Marketing
SVEMIR NAD SVEMIRIMA
Golemo prostranstvo tvorevine Boga Oca Svih doslovce nadilazi moć razumijevanja konačne imaginacije; ogromna veličina glavnog svemira iznenađuje čak i bića višeg reda. Ali smrtni um je u stanju upoznati plan kozmičke izgradnje i organizacije i može naučiti o njegovoj fizičkoj organizaciji i izvanrednoj administativnoj upravi; može upoznati različite grupe inteligentnih bića koja žive u sedam nadsvemira vremena kao i bića iz centralnog svemira vječnosti.
Zbog beskonačnosti Oca Svih, u principu ili u vječnom potencijalu, smatramo materijalnu tvorevinu beskonačnom, ali pri proučavanju i promatranju cjelokupne materijalne tvorevine poznajemo njezina ograničenja u određenom času vremena, kao i činjenicu da našim konačnim umovma ova tvorevina mora djelovati komparativno neograničena, doslovce bezgranična.
Na osnovu izučavanja fizičkih zakona i proučavanja zvjezdanih domena, vjerujem da beskonačni Stvoritelj još uvijek nije obznanjen u konačnosti kozmičkog izražaja, da je velik dio kozmičkog potencijala Beskonačnog još uvijek samosadržan i neobzanjen. Dok stvorenim bićima glavni svemir može djelovati gotovo beskonačan, on je daleko od stadija potpunosti; još uvijek je obilježen fizičkim ograničenjima materijalne tvorevine i iskustvenim otkrivenjem vječnog cilja.
PROSTORNE RAZINE GLAVNOG SVEMIRA
Svemir nad svemirima nije beskonačna ravan, bezgranična kocka ili neograničeni krug; on definitivno ima dimenzije. Zakoni fizičke organizacije i administrativne uprave zasigurno pokazuju da na koncu konca cijela ova ogromna skupina sile-energije i materije-moći djeluje kao prostorna jedinka, organizirana i koordinirana cjelina. Uočljivo ponašanje materijalne tvorevine dokazuje da materijalni svemir posjeduje jasna ograničenja. Najviši dokaz kružnosti i ograničenih dimenzija kozmičkog prostora počiva u dobro poznatoj činjenici da svi oblici osnovne onergije neprestano kruže oko zakrivljene staze prostornih razina glavnog svemira povodeći se prema neprestanoj i apsolutnoj privlačnoj sili Rajske gravitacije.
Niz kozmičkih razina glavnog svemira predstavlja osnovne dijelove prožetog prostora--cjelokupnu tvorevinu, organiziranu i djelomično naseljenu tvorevinu ili onu koja će tek biti organizirana i naseljena.
Krečući se od Rajskog centra prema vani horizontalnim ekstenzijama prožetog prostora, glavni svemir obuhvaća šest koncentričnih elipsi, prostornih razina oko centralnog Otoka:
1. Centralni Svemir -- Havonu
2. Sedam Nadsvemira.
3. Prve Spoljašnje Razine Prostora.
4. Druge Spoljašenje Razine Prostora.
5. Treće Spoljašenje Razine Prostora.
6. Četvrte i Posljednje Prostorne Razine.
Havona, centralni svemir, nije vremenska tvorevina; ona ima vječnu egzistenciju. Ovaj svemir koji nema početka niti svršetka, broji milijardu planeta vječnog savršenstva i okružen je ogromnim crnim gravitacijskim tijelima. U centru Havone počiva stacionarni i apsolutno uravnoteženi Otok Raja okružen dvadeset jednim satelitom. Radi ogromnih masa crnih gravitacijskih tijela koja se pružaju duž ruba centralnog svemira, sadržaj mase ove centralne tvorevine daleko nadilazi cjelokupnu masu svih sedam sektora velikog svemira.
Rajsko-Havonski vječni svemir koji se pruža oko vječnog Otoka tvori savršeni i vječni centralni nukleus glavnog svemira; svih sedam nadsvemira i svi predjeli spoljašnjeg prostora rotiraju u ustaljenim orbitima oko gigantske centralne skupine Rajskih satelita i planeta Havone.
