U vrijeme velikog progona kršćana,
U vrijeme zlog cara Domicijana,
U vrijeme ono mnogih mučenika
Nasta i svetog Kristofora slika.

Od roditelja pogana Kristofor se rodi
Kasnije ko vojnik, bez vjere hodi.
Neobično snažan i visoka stasa,
O Bogu još nije čuo niti glasa.

Svoje snage htjede u služenje dati
Najmoćnijem vladaru kojeg će upoznati.
Pa tako tražit kralja po svijetu pođe
Da do najjačeg od svih jednom dođe.

Potraga njegova mira mu ne daje,
Dok razne kraljeve svijeta upoznaje.
Svaki kralj se nekog većeg boji,
od svakog opet neki jači postoji.

Kad pomisli da je našao najjačeg od svih
taj se sotone boji i duhova zlih.
Tek što poče mislit da je potrazi kraj
sad vidi da se križa boji taj.

Tko je taj na križu Kristofor htjede znati
i tog kralja silno želi upoznati.
Potraga za njim mira mu ne daje
pa najjaćeg Gospodara tražit ne prestaje.

I da bi o Isusu nestala sumnja svaka
za savjet traži mudrog pustinjaka.
Da je Isus najjači u tom se slože
no kako mu služit najbolje što može?

Kristofor nije ko pustinjak što posti,
i drugčiju službu traže mu kosti.
I ne zna kako u tišini molit dugo,
pa za služit Bogu traži nešto drugo.

Pustinjak na dobra djela šalje gosta
na obližnju rijeku koja nema mosta:
Želiš li od sebe učinit Božjeg slugu,
prenosi ljude s jedne obale na drugu.

Kristofor se tako na služenje daje
a jednom neobična dječaka upoznaje.
Iako ga sa lakoćom stavi na ramena
on težak posta poput teška kamena.

Vidi da dalje hodat ne može lako
upita dječaka zašto je težak tako,
Težina neka koraku mu smeta
ko da nosi teret cijelog svijeta.

Ne nosiš ti teret cijelog svijeta
već stvoritelja cijeloga planeta,
A jer si učinio mnoga dobra djela
oproštena ti je grešna prošlost cijela.

Na te riječi spozna da je Isusa nosio,
pa se kršćanstvom sve više ponosio.
I pozvao ga Isus za apostola svog,
pa se Kristofor u Siriju uputi stog.

Tako je Bog svoj pogled na poganina svratio
a on je mnoge duše na kršćanstvo obratio.
Umro je ko mučenik, odsječena mu glava,
a u mučeništvu njegovu – Božja je slava.

...
I dok su naše ceste kao bojna polja,
dok se i tu krši što je Božja volja,
nek Kristofor sveti za putnike moli
da svatko od nas Boga više voli.

KRISTOFORE SVETI,
DOK VOZAČI MNOGI TVOJI SLIKU NOSE
I ZA ZAŠTITU NA PUTU OD TEBE MILOST PROSE

- POMOZI NAM, NADASVE, SRETNO PRIJEĆI
OD OBALE OVE KA VJEČNOJ SREĆI!

Sveti Ilija se za čistoću vjere borio
Knjige nije pisao, al je snažno zborio
U Tibi se rodio devet stoljeća prije Krista
A o njem rado čita tko Stari zavjet lista.

Stanovao je u špilji na Karmelu, gori,
A od svih briga njega samo jedna mori:
Kako bezbožnike vratiti na put pravi
- kako da se Bog dostojno proslavi.

U djevičanstvu živi u stogoj pokori,
s kožnim pojasom, u siromašnoj odori.
U odjelu od kozje kože naokolo ide,
u tom isposniku ljudi proroka vide.

Ilija narodu govori da se vrati Bogu svom
A glas njegov za mnoge biva kao grom.
Vidi da zbog poganstva i kazna mora stići,
pa i kod kralja bezbožnog odluči ići.

I govori kralju Ahabu da kiša neće pasti
dok on to ne kaže, i urod neće rasti.
Protjeran, Ilija se uz potok nastani
Voda mu piće, a hranu nose gavrani.

.Kralj Ahab se na Ilijinu riječ oglušio,
a kad kazna dođe i potok je presušio.
Ilija ustade i nađe kuću koja ga prima,
udovica to bi jedna što jednog sina ima.

