Bog, kao Prvi Izvor i Središte, je prvotan u odnosu na cjelokupnu stvarnost – bezuvjetno. Prvi Izvor i Središte je beskonačan kao i vječan i stoga ograničen ili uvjetovan jedino vlastitom voljom.

Prvi Izvor i Središte je, dakle, prvotan u svim domenama: obožanstvljenim ili neobožanstvljenim, ličnim ili neličnim, aktualnim ili potencijalnim, konačnim ili beskonačnim. Nema stvari ili bića, relativnosti ili konačnosti, koje postoje osim u izravnom ili neizravnom odnosu i ovisnosti o prvotnosti Prvog Izvora i Središta.

U ovoj je izvornoj transakciji teoretski JA JESAM postigao ostvarenje ličnosti tako što je postao Vječni Otac koji je otac Izvornog Sina i istodobno Vječni Izvor koji je izvor Otoka Raja. Supostojeći s diferencijacijom Sina od Oca i u prisutnosti Raja, pojavila se osoba Beskonačnog Duha i središnji svemir Havona. S pojavom supostojećeg osobnog Božanstva, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, Otac je, kao ličnost, izbjegao inače neizbježnu difuziju u potencijalu Ukupnog Božanstva. Otada na dalje, samo u povezanosti u okvirima Trojstva sa svoja dva ravnopravna Božanstva, Otac ispunjava sve potencijale božanstva, dok se sve iskustvenije Božanstvo aktualizira na razinama božanstvenosti Vrhovnosti, Krajnosti i Apsolutnosti.

Rajsko Trojstvo vječnih Božanstava omogućuje Očevo oslobođenje od apsolutizma ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s apsolutnosti Božanstva.


Amblen Rajskog Trojstva

Trojstvo je jedinstvo Božanstva, a to jedinstvo počiva vječno na apsolutnim temeljima božanskog jedinstva triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

Iz sadašnjeg stanja u krugu vječnosti, gledajući unatrag u beskrajnu prošlost, postoji samo jedna neizbježna neminovnost u kozmičkim poslovima, a to je Rajsko Trojstvo. Trojstvo je bilo neizbježno. Ovaj je veliki svemir, gledan unatrag ili unaprijed, nezamisliv je bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti alternativne ili čak višestruke načina djelovanja, no bez Trojstva koje obuhvaća Oca, Sina i Duha, ne možemo zamisliti kako Beskrajni može postići trostruku i istorednu personalizaciju unatoč apsolutnom jedinstvu Božanstva. Niti jedan drugi koncept stvaranja nije usporediv sa standardima Trojstva u potpunosti apsolutnosti jedinstva Božanstva i prepunosti dobrovoljnog oslobođenja sadržanog u trostrukoj personalizaciji Božanstva.

Bog Otac Svih se uvijek lišava svakog dijela sebe koji se može podariti bilo kojem drugom Stvoritelju ili stvorenom biću.
Tehnikom potrojstvljenja Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha koja je Sin, te na taj način sebe čini Ocem ovog Sina, tako dajući samom sebi neograničenu sposobnost da postane božanski Otac svih inteligentnih bića s voljom koja će naknadno biti stvorena, dovedena u postojanje ili na druge načine personalizirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost Otac može djelovati samo kao Sin i sa Sinom, ali kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost raznim skupinama različitih razina inteligentnih bića s voljom, uvijek održavajući osobne odnose ljubavi i povezanosti sa svojom velikom obitelji svemirske djece.

Nakon što Bog daruje puninu samoga sebe ličnosti svoga Sina i nakon što je ovaj čin samodarivanja potpun i savršen, od beskonačne moći i naravi koja sada počiva u uniji Oca i Sina, vječni partneri dogovorno daruju svojstva i atribute koji čine jedno novo biće poput njih samih; i ta objedinjena ličnost, Beskonačni Duh, upotpunjuje egzistencijalnu personalizaciju Božanstva.

Izvorno i vječno Rajsko Trojstvo je egzistencijalno i bilo je neizbježno. To Trojstvo koje nema početka, je svojstveno činjenici diferencijacije Očevom slobodnom voljom onoga što je lično od onoga što je nelično i pojavilo se je u času kad je njegova osobna volja koordinirala te dualne stvarnosti uz pomoć uma.

