Doom

Jučer sam,pretumbavajući po ormarima, naišao na svoj prvi kompjutor. Zaboravio sam da ga i imam...LOL! Legendarni Commodore 64. Kralj nad kraljevima, računalo 80-ih, san mnogih. Dobio sam ga za svoj 11. rođendan, od roditelja. Računalo, kazetofon, joystick i jednu orginalnu igru (Magic Carpet).Čim bi došao iz škole, pravac je bila soba i na komp.Mislim da se nisam stigao nekad niti izut.Pošto starci nikako nisu mogli niti TV gledat, kupili su mi mali portabel crno-bijeli TV.Malo je bilo ružno, jer mi je sve bilo crno-bijelo,ali ajd, nisam se dao smesti. Računalo se priključivalo na TV, imalo je 8 boja, i poseban čip za zvuk,64 Kb memorije, od toga na radnu (RAM) je otpadalo 39Kb,a ostalo je bio (ROM). Hmmm...kad danas pogledam, čak ga i mobiteli šibaju.Operacijski sustav je bio BASIC, u njemu se nije baš dalo nešto napravit, osim da vam vlastito ime ispiše 100 puta..LOL!Ali, mogli su se nabaviti razni dodaci i proširenja, što ga je pretvaralo u impresivnu mašinu za 80-te. Grafika i zvuk koji su davali, za tadašnje vrijeme su bili očaravajući, a zvuk nevjerojatan. Znam da, kad su bili školski praznici, ja i susjed (on ga je dobil par mjeseci poslje mene) igrali smo igrice cijeli dan.Sreći nije bilo kraja. Nemoram niti naglasit da smo već s 11 godina naručivali piratske( ilegalne) kopije i to mahom iz Srbije, još se sjećam tipa, neki Dragan Jaglica (??? LOL). Pošiljka bi stigla kroz kojih 10-14 dana.Igrice koje smo najviše igrali su bile Barbarian, Bubble Bobble (multiplayer igra, tamanili smo kolače i kojekakve monstere s dinosaurom kroz 100 lvl igre, jednom čak i došli do 100 lvl, ali nikad ju završili), The Last Ninja (fakat prekrasna grafika i dan danas)....ma tko bi ih se sve sjetil.Doma u vrečici sam našao barem 10-ak kaseta( podaci i sve se unosilo preko kazetofona) sve puno igrica.Hmm...da bi "učitali" igricu u komp., trebalo je najprije namjestit "glavu" kazetofona, a to smo radili opet šrafcigerima.Mah...koma.Imali smo 100 caka kako i što napravit. Danas više toga nema,ali bi volio sresti opet svu onu škvadru s kojima sam igral te igrice.
No inače, kompjutor i dan danas RADI SAVRŠENO! Istina, kazetofon,njegov motor koji u biti okreće kasetu, je dao svoje i slabo funkcionira i time je očitavanje kasete loše i ništa se ne može očitat. Narednih nekoliko dana to ću probat dovesti u red, ako ne i probat nabavit orginalni kazetofon za C-64.
Sigurno je jedno, ovaj komp. će zauzet posebno mjesto od sad na stolu moje sobe.To je bio prvi korak u moj svijet informatike.
Pregledavajući Web, naišao sam na masu sitova koji se bave temama na račun Commodore 64 računala, postoje i emulatori za C-64 (program koji današnji PC pretvara u C-64), masa igara za njega i to sve free.Postoje i klubovi ljubitelja Commodore 64, za sad sam našao samo strane klubove,ali valjda postoji i neki Hrvatski. To je dokaz da legende nikad ne izumiru, već ostaju uvijek u nama!


Screenshootovi ili kak su to delali naši stari...hehehehe!(Slikice su preuzete s stranih web stranica, i izabrao sam samo neke koje sam tada najviše igrao.)


Bubble Bobble (legendarna igra s 100 levela)


International Karate (tučnjava u karate style)


The Last Ninja (Posljednji preživjeli ninđa i cilj je osvetit pale prijatelje i ubit glavnog negativca na kraju.Igra je bila toliko popularna, da je imala čak tri nastavka, a posljednji dio je izašao 1990-e, na eri kad je C-64 tonuo polako u legendu.)




Leti se u dvokrilcu kroz neprijateljski teritorij i uništavaju zadane mete.




