Služba Misaonih Ispravljača ljudskim rasama počiva ne samo u predstaviti Boga Oca Svih, već i što trebaju djelovati kai Otac Svih u smrtnim stvorenim bićima vremena i prostora; ovo je osnovni zadatak božanskih darova. Njihova misija se dalje sastoji od nastojanja da uzdignu smrtne umove i prevedu besmrtne duše ljudi do božanskih visina i duhovnih razina Rajskog savršenstva. I pri ovom iskustvu kojim se ljudska narav stvorenog bića vremena preobražava u božansku narav vječnog finaliste, Ispravljači stvaraju jedinstven oblik bića, biće koje se sastoji od vječne zajednice između savršenog Ispravljača i usavršenog stvorenog bića, koju ne bi bilo moguće duplicirati ni jednom drugom kozmičkom vještinom.

Na neegzistencijalnim razinama, ništa u cijelom svemiru ne može nadomjestiti činjenicu iskustva. Kao uvijek, beskonačni Bog je prepun i potpun, u sebi beskonačno obuhvaćajući sve izuzev zla i iskustva stvorenog bića. Bog ne može pogriješiti; on je nepogrešiv. Bog ne može iskustveno znati nešto što nije osobno doživio; Božje predznanje je egzistencijalno. Očev se duh stoga spušta s Raja kako bi s konačnim smrtnicima podijelio svako iskustvo vjere njihovog uspinjućeg puta; jedino takvom metodom može egzistencijalni Bog istinski i doslovno postati čovjekov iskustveni Otac. Beskonačnost vječnog Boga obuhvaća potencijal za konačno iskustvo, i ovaj se potencijal stvarno aktualizira u službi Ispravljača-fragmenta koji istinski dijeli iskustva životnih nestalnosti ljudskih bića.

ODABIR I POSTAVKA

Kad su odaslani sa Sfere Božanstvenosti kako bi stupili u službu smrtnim bićima, Ispravljači su svi jednako obdareni egzistencijalnom božanstvenošću premda se razlikuju u pogledu iskustvenih svojstava, ovisno o prethodnom kontaktu s evolucijskim stvorenim bićima. Ne možemo objasniti kriterije njihove postavke na dužnost, no pretpostavljamo da metoda darivanja ovih božanskih darova počiva na nekom mudrom i djelotvornom principu vječne sposobnosti prilagođenja izvjesnoj ličnosti. Opažamo da iskusniji Ispravljači obično žive u višim tipovima ljudskog uma; ljudsko nasljeđe stoga mora igrati značajanu ulogu pri njihovom odabiru i postavci na dužnost.

Premda ne možemo tvrditi sa sigurnošću, čvrsto vjerujemo da se svi Misaoni Ispravljači dobrovoljno javljaju na dužnost. No prije nego se jave, oni potanko razmotre sve podatke koji se tiču potencijalnog kandidata. Pomoću vještine refleksivnosti koja je usmjerena prema unutra, od centara lokalnih svemira prema centrima nadsvemira, serafi šalju podatke o porijeklu i najvjerojatnijem životnom putu ljudskih bića, i ovi se podaci preko Raja prenose rezervnom zboru Ispravljača koji je smješen na Sferi Božanstvenosti. Ova prognoza uključuje ne samo nasljedne faktore smrtnog kandidata, već i procjenu najvjerojatnijeg intelektualnog obdarenja i duhovne sposobnosti. Ispravljači se tako javljaju da žive u umovima čije su najintimnije naravi prethodno potanko razmotrili.

Javljajući se na dužnost, Ispravljač se naročito zanima za slijedeća tri svojstva ljudskog kandidata:

1. Intelektualnu sposobnost. Je li um normalan? Koliki je njegov intelektualni potencijal, mentalna moć? Može li individua postati stvoreno biće snažne vjere? Hoće li mudrost dobiti priliku da djeluje?

2. Duhovnu spoznaju. Kakvi su izgledi da se razvije religiozno poštovanje, da se rodi i razvije religiozna narav. Koliki je potencijal duše, moguća duhovna prijemljivost?

3. Spoj intelektualnih i duhovnih moći. Kakvi su izgledi da se ova dva obdarenja povežu i spoje kako bi proizvela snažan ljudski karakter i potakla odgovajuću evoluciju besmrtne duše čija vrijednost treba osigurati vječni život?

Vjerujem da se po razmatranju ovih činjenica Osmatrači dobrovoljno javljaju na dužnost. Moguće da se svaki put javi veći broj Ispravljača; među njima, nadležni personificirani redovi vjerojatno odaberu dobrovoljca koji je najbolje u stanju produhoviti ličnost smrtnog kandidata i osigurati njen vječni život. (Pri tome, spol stvorenog bića ne igra nikakvu ulogu.)

Praktično istog časa kad su odaslani sa Sfere Božanstvenosti, Ispravljači se javljaju u umovima odabranih osoba. Prijelaz sa Sfere Božanstvenosti na Zemlju traje u prosjeku 117 sati. Toliko naime traje registracija na Uversi, Nadsvemirskom centru.

PREDUVJETI ZA DOLAZAK ISPRAVLJAČA

Premda se Ispravljač javi na službu čim Sfera Božanstvenosti primi podatke o najvjerojatnijem razvoju ljudske ličnosti, on ne može stupiti na dužnost sve dok čovjekova ličnost ne donese prvu moralnu odluku. Istog časa kad sedmi pomoćni duh uma zabilježi prvu moralnu odluku ljudskog djeteta, univerzalnim krugom umne gravitacije Združenog Činitelja i djelovanjem Stvaralačkog Duha lokalnog svemira, ovaj se podatak automatski prenosi glavnom pravosuditelju dotičnog nadsvemira, Glavnom Duhu, koji smjesta šalje ovu informaciju Sferi Božanstvenosti. Na Zemlji, Ispravljači stižu u smrtničke umove u prosjeku nešto prije šestog rođendana.

Ispravljači ne mogu doći u smrtni um sve dok služba pomoćnih duhova uma ne pripremi odgovarajuće uvjete i dok um ne uđe u krug Svetog Duha. Kako bi ljudski um zadovoljio uvjete za primitak Ispravljača, svih sedam pomoćnih duhova uma moraju jednako djelovati. Um stvorenog bića mora ispoljiti žudnju za iskazanjem obožavanja i pružiti svjedočanstvo o djelovanju mudrosti tako što će pokazati sposobnost da odabere između javljajućih vrijednosti dobra i zla--da učini moralni izbor.

Na taj se način u ljudskom umu pripremaju okolnosti za primitak Ispravljača, no izuzev na svjetovima gdje Duh Istine djeluje kao duhovni koordinator ovih različitih službi duha, Ispravljači se općenito ne mogu smjesta pojaviti u takvim umovima. Zahvaljujući prisutnosti ovog duha darovanih Sinova, Ispravljači mogu doći čim u umu počne djelovati sedmi pomoćni duh uma, što daje znak Majčinskom Duhu Svemira da je potencijalno postignuta koordinacija između šest pomoćnika koji su prethodno zajednički služili intelektu dotičnog smrtnika. Na Zemlji, je univerzalno darivanje božanskih Ispravljača svim normalnim umovima moralnog statusa započelo je nakon Duhova.

Čak i u slučaju da je um obdaren Duhom Istine, Ispravljači ne mogu samovoljno doći u smrtni intelekt prije prve moralne odluke. No čim um donese takvu moralnu odluku, direktno sa Sfere Božanstvenosti ovaj duh-pomoćnik prima dozvolu da stupi dužnost. Između božanskog Ispravljača i odabranog čovjeka ne moraju djelovati nikakvi posrednički utjecaji, intervencijske vlasti ili sile; direktna spona veže čovjeka i Boga.

Prije nego Duh Istine počne zračiti na žitelje izvjesnog evolucijskog svijeta, čini se da darivanje Ispravljača ovisi o djelovanju mnogih utjecaja duha i stavova ličnosti. Mi nismo posve u stanju razumjeti zakone koji upravljaju takvim darivanjima; ne razumijemo utjecaje koji odlučuju o tome da li će izvjesni Ispravljač koji želi služiti u evolucijskom umu biti postavljen za dužnost. No opažamo da postoje brojni utjecaji i uvjeti za koje nam se čini da odlučuju o dolasku Ispravljača u takve umove prethodno darivanju Duha Istine, kao recimo u slučaju:

1. Da čovjek primi osobnog serafskog čuvara. Ako smrtnik koji nema Ispravljača dobije osobnog čuvara, Ispravljač stiže u njegov um. Postoji pouzdan premda nepoznat odnos između službe Ispravljača i službe osobnih serafskih čuvara.

2. Da čovjek postigne treću kružnicu intelektualnog i duhovnog postignuća. Opazio sam slučajeve gdje Ispravljači stižu u smrtničke umove nakon što ljudi ovladaju trećom kružnicom, čak i prije nego ova vijest stigne do ličnosti lokalnog svemira koje se bave ovim pitanjima.

3. Da čovjek donese vrhovnu odluku nesvakidašnjeg duhovnog značaja. Ako u toku planetarnog života čovjek donese takvu odluku prilikom osobne krize, Ispravljač odmah stiže u njegov um.

4. Da čovjek postigne duh bratstva. Neovisno o postignuću psihičkih kružnica i primitku osobnih čuvara--čak i ako čovjek ne donese kriznu odluku--ako evoluirajući smrtnik postane prožet ljubavlju prema svojim bližnjima i ako se posveti nesebičnom služenju svoje zemaljske braće, Ispravljač zasigurno stiže u um takvog smrtnog služitelja.

5. Da čovjek odluči činiti Božju volju. Mi opažamo da su mnogi smrtnici na svjetovima prostora naočigled spremni primiti Ispravljače, no Osmatrači nikako da stignu. Promatrajući način na koji takva stvorena bića žive iz dana u dan, opažamo da ona vremenom vrlo tiho i najvećim dijelom nesvjesno donesu odluku da će početi činiti volju Oca na nebu. I slijedeće što možemo vidjeti je kako takva odluka rezultira trenutačnim odašiljanjem Misaonih Ispravljača.

Ljudska bića su često označena brojem njihovih Ispravljača; smrtnici ne primaju prava kozmička imena sve dok se ne spoje s Ispravljačima, kada čuvar sudbine daje novo ime ovom novom stvorenom biću.

Na osnovu niza uvjerljivih dokaza, vjerujemo da su Ispravljači vrlo temeljno organizirani, da ovim božanskim darovima upravlja neka visoko inteligentna i djelotvorna administrativna uprava koja je smještena na nekom udaljenom i centralnom izvoru, najvjerojatnije na Sferi Božanstvenosti. Znamo da Ispravljači stižu na svjetove sa Sfere Božanstvenosti i da će se nakon smrti svojih suradnika tamo vratiti.

U svojim učenjima, Melkizedeci Nebadona tvrde da Osamljeni Glasnici postižu koordinaciju ličnosti svih ovih raznolikih utjecaja koji ostavljaju traga u registraturi širećeg Božanstva evolucijskog Vrhovnog Bića. Lako je moguće da sudjelujemo u iskustvenom ujedinjenju neobjašnjenih pojava vremena, premda sami nismo svjesni da djelujemo u takvoj ulozi.

ODNOS PREMA DRUGIM DUHOVNIM UTJECAJIMA

Izuzev što je moguće da su koordinirani s drugim fragmentima Božanstva, Ispravljači su više-manje jedini koji u smrtničkom umu djeluju u ovoj domeni aktivnosti. Tajanstveni Osmatrači rječito svjedoče činjenici da, premda se Otac širom cijelog velikog svemira naočigled odrekao svakog oblika neposredne osobne uprave i moći, unatoč tome što je ustupio ovaj položaj Vrhovnim Stvoriteljima--djeci Rajskih Božanstava--on je svejedno zadržao neosporno pravo da bude prisutan u umovima i dušama svojih evoluirajućih stvorenih bića kako bi, djelujući ravnopravno i koordinirano s duhovnom gravitacijom Rajskih Sinova, k sebi privukao svu tvorevinu stvorenih bića. Za svog života na Zemlji, naš je darovani Rajski Sin rekao, "A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi." Mi opažamo i razumijemo ovu privlačnu duhovnu moć Rajskih Sinova i njihovih stvaralačkih suradnika, no nismo posve u stanju razumjeti metode Očevog svemudrog djelovanja u sastavu i uz pomoć ovih Tajanstvenih Osmatrača koji žive i koji tako hrabro djeluju unutar ljudskog uma.

Dok nisu bilo podređeni, jednaki ili očigledno povezani s djelovanjem svemira nad svemirima i dok je njihova aktivnost u umovima djece ljudi posve samostalna, ove tajanstvene prisutnosti nastoje nagnati svoje stvorene suradnike da se okrenu božanskim idealima, uvijek ih navodeći da posegnu naviše, prema svrhama i ciljevima boljeg života budućnosti. Ovi Tajanstveni Osmatači neprestano nastoje potaći uspostavu Mihaelove duhovne vlasti širom cijelog svemira Nebadona, istodobno tajanstveno doprinoseći uravoteženju vlasti Starih Dana Orvontona. Ispravljači su Božja volja, i kako Vrhovni Stvoritelji--djeca Boga--predstavljaju osobno utjelovljenje iste ove volje, neminovno mora postojati uzajamna ovisnost između djela Ispravljača i suvrene vlasti kozmičkih vladara. Premda su naočigled nepovezane, Očeva prisutnost u Ispravljačima i njegova suvremena vlast u Kristu Mihaelu ne mogu biti ništa drugo nego različita ispoljenja jedne te iste božanstvenosti.

Čini se da Misaoni Ispravljači dolaze i odlaze više-manje neovisno o svim drugim duhovnim prisutnostima; čini se da je njihovo djelovanje usklađeno s kozmičkim zakonima više-manje neovisno o zakonima koji vladaju i upravljaju djelovanjem svih drugih utjecaja duha. No neovisno o takvoj prividnoj neovisnosti, dalekosežna opservacija nedvojbeno pokazuje da je njihovo djelovanje u ljudskom umu savršeno usklađeno i koordinirano sa svim drugim službama duha, uključujući službu sedam pomoćnih duhova uma, Svetoga Duha, Duha Istine i drugih utjecaja.

U onim slučajevima gdje je pobuna uzrokovala izolaciju izvjesnog svijeta, gdje je planet odsječen od svih oblika komuniciranja vanjskim krugovima--kao što je bio slučaj s Zemljom nakon Kaligastijine pobune--osim osobnih glasnika, jedina veza koja omogućuje direktnu međuplanetarnu komunikaciju je veza između Ispravljača različitih svjetova. Što god da se desi na svijetu ili planetu, to neće izravno utjecati na Ispravljače. Planetarna izolacija ne pogađa bilo Ispravljače ili njihovu moć komuniciranja s drugim dijelovima lokalnog svemira, nadsvemira ili centralnog svemira. I upravo radi toga je slučaj da vrhovni i samodjelujući Ispravljači rezervnog zbora sudbine koji djeluju na izloranim svjetovima uspostavljaju tako česte uzajamne kontakte. Ovakvi odnosi služe kao vještina kojom se trebaju osujetiti teškoće izazvane planetarnom izolacijom. Posljednjih godina, na Zemlji je počeo djelovati krug arhanđela, no ovaj je vid komunikacije uglavnom ograničen na ovaj arhanđelski zbor.

MISIJA ISPRAVLJAČA

Kad se jave da dođu u tako složena bića kakva žive na Zemlji, Ispravljači prihvaćaju vrlo tešku dužnost. No oni su već prihvatili zadatak da dođu živjeti u vašim umovima, gdje od duhovnih inteligencija kozmosa primaju upute koje zatim preformuliraju ili prevode materijalnom umu; oni su neodvojiva komponenta čovjekovog uspona prema Raju.

Ono što Misaoni Ispravljač nije u stanju iskoristiti za vašeg sadašnjeg života, one istine koje ne uspije uspješno prenijeti svom ljudskom suradniku, on će vjerno sačuvati kako bi ih predočio na slijedećem stadiju egzistencije, upravo kao što i ovog časa prenosi s kružnice na kružnicu stvari koje nije u stanju zabilježiti u iskustvu ljudskog bića, bilo radi toga što stvoreno biće nije sposobno ili što nije voljno pružiti odgovarajući stupanj suradnje.

U jednu stvar možete biti sigurni: Ispravljači nikada neće izgubiti bilo što što im je povjereno; ne znamo za slučaj gdje su ovi pomagači duha iznevjerili ukazano im povjerenje. Anđeli i drugi visoki oblici bića duha, pa čak i lokalnokozmički red Sinova, mogu izvjesnom prilikom počiniti zlo, mogu ponekad skrenuti s božanskog puta, no to nikad nije bio slučaj s Ispravljačima. Oni su apsolutno pouzdani, i ovo jednako važi kad je riječ o svih sedam grupa.

Vaš Ispravljač je vaš potencijal za novi i predstojeći red egzistencije, vaš sinski odnos s Bogom koji vam je unaprijed darovan. Uz pristanak i uz pomoć vaše volje, Ispravljač je u stanju potčiniti one tendencije materijalnog uma koje su svojstvene stvorenim bićima i izložiti ih preobražajnim utjecajima motivacija i ciljeva javljajuće morontijalne duše.

Tajanstveni Osmatrači nisu pomagači misli; oni su ispravljači misli. Oni surađuju s materijalnim umom kako bi vještinama prilagođenja i produhovljenja izgradili novi um koji je namijenjen novim svjetovima i novom imenu koje ćete nositi u budućnosti. Njihova misija se najvećim dijelom tiče ne ovog već narednog života. Oni nose naziv nebeski pomagači, ne zemaljski pomagači. Oni ne nastoje učiniti smrtni život lakim; oni prije nastoje učiniti vaš život prilično teškim i napornim, kako bi podstakli i umnožili vaše oduke. Prisutnost izvrsnog Misaonog Ispravljača ne pruža lagodan život i ne oslobođa čovjeka napornog razmišljanja, no takav bi božanski dar trebao podariti blažen duševni mir i uzvišen spokoj duha.

Vaše prolazne i nestabilne emocije radosti i patnje najvećim dijelom predstavljaju čisto ljudske i materijalne reakcije na vašu unutarnju psihičku klimu i vaše vanjsko materijalno okruženje. Nemojte, stoga, očekivati od Ispravljača sebičnu utjehu i smrtničku podršku. Ispravljač vas nastoji pripremiti za vječnu pustolovinu, osigurati produženje vašeg života. Misija Tajanstvenog Osmatrača ne počiva u nastojanju da ublaži vaše burne osjećaje ili izliječi vaš povrijeđeni ponos; pažnju i vrijeme vašeg Ispravljača zaokuplja nastojanje da pripremi vašu dušu za dugi put uspona.

Sumnjam da sam u stanju objasniti način na koji Ispravljači djeluju u vašim umovima i to što čine vašim dušama. Nisam u cjelosti upoznat s onim što se stvarno događa u kozmičkoj vezi između božanskog Osmatrača i ljudskog uma. Meni se sve to čini zagonetnim, ne zagonetnim u pogledu plana i cilja, već u pogledu stvarnog metoda djelovanja. I upravo radi toga, jako je teško naći prikladno ime za ove veličanstvene darove smrtnim ljudima.

Misaoni Ispravljači nastoje zamijeniti vaše osjećaje straha za uvjerenja ljubavi i pouzdanja; no oni to ne mogu učiniti mehanički i samovoljno; to je vaš zadatak. Dok sprovodite odluke koje vas oslobađaju od okova straha, vi doslovno stvarate psihičko uporište na koje Ispravljači mogu položiti duhovnu polugu nadahnjujućeg i naprednog prosvjetljenja.

Kad je riječ o ozbiljnim i žestokim sukobima između vaših viših i nižih rasnih sklonosti, između onoga što je stvarno dobro ili loše (ne onog što vi možete smatrati dobrim ili lošim), uvijek se možete pouzdati da će Ispravljač jasno i aktivno učestvovati u takvim iskustvima. Činjenica da čovjek ne mora biti svjestan takvog Ispravljačevog djelovanja ni najmanje ne umanjuje njegovu vrijednost i stvarnost.

U slučaju da imate osobnog čuvara sudbine a da se desi da ne uspijete preživjeti smrt, taj anđeo čuvar mora biti izveden pred sud kako bi se dokazala njena vjernost pri izvršenju dužnosti. No u slučaju da njihovi smrtnički suradnici ne prežive smrt, Misaoni Ispravljači ne moraju proći takav sudski proces. Mi svi znamo da, dok služba anđela ne mora biti savršena, djelovanje Misaonih Ispravljača odražava Rajsko savršenstvo; njihova služba je obilježena nepogrešivošću koju ne može kriticizirati ni jedno biće koje ne pripada Sferi Božanstvenosti. Imate savršene vodiče; stoga sigurno možete postići cilj savršenstva.

BOG U ČOVJEKU

Pravo je čudo božanske milostivnosti da su uzvišeni i savršeni Ispravljači voljni ponuditi se da dođu da žive, stvarno žive, u umovima materijalnih stvorenih bića kakva su ljudi Zemlje, da istinski na zemlji sklope probnu zajednicu s bićima životinjskog porijekla.

Neovisno o prijašnjem statusu svjetskih žitelja, po darivanju božanskog Sina i nakon što svi ljudi prime na dar Duh Istine, Ispravljači se sjate na takav svijet kako bi živjeli u umovima svih normalnih stvorenih bića koja su obdarena voljom. Po okončanju misije darovanog Rajskog Sina, ovi Osmatrači istinski postaju "kraljevstvo nebesko u vama." Darujući ove božanske darove, Otac se najbliže može primaći grijehu i zlu, jer doslovno je istina da Ispravljač mora dijeliti smrtnički um čak i unatoč čovjekovoj nečestitosti. Ispravljače koji žive u vašim umovima naročito muče one misli koje su posve podle i sebične; žalosti ih nepoštovanje prema onome što je lijepo i božansko, dok čovjekovi nerazumni životinjski strahovi i djetinjaste tjeskobe doslovno remete njihovo djelovanje.

Nema sumnje da su Tajanstveni Osmatrači dar Oca Svih, odraz Božjeg lika u svemirima. Veliki je Učitelj jednom prilikom ljude upozorio da obnove duh u svojim umovima; da postanu novi ljudi koji su, poput Boga, stvoreni u čestitosti i cjelovitnosti istine. Ispravljač je oznaka božanstvenosti, prisutnost Boga. Ideja da je čovjek načinjen na "Božju sliku" ne odnosi se bilo na fizičku sličnost ili na ograničena obdarenja materijalnog stvorenog bića, već prije na dar prisutnosti duha Oca Svih koji skrušena stvorena bića svemira primaju u vidu uzvišenih darova, Misaonih Ispravljača.

