proljeće života...

There's no money, there's no possessions, only obsession
I don't need that shit, take my money, take my obsession

I just wanna be heard, loud and clear are my words, comin’ from within man
Tell ‘em what you heard, it's about a revolution
In your heart and in your mind, you can find the conclusion
Lifestyle and obsession, diamond rings get you nothin’ but a lifelong lesson
And your pocketbook stressin’, you're a slave to the system
Workin jobs that you hate, for that shit you don't need
It's too bad the world is based on greed, step back and see
Stop thinkin’ bout yourself, start thinkin’ bout

There's no money, there's no possession, only obsession, I don't need that shit
Take my money, take my possession, take my obsession, I don't need that shit

Cuz everything is nothing, and emptiness is in everything
This reality is really just a fucked up dream
With the flesh and the blood that you call your soul, flip it inside out
It's a big black hole, take your money burn it up like an asteroid
Possessions, they are never gonna fill the void, take it away
And learn the best lesson, the heart, the soul, the life, the passion

There's no money, there's no possession, only obsession, I don't need that shit
Take my money, take my possession, take my obsession, I don't need that shit

Money, possession, obsession, present yourself, press your clothes
Comb your hair, clock in, you just can't win, just can't win
And the things you own, own you nooooooow!

Take my money, take my possession, take my obsession, I don't need that shit
Fuck your money, fuck your possession, fuck your obsession, I don't need that shit
Money, possession, obsession, I don't need that shit


(PAPA ROACH)


jebe vam se…po ne znam koji put.
Jesus, ej, ovo je gore od snimanja Cigle…jesus jao, kaže gavran nikad više.
Kako je to moglo ić na festival??!!

Bolest.

Ne zam više niti kuglat. Baba si sjebala nogu, baba sva nikakva a ja srušim kao i ona! Pa jebote, još imam i 30 stranica za pročitat, ali ono jebote, morala sam ić za telefon neeeeeeee i onda još na net!!
Ma, koje sranje. Neću stići niti napraviti referat. A moram još i povijest napisat. Ne sjećam se kada sam kosu oprala, ajde, valjda ću nać vremena da se otuširam.
A legendarno mi je…jao..nemam riječi. Osim da…da treba ubit.

Dajte, slušajte ovu pjesmu.
Ako želite. Možete ju i u šupak nabit, baš me briga.

Dajte, crknite, ovaj puta neću primijenit mišljenje kada mi za par dana preko msn budete Srali ovo ono…pičke glupe, nešto vas pitam, a vi kao PRAVI prijatelji nikad ne znate što da kažete, nikada nemate komentara, kao da ne doživljavate to što kažem.
Kao da mene ne doživljavate.
Hvala
Crknite
jebovasvašglupisus

To my mother, to my father,
It's your son or it's your daughter,
Are my screams loud enough for you to hear me?
Should I turn this up for you?

I sit here locked inside my head
Remembering everything you said
The silence gets us nowhere!
Gets us nowhere way too fast!

The silence is what kills me
I need someone here to help me
But you don't know how to listen
And let me make my decisions

I sit here locked inside my head
Remembering everything you said
The silence gets us nowhere!
Gets us nowhere way to fast!

All your insults and your curses make
me feel like I'm not a person
And I feel like I am nothing but
you made me so do something
'Cause I'm fucked up because you are
Need attention, attention you couldn't give

I sit here locked inside my head
Remembering everything you said
The silence get us nowhere!
Gets us nowhere way to fast

prekrasan dan. neobičan dan...

ne, stvarno, prekrasno je, osim kada se sjetim treninga koji će večeras biti, ali...dan je zbilja prekrasan





ljudi, koji ne znate, danas nije dan zaljubljenih, već dan zaručnika, tako da molim curice bez dečkiju ili dečkiće bez curica da mi ne cvile preko msna...jer nije ništa strašno ako nemate curu/dečka a stari ste možda 16 ili 17 godina.


samo polako...