Sedam Nadsvemira nisu jedino mjesta prvotne fizičke organizacije; njihove granice ni na kojem mjestu ne presijecaju bilo nebularnu obitelj ili lokalni svemir, glavnu tvoridbenu jedinku. Svaki nadvsmir je jednostavno zemljopisni prostor koji okuplja približno jednu sedminu organizirane i djelomično naseljene posthavonske tvorevine; svaki svemir sadrži približno jednak broj lokalnih svemira.
Nebadon, naš lokalni svemir, predstavlja jednu od novijih tvorevina Orvontona, sedmog nadsvemira.
Veliki Svemir danas predstavlja organiziranu i naseljenu tvorevinu. On obuhvaća sedam nadsvemira s ukupnim evolutivnim potencijalom od oko sedam bilijuna naseljenih planeta, ne uključujući vječne centralne planete. Ali ovaj pokusni proračun ne uključuje bilo arhitektonske planete adminsitrativne uprave ili trenutno neorganizirane pogranične kozmičke grupe. Sadašnji grubi i nedotjerani rub velikog svemira s neravnom i nedovršenom periferijom, zajedno s jako neustaljenim uvjetima cijelog ovog astonomskog područja govore da čak ni sedam nadsvemira još uvijek nisu u cjelosti završeni. Ako krenemo od božanskog centra prema vani, stižemo do granica ogranizirane i naseljene tvorevine; stižemo do spoljašnjih granica velikog svemira. I upravo u blizini ove spoljašnje granice, u dalekom uglu ove veličansvene tvorevine, počiva naš lokalni svemir.
Razine spoljašnjeg prostora. U udaljenom prostoru, jako daleko od sedam naseljenih nadsvemira, nakupljaju se ogromni i nevjerovatni krugovi sile i materijalizirajućih energija. Između energetskih krugova sedam nadsvemira i ovog golemog spoljašnjeg pojasa aktivnosti sile vlada poprilično mirna prostorna zona promjenljive širine koja u prosjeku obuhvaća oko četiri stotine tisuća svjetlosnih godina. U ovim prostornim zonama nema zvjezdane prašine -- kozmičke izmaglice. Ako promatramo područje otprilike pola milijuna svjetlosnih godina dalje od sadašnjeg velikog svemira, možemo opaziti početke zone nevjerojatnog energetskog djelovanja koje raste u pogledu mjere i intenziteta već dvadeset pet milijuna svjetlosnih godina. Ovi nevjerojatni kotači energetskih sila djeluju u prvoj spoljašnjoj razini prostora, neprekinutom pojasu kozmičke aktivnosti koji okružuje cijelu poznatu, organiziranu i naseljenu tvorevinu.
Još veličanstvenije aktivnosti djeluju izvan ovih područja, kao što su fizičari na Zemlji utvrdili u ranom dokazu ovih ispoljenja sile u zonama više od pedeset milijuna svjetlosnih godina dalje od ovih najudaljenijih domena prve spoljašnje razine prostora. Ove aktivnosti nesumnjivo navješćuju organizaciju materijalnih tvorevina druge spoljašnje razine prostora velikog svemira.
Centralna tvorevina je stvorena u vječnosti; sedam nadsvemira su stvoreni u vremenu; četiri spoljašnje razine prostora nesumnjivo moraju rezultirati evolucijom ultimne tvorevine. A postoje i oni koji tvrde da Beskonačni jedino može postići puni izražaj u beskonačnosti; i oni stoga vjeruju u postojanje još jedne dodatne i neobznanjene tvorevine izvan granica četvrte i najudaljenije razine prostora, tvorevine koja može biti sve širi i beskrajni svemir beskonačnosti. Teoretski nitko ne zna kako je moguće ograničiti bilo beskonačnost Stvoritelja ili potencijalnu beskonačnost tvorevine, ali sudeći prema njegovoj administraciji i organizaciji, smart se da je glavni svemir ograničen, da je na svojim spoljašnjim rubovima posve sigurno ograđen i omeđen otvorenim prostorom.