Ispravljač je izvor duhovnog postignuća i nada božanskog karaktera u vama. On je moć, privilegija i mogućnost za postignuće vječnog života, po kojoj se zauvijek razlikujete od čisto životinjskih stvorenja. On je viši i istinski unutarnji duhovni podražaj misli koji se razlikuje od vanjskih i fizičkih podražaja koje um prima pomoću nervno-energetskog mehanizma materijalnog tijela.

Ovi odani čuvari vašeg budućeg života nepogrešivo dupliciraju svaku mentalnu tvorevinu analognom duhovnom tvorevinom; oni vas stoga polako ali sigurno preinačuju kako bi vas učinili onakvim kakvi uistinu jeste (u duhovnom slislu), kakvi ćete se probuditi na narednom svijetu. I sve ove izvanredne preinake duha ulaze u sastav javljajuće stvarnosti vaše evoluirajuće besmrtne duše, vašeg morontija "ja." Ispravljač je rijetko u stanju dovoljno uzvisiti ove duplicirane tvorevine kako bi ih mogao predočiti svjetlu vaše svijesti.

I upravo kao što ste vi rodili svoju djecu, Ispravljači tako božanski rađaju vaše stvarno biće, vaše više i napredujuće "ja," vaše bolje morontijalno i buduće duhovno "ja." I upravo ova evoluirajuća morontijalna duša predstavlja to što će suci i cenzori uzeti u obzir kad budu odlučivali o vašem opstanku i kad vam budu dozvolili da produžite na nove više svjetove beskarajne egzistencije koju ćete provesti u vječnoj zajednici s vašim vjernim suradnikom--Bogom, Ispravljačem.

Ispravljači su vječni preci, božanski praizvori, vaše evoluirajuće besmrtne duše; oni su poriv koji čovjeka neprestano nagoni da pokuša ovladati sadašnjom materijalnom egzistencijom, ne gubeći iz vida budući duhovni život. Ispravljači su zatočenici neumoljive nade, izvori vječnog napretka. A kako se raduju kad mogu komunicirati sa svojim suradnicima više-manje izravnim kanalima! Kako se raduju kad se mogu riješiti simbola i drugih metoda neizravne komunikacije i direkno prenijeti svoje poruke intelektima svojih ljudskih suradnika!

Svi smo upravo započeli beskrajno putovanje gotovo beskonačnom panoramom, beskrajnim proširenjem neograničenih domena koje će vam pružiti priliku za uzbudljivu službu, neusporedivu pustolovinu, blaženu nesigurnost i neograničeno postignuće. Kad se nebo zacrni, vjera treba prihvatiti činjenicu da u nama živi Ispravljač, te nam pomoći da pogledamo unaprijed, podalje od izmaglice smrtničke neizvjesnosti, u jasan sjaj sunca vječne čestitosti na privlačnim visinama prebivališnih svjetova.

Oznake: osmatrači

Premda Bog Otac Svih osobno živi na Raju, u samom centru svemira, on je istinski prisutan na svjetovima prostora u umovima svoje nebrojene djece vremena u kojoj živi u vidu Tajanstvenih Osmatrača ili češće znanih kao Misaonih Ispravljača. Vječni Otac je istodobno najviše udaljen i najintimnije povezan sa svojim planetarnim sinovima smrtnicima.

Ispravljači su stvarnost Očeve ljubavi koja je utjelovljena u ljudskim dušama; oni su istinska garancija čovjekovog vječnog života koja je zatvorena u smrtnom umu; oni su bit usavršene ličnosti čovjeka finaliste koju ljudi mogu okusiti u vremenu dok postupno ovladavaju božanskom vještinom življenja Očeve volje, postižući je korak po korak dok se uspinju svemirom za svemirom, sve dok istinski ne postignu božansku prisutnost svog Rajskog Oca.

Naredivši da čovjek bude savršen kao što je on sam savršen, Bog se spustio u vidu Ispravljača, postavši čovjekov iskustveni suradnik pri postignuću uzvišene sudbine koja se na ovaj način uspostavlja. Božji fragment koji živi u čovjekovom umu predstavlja apsolutnu i bezuvjetnu garanciju da čovjek može naći Oca Svih ako pristane surađivati s božanskim Ispravljačem koji je došao od Boga kako bi našao čovjeka i učinio ga svojim sinom čak i za života u tjelesnom obličju.

Svaki smrtnik koji je vidio Sina Stvoritelja vidio je Oca Svih i u osobi u kojoj živi božanski Ispravljač, živi Rajski Otac. Svaki smrtnik koji bilo svjesno ili nesvjesno slijedi vodstvo svoga Ispravljača, živi u skladu s Božjom voljom. Svijest o Ispravljačevoj prisutnosti jednaka je svijesti o Božjoj prisutnosti. Ispravljačev vječni spoj s čovjekovom evolucijskom dušom predstavlja istinsko iskustvo vječne zajednice s Bogom kojom čovjek postaje kozmički suradnik Božanstva.

Ispravljač je taj koji u čovjeku budi tu neutaživu čežnju i neprestanu žudnju da bude poput Boga, da dostigne Raj i da tamo iskaže obožavanje istinskoj osobi Božanstva koja je beskonačni izvor ovog božanskog dara. Ispravljač je živa prisutnost koja uistinu povezuje smrtnog sina s njegovim Rajskim Ocem i koja ga privlači sve bliže i bliže Ocu. Ispravljač predstavlja našu kompenzacijsku metodu koja izjednačava ogroman kozmički napon izazvan čovjekovom golemom udaljenošću od Boga i stupnjem čovjekove djelomičnosti nasuprot univerzalnosti vječnog Oca.

Ispravljač je apsolutna bit beskonačnog bića zatvorena u umu konačnog stvorenog bića koja, ovisno o odlukama dotičnog smrtnika, vremenom može okonačati ovu privremenu zajednicu između Boga i čovjeka i uistinu proizvesti novu vrstu bića koja će biti posvećena vječnoj kozmičkoj službi. Ispravljač je božanska stvarnost svemira koja obistinjuje istinu da je Bog čovjekov Otac. Ispravljač je čovjekov pouzdani kozmički kompas koji uvijek nepogrešivo upućuje čovjekovu dušu prema Bogu.

Na evolucijskim svjetovima, stvorena bića koja su obdarena voljom prolaze kroz tri opća razvojna stadija: Od primitka Ispravljača do gotovo punog fizičkog razvoja--što na Zemlji znači otprilike dvadeset godina--Ispravljači se obično nazivaju Izmjenitelji Misli. Od ovog doba pa sve do zrelosti--što je otprilike četrdeset godina--Tajanstveni Osmatrači se nazivaju Ispravljači Misli. Od postignuća zrelosti do fizičke smrti, obično se nazivaju Upravitelji Misli. Ove tri faze smrtničkog života nisu povezane s tri stadija Ispravljačevog napredovanja u podvostručenju uma i evoluciji duše.

PORIJEKLO MISAONIH ISPRAVLJAČA

Kako Misaoni Ispravljači u biti potječu od izvornog Božanstva, nitko se ne usuđuje autoritativno govoriti o njihovoj naravi i porijeklu;

Premda različita mišljenja vladaju u vezi metoda darivanja Misaonih Ispravljača, ovo nije slučaj kad je riječ o njihovom porijeklu; svi se slažu da oni dolaze direktno od Oca Svih, Prvog Izvora i Centra. Oni nisu stvorena bića; oni su fragmentirane jedinke koje predstavljaju istinsku prisutnost beskonačnog Boga. Ispravljači su čista i nepatvorena božanstvenost, bezuvjetni i neublaženi dijelovi Božanstva; oni potječu od Boga, oni su Bog.

Nitko ne zna kad se egzistencija Misaonih Ispravljača odvaja od apsolutnosti Prvog Izvora i Centra, niti zna koliki je njihov broj. Zna se vrlo malo toga što se tiče njihovog puta prije nego stignu na planete vremena i počnu živjeti u ljudskim umovima, no od tog časa nadalje visoke civilizacije su prilično dobro upoznate s njihovim kozmičkim napretkom sve do i uključujući, okončanje njihovih trojedinih sudbina: postignuće ličnosti spajanjem s nekim uspinjućim smrtnikom, postignuće ličnosti riječju Oca Svih ili oslobođenje od poznatih dužnosti Misaonih Ispravljača.

Metoda postanka Misaonih Ispravljača predstavlja jednu od neobznanjenih uloga Oca Svih. Brojni razlozi upućuju na to da ni jedan apsolutni suradnik Prvog Izvora i Centra ne učestvuje u stvaranju fragmenata Oca. Ispravljači su jednostavno i vječno božanski darovi; oni su od Boga, iz Boga i poput Boga.

PRIRODA I PRISUTNOST ISPRAVLJAČA

Reći da je Misaoni Ispravljač božanstven jedino znači priznati njegovu narav i porijeklo. Vrlo je vjerojatno da takva čistota božanstvenosti obuhvaća bit potencijala svih osobina Božanstva koje mogu ući u sastav takvog fragmenta apsolutne biti univerzalne prisutnosti vječnog i beskonačnog Rajskog Oca.

Stvarno porijeklo Ispravljača mora biti beskonačno i prethodno spoju s besmrtnom dušom evoluirajućih smrtnika, njihova stvarnost mora graničiti s apsolutnošću. Ispravljači nisu apsolutni u univerzalnom smislu, onako kako je Božanstvo apsolutno, premda su vjerojatno istinski apsolutni u okviru potencijala svoje fragmentirane naravi. Premda izvjesni uvjeti graniče njihovu univerzalnost, ovo nije slučaj s njihovom naravi; premda su ograničeni u pogledu raspona, imaju apsolutnu snagu značenja, vrijednosti i činjenica, stoga se često nazivaju božanski darovi uvjetovani apsolutnim fragmentima Oca.

Nikad se nije desilo da se Ispravljač pokazao nevjernim Ocu Svih; često se javi slučaj gdje se niži redovi osobnih stvorenih bića moraju boriti sa svojim nelojalnim suradnicima, no ovo se ne može reći o Ispravljačima; u visokoj domeni svog kozmičkog djelovanja i službe stvorenim bićima, Ispravljači su vrhovni i nepogrešivi.

Postoji svojstveno svjetlo--luminiscencija duha-- koja prati ovu božansku prisutnost i koja je uopćeno vezana uz Misaone Ispravljače. Ova je Rajska luminiscencija široko poznata kao "upravljačko svjetlo," a ova se pojava na Zemlji često smatra "svjetlom istinitim koje rasvjetljuje svakog čovjeka koji dođe na ovaj svijet."

Možete li shvatiti što to stvarno znači da u vama živi Ispravljač? Možete li zbilja shvatiti što to znači da apsolutni fragment apsolutnog i beskonačog Božanstva, Oca Svih, živi u vama i da će se spojiti s vašim konačnim smrtničkim naravima? Kad se smrtni čovjek spoji s istinskim fragmentom egzistencijalnog Uzroka cijelog kozmosa, ništa ne može ograničiti sudbinu tako neusporedive i nezamislive suradnje. U vječnosti, čovjek će otkriti ne samo objektivno Božanstvo već i beskrajnu potencijalnost subjektivnog fragmenta istog ovog Boga. Ispravljači će smrtnoj ličnosti uvijek obznanjivati Božje čudo i ovom veličanstvenom otkrivenju nikad neće biti konca jer Ispravljač je od Boga i smrtnom čovjeku, on je isto što i sam Bog.

UMNOST ISPRAVLJAČA

Ljudi često smatraju da je um kozmički posrednik između duha i materije, što s našeg stanovišta uistinu predstavlja osnovnu službu uma. Ljudima je stoga doista teško shvatiti kako Misaoni Ispravljači mogu imati umove, s obzirom da Ispravljači predstavljaju fragmentacije Boga na apsolutnoj razini stvarnosti koja nije samo predlična već je pored toga prethodila rascjepu između energije i duha. Na monističkoj razini koja je predhodila razdvajanju energije i duha ne bi moglo postojati posredničko djelovanje uma, kako tu ne bi postojao raskol koji bi um trebao pomiriti.

Kako su Ispravljači u stanju planirati, raditi i voljeti, oni moraju imati individualne moći usporedive s umom. Oni posjeduju neograničenu sposobnost uzajamne komunikacije, ono bar kad je riječ o svim Osmatračima iznad prvih ili početnih grupa. Ne može se reći gotovo ništa o naravi i sadržaju ove komunikacije. No zna se da oni moraju imati neki oblik umnosti, kako inače ne bi mogli biti personificirani.

Umnost Misaonih Ispravljača nalikuje umnosti Oca Svih i Vječnog Sina--oni su to što je prethodilo umovima Beskončnog Duha.

Nakon što se Misaoni Ispravljač spoji s evoluirajućom besmrtnom morontija dušom preživjelog ljudskog bića, moguće je opaziti da Ispravljačev um postoji zasebno od uma stvorenog bića sve dok uspinjući smrtnik ne postigne kozmički progresivne razine duha.

ISPRAVLJAČI KAO ČISTI DUHOVI

U onom obliku u kojem se mogu susresti u iskustvu stvorenog bića, Misaoni Ispravljači ispoljavaju prisutnost i vodstvo koji svjedoče o djelovanju duha. Ispravljač je uistinu duh, čisti duh, no on je više nego duh. Nitko nikad nije bio u stanju zadovoljavajuće podijeliti Tajanstvene Osmatrače; sve što se uistinu može reći o njima je da istinski naliče Bogu.

Ispravljač je čovjekova mogućnost da postigne vječnost; čovjek je Ispravljačeva mogućost da postigne ličnost. Vaši vas individualni Ispravljači nastoje poduhoviti kako bi vaš privremeni identitet mogao postati vječan. Ispravljači su prepuni predivne i samodarujuće ljubavi Oca duhova. Oni vas istinski i božanski vole; oni su zatočenici nade duha koji počivaju u okviru ljudskih umova. Oni čeznu za časom kad će vaši smrtni umovi postići božanstvenost, časom koji će značiti kraj njihovoj usamljenosti i slobodu od ograničenja materijalnog položaja i ruha vremena.

Put koji vodi k Raju je put postignuća duha i Ispravljačeva će vam narav vjerno predočiti otkrivanje duhovne naravi Oca Svih. Moguće je da će po okončanju uspona prema Raju i na poslije-finalističnim stadijima vječnog života, Ispravljač uspostaviti kontakt sa svojim negdašnjim suradnikom ne samo službom duha već i na neki drugi način; no ne samo uspon prema Raju već i finalistički put počivaju na suradnji između duhovne službe Ispravljača koji obznanjuje Boga i sve duhovnijeg smrtnika koji zna Boga.

Misaoni Ispravljači su duhovi--čisti duhovi--vjerojatno apsolutni duhovi. No Ispravljač isto tako mora biti i nešto više nego isključiva stvarnost duha. Pored umnosti, u Ispravljačima se nalaze i komponente čiste energije. Ako se sjetite da je Bog izvor čiste energije i čistog duha, lakše ćete shvatiti da i ovi fragmenti moraju predstavljati oboje. Činjenica je da Ispravljači putuju prostorom služeći se trenutačnim i univerzalnim djelovanjem gravitacijskih krugova Rajskog Otoka.

No dok se Ispravljači služe krugovima materijalne gravitacije, oni joj nisu podređeni onako kako je to slučaj s materijanom tvorevinom. Ispravljači su fragmenti osobe koja je prethodila pojavi gravitacije, a ne osobe koja je iz nje proizašla; oni su segmentirani na kozmičkoj razini egzistencije koja je teoretski prethodila pojavi gravitacije.

Od časa kad su darovani smrtnim bićima pa sve do dana kad im prirodna smrt ovih bića dozvoli da se vrate na Sferu Božanstvenosti, Misaoni Ispravljači nemaju ni časa odmora. A oni Ispravljači čiji smrtni suradnici ne prođu kroz portale prirodne smrti, ne možu doživjeti čak ni ovaj privremeni predah. Misaonim Ispravljačima ne treba energija kako bi se osvježili; oni su energija--energija najvišeg i najbožanstvenijeg reda.

ISPRAVLJAČI I LIČNOST

Dok Misaoni Ispravljači nisu ličnosti, oni su stvarne jedinke; oni su istinski i savršeno individualizirani, premda ne mogu biti stvarno personificirani dok god žive u smrtnicima. Misaoni Ispravljači nisu istinske ličnosti; oni su istinske stvarnosti, stvarnosti najčistijeg reda koji se može naći u svemiru nad svemirima--oni su božanska prisutnost. Premda nisu osobni, ovi se veličanstveni fragmenti Oca obično ubrajaju među bića dok se često--pri razmatranju duhovnih faza njihove sadašnje službe smrtnicima--promatraju kao jedinke duha.

Ali ako Misaoni Ispravljači nisu ličnosti koje posjeduju povlastice volje i moći izbora, kao onda mogu odabrati smrtna bića i dobrovoljno se javiti da žive u ovim stvorenim bićima evolucijskih svjetova? Premda nije teško postaviti takvo pitanje, vjerojatno ni jedno biće u cijelom svemiru nad svemirimu nije u stanju naći odgovor.

Misaoni Ispravljači moraju imati volju na svim predličnim razinama izbora. Oni se dobrovoljno javljaju da dođu u ljudska bića, oni planiraju čovjekov vječni put, oni se prilagođavaju, modificiraju i mijenjaju u skladu s okolnostima, što sve svjedoči o istinskom djelovanju volje. Oni vole smrtnike, djeluju u kriznim kozmičkim situacijama, uvijek spremni odlučno se povesti za ljudskim odlukama, što sve upućuje na snažno djelovanje volje. U svim situacijama koje se ne tiču područja ljudske volje, oni nedvojbeno ispoljavaju vladanje koje svjedoči o ispoljenju moći koje su po svemu jednake volji, čak najvišoj odlučnosti.

Ako Misaoni Ispravljači posjeduju volju, zašto su onda podređeni smrtničkoj volji? Vjerujem da je to radi toga što premda Ispravljačeva volja ima apsolutnu narav, ona ima predlično ispoljenje. Ljudska volja djeluje na ličnoj razini kozmičke stvarnosti i širom cijelog kozmosa--neličnog, podličnog i predličnog--ono što je bezlično uvijek reagira na volju i djela postojeće ličnosti.

Ne bi bilo ispravno govoriti o Ispravljačima kao podličnim niti bi se takve jedinke trebale nazvati nadličnim, no posve je ispravno nazvati takvo biće predličnim.

Oznake: raj

Doba svjetlosti i života konačno je evolucijsko postizanje svijeta vremena i prostora. Od ranih vremena primitivnog čovjeka, kako je naseljeni svijet prošao kroz uzastopna planetarna doba – dob pred-i post-Planetarnog Včadara, post-Adamičke dobi, dob post-Avonala Magistarskog Sina, i postdarovane Sinove dobi . Onda je takav svijet spreman za vrhunac evolucijskog postignuća, statusa naseljenog svijeta svjetla i života, od strane službe uzastopnih planetarnih misija Trojstvenih Učitelja Sinova sa njihovim sve naprednijim objavama božanske istine i kozmičke mudrosti. U tim nastojanjima Učitelji Sinovi uživaju uvijek pomoć Visokih civilizacija svemira u uspostavljanju konačne planetarne dobi.

Ovo doba svjetlosti i života, otvorio je Sin Učitelj na kraju svoje konačne planetarne misije, a nastavlja se na neodređeno vrijeme na naseljenim svjetovima. Svaka faza napredovanja statusa naseljenosti mogu biti odvojene od strane sudskih radnji Magistarskih Sinova u nizu dijelenja, ali sve takve sudske akcije su čisto tehničke, ni na koji način ne mijenjanjaju tijek planetarnih događaja.

Samo one planete koje postižu postojanje u glavnim krugovima supersvemira su osigurali kontinuirano preživljavanje, ali koliko znamo, ti svjetovi koji su naseljeni u svjetlosti i životu suđeno im je da ide kroz vječnu dobi u svim budućim vremenima.

Postoji sedam faza u razotkrivanje ere svjetlosti i života na evolucijskim svijetovima. Ovih sedam stupnjeva svjetla i života su:

1.Prva ili planetarna faza.

2.Druga ili sustavna faza.

3.Treća ili faza zviježđa.

4.Četvrta ili lokalno svemirska faza.

5.Peta ili faza manjeg sektora.

6. Šesta ili faza većih sektora.

7.Sedma ili supersvemirska faza.

Na kraju priče ovih faza unapređenja razvoja opisani su kao se oni odnose na svemirsku organizaciju, ali i planetarne vrijednosti u bilo kojoj fazi može se postići bilo koji svijet sasvim neovisno od razvoja drugih svjetova ili razina superplanetarne svemirske uprave.

MORONTIA HRAM

Prisutnost morontia hrama u glavnom gradu naseljenog svijeta je potvrda prijema takve sfere na status dobi naseljeng svijeta svjetla i života. Prije toga Sinovi Učitelji ostavljaju svijet na kraju svoje priključne misije, oni inauguriraju ovim posljednjim razdobljem evolucijska postignuća, oni predsjedaju na taj dan kada je "sveti hram silazi na zemlju." Ovaj događaj, signalizing osvit doba svjetlosti i života, uvijek je počašćen osobnom prisutnošću Rajskog darivanog Sina te planete, koji dolazi kako bi svjedočio ovom velikom danu. Tu u tom hramu bez premca, ovaj darovani Sin Raja proglašava dugo vremenskog Planetarnog Vladara kao novog Planetarnog Suverena i promovira ga, kao vjernog Lanonandek sa novim i proširenim ovlastima nad planetarnim poslovima. Sustavni Vladar je također prisutan i govori u potvrdu ove izjave.

Morontia Hram ima tri dijela: Centralni dio je svetište darivanog Rajskog Sina. Na desnoj strani je sjedište bivšeg Planetarnog Vladara, sada Planetarnog Suverena, a kad je prisutan u hramu, taj je Lanonandek je vidljiv za više duhovne pojedincr područja. Sa lijeve strane je sjedište djelujućeg šefa finalista priključenih na planetu.

