Zahvaljujući Rajskom Trojstvu vječnih Božanstava, Otac je u stanju izbjeći absolutizmu ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnošću Božanstva. Vječni Sin i raznovrsni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Beskonačnim Duhom i njegovom kozmičkom djecom, djelotvorno omogućuju Očevo oslobođenje od ograničenja koja normalno predstavljaju sastavni dio prvotnosti, savršenstva, nepromjenljivosti, vječnosti, univerzalnosti, apsolutnosti i beskonačnosti.

Rajsko Trojstvo djelotvorno omogućuje puni izražaj i savršeno otkrivenje vječne naravi Božanstva. Stacionarni Sinovi Trojstva jednako tako omogućuju puno i savršeno otkrivenje božanske pravde. Trojstvo predstavlja jedinstvo Božanstva i ovo jedinstvo vječno počiva na apsolutnim temeljima božanske sjedinjenosti triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

Ako pođemo od okolnosti koje trenutno vladaju u krugu vječnosti i osvrnemo se na beskrajnu prošlost, možemo zaključiti da je u kozmičkim događajima postojala samo jedna neizbježna neminovnost, a to je Rajsko Trojstvo. Smatramo da je Trojstvo bilo neminovno. Kako promatramo prošlost, sadašnjost i budućnost vremena, mislimo da ništa drugo u cijelom svemiru nad svemirima nije bilo neminovno. Bilo da se osvrnemo na prošlost ili pogledamo u budućnost, možemo vidjeti da je veliki svemir nezamisliv bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti postojanje alternativnih pa čak i višestrukih načina djelovanja, no bez Trojstva koje tvore Otac, Sin i Duh ne možemo zamisliti kako bi pod okolnostima apsolutne sjedinjenosti Božanstva Beskonačni bio u stanju ostvariti trostruku i istorednu personifikaciju. Ni jedan se drugi koncept tvorevine ne može usporediti s Trojstvom po cjelovitosti i apsolutnosti jedinstva Božanstva, te po najvišoj mjeri oslobođenja slobodnom voljom i trostrukom personifikacijom Božanstva.

SAMODISTRIBUTIVNOST PRVOG IZVORA I CENTRA

Čini se da je ranije u vječnosti Otac uveo običaj cjelovite samodistributivnosti. U nesebičnoj, brižnoj i ljubeznoj prirodi Oca Svih postoji nešto što ga nagoni da si sačuva jedino one moći i vlasti za koje očigledno smatra da ih nije moguće dodijeliti ili podariti drugima.

Otac Svih se uvijek lišavao svakog svog dijela koji je mogao podariti bilo kojem Stvoritelju ili stvorenom biću. Otac je dao svojim božanskim Sinovima i njima pridruženim inteligencijama svaku moć i svu vlast kojih se mogao lišiti. On je istinski prenio na svoje Suverene Sinove svaku prenosivu povlasticu administrativne vlasti koju ovi posjeduju u svojim svemirima. On je učinio svakog Suverenog Sina Stvoritelja jednako savršenim, sposobnim i autoritativnim pri izvršenju poslova lokalnog svemira upravo kao što je Vječni Sin savršen, sposoban i autoritativan u izvornoj i centralnoj tvorevini. S dostojanstvom i svetošću osobnog posjeda, on je drugima dao, istinski podario, sve od sebe i od svojih osobina čega se na bilo koji način mogao lišiti bilo kada i bilo gdje, jednako svakoj osobi svakog svemira, s izuztkom centralnog svemira gdje sam živi.

Božanska ličnost nije samoživa; božanski bitak koji ima slobodnu volju nosi obilježje samodistributivnosti i voljnosti da podijeliti svoju ličnost. Stvorena bića žude za vezom s drugim osobnim stvorenjima; Stvoritelji osjećaju potrebu da podijele vlastitu božanstvenost sa svojom kozmičkom djecom; ličnost Beskonačnog sebe obznanjuje kao Otac Svih koji dijeli stvarnost bića i jednakost svoga "ja" s dvjema ravnopravnim ličnostima, Vječnim Sinom i Beskonačnim Duhom.

Kad god želimo uvećati spoznaju Očeve ličnosti i njegovih božanskih osobina trebamo se osloniti na otkrivenja Vječnog Sina, jer po ostvarenju zajedničkog čina stvaranja, nakon što je Treća Osoba Božanstva stekla postojanje ličnosti i izvršila zajedničku zamisao svojih božanskih roditelja, Otac je prestao postojati kao bezuvjetna ličnost. Određene vječne promjene prate pojavu Združenog Činitelja i materijalizaciju cetralnog jezgra cijele tvorevine. Bog je sebe podario svome Vječnom Sinu u vidu apsolutne ličnosti. Na taj način, Otac daje "ličnost beskonačnosti" svome jednorođenom Sinu, dok Otac i Sin daju "združenu ličnost" njihove vječne zajednice Beskonačnom Duhu.

Iz ovih i drugih razloga koje konačni um nije u stanju shvatiti, ljudima je neizmjerno teško razumjeti Božju beskonačnu očinsku ličnost, izuzev razmatranjem njezinog univerzalnog otkrivenja u Vječnom Sinu i sa Sinom, u univerzalno aktivnom Beskonačnom Duhu.

Kako Rajski Sinovi Boga posjećuju evolutivne svjetove i ponekad čak dođu da žive u ljudskom obličju i kako ova darivanja pružaju mogućnost smrtnom čovjeku da upozna narav i karakter božanske ličnosti, stvorena bića planetarnih domena mogu naći u darivanjima ovih Rajskih Sinova pouzdanu i vjerodostojnu informaciju o Ocu, Sinu i Duhu.

PERSONIFIKACJA BOŽANSTVA

Pomoću vještine potrojstvljenja, Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha--Sina--ali tako čineći, on postaje Otac ovog Sina, čime prima neograničenu sposobnost da postane božanskim Ocem svih inteligentnih bića koja posjeduju volju, bića koja će naknadno rezultirati, biti stvorena ili na druge načine personificirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost, Otac može djelovati jedino kao Sin i sa Sinom, no kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost svakovrsnim grupama različitih razina inteligentnih bića koja su obdarena voljom, neprestano održavajući nježne osobne odnose sa svojom ogromnom obitelji kozmičke djece.

Nakon što Bog podari sve od sebe ličnosti svoga Sina i nakon što se ovaj čin samodarivanja izvede u potpunosti i savršenstvu, na temelju beskonačne moći i naravi koje sada počivaju u zajednici Oca i Sina, vječni suradnici zajednički daruju ona svojstva i osobine koje tvore novo biće nalik njima samima; i ova združena ličnost--Beskonačni Duh--upotpunjuje egzistencijalnu personifikaciju Božanstva.

Sin je prijeko potreban kako bi postojalo Božje očinstvo. Duh je prijeko potreban kako bi postojalo bratinstvo Druge i Treće Osobe. Tri osobe predstavljaju najmanju društvenu grupu, no to je najmanji razlog da prihvatite neminovnost postojanja Združenog Činitelja.

Prvi Izvor i Centar je beskonačna očinska ličnost, neograničeni izvor ličnosti. Vječni Sin je bezuvjetni apsolut ličnosti, božansko biće koje širom cijelog vremena i vječnosti predstavlja savršeno otkrivenje Božje osobne naravi. Beskonačni Duh je združena ličnost, jedinstvena osobna posljedica trajne zajednice između Oca i Sina.

Ličnost Prvog Izvora i Centra je ličnost beskonačnosti, čemu treba oduzeti apsolutnu ličnost Vječnog Sina. Ličnost Trećeg Izvora i Centra je nadzbrojna posljedica zajednice između oslobođene ličnosti Oca i apsolutne ličnosti Sina.

Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju jedinstvene osobe; ni jedna nije duplikat; svaka je sebi nalik; sve tri su ujedinjene.

Vječni Sin je jedini koji doživljava punoću božanskog odnosa ličnosti, svijest toga da je sin Oca i roditelj Duha, te da je božanski jednak Ocu od kojeg je potekao i Duhu čiji je suradnik. Otac doživljava spoznaju da ima ravnopravnog Sina, no Otac ne poznaje nikakve prijepostojeće i izvorne okolnosti. Vječni Sin doživljava spoznaju toga da je sin, prepoznaje i priznaje ličnost od koje je potekao, dok je istodobno svjestan toga da je zajedno s Ocem roditelj Beskonačnog Duha. Beskonačni Duh je svjestan toga da vuče porijeklo od dvaju ličnosti, ali da sam nije roditelj ni jedne ravnopravne ličnosti Božanstva. S pojavom Duha, zatvara se egzistencijalni ciklus personifikacije Božanstva; prvotne ličnosti Trećeg Izvora i Centra su iskustvene i postoji sedam takvih ličnosti.

TRI OSOBE BOžANSTVA

Unatoč tome što postoji samo jedno Božanstvo, postoje tri jasno utvrđene i božanske personifikacije Božanstva. Darujući božanske Ispravljače ljudima, Otac je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." Nebrojeno puta u svetim knjigama na Zemlji, pominju se djela i učinci pluralnog Božanstva, što jasno ukazuje na postojanje i djelovanje tri Izvora i Centra.

Poučeni smo da u vezi koja vlada među osobama Trojstva, Sin i Duh održavaju iste i jednake odnose prema Ocu. Oni to nesumnjivo čine u vječnosti i kao Božanstva, ali u vremenu i kao ličnosti, oni posve sigurno obznanjuju odnose vrlo različite prirode. Ovi odnosi se čine vrlo sličnim ako se sedam nadsvemira promatra sa stanovišta Raja, premda djeluju dosta različitim promatrani iz domena prostora.

Božanski Sinovi su uistinu "Riječ Božja," dok su djeca Duha pravo "Djelo Božje." Bog govori kroz Sina; sa Sinom, Bog djeluje pomoću Beskonačnog Duha, dok sve kozmičke aktivnosti Sina i Duha imaju izrazito bratinsku prirodu i u pogledu administrativne uprave i ljubavi prema časnom i božanski poštovanom zajedničkom Ocu, Sin i Duh djeluju kao dva jednaka brata.

Otac, Sin i Duh su zacijelo jednaki po prirodi; oni su u bitku ravnopravni, premda se nedvojbeno razlikuju po kozmičkim djelovanjima, dok su djelujući ponaosob i jedan i drugi naočigled ograničeni u pogledu apsolutnosti.

Prije nego se vlastitom voljom lišio ličnosti i različitih moći i svojstava koja su postala dio Sina i Duha, čini se da je Otac Svih (filozofski govoreći) predstavljao bezuvjetno, apsolutno i beskonačno Božanstvo. Ali bez Sina, ne bi ni u kojem slučaju bilo moguće doslovce uzeti da je takav teoretski Prvi Izvor i Centar bio Otac Svih; očinstvo ne može biti stvarno bez sina. Dalje, kako bi Otac mogao biti apsolutan u istinskom smislu, morao je postojati neki daleki čas kad je jedino on postojao. Ali on nikada nije postojao sam; Sin i Duh su jednako vječni kao što je Otac vječan. Prvi Izvor i Centar je uvijek bio i uvijek će biti vječni Otac svog Izvornog Sina i s ovim Sinom, vječni praotac Beskonačnog Duha.

Opažamo da se Otac lišio svih izravnih ispoljenja apsolutnosti, izuzev apsolutnog očinstva i apsolutne slobodne volje. Ne znamo da li je volja neodvojiva osobina Oca; možemo jedino primijetiti da je on zadržao svoju slobodnu volju. Takva beskonačnost volje mora biti vječno obilježje Prvog Izvora i Centra.

Podarivši apsolutnost ličnosti Vječnom Sinu, Otac Svih je u stanju umaći od okova apsolutizma ličnosti, no tako čineći on više nikad ne može pojedinačno djelovati kao apsolut ličnosti. I sa završnom personifikacijom supostojećeg Božanstva--Združenog Činitelja--na snagu stupa kritična trojstvena međuovisnost triju božanskih ličnosti u pogledu cjelokupnog djelovanja Božanstva u apsolutu.

Bog je Otac-Apsolut svih ličnosti svemira nad svemirima. Otac je osobno apsolutan po slobodi djelovanja, ali u svemirima vremena i prostora koji su bilo stvoreni, u procesu stvaranja i koji će biti stvoreni, Otac nije vidljivo apsolutan kao cjelokupno Božanstvo izuzev u Rajskom Trojstvu.

U kozmičkim pojavama, Prvi Izvor i Centar djeluje izvan Havone na slijedeće načine:

1. Kao stvoritelj, kroz Sinove Stvoritelje, svoje praunuke.
2. Kao upravitelj, kroz gravitacijski centar Raja.
3. Kao Duh, kroz Vječnog Sina.
4. Kao um, kroz Združenog Stvoritelja.
5. Kao Otac, on održava roditeljski kontakt sa svim stvorenim bićima pomoću kruga
ličnosti.
6. Kao osoba, djeluje neposredno širom cijele tvorevine pomoću svojih isključivih
fragmenata--u smrtnom čovjeku, to su Misaoni Ispravljači.
7. Kao cjelokupno Božanstvo, djeluje jedino u Rajskom Trojstvu.

Dobrovoljno i samozvano, Otac Svih se odriče svoje sudbene nadležnosti i prenosi je drugima. Svemogući Otac s jasnom namjerom prihvaća ova ograničenja svoje kozmičke vlasti.

Čini se da Vječni Sin djeluje u neraskidivoj povezanosti s Ocem u svakom duhovnom pogledu, izuzev pri darivanjima fragmenata Boga kao i drugim predličnim aktivnostima. Sin isto tako nije usko povezan bilo s intelektualnim aktivnostima materijalnih stvorenih bića ili s energetskim aktivnostima materijalnih svemira. Kao apsolut Sin djeluje kao osoba i jedino u domeni duhovnog svemira.

Beskonačni Duh je izvanredno univerzalan i nevjerojatno mnogostran pri svim svojim aktivnostima. On djeluje u domenama uma, materije i duha. Združeni Činitelj predstavlja vezu Oca i Sina, no on isto tako djeluje kao Združeni Činitelj. Dok se ne bavi neposrednim pitanjima fizičke gravitacije, duhovne gravitacije ili kruga ličnosti, u manjoj ili većoj mjeri sudjeluje u svim drugim kozmičkim aktivnostima. Dok naočigled ovisi o tri egzistencijalne i apsolutne gravitacijske kontrole, čini se da Beskonačni Duh također posjeduje tri nadkontrole. Ovo je trostruko obdarenje iskorišteno na mnoge načine kako bi se pravazišla i naizgled neutralizirala čak i ispoljenja prvobitnih sila i energija, sve do nadultimnih granica apsolutnosti. U određenim situacijama, ove nadkontrole apsolutno nadilaze čak i prvotna ispoljenja kozmičke stvarnosti.

TROJSKA ZAJEDNICA BOžANSTVA

Od svih apsolutnih veza, Rajsko Trojstvo (prvo trojedinstvo) je jedinstveno kad se promatra kao isključiva veza osobnog Božanstva. Dok Bog djeluje kao Bog jedino u odnosu prema Bogu i onima koji mogu znati Boga, on djeluje kao apsolutno Božanstvo jedino u Rajskom Trojstvu i u odnosu prema svemiru kao cjelini.

