Nisma mislio ništa ni danas pisati jer imam pametnijeg posla al kad sam bacio pogled na blog morao sam na neki način obilježiti prvi internacionalni posjet, i to odma drito preko velike bare iz SAD-a. Nije mi jasno kako je uz sva silna događanja, terorističke napade i njihovog predsjednika-genijalca Đorđeta Duplove. Grma našem prvom međunarodnom posjetitelju ipak bilo toliko dosadno da je zavirio na moj blog ali nema veze. Ja sam njemu/njoj zahvalan na tome te mu želim svu sreću u budućem životu, dabogda dolare morao lopatom djeci po ulici dijeliti! Nebi bilo na odmet ni da se javi pa da mu puknem štambilj u virtualni pasoš i dogovorimo se da se zapijemo negdi ali bez cijenkanja i Miše Kovača, toga je bilo dosta za jednu deceniju!
U ostalim događanjima: danas sam uzeo produženi vikend tako da me fax nije vidio, navodno su zbog toga u Varaždinu izbili građanski neredi i vlada narodna depresija... bez brige, vratit ću se ja... Odmorio se previše nisam jer sam morao na preuzimanje novog gospodarskog vozila za firmu od starog- blažena kompenzacija u vozni park donjela je novi Iveco kombi čija eksploatacija nije krenula najstretnije. Naime nakon što sam konačno dobio sve papire i odvozio brat bratu 60-70 metara s njim uočila me policijska patrola koja je stajala na ugibalištu kraj ceste odmah na izlazu iz salona (Slavonska avenija u ZG). Počeli su me pratiti i zaustavili na sljedećoj benzinskog crpki- razlog je bio nedostatak stražnjih registarskih oznaka. Dobio sam probe no nisam ih straga lijepio jer je to teško za odlijepiti a ovako ionako sam se zaputio odmah auto registrirati na normalne rege, stavio sam samo pod prednje staklo probe. I bilo je drž nedaj gospon policajac nemojte mene ja student treba mi vozačka nemam para nemojte mi kaznu dat kaj će tata reć prebit će me ko vola natjeravat će me vilama po dvorištu... tako da sam se izvukao s upozorenjem i naredbom da zalijepim probu na stražnji kraj-nek im bude.
Nakon toga standardna cuga s frendovima, moj već tradicionalni određenim vanjskim utjecajem izazvani preobražaj u nervoznog neuračunljivog
luđaka te faza smirenja koja upravo traje. To je to. btw. Htio bi zahvaliti svom frendu forku-piceku koji me zvao cijelih 20 minuta prije početka utakmice da me obavjesti da dođem na nju, mislim mogo je zvat na poluvremenu kaj se žurio bezveze....
Za kraj još slika kombija, u ovom stanju nikad više neće biti, sad idu naljepnice na njega a nakon godinu dana amortizacije u firmi više neće bitii prepoznatljiv
|