Iako se za planetarne hramove govori kao da "silazi s neba", u stvarnosti se stvarni materijal ne prevozi iz sjedišta sustava. Cijela arhitektura je razrađen u malom omjeru na glavnom sustavnom svijetu, a Morontia Supervizori Snage naknadno je donose te odobravaju planove za planetu. Ovdje, u suradnji s Glavnim prostornim Kontrolerom, oni nastaviljaju graditi morontija hram prema specifikacijama.

Prosječni morontia hram ima mjesta za oko 300 tisuća gledatelja. Ovi objekti ne koriste se za bogoslužje, igre, ili za primanje emisija, oni su posvećeni posebnim ceremonijma na planetu, kao što su: komunikacija sa Sistemskim Suverenom ili sa Sveišnjim, posebno su ceremonije vizualizacije dizajnirane da bi se otkrilo prisustvo osobnosti duhovnih bića, i tihe kozmičke kontemplacije. Škole kozmičke filozofije ovdje provode svoje diplomske vježbe, a tu također ne smrtnici dobivaju planetarno priznanje za dostignuća visoke socijalne usluge i za druga izvanredna postignuća.

Takvi morontia hramovi također služe kao mjesto okupljanja za svjedočenje prijevoda života smrtnika na morontia postojanja. To je zato što je se prijevod hrama sastoji od morontia materijala koji nije uništen gorućom slavom konzumiranja vatre koja tako potpuno briše fizička tijela onih smrtnika koji u njemu doživljavaju konačni spoj sa svojim božanskim Ispravljačem. Na velikom svijetu ovi bljeskovi odlazaka gotovo su kontinuirani, kako se i broj prijevoda povećava, podružnica morontia svetišta života nalaze se u različitim dijelovima planeta.

Na svijetu, planeta bez morontia hramove, taj spoj i bljesak se mnogo puta pojavljuju u planetarnoj atmosferi, gdje materijalno tijelo kandidata za prijevod bude povišeno kod međubića i fizičkih kontrolera.

SMRT I PREVOĐENJE

Prirodna, fizička smrt nije neminovnost. Većina naprednih evolucijskih bića, građana na svjetovima koji postoje u završnoj doba svjetlosti i života, ne umiru, oni su prevedeni izravno iz života u tijelu do morontia postojanja.

Na zamršenom svijetu, planetu bez morontia hramova, taj spoj bljeska se mnogo puta pojavljuje u planetarnoj atmosferi, gdje kandidatovo materijalno tijelo prijevoda je povišeo kod međubića bića i fizičkih kontrolera.

To iskustvo prevođenja iz materijalnog života u morontia stanje - spoja besmrtne duše sa unutarnjim Ispravljačem - povećanja frekvencije proporcionalno sa evolucijskim napretkom na planeti. Isprva samo nekoliko smrtnika u svakoj starosnoj dobi može postići prijevod do razine duhovnog napredka, ali s početka uzastopnih dobi Učitelja Sinovi sve više i više Ispravljačevih spajanja se događa prije prestanka produljenja života ovih naprednijih smrtnika, i za vrijeme priključne misije Učitelja Sinovi oko četvrtina od tih divnih smrtnika su izuzeti od prirodne smrti.

Dalje zajedno u doba svjetlosti i života međubića ili njihovi suradnici osjećaju približavanje statusa vjerojatno unije duše i Ispravljač i označavaju da je to sudbina skrbnika, koji pak komuniciraju o tim pitanjima sa finalističkom grupom pod čiju nadležnost rad ovog smrtnik može biti, a zatim izdaje poziv Planetarnom Suverenu za takvog smrtnika da podnese ostavku na sve planetarne dužnosti, opraštajućise od svijeta svojeg porijekla, i popravak u unutarnji hram Planetnog Suverena, i tamo čeka morontia tranzit , prijevod bljeskalice, od materijala evolucijske domene na morontia razinu predduhovnog napredovanja.

Kada obitelj, prijatelji i radne skupine, kod spojenih kandidata imaju zajedničko okupljanje u morontia hramu, oni su raspoređeni oko središnje pozornice u kojoj se spojeni kandidati odmaraju, a u međuvremenu slobodno razgovraju sa svojim okupljenim prijateljima. U međuvremenu krug nebeskih ličnosti je uredio zaštitni materijal smrtnicima od djelovanja energije manifestirane u trenutku "životnog bljeska" koja donosi uzašašće kandidata iz veze materijalnih tijela, čime se radi na takavim evolucijskim smrtnicima sve što je potrebno da ne dođe do prirodne smrti za one koji su time isporučuju iz tijela.

Mnogi spojeni kandidati mogu biti sklopljeni u prostranom hramu u isto vrijeme. A što je lijepa prigoda kada se smrtnici tako sastaju i svjedoče usponu svojih najmilijih u duhovnom plamenu, za razliku od one ranije dobi kada smrtnici moraju obvezati svoje mrtve na zagrljaju zemaljskih elemenata! Prizori plača i tugovanja, karakteristika ranijih epoha ljudskog razvoja sada su zamijenjeni ecstatičkom radošću i najuzvišenijem entuzijazmom kao što su ovi Boga znajući smrtnici ponudili svojim najmilijih prolazni oproštaj kada su oni uklonjeni iz njihovih materijalnih života za duhovne vatre konzumiranja raskoši i rastuće slave. Na svjetovima naseljenim u svjetlu i životu, " pogrebi" su prigoda vrhovne radosti, dubokog zadovoljstva, i neizrecive nade.

Duše tih napredujućih smrtnika su sve ispunjene vjerom, nadom i sigurnosti. Duh prožima one okupljene oko svetišta prijevoda i podsjeća ih na radosne prijatelje i rodbinu koji bi mogli sastaviti završene vježbe za jednu od svojih skupina, ili koji bi mogli doći zajedno svjedočiti dodjelu neke velike časti za jednoga od svojih članova. I bilo bi izrazito korisno ako bi manje napredni smrtnici mogli naučiti od prikaza prirodne smrt sa nešto te iste vedrine i raspoloženja.

Smrtni promatrači ne mogu vidjeti ništa od svojih suradnika prevedenih nakon spajajućeg bljeskanja. Takve prevedene duše nastaviljaju Ispravljačev tranzit izravno na uskrsnu dvoranu odgovarajućih morontia-trening svijetova. Te transakcije se bave prijevodom živih ljudskih bića do morontia svijeta a nadzire ih arkanđeo koji je dodijeljen takvom svijetu na dan kada je prvi put naseljen u svjetlu i životu.

U vrijeme svjetskog postizanja četvrtog stadija svjetla i života, više od polovice smrtnika napustiti će planet prijevodom među živima. Takvo smanjivanje smrti nastavlja se i dalje, ali ne postoji sustav čiji je takav naseljen svijet, iako su dugo naseljeni u svijetlu i životu, gdje je potpuna sloboda od prirodne smrti kao i tehnika za bijeg iz veze sa tijelom. I sve dok visoka planetarna evolucije nije ravnomjerno dosegnuta, morontia svijetovi treninga lokalnih svemira moraju nastaviti službu kao obrazovne i kulturne sfere razvojnih morontia uspinjućih smrtnika. Ukidanje smrti je teoretski moguće, ali to se još nije dogodilo. Možda se takvo stanje može postići tijekom daleke uspješne epohe sedmog stupnja naseljenog planetarnog života.

Prevedene duše veće starosne dobi naseljenih sfera ne prolaze kroz palače svijeta. Niti oni borave, kao studenti, na morontia svjetovima sustava ili zviježđa. Oni ne prolaze kroz bilo koju raniju fazu morontia života. Oni su jedini uzlazni smrtnici koji su gotovo pobijegli morontia prijelazu iz materijalnog postojanja na poluduhovni status. Početno iskustvo takvih Sinova oduzetih smrtnika u karijeri uzašašća je u službi napredovanja na svjetovima sjedišta svemira. I iz ovih istraživanja svijeta Salvingtona oni se vraćaju kao učitelji na svoje svjetove iz kojih su došli, a potom idu prema unutra u Raj u tako uspostavljenu rutu smrtnog uznesenja.

Možete li posjetiti planet u odmakloj fazi razvoja, brzo ćete shvatiti razloge pružanja diferenciranih recepcija uzlaznim smrtnicima na palačama viših morontia svijetova. Možete lako razumjeti da bića prolaze od takvih visoko evoluiranih sfera i spremni su nastaviti uspon do Raja unaprijeđeni od prosječnog smrtnog dolaska iz nesređenih i nazadnih svijetova poput Zemlje.

Bez obzira iz koje razine planetarnih ostvarenja ljudskih bića se mogu uzdići do morontia svjetova, palače sedam sfera priuštiti će im dovoljno prilika da steknu iskustvo kao učitelji-studenti i sve sve što su uspjeli proći u naprednom statusu na njihovom materinjem planetu.

Svemir je siguran u primjeni tih izjednačavajućih tehnika osmišljenih kako bi se osiguralo da se uspinjući ne smije lišiti ma što je mu je neophodno za njegovo iskustvo uzašašća.

ZLATNI VIJEK

Tijekom tog doba svjetlosti i života svijet sve više napreduje pod očinskom vladavinom Planetnog Suverena. Od ovog trenutka svjet napreduje pod zamahom jednog jezika, jedne religije, a na normalnoj sferi, jedne rase. Ali to doba nije savršeno. Ti svjetovi još uvijek trebaju dobro opremljene bolnice, domove za njegu bolesnih. Još uvijek ostaje problem zbrinjavanja slučajnih ozljeda i neizbježnim slabostima polaznika na oronulost starosti i bolesti senilnosti. Bolest nije potpuno pobijeđena, niti je zemlja i životinje pokorene u savršenstvu, ali takvi svjetovi su poput Raja u usporedbi s ranim vremenima primitivnog čovjeka tijekom dobi pre-Planetnog Princa. Vi bi instinktivno to opisali kao područja – kad bi iznenada bili prevezeni na planet u ovom stadiju razvoja - kao Raj na zemlji.

Ljudska Vlada u obavljanju materijalnih poslova i dalje funkcionira kroz ovo doba relativnog napretka i savršenstva. Javno djelovanje u svijetu u prvoj fazi svjetla i života je financirano od strane tehnike desetine. Svaki punoljetni radnik - i svi vojno sposobni građani koji rade nešto - plaćaju deset posto svojih prihoda za povećanje javnih riznica, i to kako slijedi:

1. Tri posto za proširenje i promociji istine - znanosti, obrazovanja i filozofije.

2. Tri posto je posvećeno ljepoti - igri, socijalnom slobodnom vremenu i umjetnosti.

3. Tri posto je posvećeno dobroti - socijalnoj službi, altruizmu i vjeri.

4. Jedan posto je dodijeljeno osiguranju rezervi u odnosu na rizik nesposobnosti za rad kao rezultat nesreće, bolesti, starosti, ili nepredviđenih katastrofa.

Prirodni resursi ovih planeta su upravljani kao društvena imovina, zajednička nekretnina.

Na ovom svijetu najviša čast koja se dodijeljuje građanina je odlikovanje "vrhunska služba", kao jedini stupanj priznanja koji će ikad biti dodijeljen u morontia hramu. Ovo priznanje je darovano onima koji su se dugo razlikovali u nekim fazama supermaterialnim planetarnih otkrića ili socijalnih službi.

Većina društvenih i administrativnih radnih mjesta održavaju zajednički muškarci i žene. Većina nastavnika također radi zajedno, isto tako sva sudska povjerenstva su određena sličnim povezanim parovima.

Na tim super svjetovima razdoblje rađanja nije bitno produženo. Nije najbolje da se previše godina intervenira u toj dobi u obitelji djece. Kada su u neposrednoj blizini zajedno u toj dobi, djeca su u stanju doprinijeti puno više međusobnim treningom. I na tim svjetovima veličanstveno su obučeni po konkurentnim sustavima i oduševljeno nastoje u naprednim područjima i odjeljcima različitih postignuća u vladanju istine, ljepote i dobrote. Nikad strahom, ali da čak i na takvim proslavljenim sferama je prisutno mnogo zla, stvarnih i potencijalnih, što je stimulativno za odabir između istine i pogreške, dobra i zla, grijeha i pravednosti.

Ipak, postoji određena, neizbježna kazna koja se pridaje smrtničkom postojanju na takvim naprednim evolucijskim planetama. Kada naseljeni svijet napreduje izvan treće faze svjetla i života, sve uspinjući su predodređeni, da prije postizanja manjeg sektora, prime neku vrstu prolaznog zadatka na planetu koja prolazi kroz ranije faze evolucije.

Svaki od njih eonima predstavlja napredovanje postignuća u svim fazama planetarnog postignuća. U početnoj dobi svjetlosti otkrivenja istine je povećana u zagrljaju djelovanja svemira nad svemirima, a Božansko proučavanje u drugoj dobi je pokušaj da se usvoji glavni protejski pojam prirode, misija, službe, udruge, podrijetla, i sudbina Sina Stvoritelja, prvi stupanj Sedmostrukog Boga.

Planeti veličine Zemlje, kada su prilično dobro uređeni,imali bi oko sto subadministrativnih centara. Ti centri će biti podređeni predsjedavanju jedane od sljedećih skupina kvalificiranih administratora:

1. Mladi Adamiti donijeti iz sjedišta sustava djeluju kao asistenti vladajućih Adama i Eve.

2.Potomci polusmrtnog osoblja Planetarnog Princa koji su stvoreni na određenim svjetovima
za ovu i druge slične obveze.

3.Izravni planetarni potomci Adama i Eve.

4. Materijaliziranih i humaniziranih međubića.

5. Smrtnici Ispravljačem-spojenog statusa koji su, na vlastiti zahtjev, privremeno izuzeti od prijevoda po nalogu Personaliziranog Ispravljača vođe svemirske grupe kako bi mogli nastaviti rad na planeti u nekim važnim upravnim poslovima.

6. Posebno obučeni smrtnici planetarnih škola uprave koji su također dobili nalog vrhovne službe morontia hrama.

7. Neka izborna povjerenstva od tri odgovarajuća kvalificirana građanina koji ponekad biraju građani prema smjernicama Planetarnog Suverena u skladu sa svojim posebnim sposobnostima da ostvari neki određeni zadatak koji je potreban u tom planetarnom sektoru.

Sa velikim hendikepom se suočava Zemlja u pitanju postizanja visoke planetarne sudbine svjetla i života u zbog problema bolesti, izrođenosti, rata, raznobojnih rasa, i višejezičnosti.

Evolucijski svijetovi se mogu nadati da će početi napredak nakon prve etape stanja bivanja u svjetlu dok su ostvarili jedan jezik, jednu vjeru i jednu filozofiju. Budući da jedna rasa uvelike olakšava takvo postignuće, ali postojanje mnogih naroda Zemlje ne isključuje postizanje viših stupnjeva.

UPRAVNA URAVNOTEŽENJA

U sukcesivnim fazama vrednujući postojanja naseljenih svjetova napravi se čudo u napredku pod mudrim i suosjećajnim upravama volonterskog Korpusa Finalista, uzlaznih smrtnika Rajskog postignuća koji su se vratiti na službu svojoj braći u tijelu. Ovi finalisti su aktivni u suradnji s Trojstvenim Učiteljima Sinovima, ali oni ne počinju stvarno sudjelovanje u svjetskim poslovima do pojave morontia hrama na zemlji.

Nakon formalne inauguraciji planetarne službe Korpusa Finalista, većina nebeskih domaćih bića se povlači. No, anđeoski čuvari sudbine nastavljaju svoje osobne službe napredujućih smrtnika u svjetlu, štoviše, kao anđeli dolaze u sve većem broju tijekom naseljene dobi od sve veće i veće grupe ljudi do trećeg kozmičkog kruga u koordinaciji smrtnih postignuća tijekom planetarnog životnog vijeka.

Ovo je samo prvi od uzastopnih administrativnih prilagodbi koje prisustvuju razvijanju uzastopnih dobi sve više briljantnih postignuća na naseljenim svjetovima kao što su prolazi od prvog do sedmog stupnja postojanja naseljenosti.

U prvoj fazi svjetla i života. Svijet u ovoj početnoj fazi naseljenosti se upravlja sa tri vladara:

a. Planetarni Suveren, trenutno se savjetuje Trojstvenim Učiteljem Sinom, po svemu sudeći glavni priključak korpusa takvoj funkciju Sina na planetu.

b. Šef planetarnog korpusa finalista.

c. Adam i Eva, čija je funkcija zajedničko djelovanje kao konsolidirano dvostruko vodstvo Princa-Suverena i šefa finalista.

Djelujući kao tumači anđeoskih čuvara i finalista su uzvišena i oslobođena međubića. Jedna od posljednjih djela Trojstvenih Učitelja Sinova na svojim priključnim misijama je da oslobode međubića planete i njihovo promicanje (ili ih vratiti) do naprednih planetarnih statusa, njihovo raspoređivanje na odgovornim mjestima u novoj upravi naseljenog područja. Takve promjene su već napravljene u rasponu ljudskog vida tako da smrtnicima omogućuju prepoznavanje ovih dosad nevidljivih rođaka ranih Adamičkih režima. To je omogućeno konačnim otkrićem fizikalne znanosti u suradnji sa proširenom planetarnom funkcijom Glavnih Fizičkih Kontrolera.

Sustavni Suveren ima ovlasti za puštanje međubića u bilo koje vrijeme nakon što je nastala prva naseljena faza, tako da se oni mogu humanizirati u morontia obličije uz pomoć Životnih Prijevoznika i Fizičkih Kontrolera i, nakon što je dobio Misaonog Ispravljača, započeti Rajsko uzašašće.

U trećimm i naknadnim fazama, neki od međubića još uvijek funkcioniraju, uglavnom kao kontakt osobe za finaliste, ali i kao u svakom stadiju svjetla života u koji su ušli, imaju nove naloge u vezi službe a u velikoj mjeri zamijenjuju međubića, jer je vrlo malo njih ostalo nakon četvrte faze svjetlosti. Sedma faza će svjedočiti dolazak prvog absonitnog službenika iz Raja da služe u mjestima određenih svemirskih stvorenja.

2. Druga faza svjetla i života. Ova epoha je signalizirana na svijetu po dolasku Životnih Prijevoznika koji postaju volonteri savjetnici planetarnih vladara u vezi daljnjih napora za pročišćavanje i stabilizacije smrtnih rasa. Tako će Prijevoznici Života aktivno sudjelovati u daljnjem razvoju ljudske rase - fizički, socijalno i ekonomski. A onda će se proširiti njihov nadzor na daljnje pročišćavanje smrtnih zaliha bića od strane drastične eliminacije zaostalih i istrajnih ostataka lošijih potencijala intelektualnih, filozofskih, kozmičkih, i duhovne naravi. Oni koji dizajniraju i biljni svijet na naseljenim svijetovima su u potpunosti sposobni savjetovati Adamite, koji su pune i neupitne ovlasti za čišćenje i razvoja rasa od svih štetnih utjecaja.

Od druge faze na cijeloj karijeri naseljenih planeta Učitelj Sinovi služe kao savjetnici za finaliste. Tijekom takvih misija služe kao volonteri, a ne dodjeljeni, i služe isključivo finalistički korpus, osim toga, uz suglasnost Sustavnog Suverena, oni mogu biti savjetnici za planetarnog Adama i Eve.

3.Treća faza svjetla i života. Tijekom tog doba naseljeni svjetovi dolaze sa novim uvažavanjem Nadsvemirskih Vladara, drugoj fazi Sedmerostrukog Boga, a predstavnici tih supersvemirskih vladara ući će u nove odnose s planetarnim upravama.

U svakom sljedećem dobu naseljenog postojanja finalisti funkcijoniraju u sve većem kapacitetu. Postoji tijesna suradnju i veze između finalista, superanđela i Trojstvenih Učitelja Sinova.

Tijekom ove i sljedeće godine Učitelji Sinovi, uz pomoć služečih-duhova četvorke, postaje vezan sa izbornim smrtnim glavnim izvršnim direktorom, koji sada postaje povezan s Planetarnim Suverenom kao zajednički administrator svjetskih poslova. Ovaj smrtni čelnik služi dvadeset i pet godina planetarnog vremena, a to je ovaj novi razvoj, što ga čini jednostavno za Planetarni Adamu i Evi da se osigura oslobađanje iz svijeta dugo vremena nakon zadatka tijekom sljedećih stoljeća.

Služeći-duhovi četvorke se sastoje od: anđela glavne sfere, savjetnika supersvemirskog secoraphima, arhanđela prijevoda, i omniaphima koji funkcionira kao osobni izaslanik Dodijeljenog Sentinela stacioniranog na sjedištu sustava. Ali ti savjetnici nikada ne predlažu savjet, osim ako je tražen.

4.Četvrta faza svjetla i života. Na svijetu seTrojstveni Učitelji Sinovi pojavljuju u novim ulogama. Uz pomoć stvorenja-trinitiziranih sinova tako dugo povezanih s njihovim redom, oni sada dolaze na svijet kao volonteri savjetnici i savjetnici Planetarnim Suverena i njegovim suradnicima. Takvi parovi - Rajsko Havonski-trinitizirani sinovi i uzlazni-trinitizirani sinovi - predstavljaju različite stavove svemira i raznolika osobna iskustava koja su vrlo korisna za planetarne vladare.

U bilo kojem trenutku nakon toga doba Planetarni Adam i Eva mogu poslati zahtjev Suverenom Sinu Stvoritelju za puštanje iz planetarne dužnosti kako započeo njihov Rajski uspon, ili mogu ostati na planeti kao direktori novo pojavljujućeg redoslijeda sve duhovnijeg društva koje se sastoji od naprednih smrtnika koji nastoje shvatiti filozofska učenja finalista, koji su sada dodijeljeni tim svjetovima i surađuju u paru s seconaphimima iz sjedišta supersvemira.

Finalisti uglavnom sudjeluju u pokretanju novih i supermaterialnih aktivnosti društva - socijalnim, kulturnim, filozofskim, kozmičkim i duhovnim. Što se toga tiče oni će nastaviti ovu službu daleko u sedmoj epohi evolucijske stabilnosti, kada će, vjerojatno, do tada ići naprijed kako bi služili u vanjskom prostoru, nakon čega samo možemo nagađati da će njihovo mjesto možda biti preuzeto od strane absonitnih bića iz Raja.

5.Peti stupanj svjetla i života. Uravnoteženja ove faze postojanja podmiruju se odnosi gotovo isključivo na fizičkom područja i primarni su interes za Glavnog Prostornog Kontrolera.