Commando, igra nastala na temelju filma s Švarcenegerom u glavnoj ulozi.Ubijate sve što se nađe na putu!


Raid over Moscow, Rusi su odlučili lansirat par nuklearnih projektila na gradove U.S.A, pa najprije preko aviona odbijate napad i uništavate gradove po tadašnjem SSSR-u, a na kraju pješadijom čistite Moskvu i rušite Crveni Trg! Laka igra i brzo se završava!





A ovdje sam danas!! World of Warcraft! Izrugivanje Horde! Pryska i ja izazivamo Hordu!

Iako ja malo kasnim s tim jer sam bio na moru, htio sam reći par stvari oko svog tog "cirkusa" koji se događal prije dva tijedna. Mi Hrvati smo definitivno čudan narod, nama valjda niti Bušmani nemogu konkurirat u mnogim stvarima. Osim aferica koje svakodnevno potresaju ovu našu malu balkansku zemljicu, tako smo našli i aferu vezanu za pokuse na životinjama. Ja osobno VOLIM životinje, san mi je jednog dana kupit čistokrvnog Huskija i zgražam se nad ljudima koji tuku svoje kučne ljubimce ili ih puštaju na ulicu da se bore za goli život dok su oni na moru. Ali vratimo se stvarnosti, pokusi na životinjama postoje i uvijek će postojat. Oni se provode iz više razloga, a glavni je finalno testiranje lijekova, preparata i inih stvari za krajnju upotrebu. U tim stvarima najviše vode kozmetičke industrije. Šampone koristimo svi i to svakodnevno. Zaboravljamo da je taj šampon NAJPRIJE bil testiran na životinjama, a tek onda pušen u masovnu proizvodnju. Gospođa koja se plakala na HTV1 da "...ubijaju nam male slatke peseka..." je imala pola kila šminke na sebi, a jadna je valjda zaboravila da je sastojak za šminku testiran baš na psima, ako ne i na Biglovima. Neki članovi udruge za zaštitu životinja koriste preparate za bojenje kose, a i oni su valjda jadni zaboravili gdje je sve to testirano. Mnoge mega kozmetičke kompanije tvrde da one više ne provode takav nehuman pristup testiranju proizvoda, što je samo dijelom točno. Svi laboratoriji za testiranja su prebačeni u siromašne zemlje, koje ili nemaju zakon za to područje ili pak žude za kakvim-takvim novcem. Pošto nitko ovdje nezna(???) od kud Biglovi i tko je zapravo naručil testiranja za medicinske svrhe, vjerojatno je da se neka strana farmaceutska tvrtka prebacila u našu zemlju i tu je vršila posao, jer su kavezi ionako već dotrajali, što znaći da se pokusi na Veterinarskom fakultetu obavljaju već godinama. Pošto su ljudi pozicionirani na vrhu "uvijek u pravu" i "nedodirljivi", platili su niže rangirani otkazima, psi su oslobođeni, i nikome ništa, a o Biglovima i o toj aferi više nema riječi.Pitanje je koliko bi to sve i došlo u javnost, jer se izgleda radilo u unutarnjem sukobu, "podmetanje nogu" drugome i slične prljavštine. Život u Hrvatskoj ide dalje, jer su stigle već nove afere, pa su se mediji okrenuli njima, jer ipak treba nešto da se popuni prostor nekim fresh vijestima. Odaziv građana je bil veliki što ipak dokazuje da mi Hrvati i nismo tako loši kao što si Europa misli, pa su samo sretnici dobili pse za kučne ljubimce. Zanimljivo je, da odaziva nema kad su u pitanju posvojenja napuštene djece, koje nakon što navrše 18 god. moraju napustit dom i snalazit se kako god znaju i umiju. Baš je lijepo to sve znati, imamo se i čime ponosit.

Da ne spikam previše, objavit ću samo dio fotografija s mora. Bilo je FENOMENALNO! :-) :-)




Plaža u Zatonu, jedna od najboljih u Hrvatskoj






Na Zatonskoj plaži još jedino faliju pingvini, a od stranaca mogu se susresti ljudi iz cijelog svijeta.






Pjesčano dno proteže se na oko 100 metara od obale, a dubina je otprilike do struka. Pogodno za dijecu i neplivace.










