Doom

Iako ja malo kasnim s tim jer sam bio na moru, htio sam reći par stvari oko svog tog "cirkusa" koji se događal prije dva tijedna. Mi Hrvati smo definitivno čudan narod, nama valjda niti Bušmani nemogu konkurirat u mnogim stvarima. Osim aferica koje svakodnevno potresaju ovu našu malu balkansku zemljicu, tako smo našli i aferu vezanu za pokuse na životinjama. Ja osobno VOLIM životinje, san mi je jednog dana kupit čistokrvnog Huskija i zgražam se nad ljudima koji tuku svoje kučne ljubimce ili ih puštaju na ulicu da se bore za goli život dok su oni na moru. Ali vratimo se stvarnosti, pokusi na životinjama postoje i uvijek će postojat. Oni se provode iz više razloga, a glavni je finalno testiranje lijekova, preparata i inih stvari za krajnju upotrebu. U tim stvarima najviše vode kozmetičke industrije. Šampone koristimo svi i to svakodnevno. Zaboravljamo da je taj šampon NAJPRIJE bil testiran na životinjama, a tek onda pušen u masovnu proizvodnju. Gospođa koja se plakala na HTV1 da "...ubijaju nam male slatke peseka..." je imala pola kila šminke na sebi, a jadna je valjda zaboravila da je sastojak za šminku testiran baš na psima, ako ne i na Biglovima. Neki članovi udruge za zaštitu životinja koriste preparate za bojenje kose, a i oni su valjda jadni zaboravili gdje je sve to testirano. Mnoge mega kozmetičke kompanije tvrde da one više ne provode takav nehuman pristup testiranju proizvoda, što je samo dijelom točno. Svi laboratoriji za testiranja su prebačeni u siromašne zemlje, koje ili nemaju zakon za to područje ili pak žude za kakvim-takvim novcem. Pošto nitko ovdje nezna(???) od kud Biglovi i tko je zapravo naručil testiranja za medicinske svrhe, vjerojatno je da se neka strana farmaceutska tvrtka prebacila u našu zemlju i tu je vršila posao, jer su kavezi ionako već dotrajali, što znaći da se pokusi na Veterinarskom fakultetu obavljaju već godinama. Pošto su ljudi pozicionirani na vrhu "uvijek u pravu" i "nedodirljivi", platili su niže rangirani otkazima, psi su oslobođeni, i nikome ništa, a o Biglovima i o toj aferi više nema riječi.Pitanje je koliko bi to sve i došlo u javnost, jer se izgleda radilo u unutarnjem sukobu, "podmetanje nogu" drugome i slične prljavštine. Život u Hrvatskoj ide dalje, jer su stigle već nove afere, pa su se mediji okrenuli njima, jer ipak treba nešto da se popuni prostor nekim fresh vijestima. Odaziv građana je bil veliki što ipak dokazuje da mi Hrvati i nismo tako loši kao što si Europa misli, pa su samo sretnici dobili pse za kučne ljubimce. Zanimljivo je, da odaziva nema kad su u pitanju posvojenja napuštene djece, koje nakon što navrše 18 god. moraju napustit dom i snalazit se kako god znaju i umiju. Baš je lijepo to sve znati, imamo se i čime ponosit.