6.Šesti stupanj svjetla i života svjedoči razvoju novih funkcija umnih krugova područja. Kozmička mudrost čini da postanu konstitutivni u svemirskoj službi uma.

7.Sedmi stupanj svjetla i života. Rano u sedmom razdoblju Trojstveni Učitelj savjetnik Planetarnog Suverena se pridružuje volonteru savjetniku koje su poslali Nadsvemirski Vladari, a kasnije će biti proširen od strane trećeg savjetnika koji dolazi iz Izvršnoe supersvemirske vlade.

Tijekom tog vremena, ako ne i prije, Adam i Eva su zauvijek oslobođeni planetarnih dužnosti. Ako je Adam u finalističkom korpusu, on može postati povezan s smrtnim izvršnim direktorom, a ponekad Melkisedek dobrovoljno djeluje u tom svojstvu. Ako je međubiće među finalistima, preostala međubića na planetu odmah su puštena.

Nakon dobivanja puštanje iz višestoljećnog izvršavanja zadatka, planetarni Adam i Eva mogu odabrati karijeru kako slijedi:

1. Oni mogu osigurati planetarno puštanje i iz sjedišta svemira početi odmah Rajske karijere, primaju Misaone Ispravljače na kraju morontia iskustva.

2. Vrlo često Planetarni Adami i Eve će dobiti Ispravljača dok još rade u svijetu naselljenom u svjetlu a kao popratna pojava je primanje Ispravljača za neke od svojih uvezenih čistih linija djece koji su volontirali za korist planetarne službe. Nakon toga svi mogu ići na sjedište svemira i tamo početi Rajsku karijeru.

3. Planetarni Adam i Eva mogu izabrati - kao i materijalni Adamiti iz glavnog grada sustava- otići izravno na midsonitni svijet za kratak boravak, tamo dobiju Ispravljača.

4. Oni mogu odlučiti da se vrate u sustavno sjedište, i za izvjesno vrijeme zauzeti mjesta na Vrhovnom sudu, nakon ove službe će primiti Ispravljača i početi Rajski uspon.

5. Oni mogu izabrati da idu od njihove administrativne dužnosti i vratiti se na njihov materinji svijet da služe kao učitelje za sezonu i da postanu prebivati sa Ispravljačem u vrijeme transfera do sjedišta svemira.

Kroz sve ove epohe uvezene pomoći Adanira oni izvršavaju veliki utjecaj na društveni i gospodarski napredak područija. Oni su potencijalno besmrtni, barem do onog trenutka kad oni biraju humanizirati se, primaju Ispravljača, startaju za Raj.

Na evolucijskom svijetu humanizirano biće mora primiti Misaonog Ispravljača. Svi uzlazni članovi smrtnog Korpusa Finalista prebivaju sa sjedinjenim Ispravljačem osim Seraphima, a oni sa Ocem prebivaju u drugoj vrsti duha i u to vrijeme su skupa u ovom Korpusu.

VRHUNAC MATERIJALNOG RAZVOJA

Smrtna stvorenja koja žive na grijehom pogođenim, gdje negativno neuravnoteženo dominira, izoliraniom svijetu, kao što je Zemlja, teško mogu zamisliti fizičko savršenstvo, postignuće intelektualnog i duhovnog razvoja koji obilježavaju ove napredne epoha evolucije na bezgrešnim sferama.

Napredne faze svijeta naseljenih u svjetlu i životu predstavljaju vrhunac evolucijskog materijalnog razvoja. Na ovim kulturnim svijetovima, otišli su neurednost i jačina ranije primitivne dobi. Siromaštvo i socijalne nejednakosti su imali svi, ali su nestali, degeneracija je nestala, a delinkvencija se rijetko promatra. Ludilo je praktički prestalo postojati, i slab um je rijetkost.

Ekonomski, socijalni i administrativni status tih svjetova je visok i usavršeni red. Znanosti, umjetnosti i industrije cvjetataju, a društvo je bez poteškoća sa radnim mehanizmom visokih materijala, intelektualnih i kulturnih postignuća. Industrija je u velikoj mjeri preusmjerena na posluživanje većih ciljeve takve vrhunske civilizacije.Gospodarski život, kao i svijet postao je etički.

Rat je postao stvar prošlosti, a nema više vojske ili policije. Vlada postupno nestaje. Samokontrola se polako povećava a donošenje ljudskih zakona je zastarijelo. Opseg civilne vlasti i zakonskih propisa, u srednjem stanju napredovanje civilizacije, je obrnuto proporcionalno po moral i duhovnost državljanstva.

Škole su znatno poboljšane, a posvećene su treningu uma i proširenju duše. Umjetnička središta su fine i divne glazbene organizacije. Hramovima bogoslužja s njihovim pridruženim školama filozofije i religije su iskustvene kreacije ljepote i raskoši. Otvorenom arenom bogoslužja okupljanja se jednako uzvišeno u jednostavnosti njihovog umjetničkog imenovanja.

Odredbe za natjecateljske igre, humor, i druge faze osobnih i grupnih postignuća su dovoljne i prikladne. Posebnost konkurentne aktivnosti na takvom vrlo kulturnom svijetu odnosi se na napor pojedinaca i skupina u naporima u znanosti i filozofiji kozmologije. Književnost i govorništva cvjetaju, i jezik je poboljšan sa simbolima i pojmovima, kao i da se izraze ideje. Život je osvježavajuće jednostavan, čovjek je na kraju koordiniran visokim stanjem mehaničkih razvoja i intelektualnog nadahnuća i zasjenjenih sa duhovnim izuzetnim postignućima. Težnja sreće je iskustvo radosti i zadovoljstva.

POJEDINAČNI SMRTNIK

Kako svjetovi napreduju u naseljenom statusa svjetla i života, društvo postaje sve mirnije. Pojedinac, je ne manje neovisan i odan svojoj obitelji, postao je više altruističn i bratski.

Na Zemlji možemo imati malo uvažavanja naprednog statusa i progresivne prirode prosvijetljenih rasa ovih usavršenih svjetova. Ti ljudi su procvat evolucijske rase. No, takva bića su uvijek smrtni, oni nastavljaju disati, jesti, spavati i piti. Ovaj veliki razvoj nije nebo, ali to je uzvišen nagovještaj božanskog svijeta Rajskog uspona.

Na normalnom svijetu biološke sposobnosti smrtnih rasa je bila odavno dovedena do visoke razine tijekom post-Adamičke epohe, a sada, od koljena do koljena kroz naseljeno razdoblja fizičke evolucije čovjeka se nastavljaju. Oba osjetila vida i sluha su proširena. Do sada je populacija postala stacionarna u brojkama. Umnožavanje je regulirano u skladu s planetarnim zahtjevima i urođenih nasljednih karakteristika: smrtnici na planetu tijekom ovog razdoblja su podijeljeni u pet do deset skupina, a manje skupine smiju proizvesti samo jedno djete više. Nastavak usavršavanja, kao veličanstvena rasa kroz doba svjetlosti i života je u velikoj mjeri stvar selektivnog razmnožavanja od onih rasnih sojeva koji pokazuju vrhunske kvalitete socijalnih, filozofskih, kozmičkih, i duhovnih naravi.

Ispravljači i dalje dolaze kao u bivšim evolucijskim razdobljima, kako razdoblja prolaze, ti smrtnici su svi u mogućnosti da komuniciraju sa Očevim unutarnjim fragmentom. Tijekom embrionalne i preduhovne faze razvoja pomoćnik uma-duha još uvijek funkcionira. Duh Sveti i službe anđela su čak i učinkovitije kao što se sukcesivno epoha naseljenosti života doživljava. U četvrtom stadiju svjetla i života napredni smrtnici čini se da imaju znatno iskustvo svjesnog kontakta sa duhovnom prisutnosti Glavnog Duha supersvemirske nadležnosti, a filozofija takvog svijeta je usmjerena na pokušaj da se shvati nova otkrivenja Vrhovnog Boga. Više od polovice ljudskog stanovništva na planeti ovog naprednog statusa ima iskustvo prijevoda u morontia stanje među živima. Čak i tako, "stare stvari su prolazne, evo, sve postaje novo."

Fizička evolucija će postići svoj puni razvoj do kraja pete epohe ere svjetla i života i gornje granice duhovnog razvoja povezanih s razvojem ljudskog uma određuje Ispravljačem spojena razina objedinjene morontia vrijednosti i kozmičkog značenja. No, pretpostavljam da nikada ne može biti ograničenja intelektualnog razvoja u postizanju mudrosti. Na sedmoj fazi svijeta, mudrost može iscrpiti materijalne potencijale, ući na mota uvid, i na kraju čak i imati okus absonitne raskoši.

Na tim visoko razvijenim i dugim sedmim fazama svjetova ljudskih bića su u potpunosti naučili jezik lokalnog svemira prije nego što su prevedeni, a obišao sam nekoliko vrlo starih planeta gdje su abandontne ličnosti držali nastavu starijim smrtnicima o jeziku supersvemira.

Ovo je priča o veličanstvenom cilju smrtnog nastojanja na evolucijskim svjetovima, a to se sve odvija čak i prije nego ljudska bića uđu na njihove morontia karijere, sav taj sjajan razvoj moguće je postići materijalnim smrtnicima na naseljenim svjetovima, mnogo u prvoj fazi te beskrajne i neshvatljive karijere Rajskog uzašašća i božanstvenog postignuća.

Ako su ljudi na Zemlji zbunjeni kad bi samo mogli pogledati jedan od tih naprednijih svjetova duge naseljenosti u svjetlu i životu, oni nikada više ne bi postavljali pitanje mudrosti evolucijske sheme stvaranja. Oni imaju budućnost vječnog bića progresije, a još uvijek divnog evolucijskog postignuća smrtnih rasa na takvim nastanjenim svijetovima postignuća savršenstva uvelike opravdava stvaranje čovjeka na svijetu vremena i prostora.

PRVA ILI PLANETARNA FAZA

To razdoblje se proteže od pojave morontia hrama u novom planetarnom sjedištu u vrijeme rješavanja cijelog sustava u svjetlu i životu. Ovu godinu je otvorio Trojstveni Učitelj Sin na kraju svojih uzastopnih svjetskih misija kada je Planetarni Princ unaprijeđen do statusa planetarnog suverena čiji je mandat potvrđen i osobnom prisutnosti Rajskog darivanog Sina tom području. Istodobno s time finalisti inauguriraju svoje aktivno sudjelovanje u planetarnim poslovima.

Za vanjske i vidljive pojave stvarni vladari, ili direktori, u takvom svijetu naseljenom u svjetlu i životu su planetarni Adama i Eva. Finalisti su nevidljivi, također i princ-Suveren osim kada je u morontia hramu. Stvarni i doslovni šefovi planetarnog režima su stoga Adam i Eva. To znanje tih aranžmana je dalo priznanje ideji kraljeva i kraljica u cijelom svemirskom područja. I kraljevi i kraljice su imali veliki uspjeh u ovim idealnim uvjetima, kada se svijetu može zapovijedati od takvih visokih osoba da djeluju u ime još većih, ali nevidljivih vladara.

Kada se takva dob postigne na našem svijetu, bez sumnje Makiventa Melkizedek, sada zastupnik Planetarnog Vladara Zemlje, će zauzeti sjedište Planetarnog Suverena, i to je već dugo pretpostavka na Jerusemu da će biti popraćeni sin i kći Zemaljskog Adama i Eve koji sada žive na Edentiji. Ova djeca Adama tako će moći služiti na Zemlji u suradnji s Melkizedekom-Suverenom jer su bili lišeni ovlasti rađanja gotovo 37.000 godina u vrijeme kad su dali svoje materijalno tijelo na Zemlji u pripremi za prelazak na Edentiju.

Ovo naseljeno doba nastavlja se i dalje, sve dok svaki naseljeni planet u sustavu ne zauzme eru stabilizacije, a zatim, kada je najmlađi svjet - posljednji koji postiže svjetlo i život - potvrđeno stanje naseljenosti za jedno tisućljeće sustavnog vremena, cijeli sustav ulazi u stabilizirao stanje, a pojedinačni svjetovi uvode se u sustavnu epohu doba svjetlosti i života.

DRUGA ILI SUSTAVNA FAZA

Kada cijeli sustav postaje naseljen u životu, novi poredak vlasti se otvoria. Planetarni vladari postaju članovi sustavne konklave, a ovo novo upravno tijelo, ovisno je o vetu Vladara zviježđa, oni su vrhovni autoritet. Takav sustav naseljenih svjetova postaje gotovo samoupravan. Sustavna zakonodavna skupština je konstituirana na sjedištu svijeta, a svaki planet šalje njima deset predstavnika. Sudovi su sada uspostavljen na sustavnoj metropoli, a samo žalbe su podnesene na sjedište svemira.

Uz rješavanje sustava Dodijeljeno Sentinel, predstavnik supersvemirske Vrhovnoe Izvršne vlade postaje volonter savjetnik sustavnog Vrhovnog suda i stvarni predsjedavajući nove zakonodavne skupštine.

Nakon rješavanja cjelokupnog sustava u svjetlu i životu sustavni vladari neće više doći i otići. Takvi suvereni ostaju joj stalno na čelu a njegovi sustavni pomoćnici u vladi i dalje se mijenjaju kao u bivšoj dobi.

Tijekom tog doba stabilizacije, po prvi put dolaze midsoniti iz središnjeg svijeta svemira, mjesta njihova boravka, da djeluju kao savjetnici za zakonodavne skupštine i savjetnici u sporovima na sudovima. Ovi midsoniti također rade određene napore kako bi uliti nova mota značenja najvećoj vrijednosti u poduzetoj nastavi koja je sponzorirana zajedno s finalistima. Što Adamiti učiniše za smrtne rase biološki, midsonitna bića sada čine za ove jedinstvene i proslavljene ljude u sve naprednijem području filozofije i produhovljenom razmišljanju.

Na takvim naseljenim svjetova Učitelji Sinovi postaju dobrovoljni suradnici sa finalistima, a ti isti Učitelji Sinovi prate finaliste na dvorac svijeta kad te sfere više ne treba koristiti kao razliku primitka sa svjetovima nakon što se cijeli sustav nađe u svjetlu i životu, barem je to istina u vrijeme kad cijelo zviježđe tako evoluira. No, postoje skupine koje su daleko napredovale u našem Lokalnom Svemiru.

I sada, kad sustavi jedan po jedan postaju naseljeni u svjetlu zahvaljujući napretku svojih komponenti, svjetova, dođe vrijeme kada zadnji sustav u određenom zviježđu postiže stabilizaciju, a svemirski administratori stižu na sjedište zviježđa da proglase Svevišnje bezuvjetnim vladarima novo usavršene obitelji sto naseljenih sustava naseljenih svjetova.

TREĆA ILI FAZA ZVIJEŽĐA

Ujedinjenje cijelog zviježđa naseljenih sustava prisustvujemo novim raspodjelama izvršne vlasti i dodatnog uravnoteženja svemirske uprave. U ovo doba ćemo biti svjedoci naprednih postignuća na svim naseljenim svijetovima, ali posebno je karakterizira uravnoteženja na sjedištu zviježđa, s označenim modifikacija odnosa s oba sustava nadzora i lokalne vlasti svemira. Tijekom tog doba mnoge aktivnosti zviježđa i svemira se prenose u sustavne metropole, i predstavnici supersvemira preuzimaju nove i intimnije odnose sa planetarnim, sustavnim, i svemirskim vladarima. Istovremeno s ovim novim grupama, neki administratori supersvemira će doći na sjedišta zviježđa kao volonteri savjetnici Svevišnjih.

Kada se zviježđe, dakle, smjesti u svjetlu, zakonodavna funkcija prestaje, a kućom sustavnog vladara, predsjedaje Svevišnji, u funkciji umjesto njega. Sada, po prvi put, kao upravne skupine bave se izravno i supersvemirske vlasti u pitanjima koja se odnose na Havonu i Rajske odnose. Inače zviježđe ostaje u vezi sa lokalnim svemirom kao i prije. Od faze u faza u naseljenom životu univitatia nastavljaju upravljati zviježđem morontia svijeta.

Kao dobi prolaze, Očevi Zviježđa preuzimaju sve više i više detaljnih upravnih ili nadzornih funkcija koje su nekada bile usmjerene na sjedište svemira. Do postizanja šeste faze stabilizacije ta jedinstvena zviježđa će postići položaj dobre gotovo potpune autonomije. Ulaz na sedmi stupanj svijetlosti i života će bez sumnje svjedočiti veličanju tih vladara na istinskom dostojanstvu označeno po njihovim imenima, svevišnjih. Za sve namjere i svrhe zviježđem će se tada baviti izravno supersvemirski vladari, a vlastima lokalnog svemira će se proširiti shvaćanjem odgovornosti novih obaveza velikog svemira.

ČETVRTA ILI LOKALNO SVEMIRSKA FAZA

Kad svemir postaje naseljen u svjetlu i životu, ubrzo bude postavljen u osnovnim supersvemirskim krugovima, i Supersvemirski Vladari proglašavaju osnivanje vrhovnog vijeća neograničene ovlasti.

Svemirska uprava, što se tiče pitanja Gabriela i Oca Melkisedeka, sasvim je nepromijenjena. Ovo vijeće neograničene vlasti uglavnom se bavi novim problemima i novim uvjetima koje proizlaze iz naprednih statusa svjetla i života.

Naseljavanje cjelokupnog lokalnog svemira u svjetlu i životu otvara duboka uravnoteženja u cijeloj shemi uprave, od pojedinca naseljenih svjetova do sjedišta svemira. Novi odnosi prošireni su do zviježđa i sustava. Lokalno svemirski Majčinski Duh iskušava novu vezu u odnosa sa Glavnim Duhom supersvemira a Gabriel uspostavlja izravan kontakt s Nadsvemirskim Vladarima i biti će učinkovit i kada Glavni Sin može biti odsutan iz sjedišta svijeta.

Tijekom ove i naknadne dobi Avonali i dalje funkcioniraju kao razdiobni presuditelji, a sto od tih Avonal Sinova Raja predstavljaju nova visoka vijeća Gabrijela na sjedištu svemira. Kasnije, kad na zahtjev sustavnog vladara, jedan od tih magistarskih sinova će postati vrhovni savjetnik stacioniran na sjedištu svakog lokalnog sustava do postizanja sedmog stupnja jedinstva.

Tijekom ove epohe Trojstveni Učitelji Sinovi su volonteri savjetnici, ne samo Planetarnim Vladarima, ali u skupinama od tri slično služe Očevima Zviježđa. I na kraju ovi Sinovi će naći svoje mjesto u lokalnom svemiru, jer u to vrijeme oni su uklonjeni iz nadležnosti lokalne tvorevine i dodijeljene su na službu Vrhovnog vijeća neograničene ovlasti.

Finalističkom korpusu sada, po prvi put, se priznaje nadležnost dodatnog Rajskog tijela, Vrhovnog vijeća. Dosad su prepoznavali finaliste kao da nemaju nadzor sa ove strane Raja.

Sinovi Stvoritelj takvih naseljenih svemira provode većinu svog vremena na Raju i pridruženim svjetovima a savjetovanjem brojnim finalističkim grupama služe tijekom lokalnog stvaranja. Na taj način čovjek Mihael će naći puniju bratstvenu suradnju sa proslaviljenim finalističkim smrtnicima.

Spekulacije o funkciji tih Sinova Stvoritelja u vezi s vanjskim svemirima do sada su procesu preliminarnih sklopova potpuno uzaludane. Na postizanju ovog četvrtog stupanja razvoja Sinovi Stvoritelji postaju administrativno slobodni, Božanska služba se postupno miješa sa njegovom službom sa tim Duhom supersvemira, Glavnim i Beskonačnim Duhom. Čini se da razvijaju novi i uzvišeni odnos između Sina Stvoritelja, Kreativnog Duh, Učitelja Sinova, a i sve većeg zbora finalista.

Krist Mihael nikada ne bi trebao napustiti svoj Lokalni Svemir, Gabriel će nesumnjivo postati glavni administrator s Ocem Melkisedekom kao njegovim suradnikom. U isto vrijeme novi status će se prenositi na sve redove sa trajnim državljanstvom, kao što su Adamiti, univitatia, midsoniti, susatia, i Duhom-spojeni smrtnici. Ali, kako se ciljevi evolucije nastavljaju, serafini i arkanđeli će biti potrebni u svemirskoj upravi.

Ako je Sinovima Stvoriteljima suđeno da idu u vanjski svemir, Božanski službenici nesumnjivo će ih pratiti a vjerovatno da će Melkizedeci ostati na svjetovima njihovog porijekla. Melkizedecima je suđeno da igraju sve više odgovornih uloga u lokalnoj svemirskoj upravi.

MANJE I VELIKE SEKTORSKE FAZE

Manji i glavni sektori supersvemira se ne prenosi izravno planu da se naseli u svjetlu i životu. Takav evolucijski napredak se odnosi prije svega na lokalni svemir kao cjelinu, a odnosi se samo na komponente lokalnog svemira. Supersvemir se nalazi u svjetlu i životu, kada sve njene komponente lokalnog svemira budu tako usavršene. No, niti jedan od sedam supersvemira nije stekao stupanj napredovanja u pristupanju ovom cilju.

Neka bude jasno da administrativni mehanizmi i tehnike vladanja svemirom ili supersvemirom ne mogu ni na koji način ograničiti ili usporavati evolucijski razvoj ili duhovni napredak pojedinih naseljenih planeta ili bilo kojeg pojedinca smrtnika na takvim sferama.

U nekim od starijih svemira postoje svjetovi naseljeni u petom i šestom stadiju svjetla i života - čak daleko prošireni u sedmoj epohi - čiji lokalni sustavi još nisu naseljeni u svjetlu. Mlađi planeti mogu odgoditi sustavna ujedinjenja, ali to nije ni u najmanju ruku hendikep napredaka starijih i naprednijih svijetova. Niti mogu biti ograničenja okoliša, čak i na izoliranom svijetu se ne može osujetiti postizanje statusa osobno smrtnog pojedinca, Isus iz Nazareta, kao čovjek među ljudima, osobno je postigao status svjetla i života pred 2 000 godina na Zemlji.