Udovica misli da zadnji kruh radi
i da će sa sinom umrijeti od gladi.
No Ilija tu moli i umnaža ulje i brašno
- i tako dogodi se čudo, a ne ništa strašno.

Kad se drugi put prorok uputio do kralja
on sada vidi da Iliju poslušati valja.
Tek tad Ilija za kišu moli, gleda u visine
i kiša padne taj dan - nakon tri godine.

I u ono vrijeme bi mnogo otpadnika,
a četiri stotine i pedeset Baalovih svećenika
Ilija im želi dokazati jednog pravog Boga
dok oni ispraznost štuju, idola nekoga.

Na žrtvenik žrtva je stavljena na grane
i sad još treba da vatra ispod žrtve plane,
Molite svog boga, ako je bog pravi
nek on vatru na ovaj žrtvenik stavi!

Ilija ih tako od jutra do podne izaziva
al na njihovu molitvu ništa se ne zbiva.
Tek tada Ilija svog Boga molitvom zazove
a oganj siđe i posrami svećenike Baalove.

Imao je Ilija učenika koji mu je sličan bio
Elizej se zvao i on je čuda mnoga učinio.
Kako Ilija odlazi Elizej gleda svojim očima,
prema nebu uzdignut, na ognjenim kolima.

...
Idoli su i danas zauzeli srca mnoga
što zaboraviše savez svet i pravoga Boga.
Kazna bi Božja i nas mogla stići,
ako za njegovim zakonom ne kanimo ići.
...

ILIJA SVETI
POGLEDAJ ŠTO SE OVO ZBIVA...
U ŠTO VJERUJEMO? GDJE JE VJERA ŽIVA?

NEK MOLITVA BUDE OKO NAŠEG STOLA
A I TI MOLI ZA NAS
DA BRANIMO HRABRO VJERU OD IDOLA.

Njegovo rođenje Elizabeti i Zahariji lice ozari,
rođenje koje započe zavjet novi, a završi stari.
To dijete bi roditeljima dar u poodmakloj dobi,
dijete što je na Marijin glas zaigralo u utrobi.

Devet mjeseci prije rođenja anđeo navijesti
Zahariji, ocu njegovu, velike, radosne vijesti.
Reče da će dobit sina i da će se Ivan zvati
i rođenje njegovo mnoge će obradovati.

A Zaharija posumnja da je takvo što moguće
pa nijem bi, u šutnji dubokoj mjesece iduće.
Dobro zna da ga je Bog zbog sumnje pokarao,
pa do rođenja Ivanova nije riječi progovarao.

A ljudi ko ljudi, prepričavanjima jako skloni,
'Što li će biti od ovog djeteta?' – pitali se oni.
A što je bio? Božji dar za svoje stare roditelje,
al i dar svima kojima ukaza na Nebesko veselje.

Da se pripravi na poslanje na koje je pozvan
u samoću odlazi, u pustinji nalazi svoj stan.
Skakavci i med mu hrana, a odjeća od deve,
Pećine mu skloništa, daleko od ljudske vreve.

S Bogom tamo razgovara, a s kim će drugo sam,
taj svijet što ga okružuje postaje mu kao hram.
Godinama u samoći, osluškuje otkucaje duše,
Duha Svetog sluša, pa da ide kud Duh puše.

I kad bi vrijeme dođe Ivan, među narod svoj,
za obraćenje duša poče biti žestok boj.
Gledajući oči njihove uprte u zemaljske usjeve,
govori im o Božjem dijeljenu pšenice od pljeve.

Gledajući ruke njihove što samo za se spremaju,
govori im o dijeljenju dobra s onima što nemaju.
Gledajući izrabljivanja od strane onih što oporezuju,
Govori im da ljude tim teretom teškim ne vezuju.

Gledajući njih mnoge bez misli o Božjem sudu
Govori im da je sud blizu i da pripravni budu.
Da se obrate, da je Bog blizu, govori im svima:
''Već je sjekira položena na korjen stablima''

U znak obraćenja na krštenje vodom Ivan zove
I tako uz njeg obraćaju se mnogi na živote nove.
Odvraćaju se sa zlih puteva oni što Boga traže,
slijedit Ivanov primjer nego li svijet biva im draže.