Vječno Božanstvo je savršeno ujedinjeno; ali unatoč tome postoje tri savršeno individualizirane osobe Božanstva. Rajsko Trojstvo omogućuje istodoban izražaj sve raznolikosti karakternih crta i beskonačnih moći Prvog Izvora i Centra, njemu ravnopravnih vječnih bića i cijelog božanskog jedinstva kozmičkih djelovanja nepodjeljenog Božanstva.

Trojstvo je veza između beskonačnih osoba koje funkcioniraju u neličnoj ulozi, ali koje se svojim djelovanjem ne kose s ličnosti. Dok je ovo gruba ilustracija otac, sin i unuk bi mogli utemeljiti korporaciju koja bi bila nelična, dok bi svejedno njome upravljala lična volja ovih triju osoba.

Rajsko Trojstvo je stvarno. Ono postoji kao zajednica Oca, Sina i Duha; i pored toga Otac, Sin i Duh ili bilo koja dvojica, mogu djelovati u odnosu na isto ovo Rajsko Trojstvo. Otac, Sin i Duh mogu surađivati na način koji ne podrazumijeva Trojstvo, ali ne kao tri Božanstva. Kao osobe mogu surađivati kako hoće, ali to nije Trojstvo.

Uvijek imajte na umu da djela Beskonačnog Duha predstavljaju djela Združenog Činitelja. I Otac i Sin djeluju u njemu, kroz njega i u vidu njega. Ali bilo bi uzaludno nastojati razjasniti tajnu Trojstva: tri postoje kao jedno i u jednom, dok jedno postoji kao dvoje i djeluje za dvoje.

Prema svim kozmičkim poslovima, Trojstvo se tako odnosi da ga moramo uzeti u obzir kad god nastojimo objasniti cjelokupnost svakog izoliranog kozmičkog događaja ili odnosa ličnosti. Trojstvo djeluje na svim razinama kozmosa, dok je smrtni čovjek ograničen na djelovanje na konačnoj razini; čovjek se stoga mora zadovoljiti s konačnim konceptom Trojstva kao Trojstva.

Kao smrtni čovjek u ljudskom obličju treba promatrati Trojstvo prema vlastitom individualnom prosvjetljenju i reakcijama našeg uma i duše. Dok ste trenutno vrlo slabo upoznati s apsolutnošću Trojstva, kako se budete uspinjali prema Raju na vaše veliko iznenađenje, mnogo ćete puta doživjeti otkrivenja i neočekivana otkrića vrhovnosti i ultimnosti, ako ne i apsolutnosti Trojstva.

FUNKCIJE TROJSTVA

Osobna Božanstva imaju osobine, no teško bi se dosljedno moglo reći da je ovo slučaj s Trojstvom. Bolje je reći da ova zajednica između božanskih bića ima funkcije kao što su administrativna dodjela pravde, stavovi cjelovitosti, ravnopravno djelovanje i kozmička nadkontrola. Ove funkcije su aktivno vrhovne, ultimne i (u okviru granica Božanstva) apsolutne u odnosu prema svim živućim stvarnostima ličnih vrijednosti.

Funkcije Rajskog Trojstva nisu samo suma Očevih vidljivih obdarenja kojima se dodaju te usavršene osobine jedinstvenih crta osobnih egzistencija Sina i Duha. Iz Trojske povezanosti triju Rajskih Božanstava proizlazi evolucija, pojava i pobožanstvljenje novih značenja, vrijednosti, moći, djelovanja, administrativne uprave i sposobnosti za univerzalno otkrivenje. Snaga živućih zajednica kakve su ljudske obitelji, društvene grupe ili Rajsko Trojstvo nije rezultat aritmetičkog zbroja njihovih članova. Potencijal grupe uvijek uveliko nadilazi sumu osobina pojedinačnih individua koje ulaze u njezin sastav.
Kao Trojstvo, Trojstvo održava jedinstven stav prema cijelom svemiru prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. I funkcije Trojstva se najbolje mogu razmotriti u vezi sa stavovima Trojstva prema svemiru. Takvi stavovi su istodobni i mogu biti višestruki u pogledu bilo koje pojedinačne situacije ili događaja:

1. Stav prema konačnom. Stav prema konačnom predstavlja stvar najvećeg samoograničenja Trojstva. Trojstvo nije osoba i Vrhovno Biće nije isključiva personifikacija Trojstva, premda Vrhovni predstavlja nabliži prilaz usredotočenju sinteze moći i ličnosti Trojstva koju konačna bića mogu razumjeti. Stoga u odnosu prema konačnom, Trojstvo često nosi naziv Trojstvo Vrhovnosti.

2. Stav prema apsonitnom. Trojstvo se na vrlo poseban način odnosi prema onim razinama egzistencije koje nadilaze konačno premda ne i apsolutno i ovaj se odnos često naziva Trojstvo Ultimnosti. Ni Ultimni ni Vrhovni ne predstavljaju potpuni prikaz Rajskog Trojstva, no pod određenim uvjetima i na vlastitim razinama, čini se da svaki predstavlja Trojstvo za predličnih era razvoja iskustvene moći.

3. Apsolutni stav Rajskog Trojstva počiva u odnosu s apsolutnim egzistencijama i dostiže vrhunac u djelovanju cjelokupnog Božanstva.

4. Beskonačno Trojstvo podrazumijeva ravnopravno djelovanje svih odnosa trojedinstva Prvog Izvora i Centra--neobožanstvljenih kao i obožanstvljenih--i stoga je vrlo teško razumljivo ličnostima. Promatrajući Trojstvo beskonačnim, uzmite u obzir sedam trojedinstava; na taj način možete izbjeći određene teškoće i ako ništa drugo, djelomično razriješiti određene paradokse.

5. Ali nema riječi kojima bi se bilo u stanju ograničenom ljudskom umu predočiti punu istinu i vječno značenje Rajskog Trojstva i prirode beskrajne povezanosti triju bića beskonačnog savršenstva.

STACIONARNI SINOVI TROJSTVA

Sav zakon vuče porijeklo od Prvog Izvora i Centra; on je zakon. Administrativna uprava duhovnog zakona počiva u Drugom Izvoru i Centru. Otkrivenje zakona, proglašenje i tumačenje božanskih odredbi, predstavljaju funkciju Trećeg Izvora i Centra. Primjena zakona--pravda--pripada domeni Rajskog Trojstva i izvršnoj domeni određenih Sinova Trojstva.

Dok pravda predstavlja bitno svojstvo univerzalne suverene vlasti Rajskog Trojstva, dobrota, milost i istina predstavljaju kozmičku službu božanskih ličnosti koje tvore Trojstvo sjedinjenjem u Božanstvu. Pravda nije stav Oca, Sina ili Duha. Pravda je stav Trojstva, stav ovih ličnosti ljubavi, milosti i službe. Ni jedno Rajsko Božanstvo ne sprovodi pravdu pojedinačno. Pravda nikad nije stvar osobnog stava; nju uvijek izvršava više ličnosti.

Nalaženjem dokaza koji počiva u biti poštenja (pravde usklađene s milošću), bave se ličnosti Trećeg Izvora i Centra, zajedničkog zastupnika Oca i Sina svim domenama i umovima inteligentnih bića cijele tvorevine.

Presudu--zaključnu primjenu pravde u skladu sa svjedočanstvom ličnosti Beskonačnog Duha--donose Stacionarni Sinovi Trojstva, bića koja posjeduju Trojsku prirodu sjedinjenog Oca, Sina i Duha.