Tina

toliko sam puta dala priliku, toliko su puta mogli ispraviti, samo sam htjela da to naprave,da pokažu da im je do mene stalo, iako za to nisu imali razloga (jer nisam ništa u životu napravila).

možda sam previše očekivala od njih svih, forsirala, ali samo zato što nisam mogla više čekati. a možda su oni imali najbolju namjeru, a ja sam se osjećala povrijeđeno. bila je jena djevojka koja je jednom napravila veliki propust, jednostavno je zaboravila, i ne to prvi puta, ali ja sam joj opet oprostila, ali...počela me je izbjegavati. i to što sam se družila s njim i dan danas mi pravi probleme u kući.

premalo ljude mi se dogodilo u životu, a ja ih opet nisam mogla zadržati.

u zadnjih pola godine, previše se puta to dogodilo.

ima li smisla?

smisla za što?

i'm nothing
ovo nisu pitanja upućena vama, ne želim odgovore, nego samo razmislite:

->što sam ja do sada napravila u životu? jedan crtić koji nije niti do kraja složen, nekoliko priča i hrpetina glupih pjesmica, 2 pehara imam doma i to je to!
koliko sam ljudi izgubila, koliko me je njih odjebalo.
ono prije nije bitno. nego sada, od ovog ljeta: jedan lik, duga priča, a mnogi ju znaju, napravila sam grešku: zaljubila sam se u njega i sve sjebala.
zatim, bilo je još ljudi, koje sam radi nekih svojih frustracija i osobonih problema jednostavno odbila od sebe, ali nisu mi oni toliko bitni.
zatim, JUČER, čak dvojica. lik od 58 godina, nije bitno zašto, ali bila sam sebična i još nešto...nije bitno. zatim još jedan. valjda sam se previše trudila.

->ocjene u školi? živi užas, padam

->obitelj? ne mogu tome ja pomoć, nisam za to sposobna.

->sport? malo, premalo, premalo povjerenja imaju u mene...a imam preslabe živce da im dam razloga da mi daju povjerenje

->razno? gitara-loše
ples-nemam ritma, sada mi se još ona dere na uho da sam ukočena
ništa
ništa
ništa



to je manje više to....većinom ništa


i zapravo za večinu toga nisam niti sposobna
i možda se i izvlačim sada, ali nisam daleko od istine.



ustvari, čemu da živimo?
na jednom svom blogu (koji sam GLUPAČA izbrisala) išao je post ''za koji život treba da se rodim''
najgluplji razlog je radi produživanja vrste

sada prijatelju koji mi je posvetio prošli post:
zašravo, već sam zaboravila da je moj pseudonim Tina i svaki puta kada to kažeš, imam osjećaj kad da se ne obraćaš mene, nego....znaš već komežao mi je što nisam poput nje (znam da se ne bi zatreskao u mene :D ne mislim na to).


ponekad poželim neke stvari da su moguće...baš kao što su i na crtićima i u knjigama moguće...
onda bi sve bilo lakše

i da, nisam vam rekla da sam prevelika kukavica za..

Da ne bi ona pisala sve... eh...
Dakle... Malo ću se osvrnuti na prethodnih par postova... Ljudi ponekad kažu neke stvari a da to ne misle. Temperamentni ljudi pogotovo.. A ja... ne znam, ona je katkad takva. znam da ce me mozda ubit kad ovo procita, al dobro. nema veze.
Ljudi često nisu onakvi kakvima se čine na prvi pogled, jer, nekad, zapravo, često, mi vidimo samo jedno njihovo lice, samo jednu stranu... A Tina (ili kako bi ona rekla god's mistake) nije uvijek takva.. Zapravo, ovaj post je za nju vise manje.. Eto, posvećujem ti post.. :)
Što reći... mislim da je ona zapravo ponešto drugačija osoba. u duši. Samo što... nitko nije savršen.. I tako ona isto. :D
E, tina, tina... kad bi bar neke stvari u ponasanju tvom malo regulirala, kad bi bar naučila biti više ono što zaista jesi, bez te ljutnje, mržnje, paranoičnosti... I svega onog.. Ne znam što da vam kažem drugo, ali tako ja to gledam. Ružna riječ katkad boli više od pljuske, dokazano je to... A pogotovo kad ti je uputi osoba do koje ti je jako stalo... svi smo mi bili bar jednom razočarani u nekoga... a tina ponekad uvrijedi nekoga a da toga nije ni svjesna... Ponekad čini nešto ne razmišljajući o posljedicama, o tome kako će reagirati druga osoba na to. A to nije baš dobro. Jer tako propadaju prijateljstva... nekad..
Ali, ja zato znam da ona nije uvijek takva... i da to zaista ne misli... i uvijek, u takvim trenutcima, pokusam se prisjetiti toga... Zapamtiti.. razumjeti... što nije uvijek tako lako.
nda..
i eto, kad pričam s njom nekad, kad se ponaša prirodno, kad vidim njenu patnju, njenu bol, njene osjecaje, prave... onda shvatim, onda razumijem.. tko je zapravo ona.
I zašto mi je stalo toliko. Jer stalo mi je, znaš i sama da je. Prijateljstvo nije mala stvar. To je za mene dragulj... zasto mi je stalo? Zbog toga sto znam da se unutar tebe krije jedna divna osoba koja ne moze uvijek izaci na povrsinu... sjecas se naseg jucerasnjeg razgovora? I vecer prije? E pa.. onda sam se ponovno toga prisjetio.. nakon perioda frustriranosti.. samo budi ono što jesi.. ostavi po strani te frustracije, strahove, to što te muči... podijeli to s nekim, ali ne tako da vrijeđaš sve... budi što zaista jesi. Ne ono što postaješ u takvim situacijama..
Zašto, zašto, zašto... koliko pitanja bi mi mogla postaviti... eh, znam... ali eto, odgovorio sam bar na jedno... i to je sve sto ti mogu reci... stalo mi je zbog toga sto jesi.. jer te cijenim kao prijateljicu, unatoc svemu... Makar često misliš da nije tako, makar ti se nekad čini da me nije briga, nije tako... i ponovit cu ti to koliko god puta bude trebalo. Jer ja ne namjeravam otići. Ne namjeravam te škartat. Jer to ne želim... želim biti tu. Želim ti pomoći da budeš ono što jesi. Ali najviše pomoći možeš sama sebi... želim ti pomoći da shvatiš kako postati bolja osoba, kako ostvariti želje, kako pomoći sama sebi... možda je moj trud uzaludan.. možda ti to sve ni ne znači previše, ne znam, ali mislim da ipak nešto znači... čini ti se nekad da se ne trudim, da te se nikad ne sjetim, itd itd... ali nije tako. ja sam takav, to ne možeš promijeniti.. ja se trudim kad mogu, kad imam volje.. a kad nemam.. shvati...
to je sve što sam želio reći...
pozdrav svima...