Oznake: planeta

Slijedeća priča opisuje razvojne faze života na evolucijskim planetama pa tako i na Zemlji. Od bitne je važnosti kakav naš planet može postati u budućnosti

It početka života na evolucijskom planetu do vremena konačnog procvata u doba svjetlosti i života, tu se pojavljuju na pozornici svjetske akcije najmanje sedam epoha ljudskog života. One eonima određuje planetarna misija Visokih civilizacija i biča nama znanih kao božanskih Sinova. Svjetovi prostora, čim su fizički pogodni za život, nalaze se na registru Civilizacije Prijevoznika Života i na vrijeme oni posjećuju takve planete u svrhu pokretanja života. Cijelog razdoblja iz početka života do pojave čovjeka je određeno kao prehumano doba i prethodi uzastopnim razdobljima koje se razmatraju u ovoj priči.

PRIMITIVNI ČOVJEK

Od vremena nastanka čovjeka na životinjskoj razini – do kada može odabrati da obožava Stvoritelja – do dolaska Planetarnog Vkadara, smrtna se stvorenja nazivaju primitivni ljudi. Postoji šest osnovnih vrsta ili rasa primitivnih ljudi, a ovi rani narodi sukcesivno se pojavljuju u redoslijedu spektra boja, s početkom u crvenom. Duljinu vremena koje se konzumira u ovom ranom životu evolucije uvelike ovisi o različitim svjetovima, u rasponu od 150 tisuća godina do više od milijun godina Zemaljskog vremena.

Evolucijske boje rasa - crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo, počinje se pojavljivati oko vremena kada primitivni čovjek razvija jednostavni jezik i počinje vježbe kreativnost mašte. U ovom trenutku čovjek je dobro naviku da stoji uspravno.

Primitivni ljudi su moćni lovci i žestoki borci. Zakon u ovoj dobi je fizički opstanak najjačih, a vlada u ovim vremenima je u cijelosti plemenska. Tijekom ranih rasnih borbi na mnogim svjetovima neke evolucijske rase su uništene, kao što se dogodio na Zemlji. Oni koji su preživjeli su obično naknadno pomiješani sa kasnijim uvezenim ljubičastim rasama Adamićkih naroda.

U svjetlu naknadne civilizacije, ovo doba primitivnog čovjeka je dugo, tamno, i krvavo poglavlje. Etika u džungli i moral prašume nisu u skladu sa standardima kasnijim općim pravilima objavljene religije i višeg duhovnog razvoja. Na normalnim i neekspirimentalnim svijetovina to doba je vrlo različito od dugotrajne i iznimno brutalne borbe koja karakterizira ovo doba na Zemlji. Kada se nakon smrti pojavite na prvom svjetu iskustva, moći ćete vidjeti zašto se ta duga i bolna borba na evolucijskim svjetovima događa, i da kao i vi idu naprijed u Rajski put, i vi ćete shvatiti mudrost tih naizgled čudnih djela. No, bez obzira na sve događaje rane dobi od ljudske pojave, priredbe primitivnog čovjeka predstavljaju divno, čak i herojsko poglavlje u analima evolucijskog svijetu vremena i prostora.

Rani evolucijski čovjek nije obojeno stvorenje. Općenito, ovi primitivni smrtnici su stanovnici špilja ili litica. Oni također izgrađuju sirove kolibe u velikim stablima. Prije nego što su stekli visoki red inteligencije, planeta je ponekad zauzeta sa većim vrstama životinja. No, rano u ovom razdoblju smrtnici nauče zapaliti i održavati vatru, i uz povećanje inventivnosti i mašte te poboljšanja alate, razvijeni čovjek uskoro pobijeđuje veće i nezgrapne životinje. Rane rase također opsežno koriste velike leteće životinje. Ove ogromne ptice su u stanju nositi jednu ili dvije prosječne osobe, muškaraca za non-stop let preko osamsto kilometara. Na nekim planetama ove ptice su imale veliku službu jer imaju visoki red inteligencije, koja često bude u mogućnosti da govori mnogo riječi jezika ljudi planeta. Ove ptice su najinteligentnije, vrlo poslušne i nevjerojatno ljubazne. Takve ptice putnici su već dugo izumrle na Zemlji, ali naši rani preci su uživali njihove usluge.

Čovječje stjecanje etičke prosudbe, moralne volje, se obično podudara s pojavom ranog jezika. Nakon postizanja u ljudskoj razini, ta bića postaju osjetljiva na privremeno prebivanje božanskog Ispravljača, a nakon smrti mnogi su propisno izabrani za preživjeti i zapečatili sa arkanđelima za naknadna uskrsnuća i Duhovnog spajanja. Arkanđela uvijek prate Planetarni Vladari, a razdiobno suđenje u područiju je istovremeno sa dolaskom Vladara.

Svi smrtnici u koje su ušli Misaoni Ispravljači su potencijalni vjernici, oni su "zapalila ga svjetlo istinsko", i oni imaju kapacitet za traženje uzajamnog kontakta s božanskim. Ipak, rana ili biološka religija primitivnog čovjeka je u velikoj mjeri rezultat životinjskog straha zajedno sa neznanjem, strahopoštovanjem i plemenskim praznovjerjem. Opstanak praznovjerja u rasama Zemlje je teško beskoristan za naš evolucijski razvoj, niti je kompatibilan sa našim inače prekrasnim dostignućima u materijalnom napretku. Ali taj rani strah religije služi u vrlo vrijednom cilju u podvrgavanju vatrenih živaca tih primitivnih bića. To je preteča civilizacija i tlo za sljedeću sadnju sjemena otkrivanja religije Planetarnog Vladara i njegovih službenika.

Unutar 100,000 godina od vremena kada čovjek stekne uspravno držanje, Planetarni Vladar obično stigne, nakon što je ga je poslao sustavni Suveren poslije izvješća Prijevoznika Života koji će tu funkcionirati, iako su se relativno rijetki pojedinci time razvili. Primitivni smrtnici obično prirede dobrodošlicu Planetarnom Vladaru i njegovim vidljivom osoblju, u stvari, oni često gledaju na njih sa strahopoštovanjem, gotovo sa obožavanjem, ako ih se ne ograničava.

ČOVJEK NAKON DOLASKA PLANETARNOG VLADARA

Sa dolaskom Planetarnog Vladar novo dijeljenje počinje. Vlada na zemlji, i napredne plemenske epohe se postižu. Napravljen je veliki društveni napredak tijekom nekoliko tisuća godina ovog režima. Pod normalnim uvjetima smrtnici postignu visoku državnu civilizaciju u ovoj dobi. Oni se ne bore tako dugo u barbarizmu kao rase na Zemlji. No, život na naseljenom svijetu, tako se mijenja u pobuni da možete imati malo ili nemate pojma o takvim režimima na normalnom planetu.

Prosječna dužina ovog razdoblja je oko 500.000 godina, neki duže, neki kraće. Tijekom ovog razdoblja planeta je priključena u krugove sustava, te ima punu kvotu anđeoskih i drugih pomagača koji su dodijeljeni u njezinu upravu.Misaoni Ispravljači dolaze u sve većem broju, i anđeoski čuvari pojačavaju svoje režime smrtnoga nadzora.

Kada Planetarni Vladar stiže na primitivnom svijetu se razvila religija straha i neznanja koja prevladava. Vladar i njegovo osoblje čine prve objave veće istine i svemirske organizacije. Ove početne prezentacije objavljene religije su vrlo jednostavne, i one se obično odnose na poslove lokalnog sustava. Religija je u potpunosti evolucijski proces prije dolaska Planetarnog Vladara. Nakon toga, religija napreduje prema diplomiranom otkriću, kao i evolucijski rast. Svaki oproštaj, svake smrtne epohe, prima uvećani prikaz duhovne istine i vjerskih etika. Razvoj vjerskog kapaciteta receptivnosti u stanovnicima svijeta u velikoj mjeri određuje njihova stopa duhovnog napretka i opseg vjerskih objava.

Ovi oproštajni svjedoci duhovne zore, i različite rase i njihove različita plemena imaju tendenciju da razviju specijalizirane sustave vjerskog i filozofskog mišljenja. Tu ravnomjerno prolaze kroz sve ove rasne religije dva soja: rani strah primitivnih muškaraca i kasnije objave Planetarnog Vkadara. U nekim aspektima ljudi Zemlje ne čini se da su u potpunosti pojavili iz ove faze planetarne evolucije pa će se jasnije razlučiti koliko naš svijet odstupa od prosjeka tijekom evolucijskog napretka i razvoja.

Ali Planetarni Vladar nije "Knez mira." Rasne borbe i plemenski ratovi i dalje teku u tom dijeljenju, ali sa smanjenjem učestalosti i težine. To je velika godina rasne disperzije, a kulminira u razdoblju intenzivnog nacionalizma. Boja je temelj plemenske i nacionalne skupine, te različite rase često razvijaju odvojene jezike. Svaka šira skupina smrtnika sklona je tražiti izolaciju. Ova podjela pogoduje postojanje mnogih jezika. Prije ujedinjenja nekoliko rasa vode nemilosrdne ratove što ponekad rezultira uništenjem cijelog naroda, narančasti i zeleni ljudi su posebno podložni takvim izumiranjima.

U prosjeku svjetova, u drugom dijelu vladavine Planetarnog Vladara, nacionalni život počinje zamijenjivati plemenske organizacije, odnosno oni se preklapaju na postojeće plemenske skupine. No, veliko socijalno postizanje Vladarove epohe je pojava obiteljskog života. Dosad, ljudski odnosi su uglavnom plemenski, a sada, u kući se počinju materijalizirati.

To je služba realizacije ravnopravnosti spolova. Na nekim planetama mogu vladati muški, a na drugima naličju prevladava odlučivanje žena. U ovom razdoblju normalnog svijeta uspostavlja se puna ravnopravnost spolova, to je prethodno potpunijeg ostvarivanje ideala obiteljskog života. To je u zoru zlatnog doba kuće. Ideja plemenskih vladavina postupno ustupa dvojni koncept nacionalnog života i obiteljskog života.

U ovom razdoblju, poljoprivreda čini njezin izgled. Rast obitelji, ideja je nespojiva sa lutajućim i nesređenim životom lovaca. Postupno se praksa naseljavanja naselja i obrađivanja tla etablira. Pripitomljavanje životinja i razvoj domaće umjetnosti se brzo nastavljaju. Kada su došli na vrhunac biološke evolucije, visok stupanj civilizacije je postignut, ali malo je razvoja mehaničke opreme, izum je obilježje naredne dobi.

Rase su se očistile i dovele do države visokog fizičkog savršenstva i intelektualne snage prije kraja ovog doba. Rani razvoj normalnog svijeta uvelike je pomogao i plan promicanja i povećanja viših vrsta smrtnika s proporcionalnoim smanjivanjem nižih. I to je neuspjeh naših ranih naroda da tako da se ne razlikuju ovi niži tipovi ljudi pa imamo toliko neispravnih i degeneriranih među pojedincima današnjih rasa ljudi Zemlje.

Jedno od najvećih dostignuća u dobi od dolaska Planetarnog Vladara je to ograničenje umnožavanja mentalno oštećenih i socijalno nesposobnih pojedinaca. Davno prije vremena dolaska drugog sina, Adama, većina svijeta ozbiljno djeluju na zadatku za pročišćavanje rase, nešto što Zemaljski narodi nisu još ni ozbiljno poduzeli.

Taj problem rasnog poboljšanja nije tako veliko poduzimanje, kada je napadnut u ovoj ranoj ljudskoj evoluciji. U proteklom razdoblju plemenskih borbi i robusnog natjecanja u rasnom opstanaku, većina abnormalnih i oštećenih sojeva nestaje. Idiot nema puno šanse za preživljavanje u primitivnim i plemenskim zaraćenim društvenim organizacijama. To je lažni osjećaj naše djelomično usavršene civilizacije koji potiče, štiti, i održava beznadno neispravne sojeva ljudskih evolucijskih zaliha.

To nije ni nježnost ni altruizam darovati uzaludne simpatije na degenerirana ljudska bića, neriješive abnormalne i loše smrtnike. Oni postoje čak i na većini normalnih evolucijskih svijetova te je dovoljno razlike između pojedinaca i između brojnih društvenih skupina da osiguraju puno ostvarivanje svih tih plemenitih svojstava altruističnog osjećaja i nesebičnih smrtnih službi, bez nastavljanja socijalno nesposobnih i moralno degeneriranih sojeva u razvijaju čovječanstva. Postoji obilje prilika za vježbanje tolerancije i funkcije altruizma u ime onih nesretnih i siromašnih pojedinaca koji nisu nepovratno izgubili moralnu baštinu i zauvijek uništili njihovo duhovno pravo po rođenju.

POST-ADAMIČKI ČOVIJEK

Kada je izvorni poticaj evolucijskog života pokrenut i njen biološki tijek, kada je čovjek dosegao vrhunac životinjskog razvoja, tu dolazi drugi red Visokih civilizacija, i druga služba pomoći je otvorena. To vrijedi za sve evolucijske svjetove. Kada je najviša moguća razina evolucijskog života postignuta, kada primitivni čovjek nije uzašao koliko je to moguće u biološkim razmjerima, Adam i Eva se uvijek pojavljuju na planetu, nakon što ih je poslao Sustavni Suveren.

Misaoni Ispravljač sve su darovaniji na post-Adamičke muškarace, i stalno je proširen broj tih smrtnika koji postižu kapacitet za naknadno Ispravljačevo spajanje. Iako djeluju kao silazna bića, Adami ne posjeduju Ispravljača, ali njihova planetarna potomstva - izravni i mješoviti - postaju legitimni kandidati za prijem, u dogledno vrijeme, Tajanstvenih Osmatrača. Po prestanku post-Adamičke dobi planeta je u posjedu pune kvote nebeskih službenika, samo spajanje Ispravljača još nisu univerzalno darovane.

Glavni cilj Adamičkog režima utjecja na čovjeka je da se razvija za dovršetak prelaska s lovaačkog i lutalačkog stupnja na civilizaciju koja je zemljoradnička i hortikulturna, kasnije sa dopunjena izgledom urbanog i industrijskog dodatka na civilizacije. Deset tisuća godina tog djelovanja i bioloških uzdizanja je dovoljno da se postigne efekt čudesnog preobražaja. Dvadeset i pet tisuća godina takvih uprava objedinjenih mudrosti Planetarnog Vladara i Adamita obično područje dozrijeva za nastup Avonala –Magistarskog Rajskog Sina.

U toj dobi obično smo svjedoci završetka eliminacija nesposobnih i daljnjeg pročišćavanja rasnih sojeva, a na normalnom svijetu neispravne i životinjske tendencije se vrlo skoro eliminiraju iz reprodukcijske zalihe planeta.

Adamičko potomstvo nikada se ne mješa sa nižim sojevima evolucijske rase. Niti je to božanski plan za Planetarnog Adama i Evu da se osobno mješaju sa evolucijskim narodima. Ovaj projekat rasnog poboljšanja je zadatak njihovih potomaka. No njihovi potomci su mobilizirani generacijama prije ostvaranja službe rasnog spajanja.

Rezultati dara Adamičke životne plazme na smrtnim rasama je neposredno uzvišenje intelektualnih kapaciteta i ubrzavanje duhovnog napretka. Tu je također obično neki fizički napredak. U prosjeku svijet post-Adamičkog razdoblja je doba velikih izuma, kontrole energije i mehaničkog razvoja. Ovo je doba pojave mnogostruke proizvodnje i kontrole prirodnih sila, to je zlatno doba istraživanja i konačno podvrgavanje na planetu. Velik dio materijalnog napredka svijeta događa se tijekom ovog vremena od inauguracije razvoja fizičkih znanosti, kao što epoha Zemlje sada doživljava. Naš svijet je pun otkrića i iza prosječne planetarne rasporede.

Do kraja Adamičkog dijelovanja na normalnom planetu rase su gotovo pomiješane, tako da se može uistinu izjaviti da je "Bog je napravio jednu krv za sve narode", a da je njegov sin "je od jedne boje za sve narode. "Boja kao kombinirane rase je nešto od maslinasto svijetle ljubičaste boje, rasne "bijele" sfere.

Primitivni čovjek je u najvećem dijelu mesožde, Adamiti ne jedu meso, ali njihovo potomstvo u roku od nekoliko generacija obično gravitiraju svežderskoj razini, iako cijela skupina njihovih potomaka ponekad ostaju kod nemesnih jela. Ovo dvostruko podrijetlo post-Adamičkih rasa objašnjava kako takva uklopljena ljudska dionica pokazuje anatomske ostatke koji pripadaju životinjskim biljojednim i mesoždetskim skupinama.

U roku od deset tisuća godina rasno miješanje rezultira vrstama koje pokazuju različite stupnjeve anatomskih spojeva, neki sojevi nose više oznaka predaka nemesnih-jela, drugi izlažu više razlikovnih obilježja i fizikalnih svojstava njihovih mesožderkih evolucijskih predaka.Većini tih svjetskih rasa uskoro postaje svejedno, koja postoji na širokom rasponu hrane iz obje, životinjskih i biljnih vrsta.

U post-Adamičkoj epohi je u rasporedbi internacionalizam. Sa blizinom završetka zadatka rasnog miješanja, nacionalizam slabi, a bratstvo čovjeka se doista počinje materijalizirati. Predstavnici države počinje se mjenjati umjesto monarhističkih ili očinskih oblika vladavine. Obrazovni sustav postaje širom svijeta, te postupno jezike rasa preuzimaju jezik ljubičastih ljudi. Univerzalni mir i suradnja nerijetko se postižu tako dugo dok su rase prilično dobro uklopljene, i dok oni govore zajednički jezik.

U vrijeme zatvaranja stoljeća nakon Adamičke dobi tu se razvija novi interes za umjetnost, glazba i književnost, i to širom svijeta je buđenje signala za izgledni dolazak Magistarskog Sina. Kruna razvoja ovog doba je univerzalni interes za intelektualne stvarnosti, istina filozofije. Religija postaje manje nacionalistička, postaje sve više i više planetarnih stanja. Nova otkrića istine karakteriziraju ove dobi, a većina Svevišnjih Zviježđa zavladaju u poslovima ljudi. Istina se otkrila do uprave zviježđa.

Veliki etički napredak obilježava to doba, bratstvo čovjeka je cilj njihova društva. Svjetski mir - prekid rasnih sukoba i nacionalnih animoziteta - je pokazatelj planetarnih zrelosti za dolazak trećeg reda bića, Avonala – Rajskog Magistarskog Sina.

ČOVJEK POST-MAGISTARSKOG DOBA

Na normalne i odane planete u ovoj dobi počinju smrtne rase biti uklopljene i biološki odgovarajuće. Nema rasnih ili problema sa bojom, doslovno svi narodi i rase su jedne krvi. Bratstvo čovjeka caruje, a narodi uče živjeti na zemlji u miru i tišini. Takav svijet stoji na pragu velikog i vrhunskog intelektualnog razvoja.

Kada evolucijski svijet postaje tako zrelo za magistarsku godinu, jedan od visokog reda Avonala učini svoj nastup na magistarskoj misiji. Planetarni Vladar i Adamiti su podrijetlom iz lokalnog svemira, Avonal dolazi iz Raja.

Kada Rajski Avonal dođe do smrtne sfere na sudske postupke, jedino kao razdiobno suđenje, nikada se ne utjelovljuje. No, kada dođu na glavne misije, barem početne prve, oni su uvijek utjelovljeni, iako oni nemaju iskustvo rađanja, niti ne umiru na planetu. Oni mogu živjeti generacijama u onim slučajevima u kojima ostaju kao vladari na nekim planetima. Kada se njihove misije zaključe, i daje prinos planetarnom životu, vraća se na svoj bivši božanski status.

Svaka nova razdioba proširuje horizonte i otkriva religiju, a Avonali proširuju otkrivenja istine i prikazuju poslove lokalnog svemira i svih njegovih pritoka.

Nakon početnog posjeta Avonala rase uskoro osjećaju efekt svojeg ekonomskog oslobođenja. Svakodnevnom radu potrebna za održavanje svoje neovisnosti bi bili zastupljeni sa dva i pol sata svog vremena. To je sasvim sigurno dovoljno da oslobodi takve etičke i inteligentne smrtnike. Takvi profinjeni narodi dobro znaju kako iskoristiti slobodno vrijeme za samo-poboljšanje i planetarni napredak. Ove godine svjedoci su daljnjeg pročišćavanja rasne dionice i ograničavanje reprodukcije među manje uklopljene i slabo obdarene pojedinace.

Političkih vlada i socijalne uprave rasa i dalje se poboljšavaju, samouprava je prilično dobro utemeljena do kraja ovog perioda. Do samouprave upućuje se na najvišu vrstu predstavnika vlasti. Takvi svjetovi unaprijede i časte samo one vođe i vladare koji su najprikladniji snositi društvene i političke odgovornosti.

Tijekom tog doba Ispravljači žive unutra većine smrtnika. No, čak i još tada davanje božanskog Osmatrača nije uvijek univerzalano. Ispravljači spojene sudbine još nisu darovani svim planetarnim smrtnicima, to je još uvijek potrebno da stvorenja izabere Tajanstvene Osmatrače.

Vrijeme zatvaranja dobi od ove rasporedbe, društvo počinje da se vraća u više pojednostavljene oblike života. Složena priroda napredovanja civilizacije radi svoje, naravno, i smrtnike uče živjeti više prirodno i učinkovito. I taj trend raste sa svakom uspješnom epohom. To je doba procvata umjetnosti, glazbe, i više učenja. Fizička znanosti je već dosegla visoku razinu razvoja. Prekidom ovog doba, o idealnom svijetu, svjedoci smo punine velikog vjerskog buđenja, svjetskog duhovnog prosvjetljenja. A to veliko uzbuđenje duhovne naravi rasa je signal za dolazak novi dolazak Božanskog Sina Avonala i darivanja za otvaranje pete smrtne epohe.

Na mnogim razvijenim svjetovima planet nije napravljen i spreman za darivanje jednog Sina u magistarskoj misiji, u tom slučaju će se pojaviti drugi, čak i slijedeći Magistarski Sinovi, od kojih će svaki unaprijediti rase iz jedne razdiobe na drugu dok se planeta ne spremi za dolazak Avonala. Na drugom i naknadnoj misiji Magistarski Sin mora ili ne mora biti inkarniran. No, bez obzira koliko se Magistarski Sinovi mogu pojaviti - i oni također mogu doći kao takvi nakon darivanja Sina – svaki nastup označava kraj jedne razdoblja i početak drugog.