NADKONTROLA VRHOVNOSTI

Prva, Druga i Treća Osoba Božanstva imaju jednak status; one su jedno. "Gospodin Bog naš je jedan Bog." Savršenstvo namjere i jedinsto djelovanja počivaju u božanskom Trojstvu vječnih Božanstava. Otac, Sin i Združeni Činitelj su istinski i božanski jedno. Istina je rečena: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema."

Kako stvari mogu djelovati smrtniku konačne razine, Rajsko Trojstvo se poput Vrhovnog Bića zanima jedino za cjelokupnost--cijeli planet, cijeli svemir, cijeli nadsvemir, cijeli veliki svemir. Ovaj stav cjelokupnosti između ostalog postoji zbog toga što Trojstvo predstavlja cjelovitost Božanstva.

Vrhovno Biće je nešto manje i nešto drugo nego Trojstvo koje djeluje u konačnim svemirima; ali u okviru određenih granica i u toku suvremenog doba nepotpune sinteze moći i ličnosti, čini se da ovo evolutivno Božanstvo odražava stav Trojstva Vrhovnosti. Dok Otac, Sin i Duh ne djeluju osobno s Vrhovnim Bićem, tijekom suvremenog kozmičkog doba oni s njim surađuju djelujući kao Trojstvo. Prema shvaćanju Najviših civilizacija , oni se slično odnose i prema Ultimnom. Onii često nagađaju kako će izgledati osobni odnos između Rajskih Božanstava i Vrhovnog Boga nakon što Vrhovni postigne puni evolutivni razvoj, premda neznaju odgovor na ovo pitanje.

Oni drže da nadkontrola Vrhovnosti nije posve predvidiva. Štoviše čini se da je ova napredvidivost obilježena određenom razvojnom nepotpunošću koja nesumnjivo svjedoči kako o nepotpunosti Vrhovnog tako i o nepotpunosti načina na koji konačno reagira na Rajsko Trojstvo.

Smrtni čovjek sada prvo misli na tisuće katastrofalnih događaja--groznih nesreća, kobnih bolesti i svjetskih pošasti--pitajući se da li su takve "božje kazne" na koji način povezane s tajanstvenim manipulacijama događaja koje se mogu uzeti kao djelovanje Vrhovnog Bića. Iskreno rečeno, ne zna se, nitjo nije posve siguran u to. Ali opažaju da kako vrijeme prolazi, sve ove teške i manje-više tajanstvene situacije poštenja koja se stalno usklađuje prema pravdi Trojstva, uvijek izvršavajući božansku ljubav Boga.

Kao Božji sin možete opaziti osobni stav ljubavi u svim djelima Boga Oca. No nećete uvijek biti u stanju razumjeti kako mnoga kozmička djela Rajskog Trojstva doprinose dobrobiti individualnih smrtnika evolutivnih svjetova prostora. Kako vječnost bude napredovala, postat će vam jasno da su djela Trojstva u cjelosti smislena i obazriva, no ona ne moraju uvijek tako djelovati sa stanovišta smrtnih bića vremna.

TROJSTVO IZNAD KONAČNOG

Mnoge istine i činjenice koje se tiču Rajskog Trojstva mogu biti shvaćene jedino djelomično i to ako se prepozna djelovanje iznad konačnog.

Nije preporučljivo razmatrati djelovanja Trojstva Ultimnosti, premda možemo reći da Ultimni Bog predstavlja ispoljenje Trojstva sa stanovišta Transcendentalista. Skloni smo vjerovati da ujedinjenje glavnog svemira predstavlja rezultat čina javljajućeg Ultimnog i vjerojatno odražava određene, ali ne sve, faze apsonitne nadkontrole Rajskog Trojstva. Ultimni predstavlja uvjetno ispoljenje Trojstva u odnosu prema apsonitnom, premda je ovo slučaj jedino ako se uzme da Vrhovni na taj način djelomično predstavlja Trojstvo u odnosu prema konačnom.

U određenom smislu, Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju ličnosti koje ulaze u sastav cjelokupnog Božanstva. Njihovo ujedinjenje u Rajskom Trojstvu predstavlja apsolutno djelovanje Trojstva koje se može izjednačiti s djelovanjem cjelokupnog Božanstva. I takvo upotpunjenje Božanstva nadilazi konačno kao i apsonitno.

Dok pojedinačno ni jedna osoba Rajskog Božanstva ne ispunjava sav potencijal Božanstva, one ispunjavaju ovaj potencijal zajednički. Čini se da tri beskonačne osobe predstavljaju najmanji broj bića koji je neophodan radi aktivacije predličnog i egzistencijalnog potencijala cjelokupnog Božanstva--Božanstva Apsoluta.

Dok znamo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha kao osobe, ovo nije slučaj s Božanstvom Apsolutom. Ja volim i obožavam Boga Oca; Božanstvu Apsolutu ukazujem čast i poštovanje.

Jednom sam prilikom bio na jednom mjestu u svemiru gdje je određena grupa bića poučavala da u vječnosti, finalisti trebaju postati djeca Božanstva Apsoluta. Ali nisam voljan prihvatiti ovo objašnjenje kao rješenje tajne koja obavija budućnost finalista.

Zbor Finalista, između ostalog, obuhvaća one smrtnike vremena i prostora koji su postigli savršenstvo po svemu što se tiče Božje volje. Kao stvorena bića i u okviru sposobnosti stvorenih bića, oni istinski i potpuno znaju Boga. Nakona što su našli Boga i ustanovili da je on Otac svih stvorenih bića, ovi finalisti moraju s vremenom početi tragati za nadkonačnim Ocem. Ali ovo traganje jednako tako obuhvaća razumijevanje apsonitne prirode ultimnih osobina i karaktera Rajskog Oca. Vječnost će obznaniti da li je takvo postignuće moguće, ali uvjereni smo da čak i ako finalisti budu postigli razumjevanje ove ultimne božanstvenosti, oni vjerojatno neće biti u stanju postići nadultimne razine apsolutnog Božanstva.

Može biti da će finalisti djelomično dostići Božanstvo Apsolut, ali čak i u ovom slučaju, čak i u vječnosti nad vječnostima, problem Univerzalnog Apsoluta nastavlja fascinirati i zbunjivati napredujuće finaliste, nastavlja biti tajna i izazov, kako znamo da će nepojmljivost proporcija kozmičkih odnosa Univerzalnog Apsoluta nastaviti rasti s porastom materijalnih svemira i njihove admistrativne uprave.

Jedino beskonačnost može obznaniti Oca-Beskonačnog.

Oznake: trojstvo

Golemo prostranstvo tvorevine Boga Oca Svih doslovce nadilazi moć razumijevanja konačne imaginacije; ogromna veličina glavnog svemira iznenađuje čak i bića višeg reda. Ali smrtni um je u stanju upoznati plan kozmičke izgradnje i organizacije i može naučiti o njegovoj fizičkoj organizaciji i izvanrednoj administativnoj upravi; može upoznati različite grupe inteligentnih bića koja žive u sedam nadsvemira vremena kao i bića iz centralnog svemira vječnosti.

Zbog beskonačnosti Oca Svih, u principu ili u vječnom potencijalu, smatramo materijalnu tvorevinu beskonačnom, ali pri proučavanju i promatranju cjelokupne materijalne tvorevine poznajemo njezina ograničenja u određenom času vremena, kao i činjenicu da našim konačnim umovma ova tvorevina mora djelovati komparativno neograničena, doslovce bezgranična.

Na osnovu izučavanja fizičkih zakona i proučavanja zvjezdanih domena, vjerujem da beskonačni Stvoritelj još uvijek nije obznanjen u konačnosti kozmičkog izražaja, da je velik dio kozmičkog potencijala Beskonačnog još uvijek samosadržan i neobzanjen. Dok stvorenim bićima glavni svemir može djelovati gotovo beskonačan, on je daleko od stadija potpunosti; još uvijek je obilježen fizičkim ograničenjima materijalne tvorevine i iskustvenim otkrivenjem vječnog cilja.