Na Zemlji vlada opća zbrka u pogledu pojmova Rajskog Trojstva, pomješani su pojmovi u pogledu Trojstva ko na primjer Izvornog i Vječnog Sina koji je zamjenjen za Sina Stvoritelja našeg Lokalnog svemira Isusa Krista, nadalje zamjenjen je pojam Beskonačnog Duha iz Trojstva i na njegovo mjesto dodat Sveti Duh ili Majčinski Duh našeg lokalnog svemira koji je potomak Beskonačnog Duha i prvi suradnik našeg Sina Stvoritelja - Isusa Krista. Ovo je važno znati jer mi živimo u vremensko-prostornom dualnom svemiru dok su raj i središnji svemir trostruka kreacija.

Oznake: trojstvo

Zahvaljujući Rajskom Trojstvu vječnih Božanstava, Otac je u stanju izbjeći absolutizmu ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnošću Božanstva. Vječni Sin i raznovrsni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Beskonačnim Duhom i njegovom kozmičkom djecom, djelotvorno omogućuju Očevo oslobođenje od ograničenja koja normalno predstavljaju sastavni dio prvotnosti, savršenstva, nepromjenljivosti, vječnosti, univerzalnosti, apsolutnosti i beskonačnosti.

Rajsko Trojstvo djelotvorno omogućuje puni izražaj i savršeno otkrivenje vječne naravi Božanstva. Stacionarni Sinovi Trojstva jednako tako omogućuju puno i savršeno otkrivenje božanske pravde. Trojstvo predstavlja jedinstvo Božanstva i ovo jedinstvo vječno počiva na apsolutnim temeljima božanske sjedinjenosti triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

Ako pođemo od okolnosti koje trenutno vladaju u krugu vječnosti i osvrnemo se na beskrajnu prošlost, možemo zaključiti da je u kozmičkim događajima postojala samo jedna neizbježna neminovnost, a to je Rajsko Trojstvo. Smatramo da je Trojstvo bilo neminovno. Kako promatramo prošlost, sadašnjost i budućnost vremena, mislimo da ništa drugo u cijelom svemiru nad svemirima nije bilo neminovno. Bilo da se osvrnemo na prošlost ili pogledamo u budućnost, možemo vidjeti da je veliki svemir nezamisliv bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti postojanje alternativnih pa čak i višestrukih načina djelovanja, no bez Trojstva koje tvore Otac, Sin i Duh ne možemo zamisliti kako bi pod okolnostima apsolutne sjedinjenosti Božanstva Beskonačni bio u stanju ostvariti trostruku i istorednu personifikaciju. Ni jedan se drugi koncept tvorevine ne može usporediti s Trojstvom po cjelovitosti i apsolutnosti jedinstva Božanstva, te po najvišoj mjeri oslobođenja slobodnom voljom i trostrukom personifikacijom Božanstva.

SAMODISTRIBUTIVNOST PRVOG IZVORA I CENTRA

Čini se da je ranije u vječnosti Otac uveo običaj cjelovite samodistributivnosti. U nesebičnoj, brižnoj i ljubeznoj prirodi Oca Svih postoji nešto što ga nagoni da si sačuva jedino one moći i vlasti za koje očigledno smatra da ih nije moguće dodijeliti ili podariti drugima.

Otac Svih se uvijek lišavao svakog svog dijela koji je mogao podariti bilo kojem Stvoritelju ili stvorenom biću. Otac je dao svojim božanskim Sinovima i njima pridruženim inteligencijama svaku moć i svu vlast kojih se mogao lišiti. On je istinski prenio na svoje Suverene Sinove svaku prenosivu povlasticu administrativne vlasti koju ovi posjeduju u svojim svemirima. On je učinio svakog Suverenog Sina Stvoritelja jednako savršenim, sposobnim i autoritativnim pri izvršenju poslova lokalnog svemira upravo kao što je Vječni Sin savršen, sposoban i autoritativan u izvornoj i centralnoj tvorevini. S dostojanstvom i svetošću osobnog posjeda, on je drugima dao, istinski podario, sve od sebe i od svojih osobina čega se na bilo koji način mogao lišiti bilo kada i bilo gdje, jednako svakoj osobi svakog svemira, s izuztkom centralnog svemira gdje sam živi.