Ko Krstitelj je Ivan svima bio znan
A i Isus sam ode k njemu na Jordan
Ne zato što bi krštenje trebalo i njemu
Već da nama primjer daje u svemu.

U času tog krštenja nebo se otvori
A glas s neba o Isusu riječ prozbori.
Golubom Otac pokazuje svoga Sina,
na Onoga u kojem mu sva milina.

Ivan sebe vidi sasvim malena pred Njim
pa i sam kaza da se ne osjeća dostojnim
ni odriješiti remenje na Isusovoj obući,
već samo put pripravlja, o obraćenju vičući.

I dok su neki Krstitelja Mesijom smatrali
On ih Isusu šalje da bi Njega promatrali:
'Evo Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta!'
Ivan viče, a jedni vjeruju, dok drugima smeta.

Posebno je Herodijada mrzila riječ Ivanovu
što kori preljubničku savjest njenu i Herodovu.
Koristi Herodijada trenutak Herodove slaboće
Kad obeća Salomi da će joj dati što god hoće.

Za jedan ples Herod joj je obećao što želi
a ta kraljevska riječ Salominu majku veseli.
Kćeri ona savjetuje da Ivanovu glavu traži,
A kralj što riječ ne povlači - danu riječ uvaži.

A Ivan je preljub pravim imenom zvao,
I zbog govora o istini toj nije se pokajao.
Zbog istine te dadoše mu glavu odsjeći,
no on time nije manji nego samo veći.
...
Od vremena onih davnih Istina je ista,
A ista i potreba davat glas za Krista.
Da Ivan danas viče rekli bi da je poludio
A samo zato jer je hrabro grijeh osudio.

SVETI IVANE, TI SI BIO OD ISTINE GLAS
MOLI DANAS, ZA OBRAĆENJE SVIH NAS.
TI ZNAŠ DA ISTINA NIJE U MODI NI SADA
I DA JE 'SVE SVEJEDNO' - IDEJA NEKA VLADA.

OBRAĆENJE I GRIJEH POJMOVI SU STRANI
I KO DA NAM STIŽU SVE BEZBOŽNIJI DANI.
I DOK MEDIJI NARODU MOZGOVE PERU
TI MOLI ZA NAS, ZA NAŠU ČVRSTU VJERU.

PODSJEĆAJ NAS ČESTO NA KRSNA OBEĆANJA,
DA SVJESNI BUDEMO KRŠĆANSKOG POSLANJA.
SVETI IVANE, TI SI BIO OD ISTINE GLAS
MOLI DANAS, ZA OBRAĆENJE SVIH NAS.

Među prvim pozvanima Petar je bio
Ribarske je mreže spremno ostavio
Njega i brata Andriju Isus pozove
U nepoznato, za Njim, u ribolove nove.

Među prvima Petar za Isusom krenu
ostavlja sve, obitelj, kuću i ženu
Isusa još i ne zna, ali Ga slijedi
ipak vjeruje da taj Put odricanja vrijedi.

Petar se divi dok Isusovu riječ sluša
i u vjeri čvrstoj raste mu duša
Gleda mu djela i čudesa mnoga
prepoznaje u Njem čovjeka i Boga!

I kad Isus o sebi apostole pita
Petru ta tajna nije posve skrita
Reče: TI si Krist - SIn Boga živoga!
i bi tad postavljen za prvaka apostola.

Isus mu ime mijenja za sva vremena
sad više nije Šimun nego Petar-Stijena
Na toj Stijeni Crkva bit će sagrađena,
i nadvladat je neće nikad vrata paklena.

Da će za Njim svud - riječ mu Petar daje
pa i u smrt, ako treba - smjelo obećaje.
No Isus dobro zna da se iza toga lica
krije hrabar čovjek, al opet i kukavica.

Kad križa još nema lako se obećaje
al u muci reć će da Učitelja ne poznaje.
Tri put će to reći prije nego pijetla čuje
to mu Isus i sam kaže, tako mu prorokuje.

I kad se zbilo ono o čemu mu Isus reče,
gleda oči zatajene, pa od njih uteče.
Zbog kukavičkih riječi što ih je rekao
plače od boli što je Učitelja zanijekao.