PROSTORNE RAZINE GLAVNOG SVEMIRA

Svemir nad svemirima nije beskonačna ravan, bezgranična kocka ili neograničeni krug; on definitivno ima dimenzije. Zakoni fizičke organizacije i administrativne uprave zasigurno pokazuju da na koncu konca cijela ova ogromna skupina sile-energije i materije-moći djeluje kao prostorna jedinka, organizirana i koordinirana cjelina. Uočljivo ponašanje materijalne tvorevine dokazuje da materijalni svemir posjeduje jasna ograničenja. Najviši dokaz kružnosti i ograničenih dimenzija kozmičkog prostora počiva u dobro poznatoj činjenici da svi oblici osnovne onergije neprestano kruže oko zakrivljene staze prostornih razina glavnog svemira povodeći se prema neprestanoj i apsolutnoj privlačnoj sili Rajske gravitacije.

Niz kozmičkih razina glavnog svemira predstavlja osnovne dijelove prožetog prostora--cjelokupnu tvorevinu, organiziranu i djelomično naseljenu tvorevinu ili onu koja će tek biti organizirana i naseljena.

Krečući se od Rajskog centra prema vani horizontalnim ekstenzijama prožetog prostora, glavni svemir obuhvaća šest koncentričnih elipsi, prostornih razina oko centralnog Otoka:

1. Centralni Svemir -- Havonu
2. Sedam Nadsvemira.
3. Prve Spoljašnje Razine Prostora.
4. Druge Spoljašenje Razine Prostora.
5. Treće Spoljašenje Razine Prostora.
6. Četvrte i Posljednje Prostorne Razine.

Havona, centralni svemir, nije vremenska tvorevina; ona ima vječnu egzistenciju. Ovaj svemir koji nema početka niti svršetka, broji milijardu planeta vječnog savršenstva i okružen je ogromnim crnim gravitacijskim tijelima. U centru Havone počiva stacionarni i apsolutno uravnoteženi Otok Raja okružen dvadeset jednim satelitom. Radi ogromnih masa crnih gravitacijskih tijela koja se pružaju duž ruba centralnog svemira, sadržaj mase ove centralne tvorevine daleko nadilazi cjelokupnu masu svih sedam sektora velikog svemira.

Rajsko-Havonski vječni svemir koji se pruža oko vječnog Otoka tvori savršeni i vječni centralni nukleus glavnog svemira; svih sedam nadsvemira i svi predjeli spoljašnjeg prostora rotiraju u ustaljenim orbitima oko gigantske centralne skupine Rajskih satelita i planeta Havone.

Sedam Nadsvemira nisu jedino mjesta prvotne fizičke organizacije; njihove granice ni na kojem mjestu ne presijecaju bilo nebularnu obitelj ili lokalni svemir, glavnu tvoridbenu jedinku. Svaki nadvsmir je jednostavno zemljopisni prostor koji okuplja približno jednu sedminu organizirane i djelomično naseljene posthavonske tvorevine; svaki svemir sadrži približno jednak broj lokalnih svemira.
Nebadon, naš lokalni svemir, predstavlja jednu od novijih tvorevina Orvontona, sedmog nadsvemira.

Veliki Svemir danas predstavlja organiziranu i naseljenu tvorevinu. On obuhvaća sedam nadsvemira s ukupnim evolutivnim potencijalom od oko sedam bilijuna naseljenih planeta, ne uključujući vječne centralne planete. Ali ovaj pokusni proračun ne uključuje bilo arhitektonske planete adminsitrativne uprave ili trenutno neorganizirane pogranične kozmičke grupe. Sadašnji grubi i nedotjerani rub velikog svemira s neravnom i nedovršenom periferijom, zajedno s jako neustaljenim uvjetima cijelog ovog astonomskog područja govore da čak ni sedam nadsvemira još uvijek nisu u cjelosti završeni. Ako krenemo od božanskog centra prema vani, stižemo do granica ogranizirane i naseljene tvorevine; stižemo do spoljašnjih granica velikog svemira. I upravo u blizini ove spoljašnje granice, u dalekom uglu ove veličansvene tvorevine, počiva naš lokalni svemir.

Razine spoljašnjeg prostora. U udaljenom prostoru, jako daleko od sedam naseljenih nadsvemira, nakupljaju se ogromni i nevjerovatni krugovi sile i materijalizirajućih energija. Između energetskih krugova sedam nadsvemira i ovog golemog spoljašnjeg pojasa aktivnosti sile vlada poprilično mirna prostorna zona promjenljive širine koja u prosjeku obuhvaća oko četiri stotine tisuća svjetlosnih godina. U ovim prostornim zonama nema zvjezdane prašine -- kozmičke izmaglice. Ako promatramo područje otprilike pola milijuna svjetlosnih godina dalje od sadašnjeg velikog svemira, možemo opaziti početke zone nevjerojatnog energetskog djelovanja koje raste u pogledu mjere i intenziteta već dvadeset pet milijuna svjetlosnih godina. Ovi nevjerojatni kotači energetskih sila djeluju u prvoj spoljašnjoj razini prostora, neprekinutom pojasu kozmičke aktivnosti koji okružuje cijelu poznatu, organiziranu i naseljenu tvorevinu.

Još veličanstvenije aktivnosti djeluju izvan ovih područja, kao što su fizičari na Zemlji utvrdili u ranom dokazu ovih ispoljenja sile u zonama više od pedeset milijuna svjetlosnih godina dalje od ovih najudaljenijih domena prve spoljašnje razine prostora. Ove aktivnosti nesumnjivo navješćuju organizaciju materijalnih tvorevina druge spoljašnje razine prostora velikog svemira.

Centralna tvorevina je stvorena u vječnosti; sedam nadsvemira su stvoreni u vremenu; četiri spoljašnje razine prostora nesumnjivo moraju rezultirati evolucijom ultimne tvorevine. A postoje i oni koji tvrde da Beskonačni jedino može postići puni izražaj u beskonačnosti; i oni stoga vjeruju u postojanje još jedne dodatne i neobznanjene tvorevine izvan granica četvrte i najudaljenije razine prostora, tvorevine koja može biti sve širi i beskrajni svemir beskonačnosti. Teoretski nitko ne zna kako je moguće ograničiti bilo beskonačnost Stvoritelja ili potencijalnu beskonačnost tvorevine, ali sudeći prema njegovoj administraciji i organizaciji, smart se da je glavni svemir ograničen, da je na svojim spoljašnjim rubovima posve sigurno ograđen i omeđen otvorenim prostorom.

DOMENE BEZUVJETNOG APSOLUTA

Kad astronomi sa zemlje svojim sve moćijim teleskopima promatraju tajnovite daljine spoljašnjeg prostora koje pružaju svjedodžbu nevjerojatnoj evoluciji gotovo nebrojenih fizičkih svemira, oni ne smiju previdjeti da to što vide pred svojim očima predstavlja veličanstveno djelo nedokučivih planova Arhitekata Glavnog Svemira. Točno je da visoke civilizacije posjeduju dokaze koji ukazuju na postojanje i djelovanje određenih rajskih ličnosti tu i tamo širom ogromnih energetskih ispoljenja koja trenutačno obilježavaju ova spoljašnja područja, ali sa šireg stanovišta prostorna područja koja se protežu izvan spoljašnjih granica sedam nadsvemira obično nose obilježje domena Bezuvjetnog Apsoluta.