Jutarnji kapučino! Vrijedi te pare, pogotovo ako je pogled prema moru, vedro plavo nebo i zrikavac u pozadini! :-)







"Maestral" je dobar restač. Cijene i nisu baš tako dobre.







Ulica Zaton. Navećer glavno okupljalište turista.




PAKAO POVRATKA KUĆI!!

Od predviđenih 4 sata putovanja, zbog kolone na tunelu Sv.Rok, putovanje se odužilo na preko 8 sati. Na tunel se čekalo u prosjeku po 3 sata.




Gore, malo ispod vrha (oblaka) je tunel Sv.Rok, dužine 5661 metar, spada u kategoriju največih u Europi. Nalazi se 510 metara iznad mora.




Krkljanac. Dužina kolone je iznosila 13 km, a prosječna brzina joj je bila 3 km na sat.





Ulaz u prvi u nizu tunela preko Velebita.

Definitivno iza mene je dan koji me isisao do kraja. Početak je bio odmah ujutro kad sam se probudio, a vezan je bio za plavuše i prethodni post. Pa valjda sve koje su ga čitale su me napale. Ajd, to me ne živcira, volim razglabat o nečem. Ne kažem da sam u pravu, daleko od toga, a taj post je svatko protumaćio na svoj način. I da na kraju popušim metlu radi toga opet, je stvarno bedasto. No ajd, žene su čudne, pa im opraštam.PMS,EMS,CMS i koje kakva stanja, pa im nije lako.Opet, dobil sam dojam da između pravih 100% plavuša i onih "ofarbanih" postoji neko rivalstvo. Hmmm....:-)
Osim toga, najbolje se klonut ženskih tema, jer to je isto kao gurat ruku u osinjak, a o plavušama da i ne govorim.Micek( Vjeverico), ti i ja se ovdje možemo vrtjet 100 godina, jer ti si to protumačila i vidjela na svoj način, a ja opet na svoj. Jedina je razlika kaj ja nisam ništa zaključio samostalno,kao što ti misliš. No, volim razglabat s plavušama na temu plavuša.:-)
Druga stvar se dogodila prilikom odlaska na posel. Falila je "dlaka" da se sudarim s službenim policijskim vozilom. Kužim da policijsko vozilo sa upaljenom rotirkom ima prednost na cesti i sve to, ali pa nemogu se zato voziti ko anđeli po cesti i dovodeći u opasnost ostale sudionike u prometu. Naime, to isto vozilo preletjelo je preko crvenog svijetla na semaforu, zaobilazeći pritom 3-4 auta koji su stajali čekajući na zeleno svijetlo. Sreća je bila da nisam išao ravno, nego sam skretao desno i na taj način stigao reagirat po kočnici i izbjeći sudar. Napominjem, da vozilo NISAM MOGAO vidjet, jer mi je to prijećila kuća na uglu. Kad sam ga primjetio, praktički je već bio "na meni". I da sam malo većom brzinom došao u raskrižje, sudar bi opet bio neminovan. Žalosno je to, da bi ja bio u SVIM SLUČAJEVIMA kriv, makar sam poštivao i brzinu i saobraćajna pravila. Hebo vas pajkani, danas ste mi uzeli 2 godine života.:-(
Treća stvar danas odmah na poslu.Još nisam došao k sebi od pajkana, a već sam dobil novu šamarčinu. Puf...nestanak el.energije ovdje znači kaos u pravom smislu.I to nam se baš dogodilo kad smo ispijali kavu. Mislim da smo poskakali ko zečevi, pritom izgovarajući,što u sebi, što na glas neke riječi koje nisu za ovaj blog. Iako je struja došla za par minuta, elevatori i "puževi" ostali su zasipani, te smo ih morali palit jednog po jednog, te ih na taj način postepeno praznit, jer je postajala opasnost da pregore motori od opterečenja. Mrzim kad mi nestane struje ovdje, a pogotovo u noć. Nakon 1h
pokrenuli smo postrojenje i za sada sve radi OK!
Htel bi se samo ovom prilikom zahvalit plavušama i pajkanima na ugodnom jučerašnjem danu.

