otokpiwa

target=_blank>
Kad je covik inzinjer, onda more malo i laganije. Brte, sam se naspavala protekli tjedan i bome podjirala ovaj vikend.

Derek, Južnoafrikanac, ovdje ima auto od posla. Hajri je uzeo vozilo u rent - a - cara. Ukrcali su nas par, pa smo od petka, evo sve do sada bili po šumama i gorama Sjeverne Irske. Ewa, jedna Poljakinja koja ovdje radi vec par godina iskusna je kameprica, tako da nam je navigavala po izrazito pitoreskinim mjestima.

U petak navecer dosli smo dosta kasno (jebga - radni narod) na proplanak koji se zove Torr Head. Sve su opet pašnjaci, i onda jedan golemi klif na vrhu kojeg je napusteni, kakti ljetnikovac. I more sve do Škotske. Mi smo se utaborili na dnu klifa, ispod nekog zidica, da nas vjetar ne pobije ko miseve. Ja sam se ipak odlucila za spavanje u autu. Zajebana je kisa i vjetar skupa...A ja sam u godinama. Docekalo nas je romanticno jutro - sunasce nas grije, more je suludo, pogled je iz filma o patuljicima. Ovi nakupovali svakih pjatanci u Tescota, pa smo mastili brk ponad oceana.

Sljedeca interesacija je bila par milja sjeverno - Bushmills. U tom seocetu je tvornica u kojoj se proizvodi istoimeni, najstariji viski na planeti, a znalci kazu i ponajbolji. Ja nisam znalac, meni je svaki isti - bezvezan. Najsmjesnije mi je sta ga po 10 i vise godina skladiste u bacvama koje su uvezene primjerice iz Oporta (u njima se prethodno skaldistio Porto), pa onda dobije flavour i patinu od hrastovine koja je to cudo upila, ili cherryija iz Provanse ili nekog drugog slatkog pica. To su se dobro dovinuli prije kojih 500 godina, jer po bogu, koje normalno pice se moze napravit od vode i jecma. A nabiju alkohola pomocu tri destilacije. Kao, svi ostali imaju samo dvije (skotski i americki) destilacije. Bushmillu ova treca da posebnu glatkocu u okusu.

Putem smo naisli na fenomenalnu pjescanu plazu, sa klifovima u pozadini. Sve puno ambicioznih surfera - kisa pisucka, a oni surfaju u gumenim odjelcima. Nekoliko srednjovjecnih parova rastavilo stolice i kisobrane, pa gleda more. Neka ekipa se baca sa klifova. Mi smo samo zvirnuli i pobjegli jer je nama bilo prehladno.

Onda smo se svratili u Portrush i Colraine, pa onda put juznog Sjevera. Ustavili smo se za napravit rostilj kod jezera Lough Neagh. Ispekli smo pilica i paprika. Vecera uspava, tako da sam se probudila poslije toga u sumetini u kojoj je trebalo opet kampirat. Sumetina je pod zastitom, al to nas nije spijecilo da zapalimo kapelske kresove koji su cijelu noc gorili. Ostalo je jos pilica, pa smo to ubili do kraja. Suma su golemi borovi prosarani pozarnim putovima (ovde je pozar najveca strava, a sve je vlazno da ne moze bit vlaznije - stvarno su paranoicni), jedna mala rjecica, i nigdi zivog pasa. Jos je samo falio neki lutajuci manijak da nas zakolje na spavanju. Sva sreca da nas nije zadesilo.

Putem do sume jedino sam se putem probudila (Bogu hvala, mogu zaspat kad bilo i gdje bilo) kad smo naisli na jedan Stonehenge, sa par krugova i nekoliko ogradjenih putica. Sad mu se ne mogu sjetit imena, poslije ce mi nadoci. Slatko, tocno vidis divljake kako skakucu okolo. I iako je bas usred nicega, naisli smo na grupu Amera koja bjesomucno fotografira!

Ja sam opet spavala u autu, opet radi godina i hladnoce.

Marble Arch Caves su na najjuznijem Sjeveru. Tu smo danas ucinili turu. Spiljetine su stvarno ogromne, sa rijekom i jezerom na dnu. Vozili su nas brodom, i setali. Inventar spilje nije nesto, al su dimenzije osobite. Dobro su napravili rasvjetu, tako da stalaktitici oslikavaju na povrsini vode. Svi putevi su fenomenalno uredjeni, sa ogradom i svim zivim. I horde turista unutra.

Sad smo se vratili, jedva sam se oprala od onog dima, zemlje i vlage! Fakat je fino sve i slatko! I ne cudi da bas ovdje zive patuljci i vile.