Jezici fućkanja/zviždanja koriste se fućkanjem kako bi oponašali govor i time pojednostavnili komunikaciju. Jezik fućkanja je specifičan sustav komunikacije koji vještim fućkalicama omogućuje prijenos i razumijevanje potencijalno beskonačnog broja poruka na velikim udaljenostima. Jezici fućkalica razlikuju se od ograničenih zvučnih kodova ponekad korištenih u komunikaciji stočara ili životinjskih trenera koji svojim životinjama šalju poruke ili jednostavne upute. Općenito, jezici fućkalica oponašaju tonove ili samoglasnike prirodnog govornog jezika, kao i aspekte njegove intonacije i prozodije, tako da vješti slušatelji koji govore taj jezik mogu razumjeti tako kodiranu poruku.
U odnosu na govorni jezik, jezik fućkalica rijedak je u uporabi no ipak pronalazi se u različitim kulturama širom svijeta. Naročito je čest u zvučnim jezicima gdje zvučni tonovi nose tonove slogova (zvučnost pojedine riječi). To se dešava iz razloga što u zvučnim jezicima ton nosi više „funkcionalnog opterećenja“ komunikacije, dok ne-ton fonetski razmjerno manje.
Geneza jezika fućkalica do danas niti u jednom slučaju nije bila zabilježena, niti je izrađeno mnogo produktivnih studija.
Tehnike
Jezici fućkalica razlikuju se prema tome je li govorni jezik tonalan ili nije; sa fućkanjem bilo tona, bilo fućkanja baziranog na artikulacijskoj osnovi, ili oboje.
Tonski jezici često su lišeni artikulacije, zadržavajući pojedine nadsegmentne značajke kao što su trajanje i ton, a u obliku fućkanja zadržavaju melodijsku liniju govora. Tako fućkani tonalni jezici prenose fonemske informacije isključivo kroz ton, dužinu, te, u manjoj mjeri, naglasak, dok je većina segmentne fonemske razlike govornog jezika izgubljena.
U ne-tonskim jezicima, većina artikulacijskih značajki govora je zadržana, a varijacije u boji zvuka postignute su određenim pokretima jezika i mekog nepca koji se transformiraju u određeni stupanj varijacije. Određeni suglasnici mogu se izreći za vrijeme fućkanja, u cilju promijene zvuka fućkanja, jednako kao što suglasnici u govornom jeziku modificiraju zvuk samoglasnika naslonjenog na njega.
Svi jezici fućkalica dijele jednu osnovnu karakteristiku: oni funkcioniraju varirajući frekvecije jednostavnih valova kao funkcije vremena, s uglavnom minimalnim dinamičkim izmjenama, što je lako razumljivo jer u većini slučajeva njihova jedina svrha je komunikacija na velikim udaljenostima.
Pojedini jezici koriste različite tehnike fućkanja. Sochiapam Chinantec koristi tri različite riječi za govor fućkanja: „sie“ za fućkanje pomoću jezika i alveolarnog grebena , „jui“ za bilabijalno (usno) fućkanje, te „juo“ za fućkanje pomoću prsta u ustima. Oni se koriste u komunikaciji na većim udaljenostima. Također koriste neku vrstu glasnog falseta koji u određenim situacijama koristi kao govor fućkalica.
Postoji veća vjerojatnost da će ekspresivnost jezika fućkalica biti pomalo ograničena u odnosu na govorni jezik (iako ne nužno), no takav zaključak se ne bi trebao shvaćati kao apsolutan, budući da karakteristika ekspresivnosti uvelike ovisi o raznim drugim faktorima, uključujući samu fonologiju jezika. Na primjer, u tonalnim jezicima s tek nekoliko tonova, zvučne poruke se sastoje od stereotipnih ili na drugi način standardiziranih izraza, detaljno opisnih, te ih je potrebno često ponavljati. Međutim, u ne-tonalnim jezicima s mnogo razmaka u govoru, kao što su Mazatec i Joruba, tijekom duljih razgovora često se koristi fućkanje. U svakom slučaju, čak i za ne-tonalne jezike, određena istraživanja pokazuju da se visoka razumljivost može postići s govorom fućkalica (90% razumljivost kod ne-standardnih rečenica u grčkom ili turskom jeziku)
U kontinentalnoj Africi, govor se može prenijeti u fućkanje ili neki drugi glazbeni instrument, od kojih su najpopularniji tzv.“bubnjevi koji govore“. Međutim, dok se bubnjevi koriste kao pratnja tijekom slavljeničkih pjevanja, ili pak u međuseoskoj komunikaciji, u redovitoj komunikaciji na većim udaljenostima koristi se jezik fućkanja. A pristupivši jedno drugome na neposrednu blizinu, zviždači/fućkalice mogu jednostavno prijeći na govornu komunikaciju.
