Sv. braća ĆIRIL I METOD
10.07.2016.tu dvojicu što se rode u Solunu gradu.
Imali su oca Grka, a njega smrt rano uze,
pa uz majku ostaju, još ne shvaćajuć suze.
Slavenka majka, kršćanski im odgoj pruža
I bori se za njih kako zna, sama, bez muža.
Bogatstva ovog svijeta srce im ne traži
Život s Bogom i za Njega puno im je draži.
Riječ Božju Ćiril rado i čita i slijedi
Pa se kasnije i za svećenika zaredi.
I Metod se iz carske službe u samostan vraća
u molitvi, u miru, Boga svoga bolje shvaća.
Vjerovjesnici su bili kakve i Bog htjede
snage svoje umne za duše ne štede.
Upoznaju blago što kršćanska vjera krije
pa i mnoštvu žele dati s Izvora da pije.
Kad se proču u Slavena za dvojicu braće
eto k njima preko kneza nove zadaće.
Knez Rastislav ih zove Slavenskomu kraju
da jezikom materinjim Riječ im navještaju.
S ljubavlju i vjerom žarkom na posao se daju
I mnoge sa poganstva k Bogu obraćaju.
Sijali su evanđelje kroz gradove i sela
a zemlja riječ primala je jer je jezik razumjela.
I Bogu su i vjernicim radom svojim ugodili
kad su knjige svete na slavenski prevodili.
I svetu misu Slaveni su sad mogli razumjeti
i pjevati u Očenašu: nek se ime Tvoje sveti!
No nisu svecim nedostajale niti nedaće
jer optuženi bijahu od njemačke braće
Da su krivovjerci – to i papi prenesu
i optužbe svakojake protiv njih istresu.
No papa ih ispita i odbaci tužbe lažne
pa potvrdi da su njihove misije važne.
Slavenski jezik u bogoslužju odobrava
Metoda zaredi, a Ćirila biskupom proglašava.
U četrdeset trećoj Ćirila snaga izdaje
a pred smrt mu Metod obećanje daje
Obećaje da će žetvu Božju nastaviti
makar bi se sada htio u samostan skriti.
Papa sada Metoda za biskupa imenuje
al kod biskupa njemačkih zloća ne miruje.
Optuže Metoda na tri godine zatvora
pa ni kriv ni dužan tu ostati mora.
Kad papa Ivan osmi doču što se zbiva
izbavi Metoda, a biskupe optuživa.
I onda kad ga na službu opet vrate
smicalice i klevete i dalje ga prate.
Kraj devetog stoljeća kraj i njegovih snaga
misija je gotova, a čeka Domovina draga.
Pokraj brata Ćirila, u Rimu ga sahrane
gdje čekaju da Dan uskrsnuća svane.
HVALA TEBI BOŽE ZA SVAKOG MISIONARA
KOJI U TAMI ZABLUDA STVJETLO STVARA.
NI MI VJERE IMALI NE BI
DA NIJE BILO NAJVESTITELJA
NIT BI ČULI ZA ISUSA
NIT IMALI SVETIH ŽELJA.
HVALA VAMA SVETA BRAĆO
ZA MISIJE ŠTO DUŠU HRANE
MOLITE ZA VJERU NAŠU
I U OVE POGANSKE DANE.
MOLITE ZA VJERU DJECE,
KOJA KROZ POVIJEST VAŠA SPOMINJU IMENA,
DA I SAMI ŽELE DONOSITI SVIJETLO
I BITI SVJETLO - RADIJE NEG SJENA.
SVETI ĆIRILE I METODE, MOLITE ZA NAS,
JER VAMA JE DO DUŠA STALO...
MOLITE ZA MLADE DA SHVATE ONE RIJEČI:
„ŽETVA JE VELIKA, A RADNIKA MALO!“
SVETI ĆIRILE I METODE, MOLITE ZA NAS,
MOLITE OD ŽETVE GOSPODARA
DA IMAMO VIŠE – TAKVIH KO VI -
SVETIH MISIONARA!
komentiraj (0) * ispiši * #
Sv. TOMA
jer i on bijaše jedan od dvanaestorice
Jedan od onih što ih i Isus htjede
Da ga izbližega životom svojim slijede.
Isusova riječ i ribaru Tomi progovara
Pa i od tog siromaha apostola stvara.
Zna Toma da za Isusom ići vrijedi
Pa Učitelja svog rado i vjerno slijedi.
A u vrijeme gorke Isusove muke
Kad nevin padne u vojničke ruke
Toma ko i drugi u strahu pobježe
Dok ga duša boli i srce se steže.
I od učenika drugih Toma će se skriti
Jer u boli svojoj sam želi biti.
I makar drugi apostoli bili su ko braća
Iz planina k njima tek osmi dan se vraća.
I dođe do njeg glas o uskrsnuću
I da grob prazan bi, u nedjelju, o svanuću.
Živ je! – učenici Tomi daju vijesti
Al on ne vjeruje već ga i sam želi sresti.
Što bi na to rekao ni sam Toma nije znao
On ni očima svojim ne bi vjerovao
Sve dok Isus preda nj živ ne stane
Sve dok prst svoj ne stavi u njegove rane.
I porad njega koji Učitelja traži i voli,
Dođe Isus opet tamo gdje su apostoli.
Da ojača Tomi vjeru njemu se obrati
A da stvarno živ je i Toma tada shvati.
A tamo gdje su dugi oštri čavli bili
i tamo gdje su kopljem ranu napravili
Dotaknuo je Isusa i preda nj pao
I za svoju sumnju sad se pokajao.
„Gospodin moj i Bog moj!“ – Toma veli
Na koljenima vjeru svoju sa drugima djeli.
Od susreta ovog novu snagu prima
Pa Uskrslog želi navjestiti i drugima.
Revnujuć za Krista mnoge pokrajine prođe
A na posljetku sve do Indije dođe.
Tamo mučeničku smrt hrabro podnosi
Kad ga neprijatelj strelicama pokosi.
I DOK SE PROTIV VJERE BIJE LJUTI BOJ
I TI SVETI TOMA UZ NAS U MOLITVI STOJ.
I DOK JEDNI PLJUJU RANE SVETE, SVETI ZNOJ
TI S NAMA GOVORI:
„GOSPODIN MOJ I BOG MOJ!“
komentiraj (0) * ispiši * #