DOMENE BEZUVJETNOG APSOLUTA
Kad astronomi sa zemlje svojim sve moćijim teleskopima promatraju tajnovite daljine spoljašnjeg prostora koje pružaju svjedodžbu nevjerojatnoj evoluciji gotovo nebrojenih fizičkih svemira, oni ne smiju previdjeti da to što vide pred svojim očima predstavlja veličanstveno djelo nedokučivih planova Arhitekata Glavnog Svemira. Točno je da visoke civilizacije posjeduju dokaze koji ukazuju na postojanje i djelovanje određenih rajskih ličnosti tu i tamo širom ogromnih energetskih ispoljenja koja trenutačno obilježavaju ova spoljašnja područja, ali sa šireg stanovišta prostorna područja koja se protežu izvan spoljašnjih granica sedam nadsvemira obično nose obilježje domena Bezuvjetnog Apsoluta.
Premda ljudsko oko bez teleskopa može vidjeti tek dvije do tri nebule izvan granica nadsvemira Orvontona, naši teleskopi doslovce ukazuju na proces stvaranja milijuna nad milijunima sličnih fizičkih svemira. Većina zvjezdanih carstava koja možemo vidjeti svojim suvremenim teleskopima ulaze u sastav Orvontona, dok veći teleskopi fotografskom vještinom mogu prodrijeti daleko izvan granica velikog svemira u domene spoljašnjeg prostora, područja organizacije nebrojenih svemira. A pored ovih postoje i milijuni svemira koji se nalaze izvan dometa naših novijih instrumenata.
Astronomi visokih civilizacija opažaju da veliki svemir okružuju masivni prapočeci budućih zvijezda i planeta koji potpuno okružuju sadašnju naseljenu tvorevinu u vidu koncentričnih krugova spoljašnjeg svemira nad svemirima. Prema proračunu njihovih fizičara, energija i materija ovih spoljašnjih i neistraženih područja već sada daleko nadilaze ukupnu materijalnu masu i energetski naboj svih sedam nadsvemira. Znaju da preobražaj kozmičke sile u ovim spoljašnjim razinama predstavlja rezultat djelovanja Rajskih organizatora sile. Isto tako znaju da ove sile prethode onim fizičkim energijama koje trenutno aktiviraju veliki svemir. Orvontonski upravitelji sile, međutim, nisu povezani s ovim udaljenim područjima, dok kretanje energije u njima isto tako nije u vidljivoj vezi s krugovima moći organiziranih i naseljenih tvorevina.
Velika tvorevina budućnosti podilazi procesom formiranja. Dok imamo prilike posvjedočiti njezinu veličinu, uočiti njezinu širinu i osjetiti njezine ogromne dimenzije, uopćeno Visoke svemirske civikuzacije o ovim područjima znaju tek nešto malo više od Zemaljskih astronoma. Koliko znaju, ni jedno materijalno biće ljudskog reda, ni jedan anđeo ili druga bića duha, ne žive u ovom spoljašnjem pojasu nebula, sunca i planeta. Ova udaljena domena ne pripada nadležnosti i administrativnoj upravi nadsvemirske administracije.
Širom Nadsvemira vlada mišljenje da ovo predstavlja proces stvaranja novog oblika tvorevine, kozmičkog reda koji treba postati podijum budućih aktivnosti formirajućeg Zbora Finalnosti; i ako su ove pretpostavke točne, beskonačna budućnost može sviju iznenaditi ugodnim prizorima sličnim onome što je daleka beskrajna prošlost predstavila kao iznenađenje našim precima.
SVEMIRSKA GRAVITACIJA
Svi oblici sile-energije -- materijalna, umna i duhovna -- jednako podliježu onim privlačnim silama, onim univerzalnim kozmičkim prisutnostima koja nazivamo gravitacijom. Ličnost je jednako podložna djelovanju gravitacije -- Očevom isljučivom krugu; ali dok ovaj krug pripada isključivo Ocu, to ne znači da Otac ne sudjeluje u drugim krugovima; Otac Svih je beskonačan i djeluje u glavnom svemiru na sva četiri apsolutno- gravitacijska kruga:
1. Gravitaciji Ličnosti koja dolazi od Oca Svih.
2. Gravitaciji Duha koja dolazi od Vječnog Sina.
3. Gravitaciji Uma koja dolazi od Beskonačnog Duha.
4. Kozmičkoj Gravitaciji Rajskog Otoka.
Ova četiri kruga nisu povezana sa centrom sile nižeg Raja; ovo nisu krugovi sile, energije ili moći. Ovo su krugovi apsolutne prisutnosti koji poput samog Boga ne ovise o vremenu i prostoru.
