su mi se niz guzni kanal slijevale... preporučio bi vlasniku da pogleda posljednji link na mom popisu lijevo, ili mu ja dam direktno broj od svog starog pa nek ugrade te klime... popust zajamčen;-) Nakon što je u paradajzu postalo više dosadno nego vruće krenuli smo natrag prema sesvetama i HRUSK. Prilikom izlaska iz parkinga mi je frajer uletio u auto i sjebo blatobran, očitu krivnju priznati htio nije pa smo se navlačili tam neko vrijeme dok nismo onaj fakin formular popunili. Sreća u nesreći da nismo bili s nekim drugim autom nego s ovim govancem. Još je došla uz to neka napaljena klinčadija da bi se fajtala al ih se nije ozbiljno doživjelo. To bi bio kraći sažetak ovovikendskih događaja, duži bi napisao al mi se neda sad moram dedi auto furat da se na ribičiju vozit može.
Pozdrav kuji koja je dolepršala skroz iz varaždina da vidi kako se izlazi u kulturnijem dijelu svijeta. Istina ova subota nije bila neš reprezentativna kaj se izlaska tiće al za njega bi sve drugo bilo previše pa je bilo ok.
Pozrav onomu čije je novo zanimanje biti Groupie(ono kaj dođe u sobu nakon nastupa pa ga svi mažu ko na šnitu kruha puter) od psihomodopopa.

Danas je trula nedjelja, osječam se ko u naslovu spomenuti Miloš kojeg su dva loša sustigla, prošla je još jedna klasična večer, što ne znači da smo išli u kazalište i na operu i slušali klasičnu glazbu cijelo vrijeme. Bili smo u paradajzu(kvalitetnu recenziju s kojom se slažem u potpunosti pročitajte na najboljem blogu od Lužana do Bukovca gornjeg- windsonovom) gdje je bilo iznenađujuče puno ekipe, i sve bi bilo dobro i prošlo glatko ko govno po vazeljinom premazanoj teflonom obloženoj lopati...ali... uvijek postoji ali. Izgleda da sam se ja nekome jako zamjerio u svojih 19 i kusur godina postojanja tako da mi sad taj neko na najgori mogući način preko bolne točke to vraća s kamatama, jer sve ono od jučer nemože biti puka slučajnost. Kao što bi moj prijatelj windson rekao, slučajnost je kad se nešto ponovi jednom, ili dvaput..ajde možda tri puta. Ali ovo se događa puuuno češće od triput. Makar sam prilikom izlaska u petak izjavio da je gotovo s tim poglavljem mog života netko se potrudio da ne uspijem održati dano obećanje. Dosta o tome...
Htio bih vam ovom prilikom obratiti pozornost na novost na blogu, top listu najmutavijih stihova ikada, lista će se redovito nadopunjavati tako da svratite tu i tamo i nasmijte se glupostima koje su pod utjecajem raznih opijata sklepali vrhunski umjetnici, poljoprivrednici i plinoinstalateri.

I na karaju bi htio poslati ekipu iz neocountera ukurac, isteko mi free trial period i sad više neznam koliko mi je blog internacionalan a baš sam javio frendu iz Bangladeša da ga posjeti. Radovao sam se da ću vidjeti bangladeški barjak kako se viori na jarbolu mog bloga, nošen vjetrom poslanim od windija(ne one firme iz varaždina) Ali ta pohlepna đubrad je srušila sve moje snove, nek si nabiju u šupak taj dolar mjesečno, možda im je neki naivac to i platio pa su si svi u firmi kupili živote i sad se razbahatili pa bi još. E nebute srkali pederčine jedne, pa jedan dolar mi je velka točena pri ključaru a još mi i za rum-pločice ostane!!!!

