otokpiwa

ZABILI ZASTAVICU NA GRUZIJSKO TLO

Obložit ću Noć br. 1. Doletjesmo na gruzijsko tlo u mrklu noć, ali do hostela se već razaznavala zora. Prvi put u životu da me dočekalo vozilo, tj. nisam avanturirala sa javnim gradskim prevozom. To je zato jer sam ovaj put u grupi, pa je povoljno za budžet. Suputnici su dva naročito markantna mladića u srednjim tridesetima. Trebala su biti tri, ali je treći odustao u zadnji trenutak. Šta da kažem, lijepo je putovati sa 2 mladića, naročito kada mladići nisu moji. U hostel nas je prevezao mali punašni Gruzit. Na aerodromu se strpio dok smo se mi ispozdravili i ispospikali sa jednim Zenitom koji je postao Gruzit jer živi tu 2 godine. Mali svijet i svuda ima naših. Ovako na prvu, Tbilisišanci moraju proizvesti jako puno struje. Imaju naviku osim javne rasvjete, rasvijetiliti sva pročelja svih zgrada tako da zgrade izgledaju kao da je oko njih tanki filc dana. Recepcionerka se zove Maca. Iako je ime malo điki - miki, Maca je baš cool. Povest će nas na operu i balet možda već sjutra!    slika gore: pješački most u vidu higijenskog uloška