Primjeri
Jedan od najproučavanijih jezika fućkalica jest jezik Silbo. Baziran je na španjolskom jeziku, a govori se na otoku La Gomera dijelom Kanarskog otočja. Broj različitih zvukova ili fonema ovoga jezika predmet je neslaganja više istraživača, no kreću se u rasponu od dva od pet samoglasnika te četiri do devet suglasnika. Uzrok takvim razlikama može se pronaći u različitim sposobnostima pojedinog govornika kao i načinima korištenja jezika kako bi se istakla njegova izražajnost odnosno razgovjetnost. Znanstvenik i istraživač dr.sc. Julien Meyer razjasnio je takvo nesuglasje objavivši prve statističke analize izražavanja različitih fućkalica kao i psiholingvističke testove u načinima indentifikacije samoglasnika.
Brojni jezici fućkalica postoje ili su postojali u različitim dijelovima svijeta poput Turske (Kuşköy, "selo ptica"), Francuska (selo Aas u Pirinejima), Meksiko (Masteci i Kinanteci u Oaxaca-i), Južna Amerika (Pirahă), Azija (Chepang na Nepalu), i Nova Gvineja. Jezici fućkalica danas su naročito učestali i ukorjenjeni u dijelovima zapadne Afrike, široko rasprostranjeni u narodima Yoruba i Ewe, a čak se i francuski jezik fućka u pojedinim dijelovima zapadne Afrike.
U Irskoj
Fućkanje je također uvriježen način komunikacije u unutrašnjosti grada Dublina. Takav način fućkanja je bazičan te koristi samo po jedan samoglasnik i suglasnik. Lokalnim stanovnicima kojima nedostaje pokoji donji ili gornji zub obično mogu proizvesti jači fićuk koji se može čuti i na većim udaljenostima – na primjer, s jednog kraja donje ulice Abbey pa sve do drugog kraja Gornje ulice Abbey, što je više od jedne milje.
„Grad je veoma užurban, te je na brojnim avenijama i uličicama tišinu nemoguće postići“, fućkao je jedan stanovnik. Kao rezultat toga, razvijena je tradicija kojom, ako jedna osoba začuje fućkanje, jednostavno prelazi na nj. Lokalni stanovnici grada toliko su vješti da uspješno prenose poruke s jednog kraja grada na drugi. Za razliku od drugih zemalja, mještani Dublina koriste jezik fućkalica čak i na samo 5 metarskoj udaljenosti. Takva metoda uobičajena je u kombinaciji s posebnim načinom Irskog intoniranog pjevanja.
U Africi
Jezici fućkalica nalaze se u pojedinim dijelovima južne i istočne Afrike.
Većina jezika fućkalica, od nekoliko stotina, bazira se na tonalnim jezicima.
U fućkanju je zadržan jedino ton govora, a artikulacija i fonacija su izostavljene i zamijenjene drugim karakteristikama poput naglaska i ritmičnosti. Ipak, pojedini jezici, poput ljudi iz Aasa u Zezuru koji govore izvedenicom Shona dijalekta, koriste artikulaciju suglasnika kojima postižu prekide u tijeku fućkanja. Sličan je Tsonga jezik fućkalica koji se koristi u gorjima južnoga Mozambika.
Upotreba i kulturološki status
U grčkom selu Antia, još 1982. godine svi njegovi stanovnici znali su i koristili vlastiti jezik fućkalica, dok je danas preostala tek pojedinaca koji posjeduju tu vještinu.
Jezik fućkalica u pojedinim kulturama veoma je značajan te kulturološki visoko vrednovan.
Vikanje je veoma rijetko u jeziku Sochiapam Chinantec-a. Muškarci pripadinici te kulture čak mogu biti kažnjavani ukoliko nisu vješti u izvođenju jezika fućkalica kako bi mogli obavljati određene gradske poslove. U situacijama gdje se govor može lako čuti oni čak fućkaju iz zabave
U Sochiapam, Oaxaca i drugim dijelovima Meksika, kao i zapadne Afrike, jezici fućkalica su muški jezici, premda ga žene većinom razumiju ali ne koriste.
