Evo prošla je prva subota ove godine, a da ja nigdje nisam bio vani. Zašto? svojevoljno sigurno nije bilo, tako da sam dužan ispriku onima koje sam zajebo i reko da ću doći(fuk,frle,buraz,devil,picek).
Krenulo je bezazleno, u subotu me stari probudio da bi trebao ići na velesajam jer njegova firma ima tamo izložen štand te glumiti hostesu(jer su prave otišle na more) i na kraju dana pospremiti štand u kombi i otfurati doma, par sati posla, do 19h sam doma bez problema mislim si ja.
Realnost je izgledala drugačije, nakon utovara svih eksponata u kombi, krenuli smo (stari, njegov frend i ja) do susjednog paviljnoa da oni dogovore kupnju nekog stroja za firmu. Kako sam ja vozio, oni su uz dogovor sa sadističkim užitkom pili hladnu točenu pivu ali plan je glasio:"Još ovo popijemo i idemo doma" To je bilo oko 18h. Tada je počelo veselje, prepirke oko cijene posale su jož žešće povečanjem broja konzumiranih pivi i glasnijim zavijanjem "legende estrade" Miše Kovača koji je pjevao o najljepšim očima (upučeniji će znati kakvav je razorni efekt ovo imalo na moje raspoloženje i moju psihičku stabilnost) Počeli su se grliti pjevati i plesati s imaginarnim partnericama dok smo jedini trijezni na štandu bili ja i jedan nijemac, koji mi je ispričao da je bio po raznim sajmovima u svim dijelovima svijeta, ali da nigdje nije vidio ovako nešto: da se ozbiljni poslovni ljudi, direktori firmi i direktor velesajma napiju ko telci i pjevaju usput dogovarajuči posao nezanemarive vrijednosti.
Došlo je 21h i postao sam nervozan jer su počele stizati poruke i pozivi tipa:"Di si ti kad dolaziš?". Premda nam je kombi bio u kompleksu velesajma a izlaz moguć do 21h rekao sam starom da moramo ići, na što mi je on samo naredio da izvezemo kombi iz velesajma i ostavim ga na parkingu. Prilikom izlaza s velesajma morao sam dati službeniku izlaznicu s popisom stvari koje prevozim, međutim ispunjavajuči izlaznicu malo sam se zezao i pod stavkom 5. napisao "Razne pizdarije" , a premda je službenik na kojeg sam naletio očito bio cjepidlaka bez smisla za humor morao sam otvarati kombi da ga pregleda.
Vrativši se u paviljon vidio sam da ovo neće biti tako brzo gotovo ali tada su srećom došle Anikica i Ivana(koje ovom prilikom pozdravljam), kćer jednog od direktora koji je slavio s ekipom i njena najbolja frendica koje su morale trpjeti jednaku muku kao i ja-biti dežurne hostese na štandovima i voziti pijane starce doma. Započeli smo razgovor pitanjem:" Koji je tvoj?" ko da pričamo o psima ili maloj djeci. Uglavnom bilo nam je puno lakše preživjeti tu noć znajuči da smo svi u istoj neprilici. Zabava(kako za koga) je potrajala do negdje pola 4 ujutro kad smo uspjeli razdvojiti zagrljaj ekipe, mišo kovač je bio preintenzivan čak i za liniju koja je crkla, vjerojatno si prerezala žile žiletom. Svejedno bilo je prekasno da razmišlajm o bilokakvom izlasku te sam pičio ravno doma, sva sreća da je padala kiša jer očigledno naši policajci nisu vodootporni tako da je svako policijsko vozilo koje sam susreo sadržavalo samo par uspavanih štrumfova.
Evo još jednom sori fuk kaj si s busom doma morao nadam se da te niko silovao u njemu nije, nadoknadit ću ja to.
Tolko sam toga nalaprdao da sam 3 kile sam lakši, sad sam miran tjedan dana
Evo još par slika s velesajma, ostatak nije za javnost!
Prvo malo reklame-štand
Bar nisam bio gladan ni žedan
Objekt rasprave- prokleti stroj (nakraju se nisu niš dogovorili btw.)
Ovakvih 6 stranica je potrošeni prilikom pregovora oko cijene
Razgovor je tekao otprilike ovako :".... ne ta cijena je neprihvatljivaaaaaaaaaaaaajaaaaa žeeelim samo jednoooom da živiiiim jooooš jedaaaan daaaaan..:"
Poslovni sastanak+tuborg=katastrofa
Stiže nova bačva:(
|