Jebe vam se živo, ha?
Narqavno, trebam si nać život, pustiti vas na miru jer vam ne trebam. Kako sam si samo mogla pomisliti da ću vam ikad trebat??
Pičke, mrzivm vas, crknite!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

You are one of God's mistakes
You crying, tragic waste of skin
I'm well aware of how it aches
And you still won't let me in
Now I'm breaking down your door
To try and save your swollen face
Though I don't like you anymore
You lying, trying waste of space

My, oh my
A song to say goodbye
A song to say goodbye
A song to say -
Before our innocence was lost
You were always one of those
Blessed with lucky sevens
And the voice that made me cry

My, oh my

You were mother nature's son
Someone to whom I could relate
Your needle and your damage done
Remains a sordid twist of fate
Now I'm trying to wake you up
To pull you from the liquid sky
'Cause if I don't we'll both end up
With just your song to say goodbye

My, oh my
A song to say goodbye
A song to say goodbye
A song to say -
Before our innocence was lost
You were always one of those
Blessed with lucky sevens
And the voice that made me cry

It's a song to say goodbye



Ispričavam se što ću ovaj post posvetiti SEBI!
Ja sam gimnazijalka i padam godinu lagano, trebam se pripremati za svjetsko, ali ono cijeli obvaj prošli dio sezone samo još nešto, ali ono sada neki dan zaserem i ode sve k vragu. i još ono razjebem prijatelje, pa se ljute na mene i sve ono...
ne znam kaj da vam kažem osim...
OVO DANAS JE PRVI PUTA NAKON DUGO VREMENA DA MI SE NEBO I VRIJEME SVIĐAJU!!!!!
ali škola sere, profesori, neki ljudi.
e, sada o pjesmi malo, Placebo je autor, s novog albuma je, ako tko ima novi alubm, neka se javi, jer ga ja nema cijelog!!!!!!! grrrrrrrr
no, inače, ništa ne mogu sama. sada imamm neku lektiru i ne mogu ju sama napisat, ne mgou sama puno toga, trebam druge, ja moja inteligencija je kao u djeteta, naivna sam i popušit ću svaku vašu FORU koju mi pljunete.
kaj ja znam...
jao...htjela sam vam se raspisat, ali ne mogu. glupa sam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ne kužim...ne znam plesati, ne zanm ravno hodati, ne zanm pjevati, ne znam crtati: JEDNU JEDINU JEBENU KARIKATURU SAM NAPRAVILA ZA KOJU LJUDI KAŽU DA JE TRKNJENA!
ma, ništa, i u sportu sam loša, polovicu stvari s tjelesnog ne mogu napraviti, ono skok u vis je najgori, ali ono...trudim se!!!!!!!!
SLI JEBENO GLUPO JADNO!!!!!!!!! ne mogu ne vrijedi, uzalud!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

evo, i jebeni sam vam post napisala crvenom bojim jer ju mrzim, kao i vas!!
i kako mi je ovo super, mogu srat po ovom blogu jer sam sve svoje stare izbrisala, i onda će me odjebat iz uredništva i sve izgledit s vama i sve će bit ok, a ja odjebana, bravo, divno...
ahh



koja su neki ljudi goooooooooooooooovna!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

by
GOD'S MISTAKE




Još nešto:
Nije da ja mrzim sve ljude, nego samo neke.

