Prije osam stoljeća, u vrijeme svetog Franje,
u gradu Asizu – još jedno sveto zvanje.
Od jednog kršćanskog, a i pobožnog para
na svijet dođe lijepa djevojčica Klara.

Dok je rasla dobro ju je majka odgajala
Samo savjete o udaji Klara nije usvajala
Kad je porasla često je slušala Franju
I razmišljala samo o redovničkom zvanju.

Pred Franjom i prvom braćom kosu odreže,
noć na Cvjetnu nedjelju zavjetom se veže.
Pobjegla je tad od kuće i svjetovnog duha,
a Franjo je vodi sestrama benediktinskog ruha.

Kad rodbina to ču odluče Klaru vratiti,
Milom il silom misle da će ih shvatiti.
No svi njihovi pokušaji, makar i uljudni
pred Klarinom odlukom bijahu uzaludni.

Nakon petnaest dana u drugom je samostanu
A sad rođena sestra dolazi na njenu stranu.
Uskoro ih se i mnogo za taj život javlja
pa im Franjo Klaru za poglavaricu stavlja.

Ona želju ima redovnica biti, sveta, prava
a i Franjo je o svetosti i krepostima poučava.
Red se brzo širi iako pravila su stroga,
Zavjetima i pokorom žele proslaviti Boga.

Za sve sestre Klara u pokori primjer biva,
pod odjećom redovničkom kostrijet skriva.
Po noći na molitvu ustaje iako snena,
A gola zemlja bila je postelja njena.

Mnogi idu k njoj na razgovor, od toga ne posti,
a njene riječi bile su pune savjeta i mudrosti.
Osim sestara, bili su to ljudi razni, staleža svih,
kako živjet treba – željeli su da uputi njih.

Znajuć da je Presveti sakramenat Isus živi, pravi
Pred Njima ona rado u dugoj molitvi boravi.
Čest boravak tu preporuča i svojim sestrama
Jer ona dobro zna da taj Kruh je Ljubav sama.

Četrdeset dvije godine tu zajednicu vodi,
a onda se njeno služenje više na pouku svodi.
Njene riječi bile su život, ona se ne pretvara
Tako im je ogledalo nasljedovanja bila – Klara.

I kad bolest Klaru za krevet priveza
Ona se prima ručnog rada, osobito veza.
Iz poštovanja za svete prilike na oltaru,
Ona veze platna u molitvenom žaru.
Jednom su bezbožni saraceni Asiz opsjeli
Pa su i u Klarin samostan provaliti htjeli.
Znaju sestre da oni ni za što ne mare
Pa u strahu po pomoć trče kod majke Klare.

Klara u vjeri pokaznicu s Presvetim u ruke hvata
I daje se dovesti kod samostanskih vrata.
Usrdno Isusa moli da ih obrani pred zlom
I čuje: „Uvijek ćeš biti pod mojom zaštitom“.

A vojnici savladani nekim čudnim strahom
Tad pobjegoše iz Asiza, pobjegoše mahom.
Božje djelo dogodi se u taj slavan dan
Kad pošteđen bi Asiz i Klarin samostan.

Do šezdesete Klara u samostanu osta
A zbog života zaslužnog i sveticom posta.
Sakramente primi i duša se k nebu seli,
Da se s Bogom i svecima zauvijek veseli.

SVETA KLARA MOLI ZA NAS,
ZA POBOŽNOST U NAMA
NEK TVOJ PRIMJER BUDE SVJETLO
POSRED NAŠIH TAMA.

NEK PRESVETI SAKRAMENAT
NE PRESTAJEMO SLAVITI
JER TAJ ISUS SKRIVENI,
U SLAVI ĆE SE POJAVITI.