Dječak se rodi Ivan Ciudal
U petnaestom stoljeću, u državi Portugal.
Ko Ivan od Boga kasnije je znan
a u njem nam je primjer obraćenja dan.

Sa devet od kuće bježi ta narav živa,
pa u Španjolsku ode gdje pastir biva.
Mali lutalac odrasta i u vojsku se javi
pa je loših misli sve više u glavi.

Jednom su ga nedužna na vješala htjeli
al su istinu o njemu ipak uvidjeli.
Ipak protjeran bi iz vojnog okruženja
pa se u njem nešto polako mijenja.

Stupa u službu Karla Velikoga, kralja,
protiv Turaka se bori i živi kako valja.
Čini pokornička i bogoljubna djela,
kako bi okrijepio u boli potrebita tijela.

Nakon rata i trideset godina javi mu se želja
da u svoju zemlju ode, do svojih roditelja.
A kod kuće pustoš, roditelji nisu više živi,
dd tuge su umrli, pa on sebe sada krivi.

Kao pastir opet u Španjolsku se vraća
al ga srce vuče do većih zadaća.
U Afriku tad ide i robove pomaže,
živjeti za druge to mu je najdraže.

Da jednu obitelj spasi na posao ustaje
ceste popravlja i plaću za njih daje.
I nakon što težak život u Africi kuša,
u Španjolsku se vraća, ispovjednika sluša.

I dobro mu krenu to što tamo radi
slike i molitvenike prodaje u Granadi.
A na veliko slavlje okupilo se mnoštvo ljudi,
pa se i u njem želja za Riječju Božjom budi.

Ni slutio nije što će bit tog dana
u Granadi, na slavlje svetog Sebastijana.
I tako ga posao prodaje slika i molitvenika
uvede u crkvu da čuje glasovita propovjednika.

Bile su to riječi svetog Ivana iz Avile
Što su snažnu promjenu u njemu učinile.
Ganut do suza iz crkve ide van i plače
zbor grijeha žali, Boga želi voljet jače.

Koji ga vidješe bacaše na nj blato
a on je u sebi Bogu zahvaljivao za to.
Za grijehe je bio spreman pretrpjeti i više
ne mari što ga luđakom proglasiše.

Kad kući dođe razda sve što ima
na radost siromašnima i bolesnima.
Novim žarom za Boga i bližnjega gori
u bolnicu odlazi i bolesne dvori.

Nakon godinu dana Družbu osniva
gdje pobožnoj braći tu želju otkriva.
Po savjetu Gospinu ta Dužba nastane
i s njom nova nada bolesnicima svane.

A da bi kupljena bila i kuća im prva
s braćom vrijedno radi i prodaje drva.
Tu će sad u miru bolesnike njegovati
a da je Ivan Božji to i narod shvati.

Kad požar nasta svi su bez daha
al on u vartu ulazi bez imalo straha.
Bitka za taj život bez uspjeha je bila
a i njega samog groznica je uhvatila.

Razboli se nakon dvanaest godina službe
i oprašta se polagano od svoje Družbe.
Na put dušu sprema do nebeskog slavlja
a braći u nasljeđe primjer ostavlja.

Primjer kako se Bogu u bratu služi
I kako se s Isusom na taj način druži.
Za života je Ivan i strog i radostan bio
u molitvi i radu Bogu omilio.

U pedeset petoj umire, u vjeri i nadi,
u ljubavi za Boga, u gradu Granadi.
Da bolestan čovjek sliku Krista skriva
i Ivanov život živ podsjetnik biva.



IVANE OD BOGA, BRATE, REDOVNIČE,
TVOJA LJUBAV JE NA DJELU
TO NISU PRAZNE PRIČE.

ČUJ MOLITVE SVOJE KRŠĆANSKE BRAĆE
PA DA MILOSRĐE UPOZNAJU
KROZ MNOGE NEDAĆE.

NA DAN BOŽJEG SUDA TI MOLI ZA NAS
DA ISUSU S DESNA BUDEMO,
DA U NJEM VIDIMO SPAS.