Tko su zapravo plavuše??? Odgovor je teško naći. Nama muškarcima prvo upadaju u oči, okrećemo se za njima na ulici, pričamo viceve na njihov računa, nogometaši ih žele...ahm, provozat u BMW-u, na glasu su da i nisu baš pametne.No...jel to stvarno tako?? Svoje istraživanje sam započeo baš na netu, otišao sam na naj naj pretraživać Google i upisao :"Plavuša". Nisam dobio nikakav odgovor, osim tone i tone viceva na račun plavuša. Pa kad su vicevi ovdje, morao sam i neke pročitat.:-) U svakom slučaju, ako ignoriramo viceve, odgovor na pitanje nisam našao.Jedini podatak koji mi je upao u oči je da su se Japanke počele farbat na blond.Hmmm..pa kud je nestala dobra stara Japanska kultura i tradicija??? Opet Google i :"Blondie".....1.120.000 izlistanih stranica, teško da ću otvarat jednu po jednu u svojoj želji za odgovorom. Ovdje moram napomenuti da se po prvi put susrećem i s porno stranicama i super sisatim plavušama, ali to je već za neku drugu temu. Ništa, net me razočaral. Gledam telku, ide neka dokumentarna serija, koja eto čuda, se isto bavi plavušama. Super! Saznajem da su plavuše harale 60-im godinama prošlog stoljeća, bile su No.1 svugdje, od modnih pisti pa do Elwisovih filmova. Nema što...zlatno doba plavuša. U burnim 60-im kreatori izumljuju lutku "Barbie", plavušu savršenih performansi, idola mnogih generacija klinki. Plavuše su se održale i nakon 60-tih, hrabro držeći tempo kroz vrijeme, odoljevajući sve većem broju smicalica na njihov račun. Merilyn Monroe, jedna od najseksi plavuša uopće u ljudskoj povijesti, je početkom 60-tih čak i zavela tadašnjeg predsjednika S.A.D-a, J.F.K-ea. Sposobnost ili inteligencija plavuša na dijelu??? Ili naša muška slabost?? Pitanja dolaze...odgovora nigdje! Dolaze 90-te! Plavuše gube bitku s crnkama, više nisu IN. Zlatno doba vladavine se završava, na modnim pistama plavuša više nema, filmovi i miss izbori obiluju crnkama i brinetama. Podatak koji me zabrinuo je da bi plavuše, one 100%-ne, mogle nestat s lica Zemlje u budućnosti. Tim malim slatkim plavušama prijeti izumiranje, opet prema nekim kalkulacijama, naučnika s debelim cvikerima i još debljim prstima. Taj podatak je opet ispravljen, u pozitivnom smislu, tako da plavušama ne prijeti izumiranje.Naime, prirodno obitavalište plavuša su sjeverne nordijske zemlje, Švedska, Finska i Norveška. Tamo ih ,hvala Bogu ima i više nego dosta, pa nema razloga za strah. Eto...Finci su nas opet spasili, što Nokia s mobitelima, sad i s plavušama.:-) Istraživanja koja su radili i sami Šveđani tokom prošlog stoljeća DEMANTIRAJU glasine da su ta slatka bića glupa i bedasta. Plavuše su testirane na kompliciranim testovima inteligencije i prošle su ga.Ali imaju svojih slabosti, pa tako lako zagore na Suncu zbog svoje puti. Ništa strašno, Nivea je barem osigurala svoje proizvode i kremice za naredno razdoblje. I tu dolazim do kraja svojeg kratkog istraživanja. Ostaje nam da uživamo u vicevima o plavušama i da se okrećemo za njima na cesti i uživamo u njihov ljepoti.

Eksplozije su jučer potresle samo središte Londona.Do sad je poginulo 37 ljudi, a preko 700 ih je ozljeđeno.Bez ikakvog komentara, poginuli su ljudi koji su se vračali s posla, dijeca iz škole, slučajni prolaznici koji su se igrom slučaja našli na putu smrtonosnih krhotina.Svijet je šokiran, mnoge zemlje povečale su oprez u svojim gradovima, padaju optužbe, prijetnje, mediji ne prestaju pisat o tom događaju, kao...došlo u pravi čas da se popune neke prazne rubrike i na tuđim patnjama pokupi koji dobar sponzor za oglašavanje.