Premda ljudsko oko bez teleskopa može vidjeti tek dvije do tri nebule izvan granica nadsvemira Orvontona, naši teleskopi doslovce ukazuju na proces stvaranja milijuna nad milijunima sličnih fizičkih svemira. Većina zvjezdanih carstava koja možemo vidjeti svojim suvremenim teleskopima ulaze u sastav Orvontona, dok veći teleskopi fotografskom vještinom mogu prodrijeti daleko izvan granica velikog svemira u domene spoljašnjeg prostora, područja organizacije nebrojenih svemira. A pored ovih postoje i milijuni svemira koji se nalaze izvan dometa naših novijih instrumenata.

Astronomi visokih civilizacija opažaju da veliki svemir okružuju masivni prapočeci budućih zvijezda i planeta koji potpuno okružuju sadašnju naseljenu tvorevinu u vidu koncentričnih krugova spoljašnjeg svemira nad svemirima. Prema proračunu njihovih fizičara, energija i materija ovih spoljašnjih i neistraženih područja već sada daleko nadilaze ukupnu materijalnu masu i energetski naboj svih sedam nadsvemira. Znaju da preobražaj kozmičke sile u ovim spoljašnjim razinama predstavlja rezultat djelovanja Rajskih organizatora sile. Isto tako znaju da ove sile prethode onim fizičkim energijama koje trenutno aktiviraju veliki svemir. Orvontonski upravitelji sile, međutim, nisu povezani s ovim udaljenim područjima, dok kretanje energije u njima isto tako nije u vidljivoj vezi s krugovima moći organiziranih i naseljenih tvorevina.

Velika tvorevina budućnosti podilazi procesom formiranja. Dok imamo prilike posvjedočiti njezinu veličinu, uočiti njezinu širinu i osjetiti njezine ogromne dimenzije, uopćeno Visoke svemirske civikuzacije o ovim područjima znaju tek nešto malo više od Zemaljskih astronoma. Koliko znaju, ni jedno materijalno biće ljudskog reda, ni jedan anđeo ili druga bića duha, ne žive u ovom spoljašnjem pojasu nebula, sunca i planeta. Ova udaljena domena ne pripada nadležnosti i administrativnoj upravi nadsvemirske administracije.

Širom Nadsvemira vlada mišljenje da ovo predstavlja proces stvaranja novog oblika tvorevine, kozmičkog reda koji treba postati podijum budućih aktivnosti formirajućeg Zbora Finalnosti; i ako su ove pretpostavke točne, beskonačna budućnost može sviju iznenaditi ugodnim prizorima sličnim onome što je daleka beskrajna prošlost predstavila kao iznenađenje našim precima.


SVEMIRSKA GRAVITACIJA

Svi oblici sile-energije -- materijalna, umna i duhovna -- jednako podliježu onim privlačnim silama, onim univerzalnim kozmičkim prisutnostima koja nazivamo gravitacijom. Ličnost je jednako podložna djelovanju gravitacije -- Očevom isljučivom krugu; ali dok ovaj krug pripada isključivo Ocu, to ne znači da Otac ne sudjeluje u drugim krugovima; Otac Svih je beskonačan i djeluje u glavnom svemiru na sva četiri apsolutno- gravitacijska kruga:

1. Gravitaciji Ličnosti koja dolazi od Oca Svih.
2. Gravitaciji Duha koja dolazi od Vječnog Sina.
3. Gravitaciji Uma koja dolazi od Beskonačnog Duha.
4. Kozmičkoj Gravitaciji Rajskog Otoka.

Ova četiri kruga nisu povezana sa centrom sile nižeg Raja; ovo nisu krugovi sile, energije ili moći. Ovo su krugovi apsolutne prisutnosti koji poput samog Boga ne ovise o vremenu i prostoru.

S tim u vezi interesantno je pomenuti određena opažanja pomatrača gravitacijskog djelovanja na Uversi tijekom skorijih tisućljeća. Ova stručna grupa dolazi do slijedećih zaključaka u vezi različitih gravitacijskih sustava glavnog svemira:

1. Fizička gravitacija. Po formulaciji proračuna ukupne sume fizičko-gravitacijskog kapaciteta velikog svemira, oni potanko porede svoja otkrića s proračunatom sumom apsolutne gravitacijske prisutnosti koja trenutno djeluje na snazi. Ovi proračuni pokazuju da ukupno gravitacijsko djelovanje velikog svemira predstavlja vrlo mali dio proračunatog privlačnog djelovanja rajske gravitacije procijenjenog na temelju gravitacijske reakcije osnovnih fizičkih jedinki kozmičke materije. Ovi znanstvenici dostižu zapanjujući zaključak da centralni svemir i sedam nadvemira koji ga okružuju koriste tek oko pet posto aktivnog djelovanja privlačne sile apsolutne gravitacije. Drugim riječima: Trenutno oko devedeset pet posto aktivnog djelovanja kozmičke gravitacije Rajskog Otoka, poračunate na osovu teorije cjelokupnosti, radi na kontroli materijalnih sustava koji leže izvan granica organiziranih svemira. Ovi se proračuni jedino odnose na apsolutnu gravitaciju; linearna gravitacija predstavlja interaktivnu pojavu koja se može pororačunati jedino ako se poznaje aktualna gravitacija Raja.

2. Duhovna gravitacija. Istom vještinom poredbene procjene i proračuna, ovi istraživači ustanovljuju trenutačni reaktivni kapacitet gravitacije duha, te u suradnji sa Samotnim Glasnicima i drugim ličnostima duha izračunavaju ukupnu sumu aktivne gravitacije duha Drugog Izvora i Centra. I poučno je pomenuti da njihovi proračuni pokazuju jednaku mjeru aktualne i funkcionalne prisutnosti gravitacije duha u velikom svemiru, što navodi na zaključak da ovo predstavlja ukupnu sumu aktivne gravitacije duha. Drugim riječima: Trenutno je moguće opaziti kako cjelokupna gravitacija duha koja vuče porijeko od Vječnog Sina, proračunata na osnovu ove teorije cjelokupnosti, djeluje u velikom svemiru. Ako je moguće vjerovati ovim otkrićima, možemo zaključiti da u spoljašnjem prostoru evoluiraju potpuno neduhovni svemiri. I ako je ovo istina, to objašnjava zašto bića s obdarenjem duha na stranu od upoznatnosti s vlastitom fizičkom egzistencijom, ne znaju gotovo ništa o ovim prostranim ispoljenjima energije.

3. Gravitacija Uma. Na osnovu istih ovih principa usporednog proračuna, ovi stručnjaci nastoje izračunati prisutnost i reaktivnost gravitacije uma. Dok umni proračun predstavlja srednju vrijednost triju materijalih i triju duhovnih oblika mentalnosti, pokazalo se da tip uma upravitelja moći i njihovih suradnika remeti nastojanja na postignuću proračuna osnovne jedinke umne gravitacije. Ne postoji gotovo ništa što bi zapriječilo proračun trenutnog kapaciteta Trećeg Izvora i Centra, kako umna gravitacija djeluje u skladu s ovom teorijom cjelokupnosti. Premda ova otkrića nisu opširna kao u slučaju fizičke gravitacije i gravitacije duha, u usporedbi s drugim otkrićima ona imaju vrlo poučan ako ne i zapanjujući učinak. Ona navode na zaključak da oko osamdeset pet posto umne gravitacije reagira na intelektualnu privlačnu silu Združenog Činitelja koja izvire iz postojećeg velikog svemira. Ovo dalje sugerira mogućnost sudjelovanje umnih aktivnosti u aktivnostima uočljivih fizičkih aktivnosti širom domena spoljašnjeg prostora. Dok je ovaj predračun vjerojatno neprecizan, u principu se podudara s našim vjerovanjem da inteligentni organizatori sile trenutno upravljaju kozmičkom evolucijom u razinama prostora koje leže izvan spoljašnjih granica velikog svemira. Kakva god bila narav ove postulirane inteligencije, ona očigledno ne reagira na gravitaciju duha.