Božanska ličnost nije samoživa; božanski bitak koji ima slobodnu volju nosi obilježje samodistributivnosti i voljnosti da podijeliti svoju ličnost. Stvorena bića žude za vezom s drugim osobnim stvorenjima; Stvoritelji osjećaju potrebu da podijele vlastitu božanstvenost sa svojom kozmičkom djecom; ličnost Beskonačnog sebe obznanjuje kao Otac Svih koji dijeli stvarnost bića i jednakost svoga "ja" s dvjema ravnopravnim ličnostima, Vječnim Sinom i Beskonačnim Duhom.

Kad god želimo uvećati spoznaju Očeve ličnosti i njegovih božanskih osobina trebamo se osloniti na otkrivenja Vječnog Sina, jer po ostvarenju zajedničkog čina stvaranja, nakon što je Treća Osoba Božanstva stekla postojanje ličnosti i izvršila zajedničku zamisao svojih božanskih roditelja, Otac je prestao postojati kao bezuvjetna ličnost. Određene vječne promjene prate pojavu Združenog Činitelja i materijalizaciju cetralnog jezgra cijele tvorevine. Bog je sebe podario svome Vječnom Sinu u vidu apsolutne ličnosti. Na taj način, Otac daje "ličnost beskonačnosti" svome jednorođenom Sinu, dok Otac i Sin daju "združenu ličnost" njihove vječne zajednice Beskonačnom Duhu.

Iz ovih i drugih razloga koje konačni um nije u stanju shvatiti, ljudima je neizmjerno teško razumjeti Božju beskonačnu očinsku ličnost, izuzev razmatranjem njezinog univerzalnog otkrivenja u Vječnom Sinu i sa Sinom, u univerzalno aktivnom Beskonačnom Duhu.

Kako Rajski Sinovi Boga posjećuju evolutivne svjetove i ponekad čak dođu da žive u ljudskom obličju i kako ova darivanja pružaju mogućnost smrtnom čovjeku da upozna narav i karakter božanske ličnosti, stvorena bića planetarnih domena mogu naći u darivanjima ovih Rajskih Sinova pouzdanu i vjerodostojnu informaciju o Ocu, Sinu i Duhu.

PERSONIFIKACJA BOŽANSTVA

Pomoću vještine potrojstvljenja, Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha--Sina--ali tako čineći, on postaje Otac ovog Sina, čime prima neograničenu sposobnost da postane božanskim Ocem svih inteligentnih bića koja posjeduju volju, bića koja će naknadno rezultirati, biti stvorena ili na druge načine personificirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost, Otac može djelovati jedino kao Sin i sa Sinom, no kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost svakovrsnim grupama različitih razina inteligentnih bića koja su obdarena voljom, neprestano održavajući nježne osobne odnose sa svojom ogromnom obitelji kozmičke djece.

Nakon što Bog podari sve od sebe ličnosti svoga Sina i nakon što se ovaj čin samodarivanja izvede u potpunosti i savršenstvu, na temelju beskonačne moći i naravi koje sada počivaju u zajednici Oca i Sina, vječni suradnici zajednički daruju ona svojstva i osobine koje tvore novo biće nalik njima samima; i ova združena ličnost--Beskonačni Duh--upotpunjuje egzistencijalnu personifikaciju Božanstva.

Sin je prijeko potreban kako bi postojalo Božje očinstvo. Duh je prijeko potreban kako bi postojalo bratinstvo Druge i Treće Osobe. Tri osobe predstavljaju najmanju društvenu grupu, no to je najmanji razlog da prihvatite neminovnost postojanja Združenog Činitelja.

Prvi Izvor i Centar je beskonačna očinska ličnost, neograničeni izvor ličnosti. Vječni Sin je bezuvjetni apsolut ličnosti, božansko biće koje širom cijelog vremena i vječnosti predstavlja savršeno otkrivenje Božje osobne naravi. Beskonačni Duh je združena ličnost, jedinstvena osobna posljedica trajne zajednice između Oca i Sina.

Ličnost Prvog Izvora i Centra je ličnost beskonačnosti, čemu treba oduzeti apsolutnu ličnost Vječnog Sina. Ličnost Trećeg Izvora i Centra je nadzbrojna posljedica zajednice između oslobođene ličnosti Oca i apsolutne ličnosti Sina.

Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju jedinstvene osobe; ni jedna nije duplikat; svaka je sebi nalik; sve tri su ujedinjene.