Jučer sam se sjetio jednog događaja, mislim da i nije bio baš tako davno, kada je američki avion "slučajno" raketirao svatovsku povorku u Afganistanu.Čovjek je mislio da su to Talibani ili što već i opalio par raketa na ljude.Poslje se još vratio i ispucao par rafala da bude siguran da je posao obavljen na kvalitetan i profesionalan način. Kasnije se doznalo da je to bila svatovska povorka.Poginulo je isto negdje oko 40 ljudi i xxx ih je bilo ozljeđeno.I nikome ništa. Kratki članak u novinama, CNN-ov osvrt na taj događaj, i drugi dan o tome nije više bilo riječi.
U potresu u Kini pogine 500-600 ljudi i nikome ništa.Kratki osvrt i gotovo. Pitam se:" Da li mi jedino plačemo za bogatima???" Pa izgleda da plačemo. U Africi svaki dan umiru ljudi jer nemaju što jesti i piti, pa ih nitko više ne spominje. Kad na Zapadu pukne bomba, tjedan dana se nemože ništa drugo naći nego o tom događaju.Da se razumijemo, to što se dogodilo, je definitivno za osudu, ali moramo znati da su Al-Qaedu stvorili sami Amerikanci i Englezi 1979. za vrijeme Sovjetske invazije na Afganistan. Oni su ih trenirali i opskrbljivali oružjem. Da se zapad manje petlja u probleme muslimana, to se ne bi događalo. Rušenje "blizanaca" 2001. u New Yorku se moglo spriječiti, ali nitko nije uradio ništa jer je trebao neki dobar alibi za napad na Irak i Afganistan. I dobili su ga.







Ovo što se dogodilo , možda je tek samo u uvod. Sutra će eksplodirat centar Rima, prekosutra centar Los Angelesa, možda nitko neće biti ozljeđen, možda će biti preko 1000 žrtava. Živimo u doba terorizma, neke demokracije i zakona jačeg. Osvajamo svemir i gađamo komete projektilima, a istovremeno ljudi umiru od gladi i bolesti. Vrli novi svijet??? Ma da!
Da li plačemo samo za bogatima??

....i onda "palim" na more.Jedva čekam.Prošle godine nisam bio jer sam imao upalu zuba, i cijeli godišnji sam proveo, manje više u krevetu. Ako ove godine nešto opet ne "iskrsne", 16.07. idem na more. Fora je jedino kaj drugi tjedan vjerojatno delam 3.smjenu, tak da doma dolazim tek u subotu u 6 ujutro, pa onda se malo odmorim i idem, 7-10 dana,high life. No, nebudem zaboravio na neke pojednice koji će ostat u gradu i raditi , sjetit ću ih se uz kavicu,pivicu i tak to, poslat neku MMS poruku, pitat kak im je na poslu.....itd. Nema beda ljudi, neću Vas zaboravit.

Danas ujutro se dogodio zanimljiv susret WoW igrača guilde "Uskoci" u Zagrebu, a paralelno s njim i ovdje u Varaždinu, tj. dio nas koji smo iz Varaždina ili se igrom slučaja našli u Varaždinu.U izuzetnoj ugodnoj i opuštenoj atmosferi, razmjenili smo iskustva i dojmove o igri. Inače, igrači iz Varaždina su: Nikkey (trenutno studentica na FOI-u), Blackbeer (Ja :-) ) i Ahil (Nije iz Varaždina, ali je više ovdje nego u Zagrebu). Inače, guild "Uskoci" je mladi guild, ima nas trenutno 24, a prosjek godina je 26. Zanimljivo je da u guildi questa i 5 cura, većinom elf hunteri.
Nadam se da će takvih susreta biti još i nadam se da ću uskoro upoznat i Zagrebački dio "Uskoka".