S tim u vezi interesantno je pomenuti određena opažanja pomatrača gravitacijskog djelovanja na Uversi tijekom skorijih tisućljeća. Ova stručna grupa dolazi do slijedećih zaključaka u vezi različitih gravitacijskih sustava glavnog svemira:
1. Fizička gravitacija. Po formulaciji proračuna ukupne sume fizičko-gravitacijskog kapaciteta velikog svemira, oni potanko porede svoja otkrića s proračunatom sumom apsolutne gravitacijske prisutnosti koja trenutno djeluje na snazi. Ovi proračuni pokazuju da ukupno gravitacijsko djelovanje velikog svemira predstavlja vrlo mali dio proračunatog privlačnog djelovanja rajske gravitacije procijenjenog na temelju gravitacijske reakcije osnovnih fizičkih jedinki kozmičke materije. Ovi znanstvenici dostižu zapanjujući zaključak da centralni svemir i sedam nadvemira koji ga okružuju koriste tek oko pet posto aktivnog djelovanja privlačne sile apsolutne gravitacije. Drugim riječima: Trenutno oko devedeset pet posto aktivnog djelovanja kozmičke gravitacije Rajskog Otoka, poračunate na osovu teorije cjelokupnosti, radi na kontroli materijalnih sustava koji leže izvan granica organiziranih svemira. Ovi se proračuni jedino odnose na apsolutnu gravitaciju; linearna gravitacija predstavlja interaktivnu pojavu koja se može pororačunati jedino ako se poznaje aktualna gravitacija Raja.
2. Duhovna gravitacija. Istom vještinom poredbene procjene i proračuna, ovi istraživači ustanovljuju trenutačni reaktivni kapacitet gravitacije duha, te u suradnji sa Samotnim Glasnicima i drugim ličnostima duha izračunavaju ukupnu sumu aktivne gravitacije duha Drugog Izvora i Centra. I poučno je pomenuti da njihovi proračuni pokazuju jednaku mjeru aktualne i funkcionalne prisutnosti gravitacije duha u velikom svemiru, što navodi na zaključak da ovo predstavlja ukupnu sumu aktivne gravitacije duha. Drugim riječima: Trenutno je moguće opaziti kako cjelokupna gravitacija duha koja vuče porijeko od Vječnog Sina, proračunata na osnovu ove teorije cjelokupnosti, djeluje u velikom svemiru. Ako je moguće vjerovati ovim otkrićima, možemo zaključiti da u spoljašnjem prostoru evoluiraju potpuno neduhovni svemiri. I ako je ovo istina, to objašnjava zašto bića s obdarenjem duha na stranu od upoznatnosti s vlastitom fizičkom egzistencijom, ne znaju gotovo ništa o ovim prostranim ispoljenjima energije.
3. Gravitacija Uma. Na osnovu istih ovih principa usporednog proračuna, ovi stručnjaci nastoje izračunati prisutnost i reaktivnost gravitacije uma. Dok umni proračun predstavlja srednju vrijednost triju materijalih i triju duhovnih oblika mentalnosti, pokazalo se da tip uma upravitelja moći i njihovih suradnika remeti nastojanja na postignuću proračuna osnovne jedinke umne gravitacije. Ne postoji gotovo ništa što bi zapriječilo proračun trenutnog kapaciteta Trećeg Izvora i Centra, kako umna gravitacija djeluje u skladu s ovom teorijom cjelokupnosti. Premda ova otkrića nisu opširna kao u slučaju fizičke gravitacije i gravitacije duha, u usporedbi s drugim otkrićima ona imaju vrlo poučan ako ne i zapanjujući učinak. Ona navode na zaključak da oko osamdeset pet posto umne gravitacije reagira na intelektualnu privlačnu silu Združenog Činitelja koja izvire iz postojećeg velikog svemira. Ovo dalje sugerira mogućnost sudjelovanje umnih aktivnosti u aktivnostima uočljivih fizičkih aktivnosti širom domena spoljašnjeg prostora. Dok je ovaj predračun vjerojatno neprecizan, u principu se podudara s našim vjerovanjem da inteligentni organizatori sile trenutno upravljaju kozmičkom evolucijom u razinama prostora koje leže izvan spoljašnjih granica velikog svemira. Kakva god bila narav ove postulirane inteligencije, ona očigledno ne reagira na gravitaciju duha.
