Da ne bi ona pisala sve... eh...
Dakle... Malo ću se osvrnuti na prethodnih par postova... Ljudi ponekad kažu neke stvari a da to ne misle. Temperamentni ljudi pogotovo.. A ja... ne znam, ona je katkad takva. znam da ce me mozda ubit kad ovo procita, al dobro. nema veze.
Ljudi često nisu onakvi kakvima se čine na prvi pogled, jer, nekad, zapravo, često, mi vidimo samo jedno njihovo lice, samo jednu stranu... A Tina (ili kako bi ona rekla god's mistake) nije uvijek takva.. Zapravo, ovaj post je za nju vise manje.. Eto, posvećujem ti post.. :)
Što reći... mislim da je ona zapravo ponešto drugačija osoba. u duši. Samo što... nitko nije savršen.. I tako ona isto. :D
E, tina, tina... kad bi bar neke stvari u ponasanju tvom malo regulirala, kad bi bar naučila biti više ono što zaista jesi, bez te ljutnje, mržnje, paranoičnosti... I svega onog.. Ne znam što da vam kažem drugo, ali tako ja to gledam. Ružna riječ katkad boli više od pljuske, dokazano je to... A pogotovo kad ti je uputi osoba do koje ti je jako stalo... svi smo mi bili bar jednom razočarani u nekoga... a tina ponekad uvrijedi nekoga a da toga nije ni svjesna... Ponekad čini nešto ne razmišljajući o posljedicama, o tome kako će reagirati druga osoba na to. A to nije baš dobro. Jer tako propadaju prijateljstva... nekad..
Ali, ja zato znam da ona nije uvijek takva... i da to zaista ne misli... i uvijek, u takvim trenutcima, pokusam se prisjetiti toga... Zapamtiti.. razumjeti... što nije uvijek tako lako.
nda..
i eto, kad pričam s njom nekad, kad se ponaša prirodno, kad vidim njenu patnju, njenu bol, njene osjecaje, prave... onda shvatim, onda razumijem.. tko je zapravo ona.
I zašto mi je stalo toliko. Jer stalo mi je, znaš i sama da je. Prijateljstvo nije mala stvar. To je za mene dragulj... zasto mi je stalo? Zbog toga sto znam da se unutar tebe krije jedna divna osoba koja ne moze uvijek izaci na povrsinu... sjecas se naseg jucerasnjeg razgovora? I vecer prije? E pa.. onda sam se ponovno toga prisjetio.. nakon perioda frustriranosti.. samo budi ono što jesi.. ostavi po strani te frustracije, strahove, to što te muči... podijeli to s nekim, ali ne tako da vrijeđaš sve... budi što zaista jesi. Ne ono što postaješ u takvim situacijama..
Zašto, zašto, zašto... koliko pitanja bi mi mogla postaviti... eh, znam... ali eto, odgovorio sam bar na jedno... i to je sve sto ti mogu reci... stalo mi je zbog toga sto jesi.. jer te cijenim kao prijateljicu, unatoc svemu... Makar često misliš da nije tako, makar ti se nekad čini da me nije briga, nije tako... i ponovit cu ti to koliko god puta bude trebalo. Jer ja ne namjeravam otići. Ne namjeravam te škartat. Jer to ne želim... želim biti tu. Želim ti pomoći da budeš ono što jesi. Ali najviše pomoći možeš sama sebi... želim ti pomoći da shvatiš kako postati bolja osoba, kako ostvariti želje, kako pomoći sama sebi... možda je moj trud uzaludan.. možda ti to sve ni ne znači previše, ne znam, ali mislim da ipak nešto znači... čini ti se nekad da se ne trudim, da te se nikad ne sjetim, itd itd... ali nije tako. ja sam takav, to ne možeš promijeniti.. ja se trudim kad mogu, kad imam volje.. a kad nemam.. shvati...
to je sve što sam želio reći...
pozdrav svima...