Ove dijeljenje od Magistarskih Sinova pokrivaju od 25.000 do 50.000 godina Zemaljskog vremena. Ponekad je takva epoha puno kraća, a u rijetkim slučajevima i duža. No, u punini vremena jedan od tih istih Magistarskih Sinova će se roditi kao Sin Rajskog drivanja.

ČOVJEK POST-DARIVANOG SINA

Kada se postiže određeni standard intelektualnog i duhovnog razvoja na naseljenom svijetu, Sin Rajskog darivanja uvijek stigne. Na normalnom svijetu ne pojavljuje se u tijelu dok rase ne uziđu na najvišu razinu intelektualnog razvoja i etičkih postignuća. No, na Zemlji, darivanje Sina, pa čak i naš vlastiti Sin Stvoritelj Mihael, pojavio se na kraju Adamičkog razdobla, ali to nije uobičajeni redoslijed događaja na svjetovima prostora.
Kad svjetovi postaju zreli za duhovnost, darivani Sin stigne. Ovi Sinovi uvijek pripadaju magistarskom ili Avonal redu te bi osim u slučaju, jednom u svakom lokalnom svemiru, kada se Sin Stvoritelj priprema za svoje priključno davanje na nekim evolucijskom svijetu, kao što se dogodila kada se Mihael pojavio na Zemlji kako bi se smjestio na naše smrtne rase. Samo jedan svijet od 10 000 000 može uživati njegovo darivanje, a svi drugi duhovno napredni svjetovi darivanje Rajskog Sina Avonal reda.

Darivani Sin stigne na svijet visokog obrazovanja i kulture i susreće rase duhovno obučene i spremne asimilirati napredna učenja i cijeniti darivanu misiju. To je doba obilježeno širom svijeta u potrazi za moralnom kulturom i duhovnom istinom. Smrtne vrijednosti u tom razdoblju su prodor kozmičke stvarnosti i zajedništva sa duhovnom stvarnosti. Objave istine su proširene i na supersvemir. Potpuno novi sustav obrazovanja i vlade raste da zamijeni sirove režime bivšeg vremena. Radost življenja poprima nove boje, te je reakcije života uzvišena u nebeske visine tona i boje glasa.

Darivani Sin živi i umire za duhovno uzdizanje smrtnika rasa svijeta. On uspostavlja "novi i živi put", njegov život je utjelovljenje Rajske istine u smrtnom tijelu, da je velika istina - čak i Duha Istine - u znanju za koje ljudi moraju biti slobodni.

Na Zemlji osnivanje tog "novog i živog puta" je zapravo kao i istina. Izolacijom Zemlje u Luciferovoj pobuni je suspendiran postupak kojim smrtnici mogu proći, nakon smrti, izravno na obalama dvoraca svjetova. Prije dana Krista Mihael na Zemlji sve duše su spavala sve do razdiobne ili posebnog tisućljetnog uskrsnuća. Čak i Mojsiju nije dopušteno da ide na drugu stranu do povodu posebnog uskrsnuća, jer je pali Planetarni Vladar, Kaligastia, osporavao takva oslobođenja. No, još od dana Duhova, Zemaljski smrtnici opet mogu nastaviti izravno na morontia sfere.

Nakon uskrsnuća darivana Avonala, na treći dan nakon što daju svoj utjelovljeni život, penje se sa desne strane Oca, dobiva osiguranje prihvaćanja darivane misije, i vraća se Sinu Stvoritelju u sjedištu lokalnih svemira. Nakon toga darivanja Avonal i Stvoritelj Mihael šalju zajedničku duh, Duh Istine, u darivani svijet. To je prigoda kada je "duh trijumfalni Sina izliven na svako tijelo." Majčinski Duh Svemira također sudjeluje u ovom darivanju Duha Istine, a istodobno time se izdaje edikt darivanja Misaonim Ispravljačima. Nakon toga sve normalne-istomišljenike, stvorenja tog svijeta će dobiti Ispravljača čim postanu vremenom moralno odgovorni u duhovnom izboru.

Nakon takva davanja Avonal se mora vratiti svijetu nakon darivane misije, ne inkarniran, ali će doći "u slavi s anđeoskim Vojskama."

Postdarovana dob Avonala može se proširiti od 10.000 do 100 tisuća godina. Nema proizvoljnog vremena dodijeljenog na bilo koje od ovih raspodjelnog razdoblja. Ovo je vrijeme velikih etičkih i duhovnih napredaka. Pod duhovnim utjecajem tih dobnih skupina, ljudski karakter prolazi kroz ogromne promjene i iskustva fenomenalnog razvoja. Tu postaje moguće staviti zlatno pravilo u praktičnom radu. Isusova učenja su stvarno primjenjiva na smrtnom svijetu koji je imao prethodnu obuku predarovanih sinova s njihovim razdiobom oplemenjenosti karaktera i povećanje kulture.

Tijekom ovog razdoblja problemi bolesti i delinkvencije gotovo su riješeni. Izrođenost je već u velikoj mjeri eliminirana selektivnim razmnožavanjem. Bolest je praktički bila savladana kroz visoke kvalitete otporne Adamičke sojeve i inteligentnim i širom svijeta primjenjenim otkrićima fizičkih znanosti prethodnih razdoblja. Prosječna duljina života, u tom razdoblju, penje se i iznad ekvivalenta od tri stotine godina Zemaljskog vremena.

Kroz ove epohe nalazi se postupno smanjivanje državnog nadzora. Tu samouprava počinje funkcionirati, potrebno sve manje i manje restriktivnih zakona. Vojne grane nacionalnog otpora su prolazne, u doba međunarodne harmonije stvarno stiže. Postoje mnogi narodi, uglavnom na određenim zemljišnim distribucijama, ali samo jedna rasa, jedan jezik, i jedna religija. Smrtni poslovi su gotovo, ali ne sasvim, utopijski. To je uistinu velika i slavno doba!

ZEMALJSKO POST-DARIVANO DOBA

Darivani Sin je Knez mira. On dolazi s porukom "Mir na zemlji i dobre volje među ljudima." Na normalnom svijetu ovo je služba u svijetu mira, narodi više ne uče ratovati. No, takav ljekovit utjecaj nije prisustvovao dolasku našeg darivanog Sina, Krista Mihaela. Zemlja ne ide u normalnom redu. Naš svijet je u iskoraku u planetarnim procesijama. Naš Učitelj, kad je bio na Zemlji, upozorio je svoje učenike da mu dolazak neće donijeti uobičajenu vladavinu mira na Zemlji. On im je izrazito rekao da će biti "ratova i glasovi o ratovima" i da će narod ustati protiv naroda. U drugo vrijeme, rekao je: "Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlji."

Čak i na normalnim evolucijskim svjetovima ostvarenje svijetskog bratstva čovjeka nije lako postignuće. Na zbunjeni i nesređenih planet poput Zemlje za takav uspjeh potrebno je mnogo više vremena i zahtijeva mnogo veći napor. Bez pomoći društvene evolucije teško se može postići takav sretan rezultat na duhovno izoliranoj sferi. Vjerska objava je bitna za ostvarenje bratstva ljudi na Zemlji. Dok je Isus pokazao put do neposrednog postizanja duhovnog bratstva, ostvarivanje socijalnog bratstva na svijetu puno ovisi o ostvarenju sljedeće osobne transformacije i planetarnog podešavanja:

1. Socijalno bratstvo. Množenje međunarodnih i međurasnih socijalnih kontakata i bratskog udruženja kroz putovanja, trgovine, i natjecateljskih igara. Razvoj zajedničkog jezika i umnožavanje multijezika. Rasne i nacionalne razmjene učenika, nastavnika, industrijalaca i vjerskih filozofa.

2. Intelektualna unakrsna-oplodnja. Bratstvo je nemoguće na svijetu, čiji su stanovnici tako primitivni da oni ne prepoznaju glupost neublažene sebičnosti. Tu se mora dogoditi razmjena nacionalne i rasne literature. Svaka rasa se mora upoznati s mišlju svih rasa, svaki narod mora znati osjećaje svih naroda. Neznanje je pasmina sumnje, a sumnja je nespojiva s osnovnim stavom sućuti i ljubavi.

3. Etičko buđenje. Samo etička svijest može razotkriti nemoral ljudske netolerancije i grijeh bratoubilačke svađe. Samo moralna savjest može osuditi zla nacionalnih zavisti i rasne ljubomore. Samo moralna bića će uvijek tražiti duhovni uvid što je neophodno za životno zlatno pravilo.

4. Politička mudrost. Emocionalna zrelost je bitna za samokontrolu. Samo emocionalna zrelosti će osigurati zamjenu međunarodnih tehnika civiliziranog suđenja za barbarski konačnoj presudi rata. Mudri državnici negdje će raditi za dobrobit čovječanstva čak i dok oni nastoje promicati interese svojih nacionalnih ili rasnih skupina. Sebična politička mudrost je u konačnici samoubojstvo - destruktivnost svih onih trajnih osobina koje osiguravaju planetarni grupni opstanak.

5. Duhovnog uvida. Bratstvo čovjeka je, nakon svega, počiva na priznanju očinstva Boga. Najbrži način ostvariti bratstvo čovjeka na Zemlji je na snazi duhovne preobrazbe današnjeg čovječanstva. Samo tehnika za ubrzavanje prirodnog trenda društvenog razvoja sa primjenom duhovnog pritiska odozgo tako povećava moralni uvid, a povećanje kapaciteta duša svakog smrtnika će razumjeti i ljubav svakog drugog smrtnika. Međusobnog razumijevanja i bratske ljubavi su transcendentne civilizaciji i moćni čimbenici u svijetu ostvarenja bratstva čovjeka.

Ako bi mogao biti prebačeni iz nazadnog i zbunjenog svijeta na neke normalne planete sada u postdarovanoj godini Sina, vi bi bili prevedeni na nebo vaše tradicije. Vi bi teško vjerovali da ste bili promatrač normalnog evolucijskog djelovanja smrtne sfere ljudskih naselja. Ti svjetovi su u duhovnom krugu svojeg područija, i oni uživaju sve prednosti svemirske emisije i refleksije službe supersvemira.

ČOVJEK POST-UČITELJSKOG DOBA

Slijedeći Rajska bića trebaju doći na prosječni evolucijski svijet, Trojstveni Učitelji Sinovi, božanski Daynali. Opet nailazimo Zemlju u raskoraku sa svojim sestrinskim sferama gdje je Isus obećao da će vratiti. To je obećanje koje će se sigurno ispuniti, ali nitko ne zna dali će njegov drugi dolazak prethoditi ili pratiti nastupe magistarskih ili učiteljskih sinova na Zemlji.

Učitelji Daynali dolaze u skupinama produhovljenim svjetovima. Planetarni Učitelj Daynal dolazi uz pomoć i potporu sedamdeset primarnih Daynala, dvanaest srednjih Daynala, i tri od najvećih i najiskusnijih iz Vrhovnog reda Daynala. Ovaj korpus će ostati neko vrijeme na svijetu, dovoljno dugo da efekt prijelaza iz evolucijske dobi u doba svjetlosti i života - ne manje od tisuću godina planetarnog vremena i često znatno duže. To je misija Trojstva i doprinos uzlaznih napora svih božanskih osobnosti, koji su služili naseljenom svijetu.

Otkrivenje istine sada je prošireno na središnji svemir i na Raj. Rase postaju vrlo duhovne. Veliki ljudi su se razvili i veliko doba se približava. Obrazovni, ekonomski i upravni sustavi planeta prolaze kroz radikalne promjene. Nove vrijednosti i odnosi se osnivaju. Kraljevstvo nebesko je se pojavljuju na zemlji, a slava Božja je izlivena u svijetu.

To je razdoblje kada su mnogi smrtnici prevedeni među živima. Kako doba Trojstvenih Učitelja Sinova napreduje, duhovni odanosti smrtnika vremena postaju sve više i više univerzalni. Prirodna smrt postaje rjeđa kad Ispravljač sve osigurava sa svojim ispitanikom tijekom života u tijelu. Planeta ja na kraju klasificirana kao primarne izmjene redoslijeda smrtničkog uznesenja.

Život tijekom ovog razdoblja je ugodan i profitabilan. Izrođenost i antisocijalnih proizvoda duge evolucijske borbe su gotovo izbrisane. Duljina života prosječno je oko petsto Zemaljskih godina, a stope razmnožavanja rasa se inteligentno povećanja i pod kontrolom. Stigao je posve novi poredak društva. Još uvijek postoje velike razlike među smrtnicima, ali stanje društva je više gotovo jednako idealu društvenog bratstva i duhovne jednakosti. Predstavnik Vlade nestaje, a svijet živi pod vlašću pojedinih samokontrola. Funkcija države uglavnom je usmjerena na kolektivne poslove socijalne uprave i gospodarske koordinacije. Zlatno doba dolazi brzo, vremenski cilj duge i intenzivne planetarne evolucijske borbe je u očima. Nagrada dobi uskoro će se realizirati, mudrost bogova je tu da se očituje.

Fizički administracija svijeta tijekom ovog perioda zahtijeva oko jedan sat svaki dan za dio svakog odraslog pojedinca, to je jednako jednom satu na Zemlji. Planeta je u bliskom dodiru sa svemirskim poslovima, i ljudi primaju najnovije emisije s istim velikim zanimanjem koje se sada očituje u zadnjem izdanju vijesti na radiju, TV i internet kanalima. Ove rase se bave sa tisuću stvari od interesa nepoznatog na našem svijetu.

Sve viša prava planetarna vjernost uzrokoje rast Vrhovnog Bića. Generacija nakon generacije, sve više i više rasa je u koraku i u skladu s onima koji prakticiraju pravdu i živo milosrđe. Polako, ali sigurno svijet dobiva radosnu službu sinova Božjih. Tjelesne poteškoće i materijalni problemi su u velikoj mjeri riješeni, planeta zri za napredne živote i više naseljenog postojanja.

S vremena na vrijeme tijekom njihovih rasporedbi, Učitelji Sinovi i dalje dolaze na ove mirne svjetove. Oni ne ostavljaju svijet dok ne primijete da evolucijski plan, pitanja funkcioniranja planeta radi glatko. Avonala Magistarskog Sina presude obično prati Daynal Učitelj Sin na uzastopnim misijama, dok drugi takav funkcionalni Sin u vrijeme njihova odlaska, i ove sudske akcije i dalje djeluje od koljena do koljena tijekom trajanja smrtnog režima vremena i prostora.

Svaka ponavljajuća misija Trojstvenih Učitelja Sinova planetu sukcesivno uzvisuje kao nebeski svijet sve veće uzlazne visine mudrosti, duhovnost i kozmičkog osvjetljenja. No, plemeniti rodom iz takve kugle su još uvijek konačni i smrtni. Ništa nije savršeno, ipak, postoji razvijena kvaliteta blizu savršenstva u radu nesavršenog svijeta i života njihovih ljudskih stanovnika.

Trojstveni Učitelji Sinovi Daynalsi mogu se vratiti više puta na isti svijet. No, prije ili kasnije, u vezi s prestankom jedne od njihovih misija, Planetarni Vladar je uzdignut na položaj Planetarnog Suverena, a Sustavni Suveren proglašava ulaz takvog svijeta u doba svjetlosti i života.

To je zaključena priključna misija Učitelja Sina (barem što se tiče kronologije normalnog svijeta) gdje je Ivan napisao: "I vidjeh novo nebo i novu zemlju i novi Jeruzalem silazi Bog sa neba, opremljen kao princeza i nakićena za princa. "

To je ista obnovljena zemlja, napredne planetarne fazi, da je stari vidjelac predvidio kada je napisao: "` Jer, kao što će nova nebesa i nova zemlja koju ću stvoriti trajati preda mnom, tako da će vam i vaša djeca preživjeti, a tad će doći do prijevoja da iz jednog mlađaka do drugog i od jedne do druge subote svi će tijelesni dolaziti da se poklone pred licem mojim ", kaže Gospodin."

To su smrtnici takve dobi, koji su opisani kao "izabrane generacije, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, uzvišeni ljudi, i ti ćeš pokazati naprijed pohvale Onoga koji vas pozva iz tame u ovo divno svjetlo. "

Bez obzira što može biti posebnih prirodnih povijesti pojedinih planeta, nema razlike je li područje je u cijelosti vjerno, zaraženo sa zlom, ili prokletstvom grijeha - bez obzira kakva prethodnica može biti - prije ili kasnije Božjom milošću i službom anđeli će uvesti dolazak Trojstvene Učitelje Sinove Daynalse, a njihov odlazak, nakon njihove konačne misije, će inaugurirati ovo divno doba svjetlosti i života.

Svi svjetovi Satanije mogu se pridružiti nadi da će onaj koji je napisao: "Ipak mi, po obećanju njegovu, potražiti ćemo novo nebo i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, budući da vaš izgled za takve stvari mora niti vrijedan da ste ga mogli naći u miru, bez ljage i bez mane. "

Odlazak zbora Daynalsa, na kraju njihove prve ili neke naknadne vladavine, uvodi u osvit doba svjetlosti i života - prag prijelaza s vremena na predvorju vječnosti. Planetarne realizacije ovog doba svjetlosti i života su daleko više nego što su najljepša očekivanja Zemaljskih smrtnika koji su se zabavljali sa više dalekovidnih pojmova budućeg života od onih koji su u zagrljaju unutar vjerskih uvjerenja koje prikazuju nebo kao neposrednu sudbinu i konačno prebivalište preživjelih smrtnika.

Oznake: havona

Svi naseljeni svjetovi u osnovi su grupirani za upravu u lokalnim sustavima, i svaki od tih lokalnih sustava je ograničena na oko tisuću evolucijskih svjetova. Ovo ograničenje je dato uredbom Vladara Nadsvemira, i to se odnosi na stvarne evolucijske planete na kojima smrtnici preživljavanju status života. Niti jedan svjet se nije konačno smjestio u svjetlu i životu. Planete u predljudskoj fazi razvoja života ne računaju se u ovoj skupini.

Naš lokalni sustav nosi naziv Satanija i to je nedovršen sustav koji sadrži samo 619 naseljenih svjetova. Takve planete su numerirane serijski u skladu s njihovom registracijom kao naseljenih svjetova, kao svijet naseljeni bićima slobodne volje. Tako je Zemlja s obzirom na broj 606 Satanije, odnosno 606. svijeta u ovom lokalnom sustavu na kojem je dugi evolucijski životni proces kulminirao u pojavom ljudi. Postoji trideset šest nenaseljenih planeta koji se približavaju fazi životnog obdarenja, a nekoliko su ih sada napravili spremne Nositelji Života. Postoje gotovo dvjesto sfera koje se razvijaju tako da budu spremne za životnu implantaciju u narednih nekoliko milijuna godina.

Satania se sastoji od preko 7.000 astronomskih grupa, ili fizičkih sustava, neki od kojih su podrijetla slična onim u našem solarnom sustavu. Astronomski centar Satanie je ogroman tamni otok prostora koji, s popratnim područjem, se nalazi nedaleko od sjedišta sustavne vlasti. Postoje više od dvije tisuće briljantnih sunaca koja izlijevaju dalje svjetlo i energije u Sataniji, a naše sunce je prosječna plamena kugla. Od trideset sunca najbližih našem, samo tri su svjetlija. Direktori Svemirske Snage pokrenuli su specijalizirane energije struje koje dijeluju između pojedinih zvijezda i njihovih sustava. Te solarne peći, zajedno s tamnim divovima prostora, služe središtima moći i fizičkim kontrolerima kao dio stanica za učinkovitu koncentraciju i direktionizaciju energije krugova materijalne kreacije.

Administrativno središte Satanije se sastoji od nakupina arhitektonskih sfera (stvorenih ne evolucijskih)na višoj frekvencijskoj ovojnici, njih pedeset sedam – sam Jerusem, sedam velikih satelita, i četrdeset devet subsatelita. Jerusem, glavna sfera sustava, gotovo je sto puta veći od Zemlje, iako je njegova gravitacija malo manja. Jerusemovi glavni sateliti su sedam tranzicijskih svjetova, koji su oko deset puta veći od Zemlje, dok je sedam subsatelita tih prijelaznih područja veličine Zemlje.

Sedam dvorca svjetova i sedam subsatelita su tranzicijski svjetski broj jedan.

Cijeli ovaj sustav pedeset sedam arhitektonskih svjetova neovisno je osvijetljen, grijan, zalivan, i opskrbljen energijom od strane koordinacije Satanijskih snaga centra i Glavnih Prostornih Kontrolera u skladu s utvrđenom tehnikom fizičke organizacije i uređenja, oni su posebno stvorene sfere.

SVIJETOVI PRIJELAZNE KULTURE

Sedam velikih svjetskih krugova oko Jerusema općenito su poznate kao prijelazne kulturne sfere. Njihovi vladari su imenovani s vremena na vrijeme od Jerusemskog vrhovnog izvršnog vijeća. Ove sfere su numerirane i zovu se kako slijedi:

Broj 1. Finalistički svijet. To je sjedište finalističkog korpusa u lokalnom sustavu i okružen je primajućim svjetovima, sedam dvorca svijeta, posvećenih tako da u potpunosti udovoljavaju shemi smrtnog uznesenja. Finalistički svijet je dostupan stanovnicima svih sedam dvorca svijeta. Prijevozni serafini voze uzlazne ličnosti naprijed i natrag na ta hodočašća, koja su dizajnirana za njegovanje vaše vjere u konačnoj sudbinu tranzicije smrtnika. Iako finalistima i njihovim strukturama obično nisu primjetne morontia vizije, nekad Morontia Supervizori Snage omogućuju trenutak da vidite svjetlucanje visokih duhovnih osoba koje su zapravo završile Rajska uzašašća, i koji su se vratili u svjetove gdje su bili početkom ovog dugog putovanja, kao zalog sigurnosti da možete i moći čete završiti ogroman pothvat. Sve pridošlice sa dvoraca svijeta će ići na finalističke sfere najmanje jednom godišnje za ove skupštine finalističke vizualizacije.