Vječni Sin je jedini koji doživljava punoću božanskog odnosa ličnosti, svijest toga da je sin Oca i roditelj Duha, te da je božanski jednak Ocu od kojeg je potekao i Duhu čiji je suradnik. Otac doživljava spoznaju da ima ravnopravnog Sina, no Otac ne poznaje nikakve prijepostojeće i izvorne okolnosti. Vječni Sin doživljava spoznaju toga da je sin, prepoznaje i priznaje ličnost od koje je potekao, dok je istodobno svjestan toga da je zajedno s Ocem roditelj Beskonačnog Duha. Beskonačni Duh je svjestan toga da vuče porijeklo od dvaju ličnosti, ali da sam nije roditelj ni jedne ravnopravne ličnosti Božanstva. S pojavom Duha, zatvara se egzistencijalni ciklus personifikacije Božanstva; prvotne ličnosti Trećeg Izvora i Centra su iskustvene i postoji sedam takvih ličnosti.

TRI OSOBE BOžANSTVA

Unatoč tome što postoji samo jedno Božanstvo, postoje tri jasno utvrđene i božanske personifikacije Božanstva. Darujući božanske Ispravljače ljudima, Otac je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." Nebrojeno puta u svetim knjigama na Zemlji, pominju se djela i učinci pluralnog Božanstva, što jasno ukazuje na postojanje i djelovanje tri Izvora i Centra.

Poučeni smo da u vezi koja vlada među osobama Trojstva, Sin i Duh održavaju iste i jednake odnose prema Ocu. Oni to nesumnjivo čine u vječnosti i kao Božanstva, ali u vremenu i kao ličnosti, oni posve sigurno obznanjuju odnose vrlo različite prirode. Ovi odnosi se čine vrlo sličnim ako se sedam nadsvemira promatra sa stanovišta Raja, premda djeluju dosta različitim promatrani iz domena prostora.

Božanski Sinovi su uistinu "Riječ Božja," dok su djeca Duha pravo "Djelo Božje." Bog govori kroz Sina; sa Sinom, Bog djeluje pomoću Beskonačnog Duha, dok sve kozmičke aktivnosti Sina i Duha imaju izrazito bratinsku prirodu i u pogledu administrativne uprave i ljubavi prema časnom i božanski poštovanom zajedničkom Ocu, Sin i Duh djeluju kao dva jednaka brata.

Otac, Sin i Duh su zacijelo jednaki po prirodi; oni su u bitku ravnopravni, premda se nedvojbeno razlikuju po kozmičkim djelovanjima, dok su djelujući ponaosob i jedan i drugi naočigled ograničeni u pogledu apsolutnosti.

Prije nego se vlastitom voljom lišio ličnosti i različitih moći i svojstava koja su postala dio Sina i Duha, čini se da je Otac Svih (filozofski govoreći) predstavljao bezuvjetno, apsolutno i beskonačno Božanstvo. Ali bez Sina, ne bi ni u kojem slučaju bilo moguće doslovce uzeti da je takav teoretski Prvi Izvor i Centar bio Otac Svih; očinstvo ne može biti stvarno bez sina. Dalje, kako bi Otac mogao biti apsolutan u istinskom smislu, morao je postojati neki daleki čas kad je jedino on postojao. Ali on nikada nije postojao sam; Sin i Duh su jednako vječni kao što je Otac vječan. Prvi Izvor i Centar je uvijek bio i uvijek će biti vječni Otac svog Izvornog Sina i s ovim Sinom, vječni praotac Beskonačnog Duha.

Opažamo da se Otac lišio svih izravnih ispoljenja apsolutnosti, izuzev apsolutnog očinstva i apsolutne slobodne volje. Ne znamo da li je volja neodvojiva osobina Oca; možemo jedino primijetiti da je on zadržao svoju slobodnu volju. Takva beskonačnost volje mora biti vječno obilježje Prvog Izvora i Centra.

Podarivši apsolutnost ličnosti Vječnom Sinu, Otac Svih je u stanju umaći od okova apsolutizma ličnosti, no tako čineći on više nikad ne može pojedinačno djelovati kao apsolut ličnosti. I sa završnom personifikacijom supostojećeg Božanstva--Združenog Činitelja--na snagu stupa kritična trojstvena međuovisnost triju božanskih ličnosti u pogledu cjelokupnog djelovanja Božanstva u apsolutu.

