Biskup ovaj bistar i blag iz prvog je stoljeća
a Crkva ga se i po velikoj hrabrosti sjeća.
Nije se opirao mučiteljima u onom danu
kad ga baciše u arenu, lavovima za hranu.

Nakon apostola Petra i biskupa Evodija
on je treći biskup što u Antiohiji sija.
Od pogana je rođen i iz robovske je klase
a mnoge ga vrline kao biskupa krase.

Za pravovjerje se puno bori s gnosticima
gdje se o duhu i materiji krivi nauk ima.
U službi svojoj nije žalio muke i truda
samo da što manje bude pogubnih zabluda.

I strpljenje sebi za duhovni cilj stavi
jer bijaše čovjek vrlo žestok po naravi.
Strpljenjem je htio problemima prići
i u malo riječi s riješenjem izići.

Riječi njegove iz prošlosti davne
bijahu snažne, istinite i jednostavne.
Od onda se čuva sedam njegovih pisama
a u njima pouka snažna danas i nama.

Iz tih pisama se vidi kakav je bio
I da je potpuno Isusov biti htio.
Pun iskrenosti i zanosa puk uvjerava
a i želju za mučeništvom tu povjerava.

Smrt ga ne straši ko ni apostole
koji posvjedočiše kolko Boga vole.
Od njih samih vjeru u uskrsnuće prima
pa i stoga tako vel'ku hrabrost ima.

U njegovo vrijeme Crkva je progonjena
al u vjeri u živog Isusa snaga je njena.
Amfiteatar u Rimu pozornica strašna biva
i tamo se mnoga nevina krv kršćana skriva.

Za vrijeme cara Trajana uhvatiše i njega
u Rim ga vode okovana, zbog ničega.
Presuda je bila da se baci zvijerima
samo zato jer kršćansku vjeru ima.

I prije nego Bog primi njegov duh
on biva međ zvjerima mljeven kao kruh
Tako mu se ispuni prije iskazana želja
da umre mučenički s vjerom u Spasitelja.

MOLI ZA NAS SVETI IGNACIJE
MAKAR NISMO U ARENI
DANAS KAO PRIJE.

I ONDA KAD KAD SE VJERA
PRIZNAVATI SMIJE
NAMA HRABROSTI FALI
SVETI IGNACIJE.

MOLI ZA NAS DA OSTANEMO
BOGU VJERNI U ARENI OVOG SVIJETA
DA U NAMA UVIJEK BUDE
ZA NEBOM ŽELJA SVETA.