Da nebi rekli da sam zapustio blog na cijeli tjedan dana evo mene u subotu navečer s novim apdejtom! Nekim čudom ovaj tjedan su mi druge stvari bile zanimljivije i zabavnije od sjedenja u sobi i buljenja u monitor, tko bi rekao???
Trebao bi napraviti rezime i highliteove tjedna okupiti na jednom mjestu al mi se neda jer se treba spremiti za izlazak, šminka sandalice šljokice i to,ne. Kad će biti puni update ovisi o mom sutrašnjem psihofizičkom stanju. Sad valja napomenuti da smo bili u varaždinu na obaveznoj kross utrci(popularno nazvanom štura oko drave). Uglavnom bezvezna manifestacija ključna za dobivanje prijeko potrebnog potpisa iz kolegija Tjelesna Kultura II, trčali smo ni 10 minuta te na kraju podijelili(frle und ich) cirka 15. mjesto. S obzirom da je u toj našoj utrci sudjelovalo još cirka 250 naših kolega iz prve godine to je sasvim ok rezultat. S druge strane većina tih kolega stalno vise za kompom i skaču po famoznom o-gejmu pa ovaj visoki plasman i nije neko hvalevrijedno postignuće. Razočarani smo zaključili da smo utrošeno vrijeme i energiju bolje mogli iskoristiti u skupljanje donacija za žrtve batinanja ili u borbi protiv divlje rastućih poreza na električne bicikle u kini. Al kaj se može, bar se možemo vaditi na izgovore da smo noć prije proveli u Roku na slavonskoj večeri gdi je bilo odlično i vratili se doma oko 5, te radili cijelo prijepodne nakon osvježavajučih 2 i pol sata sna. Dobar izgovor, morate priznati. Pozdraf uz sliku s Slavonske večeri u roku, idemo dalje u nove radne pobjede SUBOTA JE KONAČČČČČČČČNO!

Taman se tu na blogu razluftalo od prošlog iskrcavanja i evo mene s novim sranjima. Dakle nedjelja je navečer (ili ponedeljak rano ujutro, krmio sam popodne pa izgubio pojam o vrmenu) i ja došao k sebi do te mjere da vidim tipkati pa bi bilo vrijeme da osvježimo ovu pustoš u nadi da privučemo 100. posjetitelja kojeg čekaju atraktivne nagrade u obliku 7-sekundnog krstarenja velbnim slovenskim teritorijalnim vodama u društvu babe Mare, dede Steve i ostatka vesele ekipe iz Jokovca. Jučer je postalo očigledno da je Zelina tj. Đonyjev bar partijanersko središte prigorja jer su nam u goste došli reprezentativci iz svih okolnih satelitskih gradova kao što su Glavnica(joža i ekipa), Soblinec(frle) i Moravče(onaj frajer koji je snimal na danima fiske zaboravil sam kak se zove). Svi su došli kod đonija da đuskaju u ritmu diđej Bureka, i bit će ih u svim novinama, u svim novinama. Slijedio je fensy exkluzivni ferrari party u Antoniu i naravno da smo se dočepali dovoljnog broja pozivnica bez kojih se nije moglo unutra. Svaka čast organizatorima koji su se potruditi dovuči sve te pizdarije (motore, bolid F1, 3 nagradne igre itd itd.) ali unatoč trudu nisam ostao posebno osupnut događajima tamo. Jedino kaj nije bilo standardne ekipe iz 1. srednje koji se nisu sjetili isprintat lažne osobne s godinom rođenja 1932. ,jer prema načinu na koji je zaštitar sokol čmarića pregledao moju osobnu zaključio sam da bi me pustio i da je na njoj pisalo Drug Tito ili Atila biatch Božji. I tako upadosmo mi nutra i neki od nas su pokazali vozačko (ne)umijeće na simulatoru vožnje i brzinu mijenjanja guma na papirnatom panou s dvije metalne šipke koji je skoro nayebo kad ga je ljubo napal u pivskom zanosu. Ubiti ful prosječna subota je ispala, možda čak ispod očekivanja, što bi se dalo dovesti u vezu nesrazmjerom alkohola u ekipi tj. prevelike količine istog u jednom dijelu a nedovoljne u drugom. Tako smo polunabrijani(neki su htjeli obalujavati (?!) određene nacionalne manjine dok bi drugi doma na spavanje) upali u paradajz gdje je bilo totalno razočaranje, malo ekipe, možda čak manje nego u petak, muzika pretiha «ko da ju slušaš na budilici doma», tako da smo brzo odjebali dalje u sovu. Navodno neki idu tam samo zato kaj uživaju biti prepipavani od strane stražara na vratima, uglavnom tam je isto bila trula atmosfera ko i svagdje. Dežurni krivac za sve to u mojim očima(?!!) je gnjilo vrijeme, prokleto bilo ono je krivo za sve, ubije želju u ljudima za izlascima, u meni za pisanjem, dok u ONOME vrijeme budi(znam, nije prikladan izraz s obzirom na kontekst) želju za spavanjem, ma kakvo god ono(vrijeme, ne ONO ONO) bilo. Nema veze, drugi put budem pozornije slušal Borivoja Čapku dok bude govoril kud piči divlja ciklona a kud anticiklona.
Vrijeme okrivljujem i za ovaj pomalo forsiran i neinspiriran post, ubiti bi se trebao učiti za kolokvij u utorak al to je zlo pa mi se nekim čudom neda, nemojte zamjeriti.

