Akademsko čitanje i pisanje
Akademsko čitanje i pisanje osnovne su akademske vještine potrebne za uspješno usvajanje i obradu sadržaja na visokoškolskoj razini, a temelje se na kritičkom mišljenju.
Akademsko čitanje odnosi se na kritičko promišljanje o pročitanom tekstu i na analizu argumenata koje je autor iznio. Stoga osnovna svrha akademskog čitanja nije samo potraga za tekstualnim obavijestima, već uključuje razumijevanje autorova načina razmišljanja i interpretaciju ponuđenih činjenica. Prije samog kritičkog čitanja, čitatelj obično upotrebljava opće strategije čitanja poput brzog pregledavanja sadržaja (skimming) s ciljem razumijevanja glavnih ideja u tekstu a kako bi odlučio na što usmjeriti svoju pozornost.
Evo nekoliko bitnih sastavnica akademskog čitanja:
• određivanje osnovne svrhe teksta i analiza načina na koji autor razvija ili argumentira svoj stav
• analiza konteksta u kojem je tekst nastao (kome je namijenjen, u kojim je okolnostima nastao i slično)
• analiza samog izlaganja (način na koji su definirani i na koji se rabe određeni koncepti, teorijska osnova teksta, metodologija, struktura samog teksta)
• analiza ponuđenih argumenata
• evaluacija ukupnog teksta i zauzimanje vlastitog stava.
Akademsko pisanje uključuje pisanu raspravu o određenoj temi i povezano je s akademskim čitanjem. U svom tekstu autor zauzima stav o nekom pitanju, a svoje argumente potkrjepljuje dokazima pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na jasnoću i preciznost izražavanja. Priprema za akademsko pisanje su čitanje i analiza odgovarajućih stručnih tekstova.
Uobičajene faze akademskog pisanja su sljedeće:
• Planiranje: akademsko pisanje počinje osmišljavanjem i razradom ideje prije izrade nacrta.
• Izrada nacrta: nije nužno riječ o pisanju teksta od njegova početka do kraja; često se prvo pišu dijelovi za koje autor smatra da su najbolje osmišljeni ili o kojima ima najjasniju ideju, ali pritom treba imati na umu cilj i organizaciju cjelokupnog teksta kao i čitatelje kojima se tekstom obraća.
• Revidiranje: odnosi se kako na revidiranje pojedinih rečenica, prelazaka iz jednog odjeljka u drugi ili na analizu slijeda ideja tako ponekad i na ponovno pisanje većih dijelova teksta. Pritom je korisno da se autor nekoliko dana ne bavi tekstom jer će ga tako moći objektivnije sagledati.
• Provjera: na kraju slijedi provjera posljednje verzije, kako u formalnom tako i u sadržajnom smislu.
• Razmišljanje o procesu pisanja: analiza vlastitog pristupa pisanju i promišljanje o mogućim alternativama ili učinkovitijim strategijama.
Post je objavljen 08.03.2010. u 11:43 sati.