Broj 2.Morontia svijet. Ovaj planet je sjedište nadzornika morontia života i okružen je sa sedam sfera na kojim se kreću morontia šefovi i njihovi suradnici i pomagači, i morontia bića i rastući smrtnici. U prolazu kroz sedam dvoraca svjetova, također ćete napredovati kroz ove kulturne i društvene sfere povećanja morontia kontakta. Kada vas unaprijede od prvog do drugog dvorca svijeta, vi ćete postati podobni za dozvolu kao posjetitelj za prijelazno sjedište broj dva, morontia svijeta, i tako dalje. A kad budete prisutni na bilo kojoj od ovih šest kulturnih sfera, možete, na poziv, postati posjetitelj i promatrač na bilo kojem od sedam okolnih svjetova povezane skupine aktivnosti.

Broj 3.Anđeoski svijet. To je sjedište svih domaćih anđeoskih skupina koje sudjeluju u sustavnoj aktivnosti i okružen je sa sedam svjetova anđeoskog treninga i učenja. To su anđeoske društvene sfere.

Broj 4.Superanđeoski svijet. To područje je dom Satanijskih Visokih civilizacija i veliko grupiranje koordiniranih i gotovih koordiniranih bića.Sedam satelita ovoga svijeta su dodijeljeni sedam glavnih skupina tih neimenovanih bića.

Broj 5.Svijet Sinova. Ovaj planet je sjedište božanskih Sinova svih vrsta, uključujući stvorenja-trinitiziranih sinova.Okolnih sedam svjetova su posvećeni određenim pojedinačnim grupama od tih božanski povezanih sinova.

Broj 6.Svijet Duha. Ova sfera služi kao sustav za susret visokih osobnosti Beskonačnog Duha. Njegovih sedam okolnih satelita su dodijeljeni pojedinim skupinama tih različitih vrsta. No u tranzicijiskom svjetskom broju šest postoji zastupljenost Duha.

Broj 7.Svijet Oca. To je tiha sfera sustava. Nema grupa bića koje ima prebivalište na njoj. Veliki hram svjetlosti zauzima središnje mjesto, ali nitko se ne može razaznati u njemu. Sva bića od svih sustavnih svijetova su dobrodošli kao vjernici.

Sedam satelita oko Očeva svijeta različito se koriste u različitim sustavima. U Sataniji sada se koristi kao pritvorna sfera za internirane skupine Luciferove pobune. Glavna sfera zviježđa, Edentia, nema analogne svijetove zatvore, nekoliko serafina i kerubinima pobunjenika u Sataniji su odavno zatvoreni na ovim izolacijskim svjetovima Jerusema.

Kao došljak na sedmi dvorc svijetu, imate pristup sedmom tranzicijskom svijetu, područje Oca Svih, te su također dozvoljene posjete Satania zatvoru u svijetu koji okružuje taj planet, u kome su sada zatvoreni Lucifer i većina onih osoba koji su ga slijedili u pobuni protiv Mihaela. I ovaj tužni spektakl je uočljiv tijekom ovih posljednjih dobi, te će i dalje služiti kao svečano upozorenje svima do presude Vladara Nadsvemira o grijehu Lucifera i njegovih suradnika koji su odbacili spas ponuđen od Mihaela, njihova svemirskog Oca.

SUSTAVNI SUVEREN

Izvršni direktor lokalnog sustava naseljenih svjetova je primarni Lanonandek, Sustavni Suveren. U našem lokalnom svemiru ti vladari su postavljeni sa velikim izvršnim odgovornostima, neobičnih osobnih ovlasti. Nisu svi svemiri, čak i u Nadsvmiru, takvi da se organiziraju kako bi se omogućilo sustavnim vladarima ostvarivanje takvih neobično širokih ovlasti osobnog nahođenju u smjeru sustavnih poslova. No, u cijeloj povijesti Nebadona ti nesputani rukovoditelji su bili izloženi nelojalnost samo tri puta. Luciferova pobuna u sustavu Satania je posljednja i najraširenija od svih.

U Sataniji, čak i nakon tog katastrofalnog potresa, apsolutno nikakve promjene nisu napravljene u tehnici sustavne uprave. Sadašnji Sustavni Suveren posjeduje svu moć i vježba sve ovlasti koje su uložene u njegovom nedostojnom prethodniku, osim za određene stvari koje su sada pod nadzorom Otaca Zviježđa od kojih Nadsvemirski vladari još nisu sve u potpunosti obnovili u Lanaforgeu, nasljedniku Lucifera.

Danas je glava Satanie milostiv i briljantan vladar, a on je u pobuni testiran suveren. Kad je služio kao pomoćnik Sustavnog Suverena, Lanaforge je bio vjeran Mihaelu u ranijem prevratu u svemiru Nebadona. Ovaj moćni i briljantna Gospodin Satanie je porkušan i testirani administrator. U vrijeme druge sustavne pobune u Nebadonu, kada je Sustavni Suveren naletio i pao u tamu, Lanaforge, njegov prvi pomoćnik zabludjelog vladara, oduzima uzde vlasti i tako provodi poslove sustava u kojima je usporedno nekoliko ličnosti se izgubilo na sjedišnjim svjetovima ili naseljenim planetima tog nesretnog sustava. Lanaforge u sebi nosi razliku da je samo primarni Lanonandek u cijelom Nebadonu koji je tako funkcionirao vjerno u službi Mihaela i sama prisutnost zadanog njegova brata vrhunskog autoriteta i prethodnog ranga. Lanaforge vjerojatno neće biti uklonjena iz Jerusema dok svi rezultati bivše ludosti ne budu prevladani i posljedice pobune uklonjene iz Satanie.

Iako mu nisu sve poslove izoliranih svjetova Satanie vratili u nadležnost, Lanaforge ispoljava veliki interes za njihovu dobrobit, a on je i čest posjetitelj na Zemlji. Kao i u drugim normalnim sustavima, Suveren predsjeda sustavnim vijećem svijetskih vladara, knezova i planetarnih stanovnika generalnih guvernera izoliranih svjetova. Ova planetarna vijeća sastavlja s vremena na vrijeme na sjedištu sustava - "kada su sinovi Boga došli zajedno."

Jednom tjedno, svakih desetak dana na Jerusemu, Suveren ima tajni dogovor sa nekim jednkama iz skupina različitih redova osoba sa sjedištem na sjedištu svijeta. To su šarmantno neformalni sati na Jerusemu, i to nikada nisu bile zaboravljene prigode. Na Jerusemu postoji najveće bratstvo među svim različitim redovima bića i između svake od tih skupina i Sustavnog Suverena.

Ovi jedinstveni sastanci koji se pojavljuju na staklenom moru, veliko okupljanje na području sustavnog glavnog grada. Ono su čisto društvene i duhovne prilike, ništa se ne odnosi na planetarnu upravu ili čak o uzlaznim planovima o kojim se uvijek raspravlja. Uzlazni smrtnici dolaze zajedno u ovim vremenima samo da bi uživali i upoznali svoje kolege Jerusemske građane. One skupine koje nisu zabavljane od strane Suverena na ovim tjednim relaksacojama susreću se na vlastitom sjedištu.

SUSTAVNA VLADA

Izvršni direktor lokalnog sustava, Sustava Suveren, uvijek je podržan od strane dva ili tri Lanonandeka, koji funkcioniraju kao prvi i drugi suradnici. No, u današnje vrijeme Sustavni Suveren Satanie rukovodi sa osobljem od sedam Lanonandeka:

1. Sustavni Suveren - Lanaforge, broj 2709 primarnog reda i nasljednika izdajnika Lucifera.
2. Prvi pomoćnik Suverena - Mansurotia, broj 17.841 tercijarnih Lanonandeka. On je poslan u Sataniu uz Lanaforgea.
3. Drugi pomoćnik Suverena - Sadib, broj 271.402 iz visokog reda. Sadib je također došao u Sataniu sa Lanaforgeom.
4. Skrbnik sustava - Holdant, broj 19 tercijarnog reda, nositelj i kontrolor svih interniranih duhova iznad smrtnog postojanja. Holdant je također došao u Sataniju sa Lanaforgeom.
5. Sustavni snimač - Vilton, tajnik Službe Lanonandeka u Sataniji, broj 374 trećeg reda. Vilton je bio član izvorne Lanaforgevoe grupe.
6. Direktor darovanja - Fortant, broj 319.847 iz rezervi srednjih Lanonandeka i privremenih direktora svih svemirskih aktivnosti transplantiranih u Jerusemu od Mihaelovog darivanja na Zemlji. Fortant je priključen osoblju Lanaforge prije 1900 godina Zemaljskog vremena.
7. Visoki savjetnik - Hanavard, broj 67 primarni Lanonandek i član zbora visokih svemirskih savjetnika i koordinatora. On služi kao djelujući predsjednik Izvršnog vijeća Satanie. Hanavard je dvanaesti ovog reda tako da služi na Jerusemu od Luciferove pobune.

Ova izvršna skupina od sedam Lanonandeka predstavlja proširenu hitnu upravu je nužna za hitnost zbog Luciferove pobune. Postoje samo manji sudovi Jerusema jer je to sustavna jedinica uprave, a ne suđenja, ali Lanonandek administracija podržava Jerusemsko Izvršno vijeće, vrhovno savjetodavno tijelo Satanie. Ovo vijeće se sastoji od dvanaest članova:

1. Hanavard, Lanonandek predsjednik.

2. Lanaforge, Sustavni Suveren.

3. Mansurotia, prvi pomoćnik Suverena.

4. Šef Satanijskih Melkizedeka.

5. Upravitelj Satanijskih Nositelja Života.

6. Šef Satanijskih finalista.

7. Izvorni Adam Satanije, njihov nadzorni šef.

8. Upravitelj Satanijskih domaćih anđela.

9. Šef Satanijskih Fizičkih Kontrolera.

10. Upravitelj Sustava Morontia Snaga Supervizora.

11. Upravitelj sustavnih međubića.

12. Djelujući voditelj korpusa uzlaznih smrtnika.

Ovo vijeće periodično bira tri člana za zastupanje lokalnog sustava na Vrhovnom vijeću u sjedištu svemira, ali to zastupanje je suspendirano zbog pobune. Satania sada ima promatrača u sjedištu lokalnog svemira, ali budući da je bilo darivanje Mihaela sustav je nastavio sa izborom deset članova u Edentia zakonodavnom tijelu.

DVADESET I ČETRI SAVJETNIKA

U središtu sedam anđeoskih stambenih krugova na Jerusemu se nalazi sjedište Zemaljskog Savjetodavnog vijeća, dvadeset i četiri savjetnika. Ivan u Otkrivenju nazvao ih je dvadeset i četiri starješine: "I oko prijestolja dvadeset i četiri sjedala, a na mjesta sam vidio dvadeset i četiri starješine gdje sjede, odjeveni u bijele haljine."Prijestolje u središtu ove grupe je sa sudištem predsjednika arhanđela, prijestolje poziva svitak uskrsnuća, milosrđa i pravde za sve u Sataniji. Ova sjedalo presude je uvijek bilo na Jerusemu, ali dvadeset i četiri okolna mjesta su bili smješteni u poziciju ne više od prije 2000 godina, ubrzo nakon što je Krist Mihael je bio povišen na puni suverenitet Nebadona. Ove dvadesetčetri i savjetnika su mu osobni agenati na Jerusemu, i oni imaju ovlasti za zastupanje Krista Mihaela u svim pitanjima koja se tiču poziva Satanije i za mnoge druge faze programa smrtnog uzašašća na izoliranim svjetovima sustava. Oni su određeni agenti za izvršenje posebnih zahtjeva Gabrielai i neobična mandata Mihaela.

Ova dvadeset četiri savjetnika su regrutirani iz osam Zemaljskih rasa , a posljednji ove skupine su okupljeni u vrijeme poziva uskrsnuća Mihaela, prije 2000 godina. Ovo Zemaljsko savjetodavno vijeće sastoji se od sljedećih članova:

1. Onagar, Glavni Um iz doba pred 500 000 godina prije dolaska Planetarnog Vladara, koji je rukovodio svojim narodom u obožavanju "Daha darivatelja."

2. Mansant, veliki učitelj u post-Planetarnoj dobi Princa na Zemlji, koji je naglasio svojim drugovima štovanje "svjetlosti velike".

3. Onamonalonton, daleki, daleki vođa crvenog čovjeka i jedan od onih koji su vodili ovu rasu iz obožavanja mnogih bogova na čašćenje "Velikog Duha."

4. Orlandof, princ plavih muškaraca, bio im je vođa u prepoznavanju božanstva "Vrhovnog glavnog."

5. Porshunta, prorok izumrle narančaste rase i voditelj ovog naroda u obožavanju "Velikog učitelja".

6. Singlangton, prvi žuti ljudi su podučavati i vodili svoj narod u obožavanju "jedne istine" umjesto mnogih. Tisuće godina žuti čovjek je znao jednoga Boga.

7. Fantad, isporučitelj zelenih ljudi iz tame i njihovih vođa u obožavanju "Jedan izvor života."

8. Orvonon, prosvjetitelj indigo (crne) rase i bio im je vođa u nekadašnjoj službi "Bog Bogova".

9. Adam, diskreditirani no rehabilitirani planetarni otac Zemlje, koji je potisnut u obličju smrtnog tijela, ali koji je preživio, a nakon toga uzdignut na tu poziciju uredbom Mihaela.

10. Eva, majka ljubičaste rase Zemlji, koja je platila kaznu zadanu sa njezinim partnerom i koja je također rehabilitirana sa njim i dodijeljena na službu u ovu skupinu preživjelih smrtnika.

11. Henok, prvi od smrtnika Zemlje i spojen sa Misaonim Ispravljačem tijekom smrtnog života u tijelu.

12. Mojsije, emancipatoru za ostatak potopljene ljubičaste rase i pokretač oživljavanja štovanja Oca pod nazivom "Bog Izraelov."

13. Ilija, prevedena duša sjajnog duhovnog postignuća tijekom post-Adamove dobi.

14. Makiventa Melkisedek, jedinorođeni Sin ove sfere kako bi se smjestio sa rasama Zemlje. Iako još uvijek numeriran kao Melkisedek, on je postao "zauvijek službenik Svevišnjih," vječno pod pretpostavkom dodjeljene službe kao uspinjući smrtnik, nakon što je boravio na Zemlji u obličju smrtnog tijela u Salemu u vrijeme Abrahama. Nakon ovog posljednjeg Melkisedek je bio proglašen zastupnikom Planetarnog Vladara Zemlje sa sjedištem na Jerusemu i ovlasti da djeluje u ime Mihaela, koji je zapravo planetarni Princ svijeta kome je doživio svoje zadnje davanje u ljudskom obliku. Usprkos tome, još uvijek Zemlju nadziru uzastopni stanovnici općenito upravitelji, članovi dvadeset i četiri savjetnika.

15. Ivana Krstitelja, preteču Mihaelove misije na Zemlji i, u tijelu, daleki rođak Sina Čovječjega.

16. 1-2-3 Prvi, vođa vjernih međubića u službi Gabriela u trenutku Kaligastijine izdaje, uzvišen na ovu poziciju od Mihaela ubrzo nakon njegova ulaska na bezuvjetan suverenitet.

Ove odabrane osobe izuzete su od režima uzašašća za sada, na Gabrielov zahtjev, a nitko nema pojma koliko dugo oni mogu služiti u tom svojstvu.

Sjedala sa brojevima 17, 18, 19 i 20 nisu trajno zauzeta. Oni su privremeno popunjavaju jednoglasnim pristanankom svih šesnaest stalnih članova, koji se zadržavaju otvoreni za kasnije zadatake za uzlazne smrtnike iz sadašnjeg doba Zemlje.

Brojevi 21, 22, 23 i 24 također su privremeno popunjeni, a održavaju se u rezervi za velike učitelje drugih i kasnijih dobnih skupina koji će bez sumnje slijediti sadašnje doba. Oćekuje se razdoblja dolaska Rajskih bića reda Avalona i Danijela u dobi svjetlosti i života na Zemlji, bez obzira na neočekivane posjete Visokih civilizacija koji se mogu i ne moraju pojaviti.

Domena bića reda Adama je atraktivno središte za sve nove dolaske na Jerusem. To je ogroman prostor koji se sastoji od tisuća centara, iako njihova svaka obitelj živi na svojem imanju do vremena odlaska njegovih članova na službu na evolucijskim svjetovima prostora ili do njihovog ukrcaja na karijeru Rajskog-uzašašća.

Ova Visoka civilizacija je najviša vrsta sex-reprodukcijskih bića a mogu se naći na trening sferama razvoja svemira. I oni su stvarno materijalni, čak i planetarni Adam i Eva su očito vidljivi smrtnim rasama naseljenih svjetova. Ova bića su posljednja i fizička karika u lancu koji se proteže od ličnosti božanstva i savršenstva iznad do humanosti i materijalne egzistencije u nastavku. Ova bića pružaju naseljenim svjetovima međusobno kontapabilne posrednike između nevidljivih Planetarnih Vladara i materijalnih stvorenja područja.

Ova bića su stalni stanovnici Jerusema i povezanih svijetova. Oni zauzimaju velike posjede na Jerusemu i sudjeluju slobodno u upravi lokalne glavne sfere, koja upravlja sa gotovo svim rutinskim poslovima uz pomoć međubića i uspinjućih.

Na Jerusemu tim reprodukcijskim bićima je dopušteno eksperimentirati sa idealima samouprave na načelima Melkizedeka, i oni su postigli vrlo visok tip društva.
Karakter službe Adamita uvelike određuje njihova dob. Dok oni nemaju pravo na upis na Melkizedekovo Sveučilište u Salvingtonu - kao materijalni i obično ograničeni na određene planete - ipak, Melkizedeci održavaju jake fakultete kao nastavnici na sjedištu svakog sustava a za pouku njihovim mlađim generacijama. Obrazovne i duhovne izobrazbe se izvode pod uvjetom da su u razvoju mlađi naraštaji dostigli vrhunac savršenstva u okviru, tehnike, i praktičnosti.

ADAMIČKA IZOBRAZBA USPINJUĆIH

Adamiti, zajedno sa svojom djecom, predstavljaju zanimljive spektakle koji nikada ne probuđuju znatiželju i smutnju i pozornost svih uzlaznoh smrtnika. Oni su toliko slični svojim materijalnim seksualnim rasama da bi oboje našli mnogo zajedničkih interesa u uključivanju u svoje misli i zauzimaju bratskih kontakta.

Preživjeli smrtnici provode većinu svog slobodnog vremena na sustavu glavnih sfera promatranjem i proučavanjem životnih navika i ponašanja te vrhunskih polufizičkih seksualnih stvorenja, za ove građane Jerusema su neposredni sponzori i mentori od smrtnog preživjelih iz vremena, oni postižu državljanstvo na sjedištu svjeta dok im se ne dopusti odlazak za Edentiju.

Na sedam dvoraca svijeta uzlaznim smrtnicima se pruža obilje mogućnosti za naknadu bilo kojih i svih iskustvenih deprivacija koje su pretrpijeli u svojim svjetovima podrijetla, bilo zbog nasljedstva, okoliša, ili nesretnih preranih prestanaka karijere u tijelu. To je u svakom smislu točno, osim u smrtnom seksualnom životu i njegove prilagodbe za polaznike. Tisuće smrtnika do dvorca svijeta idu bez koristi osobito iz disciplina izvedenih iz prilično prosječnih seksualnih odnosa na njihovim materinjem sferama. Iskustvo dvoraca svijeta može pružiti malo prilika za kompenzaciju tih vrlo osobnih oduzimanja. Sex iskustvo u fizičkom smislu je prošlost za ove uspinjuće, ali u uskoj suradnji s Adamitima, i pojedinačno i kao članovi njihovih obitelji, tim seksualno-manjkavim smrtnicima je omogućeno nadoknaditi društveni, intelektualni, emocionalni i duhovnim aspekat svog nedostatka. Tako su svi oni ljudi koje su okolnosti ili loše prosudbe lišile prednosti povoljnih seksualnih rasa na evolucijskim svjetovima, ovdje na glavnim gradovima sustava pružaju im punu mogućnost stjecanja tih bitnih smrtnih iskustva u uskoj suradnji s ljubavlju i božanstvenom Adamičkih spolnih bića stalnog prebivalište na sustavnoj metropoli.

Nema preživjelih smrtnika, međubića ili serafina koji se može uzdići u Raj, postići Oca, i biti skupa u Korpusu Finalista bez položenog iskustva kroz taj uzvišeni doživljaj postizanja roditeljskog odnosa prema razviju dijeteta svjetova ili na neko drugo iskustvo analogno i ekvivalent njima. Odnos djeteta i roditelja je od temeljne važnosti za bitni koncept Oca i njegove svemirske djece. Stoga takva iskustva postaju neophodna za iskustvenu obuku svih uspinjućih.

Uzlazna međubića i evolucijski serafini moraju proći kroz ovo iskustvo roditeljstva u suradnji s Adamitima sjedišta sustava. Tako su kao nereprodukcijski uspinjući dobili iskustvo roditeljstva pomažući Jerusemskim Adamima i Eveama u odgoju i obuci njihovih potomaka.

Svi preživjeli smrtnici koji nisu iskusili roditeljstvo na evolucijskim svjetovima moraju dobiti ovu potrebnu obuku, a kao došljak u domovima Jerusemskih Adamita i kao roditeljski suradnici ovih vrhunskih očeva i majki. To je točno, osim u mjeri u kojoj su kao smrtnici bili u mogućnosti nadoknaditi svoje nedostatke na sustavnim vrtićima koji se nalazi na prvom prijelaznom kulturnom svijetu Jerusema.

Ovaj uvjetni rasadnik Satanije održava određene morontia ličnosti na finalističkom svijetu, pola planeta je posvećeno ovom radu podizanja djece. Ovdje su primljena i ponovno sastavljena neka djeca preživjelih smrtnika, kao što su oni potomci koji su nestali na evolucijskim svjetovima prije stjecanja duhovnog statusa kao pojedinci. Uzašašće svojih prirodnih roditelja osigurava da se takvoj smrtnoj dijeci područja odobrava repersonalizacija na planeti sustava finalista i tamo im dopustiti da pokažu naknadnu slobodnu volju hoće li ili ne odluči slijediti roditeljski put smrtnog uznesenja. Djeca se ovdje pojavljuju kao mala u svijetu, sa time da izostaju seksualne diferencijacije. Nema reprodukcije smrtne vrste nakon životnog iskustva na naseljenim svjetovima.