Iako jezici fućkalica nisu tajni kodovi ili tajni jezici (s iznimkom jezika fućkalica kojeg su koristili kubanski pobunjenici za vrijeme španjolske okupacije), njih se može koristiti u komunikaciji tajanstvenih članova ili onih koji ne znaju niti razumiju zviždalački jezik iako mogu razumjeti njegovo porijeklo izgovora. Postoje priče poljodjelaca iz Aasa koji su se tijekom Drugog Svjetskog Rata koristili jezikom zvižduka kako bi se međusobno upozoravali na približavanje policije.
Ekologija
Jezici fućkalica često se nalaze na područjima teških brdovitih terena, u područjima gdje je komunikacija otežana i spora, područjima s malom gustoćom stanovništva i/ili raspršenim naseljima, te drugim postojanjima izolacije poput ovčara ili kultivacije udaljenih obronaka. Još nedavno, jezici fućkalica pronađeni su u gustim šumama poput Amazone, koji su zbog akustičnosti okoliša korišteni tijekom lova ili ribolova te zviždukom zamjenjivali seoski govor.
Glavna prednost fućkanja, u odnosu na običan govor odnosno vikanje (kod kojeg pak dolazi do deformacije i nerazgovjetnosti poruka), jest njegova mogućnost prevladavanja velikih udaljenosti (prosječno 1-2 km, do 5 km u planinama te nešto manje u šumama koje odjekuju). Dalekosežnost fućkanja izraženija je u planinskim područjima te se upravo ondje najčešće i koristi. Mnoga područja na kojima se koriste takvi načini komunikacije stanovnici su ustrajni su u očuvanju tradicije fućkanja, naročito pred brzo-širećim i sve naprednijim telekomunikacijskim sustavima modernoga doba.
Fizika
Zviždeći ton je u samoj biti jednostavna oscilacija (ili sinusoidni val) zbog čega ne dolazi do izmjena u frekvenciji, odnosno nastajanje buke je nemoguće. Normalna artikulacija tijekom uobičajenog usnog fućkanja je relativno jednostavna budući da se usne tek malo pomiču tvoreći konstantnu labijalizaciju zbog čega je tvorba labijalnih i labijalnodentalnih suglasnika ( p, b, m, f, itd.) otežana. Pored pet samoglasnika-fonema (Silbo Gomerski ), u svim jezicima fućkalica realizacija zvuka u tumači se u smislu raspona, granica i nagiba.
U ne-tonalnim jezicima, ti segmenti mogu se razlikovati kao što slijedi: Samoglasnici su zamijenjeni skupom relativno visokog raspona mjerenjenja f2 formanata govornog jezika; naglasak je izražen većim stupnjem ili većom dužinom, a suglasnici su različitih duljina i visina, uz prisutnost ili odsutnost okluzije (labijalne pauze zamijenjene su okluzijama dijafragme ili glasnica.)
Popis jezika fućkalica i etničkih grupa govornika
U nastavku slijedi popis jezika koji postoje ili su postojali u formi zviždanja, te etničke grupe kojima ti jezici pripadaju. U nekim slučajevima, poput Cninantec-a govor fućkalica je integrirani dio njihovog jezika i kulture, dok je u nekim drugim jezicima (npr Nahuatl) ta uloga fućkanja puno manja.
• Amerika
o Meksiko: Amuzgo, Chinantec, Ch'ol, Kickapoo, Mazatec, Nahuatl, Otomi, Tepehua, Totonac, Zapotec.
o Bolivija: Siriono
o Brazil: Pirahă
o Aljaska: Yupik
• Azija
o Burma: Chin
o Nepal: Chepang
o Turska: Kuşköy
• Europa
o Francuska (selo Aas, Pirineji): jezik Occitan
o Grčka (selo Antia na otoku Euboea)
o Španjolska (La Gomera i El Hierro, Kanarski otoci): "Silbo Gomero"
• Zapadna Afrika: Bafia, Bape, Birifor, Bobo, Burunsi, Daguri, Diola, Ewe, Fongbe, Marka, Ngwe, Twi, Ule (među ostalima).