Od straha pred križem Petar je pao
i u strahu se svom od Isusa odmakao
On kog je Isus za prvaka postavio
Isusa je zatajio, ko neznanca ostavio

Osim Ivana pod križem apostola nema
svjesni su da se na njih zlo neko sprema
I Petar i ostali od židova se skrivaju
dan za danom u strahu prebivaju.

Trećeg dana čuju vijesti od žena
da su Isusa vidjele od mrtvih uskrišena
I Ivan i Petar - trkom idu oba
da vide to čudo od praznoga groba.


U Galileji će, čuju, sresti uskrsloga
jednom mrtva, a sad živa - Učitelja svoga!
I ukazivao im se Isus četrdeset dana
On što mrtav bi - a sad proslavljenih rana.

Jednom tako na jezero dođe k njima
i upita Petra tri puta pred svima
Voliš li me Petre? Više nego ovi?
A Petar je tužan što ga tri put oslovi.


Zbog tri zatajenja ovo pitanje ga boli
a sad tri put odgovara da Ga voli.
Tri put sluša sada i poslanje svoje
Pasi ovce moje! Pasi janjce moje!

I opet Isus potvrđuje da je Petar glavni
da u vlasti drugi Petru nisu ravni.
To njegovo prvenstvo među apostolima
u prvo je vrijeme bilo jasno svima.

U molitvi, pedesetog dana nakon uskrnuća
apostoli su zajedno, a zaključana kuća.
Začu se tad neki šum, na čuđenje svih
i Duh Sveti ko plamen, siđe nad njih.

Počeli su slavit Boga u drugim jezicima
što nikad učili nisu, sad govore pred svima.
Strčaše se strani ljudi da vide što se zbiva
Imaju li među sobom stvarno Boga živa?

I iziđe tad Petar na trg, kukavica nije
pred židovima sad je hrabar kao nikad prije
'Živ je Isus kog ste jednom razapeli!'
pa im kaza da im Isus Duha svog udjeli.


I priča Petar dok ga mnoštvo sluša
pa se od židova tad obrati tri tisuće duša!
Od tog dana Crkva više nije ista
raste i navješta svijetu živoga Krista!

Petrove riječi prate i čudesa mnoga
ozdravlja, uskrišava i tako proslavlja Boga.
U tamnici zatvaran i bijen bičevima
al on sad vjeru hrabro ispovjeda svima!

Anđeo ga iz tamnice čudesno izbavlja
na načine razne Bog se u njem proslavlja.
Na koncu je u Rimu na smrt osuđen
a križ će biti krvnicima oruđe.

No Petar ih tada još za jedno moli
jer se ne smatra dostojan Isusovih boli
nek njega na križu naopako okrenu
pa tu zadnju želju ima ispunjenu.

...
Od kukavice Petar herojem posta
i za divan primjer kršćanima osta
I dok kršćanima prijete svakojake zvijeri
nek nas Petar sveti učvrsti u vjeri.

SVETI PETRE TI SI PRVA STIJENA BIO
ISUS TE JE ODABRAO, ZA PASTIRA HTIO.
I DOK KRIŽ DANAS MNOGIMA SMETA
BUDI SNAGA KRŠĆANIMA
DILJEM PROGONJENA SVIJETA.

Pola tisućljeća djeli nas od svetog Tome,
poznata po odanosti Crkvi i Bogu svome.
U smrt pođe jer se kralju suprostavio
Jer je Boga i Istinu na prvo mjesto postavio.


London je grad gdje se Toma rodi,
Čovjek što se voljom Božjom vodi,
Odan kralju njegovim savjetnikom posta,
A u povijesti Crkve primjer hrabrosti osta.


Kralj od Tome traži da ga u zlu podržava
Al Tomi je Istina draža neg vlastita glava.
Dobro zna da nad njim stoji moćna šaka,
Al karalja podržati ne želi u rastavi braka.


Od tada se kralj prestaje družiti s njim
I ukida mu povlastice na poljima svim.
Njegov glas se više važnim ne priznaje
Pa izoliran od svih – Toma ostavku daje.


Draže mu je bilo i na prosjački štap spasti
Nego zbog položaja od Crkve otpasti.
Za obitelj njegovu ovo bi teško breme,
A i za Englesku Crkvu poče teško vrijeme.


