četvrtak | 04.05.2006.

Prosječan radni dan prosječnog studenta informatike

Danas je bio jedan takav dan. Kolega frle i ja smo napravili plan i odlučili vratiti se u standardni radni tempo te prisustvovati svim predavanjima i seminarima na faxu. Nažalost sve je ostalo na planiranju jer sam neznam koji mi je vrag puknuo u glavu da sam pomislio da ću se stvarno probuditi u 5:40 ujutro (predavanje počinje u 7:15), valjda sam se razbahatio malo tako da sam zaspao, ne sječam se dal je budilica zvonila il nije al znam da sam se probudio pola sata prekasno. Kako bi zakasnili na prva predavanja odlučili otiči na doručak i do ONOGA (kolega neodređenog spola i nacionalnosti, radi očuvanja anonimnosti nazvat ćemo ga Krunoslav H. ,...... ne,bolje K. Hrastović ). ONO je naravno spavalo tvdim snom kojeg ni roktanje polarnog morža u sezoni parenja nebi omekšao tako da nisam dobio svoj cd s filmom al nema veze. Uglavnom tad smo se ko ozbiljni(?!) akademski građani nojevim korakom zaputili prema fakultetu na kojem smo se zadržali čitavih 10 minuta u razgovoru s jednom kujom, ajd i ja sam iskopirao koju stranicu bilježnice iz matematike (u subotu kolokvij a ja neznam ni o čemu se radi psmtr!, osječam se ko funkcija koja nije e na x koja ide po noći u šumu u kojoj sve funkcije izderiviraju!!! valjda znate kakav je to osječaj). Uglavnom nakon obavljenog posla na faxu odlučili smo da je dosta za danas i zaputili se prema drugom fakultetu, puno udaljenijem i subjektivno ljepšem od našeg- Ekonomski fakultet u zg-u. Na samom ulazu naletjeli na bivšeg kolegu iz srednje (mali bor) te smo snjim potom otišli jest i pit, tako da smo više vremena proveli na ekonomskom faksu nego na onom kojeg pohađamo. Nakon strašno traumatičnog iskustva na cugi u Babaloo-u (ako ste ikad bili tam znate koja je to trava i užas za sva osjetila- borić pizdo još jednom nas odvedeš u kavu tam i trebat ćeš novu sliku za pasoš!!!) krenuli smo prema doma (sank) te pritom slučajno svjedočili umijeću parkiranja još jednog bivšeg kolege- radoša. Nije on kriv, ljestve na krovu njegova auta su mu sjebale balans pa tako i koncentraciju, isto ko onaj put kad mu je njegova kuća istrčala pred auto dok je manevrirao njime po dvorištu. Nakon zanimljivih par sati u sanku uletio je i Anto kojeg nismo gro dugo vidli pa je naravno opće oduševljenje bilo na razini. Današnji susreti su me prisjetili lijepih dana u srednoj školi i svojih bivših razrednih kolega, sad smo se razišli svaki na svoju stranu, neke vidim skoro svaki dan, neke nisam vidio od mature. Nismo ni znali kako su nam dani bili dobri i bezbrižni te 4 godine u sesvetama, sad kad gledam prošle su tako brzo, isto kao i ova godina otkad nismo zajedno. Valjalo bi to obilježiti nekako, otvoren sam za sve prijedloge.
Na kraju poruka srednjoškolcima da uživaju dok još mogu, nikad im više neće biti životi tako lijepi i bezbrižni kao u srednjoj školi, to se možda iz ovog prosječnog dana kojeg sam upravo opisao nebi moglo zaključiti ali to je činjenica.
Ako se nakon svega ovog pitate dali će student kojemu ovako izgleda prosječan dan završiti prvu svoju prvu godinu studija iz prvog pokušaja? Vjerojatno čekajdarazmisline! Sva sreća da sam kao klinac roditelje doma očito toliko maltretirao da su me otjerali godinu radine u školu tako da sad imam godinu dana fora, hvala mama i tata, vratit ću vam ja to tak da ću vas strpat što prije moguće u kakav starački dom.:)
Pouka dana: maltretiranje roditelja se isplati...bar tolko sam ja skužio dok sam pročitao sve napisano
- 23:09 - Istovari se i ti! (15) - DRUKENZIBITE!!! - # -

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.