Gravitacija ličnosti ne može biti proračunata. Dok možemo razabrati krug ličnosti, ne možemo mjeriti bilo njegove kvalitativne ili kvantitativne stvarnosti.

PROSTOR I KRETANJE

Sve jedinke kozmičke energije prolaze procesom prvotne rotacije dok se u okviru svoje misije kreću kozmičkom orbitom. Svemiri prostora sa svim svojim sastavnim dijelovima i svjetovima predstavljaju rotiraju beskrajnim krugovima prostornih razina glavnog svemira. Izuzev samog centra Havone -- vječnog rajskog Otoka i centra gravitacije -- u cijelom velikom svemiru ne postoji ni jedno drugo stacionarno tijelo.

S ljudskog stanovišta, prostor nije ništa -- on je negativan; on postoji jedino u odnosu na nešto pozitivno ili neprostorno. Nasuprot ovom vjerovanju, prostor je stvaran. Prostor sadrži i uvjetuje kretanje. On se čak i kreće. Kretanja prostora se mogu ugrubo podijeliti u slijedeće kategorije:
1. Primarno kretanje -- respiraciju prostora, kretanje samog prostora.
2. Sekundarno kretanje -- naizmjeničnu rotaciju prostoranih razina.
3. Relativna kretanja -- relativna zato što ih ne gledamo sa stanovišta Raja kao
osnovnog ležišta. Primarna i sekundarna kretanja su apsolutna, promatrana u
odnosu na nepokretni Raj.
4.Kompenzacijska ili korelativna kretanja koja služe koordinaciji svih drugih
kretanja.

Dok sadašnji odnos našeg sunca s drugim planetima svjedoči o mnogim relativnim i apsolutnim kretanjima prostora, čini se da ista ova opservacija navodi astronome na zaključak o vlastitoj usporednoj nepokretnosti u okvirima prostora, te o brzom kretanju zvjezdanih skupina i struja usmjerenom prema vani, s proporcionalnim porastom brzine ovisno o udaljenosti od centra. Ali ovo nije ispravno. Mi ne opažamo da se u ovom trenutku fizičke tvorevine cijelog prožetog prostora šire prema vani. Naša lokalna tvorevina (Nebadon) sudjeluje u ovom ekspanzivnom kozmičkom kretanju. Svih sedam nadsvemira učestvuju u ciklusu koji traje dvije bilijarde godina, procesu prostorne respiracije koji obuhvaća i spoljašnja područja glavnog svemira.

Pri procesu kozmičke ekspanzije i kontrakcije, materijalne mase prožetog prostora naizmjenice putuju prvo protivno, a zatim u smjeru privlačne sile Raja. Rad pri kretanju materijalne energetske mase predstavlja prostorni rad, a ne rad moći-energije.

Dok imamo prilično pouzdane spektroskopske procjene astronomskih brzina u okviru zvjezdanog sustava svog i susjednih nadsvemira, ne možemo se oslanjati na takve proračune pri analizi spoljašnjeg prostora. Spektralne linije idu od normale prema ljubičastoj boji u slučaju zvijezde koja se kreće prema nama; one idu prema crvenoj boji kad se radi o zvijezdi koja se udaljava od točke gledišta. Zahvaljujući djelovanju višestrukih utjecaja čini se da u spoljašnjim svemirima brzina udaljavanja raste stopom koja nadilazi dvijestotine kilometara u sekundi za svakih milijun svjetlosnih godina. Ako se budemo služili ovim metodom proračuna, steći ćemo utisak da se ovi daleki sustavi udaljuju od ovog dijela svemira nevjerojatnom brzinom od više od šezdeset tisuća kilometara u sekundi. Ali ova prividna brzina udaljavanja nije stvarna; ona nastaje kao rezultat brojnih faktora, uključujući i kut gledišta kao i druga vremensko-prostorna izobličenja.

Ali najveće izaobličenje nastaje zbog toga što čovjeku djeluje da se ogromni svemiri spoljašnjeg prostora izvan rubnih domena sedam nadsvemira okreću suprotno smjeru kretanja velikog svemira. Drugim riječima, ove nebrojene nebule zajedno sa suncima i pridruženim planetima ovog časa putuju oko centralne tvorevine u smjeru kretanja kazaljke na satu. Sedam nadsvemira putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. Nama može djelovati da poput sedam nadsvemira i druge spoljašnje kozmičke galaksije putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. I astronomi Visokih svemirskih civilizacija smatraju da mogu opaziti spoljašnji pojas udaljenog prostora koji počinje ispoljavati direkcionalne tendencije kretanja u smjeru kazaljke na satu.

Moguće da su ove promjene smjera naizmjeničnih prostornih respiracija kozmičkog prostora povezane s unutarnjom (kad je riječ o glavnom svemiru) gravitacijskom vještinom Univerzalnog Apsoluta koja počiva u koordinaciji sila i izjednačenju kozmičkih napona. Kao i prostor, kretanje predstavlja gravitacijski komplement ili utjecaj izjednačenja.

PROSTOR I VRIJEME

Vrijeme je poput prostora dar Raja, jedino u indirektnom pogledu. Vrijeme nastaje kao rezultat kretanja i odatle što je um prirodno svjestan slijeda. S praktičnog gledišta, kretanje mora postojati kako bi postojalo vrijeme, premda nema univerzalne jedinke vremena utemeljene na kretanju, izuzev što je ovako ustanovljen standardni dan Raja-Havone. Radi cjelokupnosti respiracije prostora, nije moguće koristiti duljinu ovog dana kao izvor vremena u lokalnim domenama.

Prostor nije beskonačan, premda potiče od Raja; on nije apsolutan, jer je prožet Bezuvjetnim Apsolutom. Dok ne možemo ustanoviti apsolutne granice prostora, znamo da vječnost predstavlja apsolut vremena.

Vrijeme i prostor nisu razdvojivi jedino u vremensko-prostornim tvorevinama, u sedam nadsvemira. Bezvremenski prostor (prostor bez vremena) postoji teoretski, premda Raj predstavlja jedino instinski bezvremeno mjesto. Besprostorno vrijeme (vrijeme bez prostora) postoji jedino u umu Rajske razine djelovanja.

Relativno nepokretne zone međuprostora koje djeluju na Raju i koje razdvajaju prožeti prostor od neprožetog prostora predstavljaju područja prijelaza od vremena do vječnosti i stoga hodočasnici vremena koji putuju na Raj moraju izgubiti svijest pri ovom prijelazu kojim primaju Rajsko državljanstvo. Posjetitelji Raja koji imaju svjest vremena ne moraju doći uspavani, ali oni i dalje ostaju prostorna bića.

Biće ne može imati odnos prema vremenu bez kretanja prostora, premda posljedice vremena mogu postojati bez prostora. Sekvencijalnost može stvoriti svijest o vremenu i u odsutnosti kretanja. Čovjek je zbog prirode svoga uma u manje ograničen vremenom nego što je ograničen prostorom. Dok je za života u ljudskom obličju na zemlji ljudski um strogo ograničen prostorom, stvaralačka ljudska imaginacija ima dosta slobode. Ali samo vrijeme nije genetska osobina uma.

Postoje tri različite razine svjesnosti vremena:

1. Vrijeme spoznato umom -- svijest sekvencionalnosti, kretanja i osjećaja trajanja.
2. Vrijeme spoznato duhom -- uvid u kretanje prema Bogu i svijest o uzlaznom
kretanju prema razinama rastuće božanstvenosti.
3.Ličnost stvara jedinstven osjećaj vremena na osnovu uvida u Stvarnost uz dodatak
svjesnosti o prisutnosti i trajanju.