Gravitacija ličnosti ne može biti proračunata. Dok možemo razabrati krug ličnosti, ne možemo mjeriti bilo njegove kvalitativne ili kvantitativne stvarnosti.
PROSTOR I KRETANJE
Sve jedinke kozmičke energije prolaze procesom prvotne rotacije dok se u okviru svoje misije kreću kozmičkom orbitom. Svemiri prostora sa svim svojim sastavnim dijelovima i svjetovima predstavljaju rotiraju beskrajnim krugovima prostornih razina glavnog svemira. Izuzev samog centra Havone -- vječnog rajskog Otoka i centra gravitacije -- u cijelom velikom svemiru ne postoji ni jedno drugo stacionarno tijelo.
S ljudskog stanovišta, prostor nije ništa -- on je negativan; on postoji jedino u odnosu na nešto pozitivno ili neprostorno. Nasuprot ovom vjerovanju, prostor je stvaran. Prostor sadrži i uvjetuje kretanje. On se čak i kreće. Kretanja prostora se mogu ugrubo podijeliti u slijedeće kategorije:
1. Primarno kretanje -- respiraciju prostora, kretanje samog prostora.
2. Sekundarno kretanje -- naizmjeničnu rotaciju prostoranih razina.
3. Relativna kretanja -- relativna zato što ih ne gledamo sa stanovišta Raja kao
osnovnog ležišta. Primarna i sekundarna kretanja su apsolutna, promatrana u
odnosu na nepokretni Raj.
4.Kompenzacijska ili korelativna kretanja koja služe koordinaciji svih drugih
kretanja.
Dok sadašnji odnos našeg sunca s drugim planetima svjedoči o mnogim relativnim i apsolutnim kretanjima prostora, čini se da ista ova opservacija navodi astronome na zaključak o vlastitoj usporednoj nepokretnosti u okvirima prostora, te o brzom kretanju zvjezdanih skupina i struja usmjerenom prema vani, s proporcionalnim porastom brzine ovisno o udaljenosti od centra. Ali ovo nije ispravno. Mi ne opažamo da se u ovom trenutku fizičke tvorevine cijelog prožetog prostora šire prema vani. Naša lokalna tvorevina (Nebadon) sudjeluje u ovom ekspanzivnom kozmičkom kretanju. Svih sedam nadsvemira učestvuju u ciklusu koji traje dvije bilijarde godina, procesu prostorne respiracije koji obuhvaća i spoljašnja područja glavnog svemira.
Pri procesu kozmičke ekspanzije i kontrakcije, materijalne mase prožetog prostora naizmjenice putuju prvo protivno, a zatim u smjeru privlačne sile Raja. Rad pri kretanju materijalne energetske mase predstavlja prostorni rad, a ne rad moći-energije.
Dok imamo prilično pouzdane spektroskopske procjene astronomskih brzina u okviru zvjezdanog sustava svog i susjednih nadsvemira, ne možemo se oslanjati na takve proračune pri analizi spoljašnjeg prostora. Spektralne linije idu od normale prema ljubičastoj boji u slučaju zvijezde koja se kreće prema nama; one idu prema crvenoj boji kad se radi o zvijezdi koja se udaljava od točke gledišta. Zahvaljujući djelovanju višestrukih utjecaja čini se da u spoljašnjim svemirima brzina udaljavanja raste stopom koja nadilazi dvijestotine kilometara u sekundi za svakih milijun svjetlosnih godina. Ako se budemo služili ovim metodom proračuna, steći ćemo utisak da se ovi daleki sustavi udaljuju od ovog dijela svemira nevjerojatnom brzinom od više od šezdeset tisuća kilometara u sekundi. Ali ova prividna brzina udaljavanja nije stvarna; ona nastaje kao rezultat brojnih faktora, uključujući i kut gledišta kao i druga vremensko-prostorna izobličenja.
