Rođena u malom francuskom gradu,
a Crkva je slavi prvi dan u listopadu.
Iz obitelji je gdje se rodi devetero djece,
a to je Terezija mala što se ubroji u svece.

U roditeljskoj ljubavi ko dijete je uživala
u živahnosti svojoj i srdita je bivala.
U njoj se od malena lijepa duša skriva
a ta lijepa duša bi i jako osjetljiva.

Imala je tek pet kad je majka preminula,
pa se sestra Paulina za nju majčinski brinula.
Sa devet na odgoj kod benediktinki ide
i nebeske tajne još više joj se svide.

Sa deset je bolest neka jako ošinu,
pa moli za zdravlje po zagovoru Gospinu.
Gospa se Tereziji sa osmjehom javi,
i dogodi se pa od bolesti teške ozdravi.

Ljubav prema Gospi sve veća je otada
i želja za redovništvom u njoj vlada.
Ona ne vidi da bi joj drugi izbor bio draži,
pa s petnaest želi ići, u suzama to traži.



Kod bosonogih karmelićanki se javila
i bi joj dopušteno ući, mimo pravila.
Premlada je još, al zna što je Bogu drago,
zna da je u duši malen biti pravo blago.

Ne treba bit mučenik da se Bog proslavi,
dosta su i mala djela, ako su iz ljubavi.
Molitva joj u životu, ko u platnu zlatne niti,
u mističnom životu Crkve želi ljubav biti.

Samostanski život ipak ne bi kao bajka,
sestre je tu ne shvaćaju, pa ni časna majka.
Zapostavljenost trpi ko i razna poniženja,
ali ona zna da se to u nebesko blago mijenja.

Uza sve to i strogost karmelskoga reda
Ona je radosna, u malodušnost se ne da.
Vedra duha prima sve što dan donese
pa to Isusu na dar ko molitvu prinese.

Za obraćenje grešnika osobito Boga prosi,
za svećenike i misionare žrtve prinosi.
Zaštitnicom misionara ona je proglašena
makar je to mladost u zidovima proživljena.

U križnom putu posebnu milost prima
mistično iskustvo jedno, jedino koje ima.
Zao duh joj vjeru kuša kroz duhovne suhoće
pa je i na času smrti tako pokolebat hoće.

Nakon devet godina redovništva svoga
već dođe vrijeme da stane pred Boga.
Samo je dvadeset i četiri godine imala
kad je na samrti sakramente primala.

Nije živjela puno, al nam je puno dala
pa joj mnogi za njen život žele reći: Hvala!
Bilo je to srce što voli, srce tako čisto,
pa je i naučiteljicom Crkve proglašena isto.

SVETA MALA TEREZIJO,
TVOJE SRCE JE U BOGU BILO CIJELO,
PA JE KAO BISER BILO
SVAKO TVOJE MALO DJELO.

U KAPELI, U SOBICI, NA HODNIKU,
S BOGOM TI SI SVUDA BILA,
SVAKOM STOPOM SVOJOM
TRAG LJUBAVI SI OSTAVILA.

TEREZIJO MALA, MOLI ZA NAS
DA MALENOST DUŠE NAUČIMO
DA SE JEDNOM K TEBI I MI
U NEBU PRIDRUŽIMO!