Neduhovne životinje poznaju jedino prošlost i žive u sadašnjosti. Čovjek s duhom ima moć predviđanja (uvida); on može predočiti budućost. Čovjekova ličnost doživljava jedino dalekosežne i napredne stavove stvarnim. Statička etičnost i tradicionalna moralnost predstavljaju tek malo više od životinjske misli. Stoicism jednako ne predstavlja visok stupanj samoostvarenja. Etika i moral postaju istinski ljudski nakon što postanu dinamični i progresivni, nakon što ih ispuni i oživi kozmička stvarnost.

Ljudska ličnost predstavlja više od popratne pojave vremensko-prostornih događaja; moguće da ljudska ličnost predstavlja kozmički uzrok ovih događaja.

UNIVERZALNA NADKONTROLA

Kozmos nije statičan. Stabilnost nije rezultat inercije, već proizvod uravnoteženih energija, kooperativnih umova, usklađenih morontija, nadkontrole duha i sjedinjenja ličnosti. Stabilnost je uvijek i potpuno proporcionalna sa božanstvenošću.

U fizičkoj kontroli glavnog svemira Otac Svih sprovodi prioritet i ispoljava prvotnost pomoću Rajskog Otoka; u osobi Vječnog Sina, Bog je apsolutan u pogledu duhovne administracije kozmosa. U pogledu domene uma, Otac i Sin djeluju ravnopravno u Beskonačnom Duhu.

Treći Izvor i Centar pomaže pri održavanju ravnoteže i koordinacije spojenih fizičkih i duhovnih energija i organizacija zahvaljujući djelovanju apsolutnosti njegovog privlačnog djelovanja kozmičkog uma i pomoću svojstvenih komplemenata univerzalne fizičke i duhovne gravitacije. Svaki slučaj bliske suradnje između materijalnog i duhovnog predstavlja umnu pojavu i čin Beskonačnog Duha. Sam um je u stanju izdejstvovati međudjelovanje fizičkih sila i energija materijalnih razina s duhovnim silama i bićma razine duha.

Kad god budete nastojali postići razumijevanje kozmičkih pojava, morate uzeti u obzir odnos između fizičkih, intelektualnih i duhovnih energija i uvijek ostaviti prostora neočekivanim pojavama koje pratite njihovo ujedinjenje putem ličnosti, kao i neočekivanim pojavama koje nastaju kao rezultat djela i reakcija iskustvenog Božanstva i Apsoluta.

Kozmos je jako predvidiv jedino u kvantitativnom pogledu ili u mjeri gravitacije; čak ni prvotne fizičke sile ne djeluju na linearnu gravitaciju, kao ni viša umna značenja i istinske vrijednosti duha svojstvene ultimnim kozmičkim stvarnostima. Svemir kvalitativno nije naročito predvidiv u pogledu asocijacije sila, bilo da se radi o fizičkim, umnim ili duhovnim silama, premda mnoge takve kombinacije energija ili sila postaju djelomično predskazive prilikom kritičke opservacije. Pri sjedinjenju materije, uma i duha putem ličnosti stvorenog bića, ne možemo u cjelosti predvidjeti odluke bića koje ima slobodnu volju.
Čini se da sve faze prvotne sile, javljajućeg duha i drugih ultimata reagiraju u skladu s određenim relativno stabilnim ali nepoznatim zakonima i da su svi obilježeni širokim spektrom djelovanja i elastičnošću načina reagiranja, dok sve ove pojave mogu djelovati uznemirujuće ako ih sretnemo u ograničenim i izoliranim sitacijama. Kako je moguće objasniti ovu nepredvidivu slobodu reagiranja obznanjenu u ovim javljajućim kozmičkim aktualnostima? Ove nepoznate, nepojmnljive nepredvidivosti -- bilo da se odnose na ponašanje prvotne jedinke sile, reakciju određene neidentificirane razine uma, ili pojave ogromnih nadsvemira koji upravo podilaze proces stvaranja u spoljašnjem prostoru -- vjerojatno svjedoče o aktivnostima Ultimnog i spoju prisutnosti i djelovanja Apsoluta koji prethode djelovanju kozmičkih stvoritelja.

Oznake: SVEMIR NAD SVEMIRIMA

Šanse da smo sami u svemiru su skoro nikakve, a novo istraživanje pokazuje da je slično i u našoj galaksiji - širom Mliječnog puta nalazi se najmanje dvije milijarde planeta nalik Zemlji, slične veličine, sa vodom u tekućem stanju na površini, koje orbitiraju oko svojih zvjezda u takozvanoj "zoni Zlatokose" u kojoj nije ni previše toplo ni previše hladno za život.
Tim astronoma koji je tokom četiri godine obrađivao veliku količinu podataka iz Nasinog teleskopa Kepler izvijestio je da bi najbliža naseljiva planeta mogla da bude udaljena "samo" 12 svetlosnih godina od nas.

Novo istraživanje objavljeno je prije mjesec dana i glavni zaključak tima koji je predvodio profesor Erik Petigura sa Berklija, je da su planete na kojima je moguć život kakav poznajemo mnogo češće (i bliže) nego što mislimo.

Procenjuje se da samo u našoj galaksiji oko svake pete zvjezde nalik našem Suncu orbitira jedna stjenovita planeta u "naseljivoj zoni", što znači da od svojih zvjezda dobijaju sličnu količinu svjetlosti i topline kao Zemlja od Sunca.

U našoj galaksiji postoji oko 100 milijardi zvjezda, a čak 10 milijardi po karakteristikama (starosti, veličini, boji) podsjeća na Sunce.

Petigurin tim je u moru podataka koje je prikupio teleskop Kepler tražio planete koje su do dva puta većeg promjera od Zermljinog i koje orbitiraju dovoljno daleko od svoje zvjezde da voda na njima ne ispari, ali ne toliko daleko da pređe u čvrsto stanje. Obrađeno je 150.000 zvjezda, a pronađeno je 3.000 "kandidata" među planetama.

"Ovo je prva procjena učestalosti planeta nalik Zemlji koje orbitiraju oko zvjezda sličnih Suncu. Podatak da bi svaka peta zvjezda tog tipa mogla imati oko sebe bar jednu takvu planetu je nevjerovatno važan, a sigurno daleko premašuje očekivanja i najopreznijih astronoma", rekao je Subhandžoj Mohanti, astrofizičar sa londonskog Imperijalnog koledža.

On je naveo da njihove analize znatno uvećavaju šanse da tamo negde postoji život.

"Prethodne analize podataka su pokazale da crveni patuljci, najčešća vrsta zvjezda u galaksiji, vrlo često imaju oko sebe u naseljivoj zoni planete slične Zemlji, a novo istraživanje pokazuje da je isto i sa zvjezdama koje su mnogo sličnije našem Suncu. Ovo je dodatni podstrek daljim misijama u kojima će se istraživati atmosfere tih planeta, koje će nam pokazati da li su one zaista naseljive, ali i da li u njihovim atmosferama postoje neki biološki tragovi postojećeg života", rekao je Mohanti.

Istovremeno, NASA je objavila dobru vjest da Kepler zbog problema sa žiroskopom, koji su onemogućavali pravilno usmjeravanje i fokusiranje, neće završiti svoju misiju posle samo četiri godine u svemiru.

"Naši naučnici i inžinjeri su uspjeli naći rješenje i vjerujemo da ćemo povratiti veliki dio funkcionalnosti Keplera, za koji smo skoro pomislili da smo ga potpuno izgubili. Jako smo uzbuđeni", rekao je Bil Čaplin sa Univerziteta u Birmingemu.

Ako sve bude išlo po planu, nova misija pod imenom "K2" će tragati za planetama oko zvjezda manjih od našeg Sunca.

Oznake: svemir