Bog je Otac-Apsolut svih ličnosti svemira nad svemirima. Otac je osobno apsolutan po slobodi djelovanja, ali u svemirima vremena i prostora koji su bilo stvoreni, u procesu stvaranja i koji će biti stvoreni, Otac nije vidljivo apsolutan kao cjelokupno Božanstvo izuzev u Rajskom Trojstvu.

U kozmičkim pojavama, Prvi Izvor i Centar djeluje izvan Havone na slijedeće načine:

1. Kao stvoritelj, kroz Sinove Stvoritelje, svoje praunuke.
2. Kao upravitelj, kroz gravitacijski centar Raja.
3. Kao Duh, kroz Vječnog Sina.
4. Kao um, kroz Združenog Stvoritelja.
5. Kao Otac, on održava roditeljski kontakt sa svim stvorenim bićima pomoću kruga
ličnosti.
6. Kao osoba, djeluje neposredno širom cijele tvorevine pomoću svojih isključivih
fragmenata--u smrtnom čovjeku, to su Misaoni Ispravljači.
7. Kao cjelokupno Božanstvo, djeluje jedino u Rajskom Trojstvu.

Dobrovoljno i samozvano, Otac Svih se odriče svoje sudbene nadležnosti i prenosi je drugima. Svemogući Otac s jasnom namjerom prihvaća ova ograničenja svoje kozmičke vlasti.

Čini se da Vječni Sin djeluje u neraskidivoj povezanosti s Ocem u svakom duhovnom pogledu, izuzev pri darivanjima fragmenata Boga kao i drugim predličnim aktivnostima. Sin isto tako nije usko povezan bilo s intelektualnim aktivnostima materijalnih stvorenih bića ili s energetskim aktivnostima materijalnih svemira. Kao apsolut Sin djeluje kao osoba i jedino u domeni duhovnog svemira.

Beskonačni Duh je izvanredno univerzalan i nevjerojatno mnogostran pri svim svojim aktivnostima. On djeluje u domenama uma, materije i duha. Združeni Činitelj predstavlja vezu Oca i Sina, no on isto tako djeluje kao Združeni Činitelj. Dok se ne bavi neposrednim pitanjima fizičke gravitacije, duhovne gravitacije ili kruga ličnosti, u manjoj ili većoj mjeri sudjeluje u svim drugim kozmičkim aktivnostima. Dok naočigled ovisi o tri egzistencijalne i apsolutne gravitacijske kontrole, čini se da Beskonačni Duh također posjeduje tri nadkontrole. Ovo je trostruko obdarenje iskorišteno na mnoge načine kako bi se pravazišla i naizgled neutralizirala čak i ispoljenja prvobitnih sila i energija, sve do nadultimnih granica apsolutnosti. U određenim situacijama, ove nadkontrole apsolutno nadilaze čak i prvotna ispoljenja kozmičke stvarnosti.

TROJSKA ZAJEDNICA BOžANSTVA

Od svih apsolutnih veza, Rajsko Trojstvo (prvo trojedinstvo) je jedinstveno kad se promatra kao isključiva veza osobnog Božanstva. Dok Bog djeluje kao Bog jedino u odnosu prema Bogu i onima koji mogu znati Boga, on djeluje kao apsolutno Božanstvo jedino u Rajskom Trojstvu i u odnosu prema svemiru kao cjelini.

Vječno Božanstvo je savršeno ujedinjeno; ali unatoč tome postoje tri savršeno individualizirane osobe Božanstva. Rajsko Trojstvo omogućuje istodoban izražaj sve raznolikosti karakternih crta i beskonačnih moći Prvog Izvora i Centra, njemu ravnopravnih vječnih bića i cijelog božanskog jedinstva kozmičkih djelovanja nepodjeljenog Božanstva.

Trojstvo je veza između beskonačnih osoba koje funkcioniraju u neličnoj ulozi, ali koje se svojim djelovanjem ne kose s ličnosti. Dok je ovo gruba ilustracija otac, sin i unuk bi mogli utemeljiti korporaciju koja bi bila nelična, dok bi svejedno njome upravljala lična volja ovih triju osoba.

Rajsko Trojstvo je stvarno. Ono postoji kao zajednica Oca, Sina i Duha; i pored toga Otac, Sin i Duh ili bilo koja dvojica, mogu djelovati u odnosu na isto ovo Rajsko Trojstvo. Otac, Sin i Duh mogu surađivati na način koji ne podrazumijeva Trojstvo, ali ne kao tri Božanstva. Kao osobe mogu surađivati kako hoće, ali to nije Trojstvo.