I da se ne zaboravi : Devil sretna ti pizdoizlazna obljetnica, dabogda se oženio kaj prije da se ja i dud moremo napiti na tvojoj svadbi i smijat ti se kak si si rano lajf razfakal i kak imaš haus 2 m od mejkera!

Najnoviji model IMT traktora, plug je dodatna oprema


Čelestone gume jefffftinoooooo


Ritam iz a denser, denser denser denser!

Danas je bio jedan takav dan. Kolega frle i ja smo napravili plan i odlučili vratiti se u standardni radni tempo te prisustvovati svim predavanjima i seminarima na faxu. Nažalost sve je ostalo na planiranju jer sam neznam koji mi je vrag puknuo u glavu da sam pomislio da ću se stvarno probuditi u 5:40 ujutro (predavanje počinje u 7:15), valjda sam se razbahatio malo tako da sam zaspao, ne sječam se dal je budilica zvonila il nije al znam da sam se probudio pola sata prekasno. Kako bi zakasnili na prva predavanja odlučili otiči na doručak i do ONOGA (kolega neodređenog spola i nacionalnosti, radi očuvanja anonimnosti nazvat ćemo ga Krunoslav H. ,...... ne,bolje K. Hrastović ). ONO je naravno spavalo tvdim snom kojeg ni roktanje polarnog morža u sezoni parenja nebi omekšao tako da nisam dobio svoj cd s filmom al nema veze. Uglavnom tad smo se ko ozbiljni(?!) akademski građani nojevim korakom zaputili prema fakultetu na kojem smo se zadržali čitavih 10 minuta u razgovoru s jednom kujom, ajd i ja sam iskopirao koju stranicu bilježnice iz matematike (u subotu kolokvij a ja neznam ni o čemu se radi psmtr!, osječam se ko funkcija koja nije e na x koja ide po noći u šumu u kojoj sve funkcije izderiviraju!!! valjda znate kakav je to osječaj). Uglavnom nakon obavljenog posla na faxu odlučili smo da je dosta za danas i zaputili se prema drugom fakultetu, puno udaljenijem i subjektivno ljepšem od našeg- Ekonomski fakultet u zg-u. Na samom ulazu naletjeli na bivšeg kolegu iz srednje (mali bor) te smo snjim potom otišli jest i pit, tako da smo više vremena proveli na ekonomskom faksu nego na onom kojeg pohađamo. Nakon strašno traumatičnog iskustva na cugi u Babaloo-u (ako ste ikad bili tam znate koja je to trava i užas za sva osjetila- borić pizdo još jednom nas odvedeš u kavu tam i trebat ćeš novu sliku za pasoš!!!) krenuli smo prema doma (sank) te pritom slučajno svjedočili umijeću parkiranja još jednog bivšeg kolege- radoša. Nije on kriv, ljestve na krovu njegova auta su mu sjebale balans pa tako i koncentraciju, isto ko onaj put kad mu je njegova kuća istrčala pred auto dok je manevrirao njime po dvorištu. Nakon zanimljivih par sati u sanku uletio je i Anto kojeg nismo gro dugo vidli pa je naravno opće oduševljenje bilo na razini. Današnji susreti su me prisjetili lijepih dana u srednoj školi i svojih bivših razrednih kolega, sad smo se razišli svaki na svoju stranu, neke vidim skoro svaki dan, neke nisam vidio od mature. Nismo ni znali kako su nam dani bili dobri i bezbrižni te 4 godine u sesvetama, sad kad gledam prošle su tako brzo, isto kao i ova godina otkad nismo zajedno. Valjalo bi to obilježiti nekako, otvoren sam za sve prijedloge.
Na kraju poruka srednjoškolcima da uživaju dok još mogu, nikad im više neće biti životi tako lijepi i bezbrižni kao u srednjoj školi, to se možda iz ovog prosječnog dana kojeg sam upravo opisao nebi moglo zaključiti ali to je činjenica.
Ako se nakon svega ovog pitate dali će student kojemu ovako izgleda prosječan dan završiti prvu svoju prvu godinu studija iz prvog pokušaja? Vjerojatno čekajdarazmisline! Sva sreća da sam kao klinac roditelje doma očito toliko maltretirao da su me otjerali godinu radine u školu tako da sad imam godinu dana fora, hvala mama i tata, vratit ću vam ja to tak da ću vas strpat što prije moguće u kakav starački dom.:)
Pouka dana: maltretiranje roditelja se isplati...bar tolko sam ja skužio dok sam pročitao sve napisano