Ali najveće izaobličenje nastaje zbog toga što čovjeku djeluje da se ogromni svemiri spoljašnjeg prostora izvan rubnih domena sedam nadsvemira okreću suprotno smjeru kretanja velikog svemira. Drugim riječima, ove nebrojene nebule zajedno sa suncima i pridruženim planetima ovog časa putuju oko centralne tvorevine u smjeru kretanja kazaljke na satu. Sedam nadsvemira putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. Nama može djelovati da poput sedam nadsvemira i druge spoljašnje kozmičke galaksije putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. I astronomi Visokih svemirskih civilizacija smatraju da mogu opaziti spoljašnji pojas udaljenog prostora koji počinje ispoljavati direkcionalne tendencije kretanja u smjeru kazaljke na satu.
Moguće da su ove promjene smjera naizmjeničnih prostornih respiracija kozmičkog prostora povezane s unutarnjom (kad je riječ o glavnom svemiru) gravitacijskom vještinom Univerzalnog Apsoluta koja počiva u koordinaciji sila i izjednačenju kozmičkih napona. Kao i prostor, kretanje predstavlja gravitacijski komplement ili utjecaj izjednačenja.
PROSTOR I VRIJEME
Vrijeme je poput prostora dar Raja, jedino u indirektnom pogledu. Vrijeme nastaje kao rezultat kretanja i odatle što je um prirodno svjestan slijeda. S praktičnog gledišta, kretanje mora postojati kako bi postojalo vrijeme, premda nema univerzalne jedinke vremena utemeljene na kretanju, izuzev što je ovako ustanovljen standardni dan Raja-Havone. Radi cjelokupnosti respiracije prostora, nije moguće koristiti duljinu ovog dana kao izvor vremena u lokalnim domenama.
Prostor nije beskonačan, premda potiče od Raja; on nije apsolutan, jer je prožet Bezuvjetnim Apsolutom. Dok ne možemo ustanoviti apsolutne granice prostora, znamo da vječnost predstavlja apsolut vremena.
Vrijeme i prostor nisu razdvojivi jedino u vremensko-prostornim tvorevinama, u sedam nadsvemira. Bezvremenski prostor (prostor bez vremena) postoji teoretski, premda Raj predstavlja jedino instinski bezvremeno mjesto. Besprostorno vrijeme (vrijeme bez prostora) postoji jedino u umu Rajske razine djelovanja.
Relativno nepokretne zone međuprostora koje djeluju na Raju i koje razdvajaju prožeti prostor od neprožetog prostora predstavljaju područja prijelaza od vremena do vječnosti i stoga hodočasnici vremena koji putuju na Raj moraju izgubiti svijest pri ovom prijelazu kojim primaju Rajsko državljanstvo. Posjetitelji Raja koji imaju svjest vremena ne moraju doći uspavani, ali oni i dalje ostaju prostorna bića.
Biće ne može imati odnos prema vremenu bez kretanja prostora, premda posljedice vremena mogu postojati bez prostora. Sekvencijalnost može stvoriti svijest o vremenu i u odsutnosti kretanja. Čovjek je zbog prirode svoga uma u manje ograničen vremenom nego što je ograničen prostorom. Dok je za života u ljudskom obličju na zemlji ljudski um strogo ograničen prostorom, stvaralačka ljudska imaginacija ima dosta slobode. Ali samo vrijeme nije genetska osobina uma.
Postoje tri različite razine svjesnosti vremena:
1. Vrijeme spoznato umom -- svijest sekvencionalnosti, kretanja i osjećaja trajanja.
2. Vrijeme spoznato duhom -- uvid u kretanje prema Bogu i svijest o uzlaznom
kretanju prema razinama rastuće božanstvenosti.
3.Ličnost stvara jedinstven osjećaj vremena na osnovu uvida u Stvarnost uz dodatak
svjesnosti o prisutnosti i trajanju.