• Oceanija
o Nova Gvineja: Gasup, Binumarien
Razgovor na jeziku fućkalica Sochiapam Chinantec
Govor fućkalica u Sochiapam-u prakticiraju samo muškarci, iako ga žene razumiju. Čest je u komunikaciji na većim udaljenostima, npr. od jednog polja do drugog, za razliku od vikanja koje se gotovo uopće ne koristi. U situacijama gdje se običan govor može čuti, govor fućkalica koristi se u zabavi. Ovisno o udaljenostima međusobne komunikacije koriste se različiti stilovi fućkanja.
Riječ „sie“ označava fućkanje uz pomoć jezika i alveolarnog grebena, a koristi se u bližoj komunikaciji (do oko 10 metara). „Jui“ označava usno zviždanje koje se može čuti do oko 200 metara, dok „juo“ označava fućkanje pomoću prsta u ustima, koji ovisno o uvijetima, može doseći udaljenost preko jednog kilometra. „Hóh“ označava glasni falseto koji prelazi velike udaljenosti i koristi se u određenim situacijama hitnosti ili opasnosti.
U nastavku je dan primjer razgovora fućkalica na Schopiam Chinantec jeziku te prijevod na normalan govor. U komunikaciji sudjeluju dva muškarca na udaljenim poljima; Marcelino Flores Mariscal (M) započinje konverzaciju, a Francisco Feliciano Cruz (F) mu odgovaara.
M: Quiu˛ą réiął Francisco!
F: Heiął Hej!
M: Hał jinhą cuóhął hnú˛ n鳲 néł réiął. Gdje ideš danas?
F: MᲠńíąjáhh˛ą hmá˛cá˛fe˛ą nia˛ą réiął. Idem očistiti korov oko svoje plantaže kave.
M: Híą cuáąjéihł˛ hmᲠcá˛fe˛ą nú˛ réiął. Što, ideš čistiti oko svoje plantaže kave?
F: Jánł réiął. Da.
M: Janą réiął. U redu.
M: Híą hah˛ą mandarina jaą hmᲠcá˛fe˛ą quiánął nú˛ néł réiął. Što, jesu li mandarine zasađene oko tvojih plantaža kave?
F: Jáąhan˛ą réiął, hał tiᲠhił hah˛ą yáhł réiął. Ne, niti jedna.
M: Híą hah˛ą ńí˛ráuł cáhą jaą hmá˛cá˛fe˛ą quiánął nú˛ réiął. Jesu li naranče zasađene oko tvojih plantaža kave?
F: Jánł réią, hah˛ą ńí˛ráuł cáhą réiął. Da, ima nešto naranči.
M: Nh˛ quiaun˛ całlᲠńí˛ráuł quiúął nhą máąńeihł˛ nú˛ réiął. Donesi koju naranču kad ćeš se vraćat.
F: Janą réiął, lᲠcaun˛ą náł nhąjuáhł hił lhł na˛ą réiął. U redu, donijet ću ako su moć.
M: Janą réiął, jáun˛ cuéhą nú˛ całlᲠquiúął na˛ą réiął. U redu onda, daj mi koju.
F: Janą réiął, lᲠcánął náł nhąjuáhł hił lhł na˛ą réiął. U redu, ponijet ću koju i tebi ako ću ih moć ubrat.
M: Ńeih˛ą hnú˛ ńíą lᲠnhą máącuanhł˛ nú˛ néł réiął. Hoćeš li navratiti po povratku?
F: Jánł réiął, lᲠjáął náł cułléł nhą máą całhláuł réiął, nhą máącuanhł˛ náł na˛ą réiął. Da, navratit ću navečer, kad se vratim.
M: Janą réiął; nh˛ tiéhł Sá˛juáhnł nhą máąńeihł˛ nú˛ na˛ą réiął. Dobro, zovi John-a kad ćeš dolazit.
F: Janą réiął. Hał jinhą cuóhął nú˛ néł réiął. U redu.
M: Hał tiᲠńíą ńeą nia˛ą réiął, lᲠcuáątón˛ą nia˛ą réiął. Ne idem nikamo. Bit ću tu.
F: Janą réiął. LᲠjáął náł nhą máącuanhł˛ na˛ą réiął. U redu. Ja ću upravljati ondje kad se vratim.
M: Janą réiął, lᲠcuáąjaunł˛ náł na˛ą réiął. U redu, bit ću tu i čekati.
F: Janą réiął, cułléł má˛jenh˛ na˛ą réiął. U redu, vidimo se večeras.
M: Cułléł jenhął réiął. Vidimo se večeras.
|