Nisma mislio ništa ni danas pisati jer imam pametnijeg posla al kad sam bacio pogled na blog morao sam na neki način obilježiti prvi internacionalni posjet, i to odma drito preko velike bare iz SAD-a. Nije mi jasno kako je uz sva silna događanja, terorističke napade i njihovog predsjednika-genijalca Đorđeta Duplove. Grma našem prvom međunarodnom posjetitelju ipak bilo toliko dosadno da je zavirio na moj blog ali nema veze. Ja sam njemu/njoj zahvalan na tome te mu želim svu sreću u budućem životu, dabogda dolare morao lopatom djeci po ulici dijeliti! Nebi bilo na odmet ni da se javi pa da mu puknem štambilj u virtualni pasoš i dogovorimo se da se zapijemo negdi ali bez cijenkanja i Miše Kovača, toga je bilo dosta za jednu deceniju!
U ostalim događanjima: danas sam uzeo produženi vikend tako da me fax nije vidio, navodno su zbog toga u Varaždinu izbili građanski neredi i vlada narodna depresija... bez brige, vratit ću se ja... Odmorio se previše nisam jer sam morao na preuzimanje novog gospodarskog vozila za firmu od starog- blažena kompenzacija u vozni park donjela je novi Iveco kombi čija eksploatacija nije krenula najstretnije. Naime nakon što sam konačno dobio sve papire i odvozio brat bratu 60-70 metara s njim uočila me policijska patrola koja je stajala na ugibalištu kraj ceste odmah na izlazu iz salona (Slavonska avenija u ZG). Počeli su me pratiti i zaustavili na sljedećoj benzinskog crpki- razlog je bio nedostatak stražnjih registarskih oznaka. Dobio sam probe no nisam ih straga lijepio jer je to teško za odlijepiti a ovako ionako sam se zaputio odmah auto registrirati na normalne rege, stavio sam samo pod prednje staklo probe. I bilo je drž nedaj gospon policajac nemojte mene ja student treba mi vozačka nemam para nemojte mi kaznu dat kaj će tata reć prebit će me ko vola natjeravat će me vilama po dvorištu... tako da sam se izvukao s upozorenjem i naredbom da zalijepim probu na stražnji kraj-nek im bude.
Nakon toga standardna cuga s frendovima, moj već tradicionalni određenim vanjskim utjecajem izazvani preobražaj u nervoznog neuračunljivog
luđaka te faza smirenja koja upravo traje. To je to. btw. Htio bi zahvaliti svom frendu forku-piceku koji me zvao cijelih 20 minuta prije početka utakmice da me obavjesti da dođem na nju, mislim mogo je zvat na poluvremenu kaj se žurio bezveze....

Za kraj još slika kombija, u ovom stanju nikad više neće biti, sad idu naljepnice na njega a nakon godinu dana amortizacije u firmi više neće bitii prepoznatljiv