Uvijek imajte na umu da djela Beskonačnog Duha predstavljaju djela Združenog Činitelja. I Otac i Sin djeluju u njemu, kroz njega i u vidu njega. Ali bilo bi uzaludno nastojati razjasniti tajnu Trojstva: tri postoje kao jedno i u jednom, dok jedno postoji kao dvoje i djeluje za dvoje.

Prema svim kozmičkim poslovima, Trojstvo se tako odnosi da ga moramo uzeti u obzir kad god nastojimo objasniti cjelokupnost svakog izoliranog kozmičkog događaja ili odnosa ličnosti. Trojstvo djeluje na svim razinama kozmosa, dok je smrtni čovjek ograničen na djelovanje na konačnoj razini; čovjek se stoga mora zadovoljiti s konačnim konceptom Trojstva kao Trojstva.

Kao smrtni čovjek u ljudskom obličju treba promatrati Trojstvo prema vlastitom individualnom prosvjetljenju i reakcijama našeg uma i duše. Dok ste trenutno vrlo slabo upoznati s apsolutnošću Trojstva, kako se budete uspinjali prema Raju na vaše veliko iznenađenje, mnogo ćete puta doživjeti otkrivenja i neočekivana otkrića vrhovnosti i ultimnosti, ako ne i apsolutnosti Trojstva.

FUNKCIJE TROJSTVA

Osobna Božanstva imaju osobine, no teško bi se dosljedno moglo reći da je ovo slučaj s Trojstvom. Bolje je reći da ova zajednica između božanskih bića ima funkcije kao što su administrativna dodjela pravde, stavovi cjelovitosti, ravnopravno djelovanje i kozmička nadkontrola. Ove funkcije su aktivno vrhovne, ultimne i (u okviru granica Božanstva) apsolutne u odnosu prema svim živućim stvarnostima ličnih vrijednosti.

Funkcije Rajskog Trojstva nisu samo suma Očevih vidljivih obdarenja kojima se dodaju te usavršene osobine jedinstvenih crta osobnih egzistencija Sina i Duha. Iz Trojske povezanosti triju Rajskih Božanstava proizlazi evolucija, pojava i pobožanstvljenje novih značenja, vrijednosti, moći, djelovanja, administrativne uprave i sposobnosti za univerzalno otkrivenje. Snaga živućih zajednica kakve su ljudske obitelji, društvene grupe ili Rajsko Trojstvo nije rezultat aritmetičkog zbroja njihovih članova. Potencijal grupe uvijek uveliko nadilazi sumu osobina pojedinačnih individua koje ulaze u njezin sastav.
Kao Trojstvo, Trojstvo održava jedinstven stav prema cijelom svemiru prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. I funkcije Trojstva se najbolje mogu razmotriti u vezi sa stavovima Trojstva prema svemiru. Takvi stavovi su istodobni i mogu biti višestruki u pogledu bilo koje pojedinačne situacije ili događaja:

1. Stav prema konačnom. Stav prema konačnom predstavlja stvar najvećeg samoograničenja Trojstva. Trojstvo nije osoba i Vrhovno Biće nije isključiva personifikacija Trojstva, premda Vrhovni predstavlja nabliži prilaz usredotočenju sinteze moći i ličnosti Trojstva koju konačna bića mogu razumjeti. Stoga u odnosu prema konačnom, Trojstvo često nosi naziv Trojstvo Vrhovnosti.

2. Stav prema apsonitnom. Trojstvo se na vrlo poseban način odnosi prema onim razinama egzistencije koje nadilaze konačno premda ne i apsolutno i ovaj se odnos često naziva Trojstvo Ultimnosti. Ni Ultimni ni Vrhovni ne predstavljaju potpuni prikaz Rajskog Trojstva, no pod određenim uvjetima i na vlastitim razinama, čini se da svaki predstavlja Trojstvo za predličnih era razvoja iskustvene moći.

3. Apsolutni stav Rajskog Trojstva počiva u odnosu s apsolutnim egzistencijama i dostiže vrhunac u djelovanju cjelokupnog Božanstva.

