otokpiwa

Pošto je moj omiljeni pedesetogodišnji Irac, pubbing soul-mate, u Amerikama, sad sam osuđena na neke druge kombinacije. Snalazim se sama.

Ispostavilo se da je u tom njegovom Madden's prava stvar. Sad je došla i Kaštelanka Nera (kojoj znam cijelo društvo i momka, al nju sam evo tek sad skontala), pa skupa flankiramo ulaz. U Madden'sa su klupice ispod tende. Kiša rominja. U ručici je Guiniess (zadnjih dana Smitwicks isto igra). I baš ko da sam u Jelsi, ugodno zavaljena, sporadično trabunjam sa individuama širokog dijapazona godina i interesa. Romantika.

Tamo dolazi nepismeni kipar Mark Anthony, Andrew šta se bavi irskom kaligrafijom, nekoliko Seanova (od kojih je jedan profesionalni fotograf sa nekoliko izložbi iza sebe o gradu Sarajevu :), Olivier - tamni konobar iz obližnjeg Fresh Claima (di su kapučino i kafa u vrtu punom miševa prvoklasni), Shameus - godište moga dida Stipana ide svake godine u Međugorje da ispovidi grihe...i tak...sve živopisni svatovi.

Seanovi su nam otkrili još jednu pravu stvar Dukes of York! U ulici mediteranskih proporcija, sa malim cvjetnjacima moš iznit piwo na terasu i iza 8 p.m. (suludoga zakona - ne moš pušit unutra, a ne moš pit vanka). Al smo se mi doskočili!


S N. u šetnji naišla sam na klub sa golemom skulpturom Lenjina posađenoj na tek raspakovanoj kući. Pokazuje prstom na nasuprotnu protestantsku katedralu. Odmah do njega visi zastava u duginim bojama. Mora da se jadnik u grobu okreće. Tu se zbivaju orgijastične zabave do sitnih jutarnijh sati. Kremlin.


Kelly's Cellar je jedini koji je na pjaceti, pa evocira opet neke nostalgične momente i baš je pravo mjesto za druženje sa random ljudima. Neki dan nije bilo mjesta pa sam (čekajući N. da se vrati iz dućana) sjedila sa grupom ljudi šta su gledali slike sa razularene zabave na kojoj su jednog od njih, koji je pijam spavao, našminakali ko Kristinku Agileru.

Botanic Inn, ovde u susjedstvu je također hvalevrijedno mjesto, al su većinom stranci, pa ne može u red ovih domaćih.