Da, znam, malo zakasnih s apdejtom ovog spomena vrijednog događaja. Da se opravdam? Pišem neki seminar, kazneni, u svrhu dobivanja potpisa, u svrhu nastavka redovnog studiranja. U biti ne pišem ga, to je suhoparno prevođenje nekog teksta o linuxu s engleskog na materinji. Ubiti opet sam se zajebo, ja ga ne pišem, nit ne prevodim, nego se jebem, jebem se protiv njega, on me psihički ubija, nikad mu kraja , tek sam oko 35% završio a već sam luuuuud. Sva sreća da je vani gnjilo kišno vrijeme pa se tješim da ništa spomena vrijednog ne propuštam dok se patim u svojoj sobi(koja mi se nikad dosad nije činila tako malom) pred monitorom(koji me neumoljivo gleda i nikad mi se nije činio toliko velikim). Tražim rješenje, pomoć, ne pronalazim odgovor. Najkonkretnije čega sam se sjetio je da se pijan idem prevodit to da bude lakše išlo. Tko zna možda pred kraj toliko puknem da isprobam tu teoriju u praksi. Dok sam pisao ove retke sjetio sam se riječi mog dragog kolege i prijatelja windsona koji se u svom posljednjem postu osvrnuo na probleme, prednosti i nedostatke studiranja. U trenutcima kad sam se borio s najmonotonijim i najtežim elementima studentskog života, njegov post me je ponovno natjerao na razmišljanje.
Evo kolko sam toga napisao a da nikakve veze s naslovom nema. To je nepobitan dokaz koliko me pisanje prokletog seminara zatupilo, toliko da sam u uvodnom dijelu današnjeg apdjeta potpuno zanemario spomenuti najvažniji događaj mjeseca svibnja. Molim? Kakav mrtvi 402 strit rejs?
Nisam nijednom bio, a čuvši ne baš sjajne recenzije nadam se da niti neću morati na taj seljo tjun fors festival. Da me nebi krivo shvatili, ja volim aute, više nego puno stvari u životu, bavim se njima, na neki način su mi auti profesija, imena ljudi često zaboravim ali dođem čovjeku i velim daaa ti si taj koji vozi to i to tih i tih registracija. Ubiti ja sam veliki auto entuzijast i upravo to čini toliko tragičnom činjenicu da me ništa nije posebno motiviralo da odem na taj strit rejs. Tužno...
I nikako da pređemo na temu ovog updejta. Moto i off road festival u Zelini se održao ovog vikenda, 5. po redu, najbolji dosada gledano s organizacijske strane, kako moj stari veli ako se dosad nisu naučili nakon 5 godina onda ukurac sve. Petak je bio udarnički dan, nije bilo toliko ljudi ali ekipa koja se skupila je bila tako dobre volje da je večer samo prozujala obilježena okusima žuje (makar razvodnjena bila je dobra), mirisom benzina i spaljenih guma te polutonske mrcine od vola koja se polako vrtila na ražnju. Dakako na motorijadu nismo mogli bez motora, makar je naš imao dvostruko više kotača od uobičajenog na mjesto zbivanja smo ga dovezli na vrlo reprezentativan način-u kombiju. Dobro je poslužio za izbjegavanje plačanja ulaznice(2x30kn =3 litre pive više za nas juhuuuu) Moram napomenuti da naš "motor" (o quadu iliti ATV-u se radi btw.) nije bio u tehnički besprijekornom stanju, bila su tu neka oštečenja ali smo ušli bez brige usporkos tome. Osoba koja se sumnjiči za te tehničke nedostatke se dakako OGRADILA od svega toga.
Subota nije započela obečavajuće, što zbog vremenskih prilika, što zbog početnog nedostatka motivacije, no to se ubrzo promjenilo. Piva i psihomodopop su zagrijali atmosferu tak da je bilo ludo. Zahvalio bi se ovom prilikom frletu i knivici koji su dopustili da me nejakog usred večeri otme neki tip kojeg prvi put u životu vidim, pa mogo je paštetu od mene napravit, prodat me u bijelo seksualno roblje očajnim isfrustriranim ženama bogatih ali impotentnih južnoameričkih narkobosseva, iskoristit me u grmlju s tucetom prijatelja.... kajaznam kaj sve ne, a oni bi ko pravi prijatelji bez da trepnu dopustili da se to dogodi. Očekujem ispriku od knivica a za frleta znam da će se opet OGRADITI od bilokakve odgovornosti.
Hvala bogu sve je prošlo u redu, ne tipkam iz kolumbije niti iz mesoprerađivačkog odjela tvornice gavrilović a i čmar mi je istog promjera kojeg je oduvijek bio.
E sad daljnju recenziju motorijade mi se neda radit (seminarski me čeka) pa ću možda priložit još koju sliku i to je to. Čudo da sam i ovolko natipkao jer su mi prsti već žuljavi i tipkovnica škrivapa od pisanja tog prokletog rada.
Još za zaključak da izvučem neku pouku iz sveg ovog, jer to volim raditi.
Pouka #1 : Studiranje je krvav posel, nema cile-mile ne radiš?> padaš , jednostavna procedura. A postoje mnogo zabavnije stvari od rada, vjerujte mi, i to rad čini toliko teškim
Pouka numer cvaj : Nepoznati stričeki koji te žele odvest u nepoznato ponekad stvarno imaju dobre namjere i govore istinu :D:D:D
To je to zasad, ZZZZZZZZZZZZZ
Na slici na početku je slika gazde bloga tj. moje malenkosti i bajka kojeg mi striko iz Esslingena doveo jer je pročitao moj blog i smatrao je da bajk paše uz njega, striko je malo mutav jer je bajk crven al nema veze sad ... :D:D:D:D
PI još par slikica s motorijade, u novom, dosad neviđenom obliku...kažu da je i motora bilo....
Post je objavljen 29.05.2006. u 23:28 sati.