4. Beskonačno Trojstvo podrazumijeva ravnopravno djelovanje svih odnosa trojedinstva Prvog Izvora i Centra--neobožanstvljenih kao i obožanstvljenih--i stoga je vrlo teško razumljivo ličnostima. Promatrajući Trojstvo beskonačnim, uzmite u obzir sedam trojedinstava; na taj način možete izbjeći određene teškoće i ako ništa drugo, djelomično razriješiti određene paradokse.

5. Ali nema riječi kojima bi se bilo u stanju ograničenom ljudskom umu predočiti punu istinu i vječno značenje Rajskog Trojstva i prirode beskrajne povezanosti triju bića beskonačnog savršenstva.

STACIONARNI SINOVI TROJSTVA

Sav zakon vuče porijeklo od Prvog Izvora i Centra; on je zakon. Administrativna uprava duhovnog zakona počiva u Drugom Izvoru i Centru. Otkrivenje zakona, proglašenje i tumačenje božanskih odredbi, predstavljaju funkciju Trećeg Izvora i Centra. Primjena zakona--pravda--pripada domeni Rajskog Trojstva i izvršnoj domeni određenih Sinova Trojstva.

Dok pravda predstavlja bitno svojstvo univerzalne suverene vlasti Rajskog Trojstva, dobrota, milost i istina predstavljaju kozmičku službu božanskih ličnosti koje tvore Trojstvo sjedinjenjem u Božanstvu. Pravda nije stav Oca, Sina ili Duha. Pravda je stav Trojstva, stav ovih ličnosti ljubavi, milosti i službe. Ni jedno Rajsko Božanstvo ne sprovodi pravdu pojedinačno. Pravda nikad nije stvar osobnog stava; nju uvijek izvršava više ličnosti.

Nalaženjem dokaza koji počiva u biti poštenja (pravde usklađene s milošću), bave se ličnosti Trećeg Izvora i Centra, zajedničkog zastupnika Oca i Sina svim domenama i umovima inteligentnih bića cijele tvorevine.

Presudu--zaključnu primjenu pravde u skladu sa svjedočanstvom ličnosti Beskonačnog Duha--donose Stacionarni Sinovi Trojstva, bića koja posjeduju Trojsku prirodu sjedinjenog Oca, Sina i Duha.

NADKONTROLA VRHOVNOSTI

Prva, Druga i Treća Osoba Božanstva imaju jednak status; one su jedno. "Gospodin Bog naš je jedan Bog." Savršenstvo namjere i jedinsto djelovanja počivaju u božanskom Trojstvu vječnih Božanstava. Otac, Sin i Združeni Činitelj su istinski i božanski jedno. Istina je rečena: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema."

Kako stvari mogu djelovati smrtniku konačne razine, Rajsko Trojstvo se poput Vrhovnog Bića zanima jedino za cjelokupnost--cijeli planet, cijeli svemir, cijeli nadsvemir, cijeli veliki svemir. Ovaj stav cjelokupnosti između ostalog postoji zbog toga što Trojstvo predstavlja cjelovitost Božanstva.

Vrhovno Biće je nešto manje i nešto drugo nego Trojstvo koje djeluje u konačnim svemirima; ali u okviru određenih granica i u toku suvremenog doba nepotpune sinteze moći i ličnosti, čini se da ovo evolutivno Božanstvo odražava stav Trojstva Vrhovnosti. Dok Otac, Sin i Duh ne djeluju osobno s Vrhovnim Bićem, tijekom suvremenog kozmičkog doba oni s njim surađuju djelujući kao Trojstvo. Prema shvaćanju Najviših civilizacija , oni se slično odnose i prema Ultimnom. Onii često nagađaju kako će izgledati osobni odnos između Rajskih Božanstava i Vrhovnog Boga nakon što Vrhovni postigne puni evolutivni razvoj, premda neznaju odgovor na ovo pitanje.

Oni drže da nadkontrola Vrhovnosti nije posve predvidiva. Štoviše čini se da je ova napredvidivost obilježena određenom razvojnom nepotpunošću koja nesumnjivo svjedoči kako o nepotpunosti Vrhovnog tako i o nepotpunosti načina na koji konačno reagira na Rajsko Trojstvo.

Smrtni čovjek sada prvo misli na tisuće katastrofalnih događaja--groznih nesreća, kobnih bolesti i svjetskih pošasti--pitajući se da li su takve "božje kazne" na koji način povezane s tajanstvenim manipulacijama događaja koje se mogu uzeti kao djelovanje Vrhovnog Bića. Iskreno rečeno, ne zna se, nitjo nije posve siguran u to. Ali opažaju da kako vrijeme prolazi, sve ove teške i manje-više tajanstvene situacije poštenja koja se stalno usklađuje prema pravdi Trojstva, uvijek izvršavajući božansku ljubav Boga.