Četrnaest mjeseci tamnice Toma dobi,
A on zna da to nije kraj ljudskoj zlobi.
Mirno on podnosi svoje tamničke dane
I čeka da presudom suda u raju osvane.


Kralj rastavu želi od onog što Bog sveza
a sebe proglašava poglavarom Crkve u Engleza.
Papa zbog toga iz Crkve izopćava kralja,
Jer je u veliko krenuo kamo ne valja.


Toma poštuje kralja kao državnog poglavara
Ali ne želi da kralj novu Crkvu neku stvara.
I na smrtnu presudu kaže da je kraljev odan sluga
Al u odnosu na službu Bogu – to je služba druga.


Na gubilište, ka giljotini narod hrli
pa gleda gdje Toma i krvnika svog grli.
Rad istine katoličke vjere, radi Božje slave
Umire Toma hrabro, ostaje bez glave.


O DA DANAS ŽIVIŠ TOMA
U LONDONU GRADU
PA DA GLEDAŠ KAKO LJUDI
BOŽJU SLAVU KRADU!

O DA DANAS VIDIŠ TOMA
ŠTO SE ZOVE BRAKOM
TVOJ BI GLAS BIO SVJETLOM,
TVOJ BI ŽIVOT BIO ZNAKOM!

MOLI ZA SVOJ NAROD TOMA,
MOLI ZA SVE NAS!
DA NAS NAUK CRKVE VODI
KROZ MRAKOVE U VJEČNI SPAS!

U molitvi se učenici obratiše Bogu
da između Josipa i Matije izabrati mogu
Kocka pade na Matiju te on bude
dvanaesti apostol - namjesto Jude.

Tako su apostoli Isusovu želju shvatili
pa su zajednici puninu njenu vratili.
Ko što Bog Izrael stvori od dvanaest plemena
sad nov narod - Crkvu želi do kraja vremena.

Uz bliske učenike Isus je imao i drugih
sedamdeset dvojicu,a i Matija je od tih.
U domovini Palestini, dugo propovijeda
al apostolski žar ostat tu mu ne da.

U Malu Aziju i Europu Matija se premješta
da o Isusu - Bogu evanđelje navješta.
Tek u starijoj dobi u domovinu se vrati
a neprijatelj kršćana tu ga uhvati.

Za Matiju židovi krvav plan kuju
pa ga vode izvan grada da ga kamenuju.
Matija još moli da spoznaju istinu pravu
al priđe krvnik i odsječe mu glavu.

..

Budi s nama Matija na putu do raja
TI utjeho Isusova u vrijeme izdaja.
Moli za nas Matija da možemo biti
do smrti vjerni Isusu, kao što si i Ti.

U Portugalu rođen, Ferdinand se zvao
U čistoći od malena ko ljiljan je cvao
Mladić taj odluči u samostan ići
Na čuđenje svojima što bijahu plemići

Kod augustinaca Ferdinand najprije ode
Al ga svete želje otud dalje vode
Makar je tu svećenik postao učen
Siromaštvo želi i za Krista biti mučen.

Želi franjevački duh i vjeru duboku
Ko u pet franjevaca ubijenih u Maroku
Po uzoru na njih u misije krenu
Ali Božja volja kormilo okrenu.

Ko franjevac Ante u Padovu kreće
I sa svetim Franjom ponizno se sreće
U Padovi on velik propovjednik posta
A jezik mu do danas neraspadnut osta.

Na Božju slavu bi propovijedanja dar
I u srcu njegovu od Istine žar.
Mnoge krivovjerce na put vrati
Mnoge grešne k Bogu on obrati.

Širom svijeta po čudima ga znaju
Pred njegovim likom Bogu hvalu daju
Ko prijatelju Božjem njemu hvale nose
I zagovorom njegovim milosti prose.
...

Bog je preko njega osvajao svijet
za spas duša želio je mrijet
s mačem od ljiljanao čistoći zbori
a o slavi Božjoj čuda što ih tvori.

SVETI ANTE TEBE SLAVE SVUDA
JER SI MNOGA UČINIO ČUDA
NEK SE BOG I DANAS PREKO TEBE SLAVI
OSNAŽI NAM VJERU! ČUDO TO NAPRAVI!