Neduhovne životinje poznaju jedino prošlost i žive u sadašnjosti. Čovjek s duhom ima moć predviđanja (uvida); on može predočiti budućost. Čovjekova ličnost doživljava jedino dalekosežne i napredne stavove stvarnim. Statička etičnost i tradicionalna moralnost predstavljaju tek malo više od životinjske misli. Stoicism jednako ne predstavlja visok stupanj samoostvarenja. Etika i moral postaju istinski ljudski nakon što postanu dinamični i progresivni, nakon što ih ispuni i oživi kozmička stvarnost.
Ljudska ličnost predstavlja više od popratne pojave vremensko-prostornih događaja; moguće da ljudska ličnost predstavlja kozmički uzrok ovih događaja.
UNIVERZALNA NADKONTROLA
Kozmos nije statičan. Stabilnost nije rezultat inercije, već proizvod uravnoteženih energija, kooperativnih umova, usklađenih morontija, nadkontrole duha i sjedinjenja ličnosti. Stabilnost je uvijek i potpuno proporcionalna sa božanstvenošću.
U fizičkoj kontroli glavnog svemira Otac Svih sprovodi prioritet i ispoljava prvotnost pomoću Rajskog Otoka; u osobi Vječnog Sina, Bog je apsolutan u pogledu duhovne administracije kozmosa. U pogledu domene uma, Otac i Sin djeluju ravnopravno u Beskonačnom Duhu.
Treći Izvor i Centar pomaže pri održavanju ravnoteže i koordinacije spojenih fizičkih i duhovnih energija i organizacija zahvaljujući djelovanju apsolutnosti njegovog privlačnog djelovanja kozmičkog uma i pomoću svojstvenih komplemenata univerzalne fizičke i duhovne gravitacije. Svaki slučaj bliske suradnje između materijalnog i duhovnog predstavlja umnu pojavu i čin Beskonačnog Duha. Sam um je u stanju izdejstvovati međudjelovanje fizičkih sila i energija materijalnih razina s duhovnim silama i bićma razine duha.
Kad god budete nastojali postići razumijevanje kozmičkih pojava, morate uzeti u obzir odnos između fizičkih, intelektualnih i duhovnih energija i uvijek ostaviti prostora neočekivanim pojavama koje pratite njihovo ujedinjenje putem ličnosti, kao i neočekivanim pojavama koje nastaju kao rezultat djela i reakcija iskustvenog Božanstva i Apsoluta.
Kozmos je jako predvidiv jedino u kvantitativnom pogledu ili u mjeri gravitacije; čak ni prvotne fizičke sile ne djeluju na linearnu gravitaciju, kao ni viša umna značenja i istinske vrijednosti duha svojstvene ultimnim kozmičkim stvarnostima. Svemir kvalitativno nije naročito predvidiv u pogledu asocijacije sila, bilo da se radi o fizičkim, umnim ili duhovnim silama, premda mnoge takve kombinacije energija ili sila postaju djelomično predskazive prilikom kritičke opservacije. Pri sjedinjenju materije, uma i duha putem ličnosti stvorenog bića, ne možemo u cjelosti predvidjeti odluke bića koje ima slobodnu volju.
Čini se da sve faze prvotne sile, javljajućeg duha i drugih ultimata reagiraju u skladu s određenim relativno stabilnim ali nepoznatim zakonima i da su svi obilježeni širokim spektrom djelovanja i elastičnošću načina reagiranja, dok sve ove pojave mogu djelovati uznemirujuće ako ih sretnemo u ograničenim i izoliranim sitacijama. Kako je moguće objasniti ovu nepredvidivu slobodu reagiranja obznanjenu u ovim javljajućim kozmičkim aktualnostima? Ove nepoznate, nepojmnljive nepredvidivosti -- bilo da se odnose na ponašanje prvotne jedinke sile, reakciju određene neidentificirane razine uma, ili pojave ogromnih nadsvemira koji upravo podilaze proces stvaranja u spoljašnjem prostoru -- vjerojatno svjedoče o aktivnostima Ultimnog i spoju prisutnosti i djelovanja Apsoluta koji prethode djelovanju kozmičkih stvoritelja.
Post je objavljen 14.02.2014. u 22:45 sati.