Kao Božji sin možete opaziti osobni stav ljubavi u svim djelima Boga Oca. No nećete uvijek biti u stanju razumjeti kako mnoga kozmička djela Rajskog Trojstva doprinose dobrobiti individualnih smrtnika evolutivnih svjetova prostora. Kako vječnost bude napredovala, postat će vam jasno da su djela Trojstva u cjelosti smislena i obazriva, no ona ne moraju uvijek tako djelovati sa stanovišta smrtnih bića vremna.

TROJSTVO IZNAD KONAČNOG

Mnoge istine i činjenice koje se tiču Rajskog Trojstva mogu biti shvaćene jedino djelomično i to ako se prepozna djelovanje iznad konačnog.

Nije preporučljivo razmatrati djelovanja Trojstva Ultimnosti, premda možemo reći da Ultimni Bog predstavlja ispoljenje Trojstva sa stanovišta Transcendentalista. Skloni smo vjerovati da ujedinjenje glavnog svemira predstavlja rezultat čina javljajućeg Ultimnog i vjerojatno odražava određene, ali ne sve, faze apsonitne nadkontrole Rajskog Trojstva. Ultimni predstavlja uvjetno ispoljenje Trojstva u odnosu prema apsonitnom, premda je ovo slučaj jedino ako se uzme da Vrhovni na taj način djelomično predstavlja Trojstvo u odnosu prema konačnom.

U određenom smislu, Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju ličnosti koje ulaze u sastav cjelokupnog Božanstva. Njihovo ujedinjenje u Rajskom Trojstvu predstavlja apsolutno djelovanje Trojstva koje se može izjednačiti s djelovanjem cjelokupnog Božanstva. I takvo upotpunjenje Božanstva nadilazi konačno kao i apsonitno.

Dok pojedinačno ni jedna osoba Rajskog Božanstva ne ispunjava sav potencijal Božanstva, one ispunjavaju ovaj potencijal zajednički. Čini se da tri beskonačne osobe predstavljaju najmanji broj bića koji je neophodan radi aktivacije predličnog i egzistencijalnog potencijala cjelokupnog Božanstva--Božanstva Apsoluta.

Dok znamo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha kao osobe, ovo nije slučaj s Božanstvom Apsolutom. Ja volim i obožavam Boga Oca; Božanstvu Apsolutu ukazujem čast i poštovanje.

Jednom sam prilikom bio na jednom mjestu u svemiru gdje je određena grupa bića poučavala da u vječnosti, finalisti trebaju postati djeca Božanstva Apsoluta. Ali nisam voljan prihvatiti ovo objašnjenje kao rješenje tajne koja obavija budućnost finalista.

Zbor Finalista, između ostalog, obuhvaća one smrtnike vremena i prostora koji su postigli savršenstvo po svemu što se tiče Božje volje. Kao stvorena bića i u okviru sposobnosti stvorenih bića, oni istinski i potpuno znaju Boga. Nakona što su našli Boga i ustanovili da je on Otac svih stvorenih bića, ovi finalisti moraju s vremenom početi tragati za nadkonačnim Ocem. Ali ovo traganje jednako tako obuhvaća razumijevanje apsonitne prirode ultimnih osobina i karaktera Rajskog Oca. Vječnost će obznaniti da li je takvo postignuće moguće, ali uvjereni smo da čak i ako finalisti budu postigli razumjevanje ove ultimne božanstvenosti, oni vjerojatno neće biti u stanju postići nadultimne razine apsolutnog Božanstva.

Može biti da će finalisti djelomično dostići Božanstvo Apsolut, ali čak i u ovom slučaju, čak i u vječnosti nad vječnostima, problem Univerzalnog Apsoluta nastavlja fascinirati i zbunjivati napredujuće finaliste, nastavlja biti tajna i izazov, kako znamo da će nepojmljivost proporcija kozmičkih odnosa Univerzalnog Apsoluta nastaviti rasti s porastom materijalnih svemira i njihove admistrativne uprave.

Jedino beskonačnost može obznaniti Oca-Beskonačnog.

Oznake: trojstvo