Onda, da, sutra imam tekmu i ubit ću se! mrzim to, mrzim kada živčanim, ružno je, odvratno, pogotovo što radim kada sam ljuta, osim što loše igram…niste vidjeli još ništa kakva ja znam biti. Niste me vidjeli ove nedjelje što sam napravila. Nije bitno.

Imam puno toga za čitat, a malo vremena, pa i koncentracije, ne sjećam se kada sam zadnji puta pošteno nešto pročitala, jednostavno ne mogu, nisam za to sposobna. Ne još, ne više.

Previše sam na netu. Pomozite mi, ako znate način.

Mrzim kada sam ukočena, što da radim? Mrzim kada mi govore da sam stisnuta, da sam sramežljiva: U ŠUPAK VAM ZABIM SRAMEŽLJIVOST!!!!!!!! govna jedna glupa, nađite si život.

I ja trebam naći život, maknut se s neta, ponovo čitati, pisati, snimat filmove, slušat poštenu glazbu…… mrzim ovo.

Mrzim.

Mrzim.

I uvijek ću mrziti. Takva sam. Nikakav psihijatar mi ne može pomoći. Jednostavno sam takva da mrzim. Žao mi je. kill, kill, kill…

I žao mi je što od mene ne možete primiti ništa lijepo. Kada sam takva.

I još nešto: NIKAD U ŽIVOTU NISAM BIRALA TKO ĆE MI BITI PRIJATELJ. Uvijek sam čekala da netko učini prvi korak. Osim ponekad, kada sam bila prisiljena birati.

Ajd, kaj da vam još napišem, trebam negdje izbacat svoje frustracije, kaj ja znam, molite svog boga da mi nestanu one gluposti s kože, užasne su, pojavile su mi se neki dan, svrbe, i prije 2 tjedna je svrbilo, ali mi je koža samo pucala.


Ej, molim nekog iz uredništa da briše ova sranja, ako misli da ovo tune spada. Drago mi je što će bar netko ovo čitat. Mislim, ima ljudi kojima je i gore od mene. Ja sam jednostavno takva, ej, ono, nisam tamo neka tvoja djevojčika kojoj je teško i sve, a opet je vesela i sve i u koju se zatreskaš i ne bih imala nita protiv tebe da me ne ubijašu pojam svaki puta kada ti ja nabijam svoje ljubavne probleme. I da, obriši ovo ako želiš. I da, dat ću ti još lozinki ako želiš, da mi pobrišeš do kraja sve blogove.

A ti, ej, moramo matematiku vježbat, moram dobit barem 3 iz testa i imat tolko za kraj inače padam.

A ti, ej, sada bih ti rekla nešto ružno, ali eto, kaj ja znam, neću ništa osim da si veliki šupak koji mi neće odgovorit na mail, jebi se s tvojim usranim isusom.


(ova zadnja 3 odlomka su za uredništvo)

Bla, bla, bla, nitko se više ne brine za ovaj blog.
Tko ga jebe.

A meni fale, sve sam svoje blogove pobrisala.

Bla, bla, bla, poslala sam vam mailove, čitajte ih, kaj ja znam, radite kaj želite, vi imate svoje živote i nema smisla da vam govorim da se držite sa svojim društvima i da užuvate u njima jer ste to i do sada radili.
I znam da vam sada nema nikakve veze kada vam kažem da sam sve zeznula i da odustajem jer znam da vam je drago. Ako ništa, više vam neće imat tko svat onoliko sms pokuka niti vas zvat na telefon jer vas želi čut.

Ajd, ako želite,

Ma ustvari da vam kažem zašto se ovako osjećam?
Pročitajte riječi od Jolene od White Stripes i nemojte se rasplakat i znajte da se ja tako osjećam samo je stvar u tome kaj neki dečko meni uzima dečka, pa sva ''moja sreća'' ovi o njemu. Pederčina glupa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Mrzim ga!!!!!!!!

Treba ga ubit!



I da, past ću razred, razjebala sam se u sportu, ništa od Češke.

Joj, jedva čekam da crknem



God's mistake iliti ona druga blogerica, koji god da mi je pseudonim