Htel bi se samo malo osvrnut na jučerašnji aeromiting.Svake godine gledamo isto, sve se tak reklamira kao da cijela 6. flota dolazi iz Mediterana u ovu našu Hrvatsku, a sve kaj vidimo ne vrijedi ni pišljivu kutiju cigareta "Marlboro".Po zraku MIG-21 demonstrira neka umijeća letenja i probijanje zvučnog zida iznad grada, a sam skoro da se ne raspadne u zraku.Pilatusi izvode neke kerifeke po zraku,a nisu ništa dalje od MIG-a, nešto sportskih Cessni i prastari dvokrilci iz 1938.I neznam kaj imam tu sad vidjet??? Bilo bi mi jasno da je tu nekaj novog, pa se hoće pokazat ljudima,ajd...OK...ali ovo???? Imamo valjda najstarije zrakoplovstvo na svijetu i to još pokazujemo na aeromitingu.Jasno mi je da nema love, država krpa kraj s krajem, ali pa nek prodaju te avione onda tam crncima u Africi za 2-3 tone banana , a ne da mi "prdi" ovaj avion cijeli dan iznad glave, a ja samo čekam kad će se u kamikaza stilu obrušit na neku zgradu.


Pozdarv, kak bi Majena rekla! :-)

Da, vidim da sve frca na sve strane od žalosti kaj nisam već 2 dana ništa napisal, ali bil sam "malo" prezaposlen za pisanje bloga, pa se ovim povodom svojim obožavateljima duboko ispričavam.
Naime, u blizini Ivanca gradimo kuću, nije to ništa posebno velikog, 3 sobe+ kuhinjica+kupaona s WC-om.Gradimo to već dosta dugo, ali nikako da završimo jer uvijek iskrsne nešto gdje su novci potrebniji.Ove godine moji starci su odlučili zadat završni udar tom objektu. 50% bilo je i prije gotovo, ostalo je jos unutarenje uređenje+ vjerojatno ćemo morat mjenjat krov, jer su potporne grede koje drže ploče počele trunut, a i krov je od nekog materijala (nemrem se sad sjetit kojeg točno, mislim da je Azbest u pitanju) koji najvjerojatnije izaziva tumorna oboljenja, pa ćemo ga sad kak sve delamo , maknut i stavit drugi. I tak već dva vikenda gore se radi punom parom. Danas smo betonirali kuhinju i sobe. Ovo betoniranje je pravi "pain in the ass".Kad se jednom krene, nemože se stati, tada se ide do kraja. Zato smo danas počeli oko 7, i posle 12 smo bili gotovi. Nisam očekival tako brzo, ali ajd, ne bunim se :-). Majstor je znal svoj posao i sve je to brzo išlo.Sada čekamo 2-3 tjedna da se to sve unutra stvrdne i osuši, onda ide još neki fini sloj i konačno pločice i parket.Namještaj također imamo, jer ćemo iz stana preselit dosta toga gore, a staro zamjenit u stanu s novim.
Ako se pitate dal ću se uskoro gore preselit, odgovor je NE! Gore je super, mir i tišina, imamo gdje vani sjesti i sve to, ali ovdje u gradu imam posel i putovat svaki dan gore-dolje (40km) i nije bas mali trošak, pogotovo kad cijene benzina divljaju kao vjeverice po šumi( :-) ).
Otići gore preko vikenda je pun pogodak, krajolik je prekrasan, a i do Ivanca ima 2-3 km, tako da je sve na dlanu. Žao mi je što nisam uzeo fotić sa sobom da puknem par fotki "akcije" na blog, imam ih na mobitelu ,ali rezolucija i nije baš kaj, pa neću ništa ni stavljat, a i nemam bluetooth za prijenos .

Budite mi veseli i sretni, nemojte previše piti i seksajte se do iznemoglosti......:-) :-)

Rezime danasnjeg dana:

1) Skoro tresnul od starog auto vozeci se unatrag ( zaustavil se na pol centimetra)

2) Skoro tresnul neki xxxx auto s svojim autom vozeći se u koloni

3) Kuharica na poslu me odalamila metlom po guzici (????)

4) Tračale me forumašice

5) Tračale me kuharice (???)

6) Pošteno me opral pljusak (po 4 put ovaj tjedan)


Sve mi je jasno, ali ovo pod točkama 3,4,5 mi nejde u glavu. Pod točkom 3.,ajd...kuharicu sam nazval srakaricom, makar to nije,ali je od onog kraja tam gore, pa sam to promjenil u "Srakarica 3/4" i tako popalil metlu.
Ovo pod 4. fakat neznam, jer ničim izazvane, uz kavicu si najdeju metu i gađaju po njoj (Ah...žene)
Točku 5. neću ni komentirat, jer "Srakarica 3/4" će možda da čita ovaj blog, pa ću popiti metlu ponovno!