Studenti na dvorcima svijeta koji imaju jedno ili više djece u probnom vrtiću u finalističkom svijetu, i koji su manjkavi u bitnom roditeljskom iskustvu, mogu podnijeti zahtjev za dozvolu Melkisedeka koji će utjecati na njihov privremeni premještaj iz uzlaznih obveza na dvorcima svjetova na finalistički svijet, gdje su dobili priliku da djeluju kao suradnici roditelji svoje i druge djece. Nakon ove vrste roditeljske službe mogu naknadno biti akreditirani na Jerusemu kao ispunjenje jedne polovice programa osposobljavanja koji su za takve uzlazna bića potrebni za prolaz u obitelji Adamita.

Probne vrtiće sami nadziru tisuće parova Adamita, volonteri iz Jerusemske kolonije svoga reda. Oni odmah pomažu oko jednakog broja volontera Midsonitne roditeljske skupine koji svraćaju ovdje za pružanje pomoći ove vrste na svom putu iz midsonitnog svijeta Satanie na skrivene sudbine na njihove posebne svjetove rezervirane među finalističkim sferama Salvingtona.

MELKISEDEKOVE ŠKOLE

Melkiizedeci su direktori velikih korpusa instruktora - djelomično produhovljenih stvorenja i drugih - koji funkcioniraju tako prihvatljivo na Jerusemu i pridruženim svijetovima, ali posebno na sedam dvoraca svijeta. Tu je pritvorna planeta, gdje oni smrtnici koji nisu postigli spoj sa svojim prebivajućim Ispravljačom za vrijeme života u tijelu sada su sanirani u prijelaznom obliku i primaju daljnju pomoći i da uživaju proširene mogućnosti za nastavak nastojanja duhovnog postignuća, oni čine velike napore za napredovanje koji su prerano prekinuti smrću. Ili ako, iz bilo kojeg drugog razloga imaju nasljedne hendikepe, nepovoljan ambijent, ili nepovoljne okolnosti, ta duša nije završila postignuće,a bez obzira na razlog, svi koji su istinski vrijedni u duhu pronaći će sebe, kao i prisutni na planeta, gdje moraju naučiti ovladati osnovama vječne karijere, da posjeduje osobina koje nisu mogli steći tijekom života u tijelu.

Melkisedeci vode više od trideset različitih obrazovnih centara na Jerusemu. Ove trening škole počinju s fakultetom samovrjednovanja i na kraju sa školama Jerusemskog državljanstva, pri čemu su Adamiti pridruženi Melkizedecima i drugim u svojim vrhovnim nastojanjima da kvalificiraju preživjele smrtnike za preuzimanje odgovornosti visokog predstavnika vlasti. Cijeli svemir je organiziran i provodi obrazovanje na ovom reprezentativnom planu. Predstavnik vlasti je božanski ideal samouprave među nesavršenim bićima.

Svakih sto godina svemirskog vremena svaki sustav odabire deset predstavnika koji će sjediti u zakonodavnom tijelu zviježđa. Oni su odabrani od strane Jerusemskog vijeća tisuća, izbornpg tijela koje ih bira za dužnost predstavljanja sustavnih skupina u svim takvim delegiranim ili imenovanim pitanjima. Svi predstavnici ili drugi delegati su odabrani od strane Vijeća tisuća birača, a oni moraju diplomirati najviše škole Melkisedekovih Fakulteta uprave, kao i svi oni koji čine tu skupinu tisuću birača. Ovu školu potiču Melkizedeci, u posljednje vrijeme uz pomoć finalista.

Postoje mnoga izborna tijela na Jerusemu, i oni glasaju o vlasti sa vremena na vrijeme i to tri reda građanstva – Adaqmiti, serafini i njihovi suradnici, uključujući i međubića, i uzlazni smrtnici. Da biste dobili nominaciju za predstavničku čast kandidat mora imati potrebno dobiveno priznanje od Melkisedekove upravne škola.

Pravo glasa je univerzalno na Jerusemu između te tri skupine građanstva, ali različito glasovanje se koristi u skladu s priznatim i uredno registriranim osobnim posjedom Mota - morontia mudrosti. Korištenje glasovanja na Jerusemskim izborima jedna osobnost ima vrijednost u rasponu od jednog do tisuću. Jerusemski građani tako su klasificirani u skladu sa svojim Mota postignućem.

S vremena na vrijeme na Jerusemu sami građani predstavljaju Melkisedekova ispitivača, koji potvrđuje njihovo ostvarenje morontia mudrosti. Zatim odu prije ispitivanja provjeriti svoje oznake, kad se utvrdi stupanj duhovnog uvida. Sljedeći put se pojavljuju u prisutnosti dvadeset i četiri savjetnika i njihovih suradnika, koji polože na njihov status iskustveno postignuće socijalizacije. Ova tri faktora su tada nosili registre državljanstva predstavničke vladavine, koji su vrlo brzo izračunali Mota status i dodijeliti pravo glasa i kvalifikacije u skladu s tim.

Pod nadzorom Melkizedeka uzlazni smrtnici, pogotovo oni koji su zakasnili da njihova ličnost bude ujedinjena na novim morontia razinama, se uzimaju u ruke Adamita i dani su na intenzivni trening osmišljen za ispravljanje takvih nedostataka. Nema da uzlazni smrtnik napušta sustavno sjedište bez više opsežnih i raznolikih socijalizacija za karijeru na Zviježđu dok ti Adamiti ne potvrde postizanje Mota osobnosti - osobnosti koja kombinirajući završno smrtno postojanje u iskustvenoj suradnji s rastućom morontia karijerom, i to propisno uklopljena u duhovnom svekontrolom Misaonih Ispravljača

Oznake: lokalni sustav

Dolazak predstavnika Visokih civilizacija na prosječan svijet znači da se u umu njegovih primitivnih žitelja pojavila volja, sposobnost odabira puta koji vodi k postignuću vječnog života. Unatoč tome, Planetarni Vladar je stigao na Zemlju gotovo milijun godina nakon pojave ljudske volje.

Prije otprilike pet stotina tisuća godina istodobno s pojavom šest obojenih sangiških rasa, na Zemlju je stigao Planetarni Vladar, Kaligastija. U to je doba na svijetu živjelo otprilike pola milijarde primitivnih ljudi raštrkanih širom Europe, Azije i Afrike. Kneževa je prijestolnica podignuta u Mezopotamiji, na mjestu koje je više-manje odgovaralo samom centru ondašnje svjetske populacije.

KNEZ KALIGASTIJA

Kaligastija je bio Lanonandek drugog reda koji je nosio broj 9344. Imao je općenito iskustvo u vezi poslova lokalnog svemira, dok je u skorije vrijeme naročito upoznat s upravom lokalnog sustava Satanije.

Prije nego je Lucifer postao vladarom Satanije, Kaligastija je ušao u sastav zbora savjetnika Prijenosnicima Života koji je djelovao na Jeruzemu. Lucifer je unaprijedio Kaligastiju na poziciju osobnog asistenta koju je ovaj spremno prihvatio i na ovoj je povjerljivoj i cijenjenoj poziciji služio pet puta.

Kaligastija je vrlo rano počeo tražiti da postane Planetarni Vladar, ali svaki put kad bi podnio molbu vijećima zviježđa, ona ne bi naišla na odobrenje Očeva Zviježđa. Izgleda da je Kaligastija prije svega želio postati planetarni vladar decimalnog svijeta na kojem je sprovedena modifikacija života. Njegova je molba više puta odbijena prije nego što je konačno primio odobrenje da dođe na Zemlju.

Kaligastiji je povjerena ova pozicija svjetskog vladara zbog toga što je posjedovao zavidan rekord najviše odanosti i predanosti ciljevima koji su služili dobrobiti svemira u kojem je živio i iz kojeg je potekao, unatoč tome što je ispoljavao određeni nedostatak osobnog mira i što je, kad je bilo riječi o određenim manje bitnim stvarima često izražavao neslaganje s utemeljenim metodama.

KNEŽEVO OSOBLJE

Planetarni Vladar Zemlje nije poslan na ovu misiju sam, već je u skladu s običajem došao u pratnji asistenata i administrativnih pomoćnika.

Na čelu ove grupe nalazio se Daligastija, suradnik i asistent Planetarnog Kneza. Daligastija je također pripadao drugom redu Lanonandeka koji je nosio broj 319,407 njihove vrste. U vrijeme kad je postao Kaligastijin suradnik, imao je status asistenta.

Među planetarnim se osobljem nalazio veliki broj anđelskih suradnika i mnoštvo drugih bića kojima je bio povjeren rad na unaprijeđenju interesa i dobrobiti ljudskih rasa. Ali s našeg stanovišta, od sveg Kneževog osoblja najzanimljivija je bila grupa utjelovljenih članova – ponekad je nazivana Kaligastijinom stotinkom.

Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo re-materijalizirano; odabrao ih je sam Kaligastija između 785,000 uzlaznih državljana Jeruzema koji su se dobrovoljno javili da dođu na Zemlju. Među izabranom stotinkom, svaki je bio s drugog planeta i ni jedan nije bio s Zemlje.

Ovi su jeruzemitski dobrovoljci preneseni direktno s glavnog centra sustava na Zemlju gdje su ostali userafimljeni dok nisu identificirana osobna obličja dvojne prirode neophodna za ovu specijaliziranu planetarnu službu, prava tijela od krvi i mesa podešena za primanje signala sustavnih krugova.

Nedugo prije dolaska ovih stotinu jeruzemskih državljana, dva Prijenosnika Života koja su trenutno djelovala na Zemlji, nakon potanke razrade planova za utjelovljenje, podnijela su molbu Jeruzemu i Edentiji da im se dopusti da presade plazmu života potomaka Andona i Fonte u materijalna tijela koja su trebala omogućiti utjelovljenje pripadnika Kneževog osoblja. Jeruzem i Edentija su odobrili ovu molbu.

Prijenosnici Života su tako odabrali pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka prvog muškarca i žene koji su predstavljali preživjele pripadnike ove jedinstvene rase. Ovi Andoniti su trebali doprinijeti rasnom unaprijeđenju planeta. Bili su iz različitih mjesta i odabrani su zahvaljujući suradnji između svojih Misaonih Ispravljača i serafa; vođeni ovim utjecajima stigli su na sama vrata Kneževog planetarnog centra. Tu je ovih stotinu ljudi predano u ruke visoko specijaliziranih dobrovoljaca s Avalona koji su od ovih Andonskih potomaka uzeli materijalni ekstrakt dijela životne plazme. Ovaj je živi materijal prenesen u materijalna tijela koja su trebala poslužiti stotini jeruzemitskih pripadnika Kneževog osoblja. Prijevoznici su u međuvremenu držali ove novopristigle osobe s glavnog sustavnog centra u dubokom snu.

Ovi su događaji, zajedno sa procesom stvaranja specijalnih tijela koja su trebala poslužila pripadnicima Kaligastijine stotinke, dali povoda mnogim predanjima od kojih su mnoga kasnije pobrkana s predanjima u vezi kasnijeg dolaska Adama i Eve.

Cijeli je ovaj proces repersonifikacije, od dolaska prijevoznika koji su nosili stotinu jeruzemskih dobrovoljaca, do časa kad su isti ponovo stekli svijest kao trostruka bića svijeta, trajao točno deset dana.

DALAMATIJA -- KNEŽEV GRAD

Prijestolnica Planetarnog Vladara je bila smještena u Perzijskom zaljevu, u području današnje Mezopotamije.

U ovo vrijeme klima i topografija Mezopotamije su u svakom pogledu pogodovali ovom poduzeću Kneževog osoblja i njihovih pomoćnika i bitno su se razlikovali od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim područjem. Ovako povoljni klimatski uvjeti su bili bitan dio prirodnog okružja koje je trebalo navesti žitelje Zemlje da poduzmu prve korake u smjeru kulturnog i civilizacijskog napretka. Najbitniji zadatak ovog doba je bio preobražaj lovca u stočara, koji je obećavao pravovremenu evoluciju ovog stočara u miroljubivog zemljoradnika koji će biti privržen svome ognjištu.

Prijestolnica Planetarnog Kneza koja je uspostavljena na Zemlji predstavlja tipičan primjer centara kakvi se uspostavljaju na novim evolutivnim planetima. U centru Kneževe utvrde bio je vrlo jednostavan ali lijep grad okružen zidinama visokim nekih dvanaest metara. Daligastiji u čast, ovaj je centar svjetske kulture nazvan Dalamatija.

Grad je podijeljen u deset dijelova, dok su u centru svakog dijela bile kuće pripadnika ovih deset različitih sabora utjelovljenog osoblja. U samom centru grada je bio hram neviđenog Oca. Centar administrativne uprave Kneza i njegovih suradnika je bio podijeljen u dvanaest komora smještenih neposredno pored hrama.

Sve građevine Dalamatije su imale jedan kat, izuzev dvokatnih zgrada u kojima je zasjedao sabor i trokatnog, premda malog, hrama Oca Svih.

Grad je pružao svjedočanstvo najnaprednijim graditeljskim vještinama ovog doba - prije svega upotrebi opeke. Korišteno je vrlo malo kamena i drveta. Prema primjeru Dalamatije, uveliko su unaprijeđene arhitektonske vještine obližnjih naroda.

U blizini Kneževog centra živjeli su ljudi svih boja i klasa. I upravo su iz ovih obližnjih plemena došli prvi učenici koji su pohađali Kneževe škole. Premda su ove rane dalamatijske škole bile dosta grube, pružale su sve što su muškarci i žene ovog primitivnog doba bili u stanju primiti.

Kneževo je utjelovljeno osoblje neprestano oko sebe okupljalo najnaprednije osobe iz obližnjih plemena i nakon što im je dalo obrazovanje i nadahnuće, vraćalo ih je među njihove sunarodnjake u ulozi učitelja i vođa.

RANI DANI KALIGASTIJINE STOTINKE

Kneževo osoblje je ostavilo snažan dojam na ljude. Premda je bilo potrebno gotovo tisuću godina kako bi se vijesti o njima proširile među udaljenijim grupama, plemena koja su se našla u neposrednoj blizini ovog mezopotamijskog centra uveliko su napredovala zahvaljujući djelima i učenjima ovih novih stotinu žitelja Zemlje. I dosta je mitologije kasnije izraslo iz izvitoperenih legendi o ovim ranim događajima iz vremena kad su ovi pripadnici Kneževog osoblja repersonificirani kao nadljudi Zemlje.

Djelovanje ovih vanzemaljskih učitelja je u velikoj mjeri osujećeno sklonošću ljudi da posmatraju ova bića kao bogove, premda na stranu od metode pojave ove stotinke na Zemlji -- pedeset muškaraca i pedeset žena -- nisu korištene druge nadprirodne metode ili nadljudske manipulacije.

Ali utjelovljeno osoblje je i pored toga bilo nadljudsko. Započeli su svoju misiju na Zemlji kao nesvakidašnja bića trostruke prirode:

1. Bili su u tijelu i relativno čovjekoliki, kako su u sebi utjelovili stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase, Andoničku plazmu Zemlje.

Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo jednako podijeljeno na muškarce i žene, u ovisnosti od toga kojem su spolu prethodno pripadali. Svaka je osoba iz ove skupine bila u stanju imati djecu, proizvesti neku novu vrstu fizičkog života, dok im je bilo strogo zabranjeno postati roditeljima izuzev pod specijalnim uvjetima. Prema običaju utjelovljeno osoblje Planetarnog Kneza proizvodi djecu malo prije kraja svoje specijalne planetarne službe. Ovo se obično poklapa ili neposredno prethodi dolasku Planetarnog Adama i Eve.
Jasno je stoga da ova specijalna bića nisu znala kakav će oblik materijalnog života rezultirati iz njihovog seksualnog odnosa. I ovo nisu nikada uspjeli saznati; prije nego što će imati priliku stupiti u takav odnos, pobunom je poremećeno cijelo njihovo poduzeće i oni koji su kasnije postali roditelji bili su izolirani od životnih tokova sustava.

Po boji kože i jeziku kojim su govorili ovi su materijalizirani pripadnici Kaligastijinog osoblja nalikovali andoničkoj rasi. Hranili su se onako kako su to činila smrtna bića ovog svijeta, s jednim izuzetkom: Novostvorenim tijelima ove grupe posve je odgovarala vegetarijanska hrana. Ovo je bio jedan od razloga zašto je njihova utvrda smještena u toplim predjelima koji su obilovali voćem i orahnjačama. Vegeratijanstvo vuče porijeklo iz vremena Kaligastije, a običaj se proširio među mnogim drugim obližnjim kao i nekim dalekim plemenima, evolutivnim rasama koje su se nekoć isključivo hranile mesom.

2. Stotinka je predstavljala materijalna ali nadljudska bića koja su na Zemlji nanovo stvorena u obliku jedinstvenih muškaraca i žena visokog i specijalnog reda.

Dok su uživali visoki status jeruzemskog državljanstva, oni nisu bili spojeni sa svojim Misaonim Ispravljačima; i kad su se javili kao dobrovoljci za ovu planetarnu službu i kad su prihvaćeni na službu u suradnji sa silaznim sinovima, odvojeni su od svojih Ispravljača. Ali ovi su Jeruzemljani bili nadljudska bića -- posjedovali su duše koje su uzlazno rasle. Za vrijeme smrtnog života u ljudskom obličju, duša se nalazi u embrionskom stadiju; ona se rađa (uskrsne) za morontijalnog života i doživljava rast dok prolazi kroz niz morontija svjetova. Duše Kaligastijine stotinke su također napredovale pregresivim iskustvom sedam svjetova mnogih stanova dok nisu stekle državljanstvo Jeruzema.

Držeći se uputa koje su bili primili, pripadnici osoblja se nisu upuštali u seksualnu reprodukciju, premda su temeljno proučavali svoju osobnu građu i premda su pažljivo proučili svaku moguću fazu svojih intelektualnih (umnih) i morontijalnih (dušinih) odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihovog boravka u Dalamatiji, mnogo prije nego što je dovršena izgradnja zida, broj dva i broj sedam, dva pripadnika Danitske grupe, su slučajno otkrila posljedica bliskog odnosa (navodno neseksualnog i nematerijalnog) svojih morontija bitaka; i ova je pustolovina rezultirala pojavom prvog prvorednog srednjeg bića. Ovo novo biće je bilo posve vidljivo planetarnom osoblju i njihovim nebeskim suradnicima, ali je bilo potpuno nevidljivo muškarcima i ženama svih drugih plemena. Prema nalogu Planetarnog Kneza, povodeći se prema uputama začetničkog Danitskog para, svo se utjelovljeno osoblje uspješno upustilo u proizvodnju sličnih bića. Tako je Kneževo osoblje s vremenom proizvelo 50,000 prvorednih srednjih bića.

Ova su se srednja bića pokazala vrlo korisnim pri sprovedbi poslova ovog svjetskog centra. Bili su nevidljivi ljudskim bićima i dok su živjeli u Dalamatiji, primitivni ljudi su naučili o postojanju ovih nevidljivih poluduhova; sa stanovišta evolutivnih smrtnika, srednja bića su stoljećima predstavljala cijeli svijet duha.

3. Kaligastijina stotinka je osobno bila besmrtna; njezini pripadnici nisu podlijegali smrti. Njihovim su materijalnim tijelima kolala protuotrovna sredstva životnih struja sustava; i da radi pobune nisu izgubili kontakt s ovim životnim strujama, mogli su živjeti beskonačno do dolaska Božjeg Sina ili nakon što u budućim dobima steknu slobodu neometanog putovanja na Havonu ili Raj.

Ova protuotrovna nadopuna životnim strujama dolazi iz ploda drveta života, grmolike biljke Edentije koju su poslali na Zemlju u vrijeme Kaligastijinog dolaska. U Kaligastijino doba, drvo je raslo u centralnom dvorištu hrama neviđenog Oca i zahvaljujući plodu drveta života, Kneževo je ostoblje, koje je inače bilo smrtno i materijalno, bilo je u stanju živjeti dokle god im je drvo bilo na raspolaganju.

Premda nije mogla pomoći evolutivnim rasama, ova je superhrana bila dovoljno osiguranje trajnog života Kaligastije i stotine pripadnika njegovog osoblja kao i stotinu modificiranih Andonita koji su s njima surađivali.

U vezi s ovim treba naglasiti da kad je stotinu Andonita dalo DNK svoje plazme pripadnicima Kneževog osoblja, Prijenosnici Života su transplantirali u njihova smrtna tijela materije koje su nadopunjavale tvari sustavnih krugova; i tako su se mogli oduprijeti fizičkoj smrti i živjeti više stoljeća jednako kao što je to bio slučaj s Kneževim osobljem.

Ovim je Andonitima s vremenom objašnjen njihov doprinos novom obličju njihovih nadređenih i tako je ova stotinka primila dopuštenje da ostane na glavnom centru u ulozi pratitelja Kneževog utjelovljenog osoblja.

ORGANIZACIJA STOTINKE

Stotinka je bila organizirana za službu u deset nezavisnih sabora od kojih je svaki imao deset pripadnika. Svaki put kad bi se sastala dva ili preko dva zbora, skupom je predsjedavao Daligastija. Ovih je deset grupa podijeljeno na sljedeći način:

1. Odbor za hranu i materijalnu dobrobit. Odborom je predsjedavao Ang. Nastojao je unaprijediti kvalitetu hrane, vode, odjeće i materijalnog prosperiteta ljudskog roda. Učio je ljude kopanju bunara, kontroli izvora i navodnjavanju. Ljudima koji su živjeli na sjeveru pokazali su kako se obrađuje i štavi koža pri izradi odjeće; učitelji umjetnosti i znanosti su kasnije upoznali ljude s vještinom tkanja. Također su unaprijeđene metode skladištenja hrane. Preservacija je postizana kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; hrana je tako postala prva imovina. Ljudi su naučili obezbijediti dovoljnu količinu hrane kako bi se oduprijeli periodima gladi i nestašice.

2. Odbor za udomaćenje životinja. Ova se grupa posvetila odabiru i ukrštanju životinja koje su bile od najveće koristi ljudskim bićima bilo kao teretne životinje, radi prijevoza ili kao hrana, a u kasnijem razdoblju i radi obrade zemlje. Ovim je vještim odborom upravljao Bon. Pripitomljeno je više korisnih vrsta životinja koje su nakon ovog razdoblja izumrle, kao i neke koje i danas djeluju kao domaće životinje. Čovjek je dugo živio s psom, dok je plava rasa već bila pripitomila slona. Zahvaljujući sve naprednijim metodama odabirnog ukrštanja, toliko je unaprijeđena krava da je već postala vrijednim izvorom hrane; putar i sir su postali redovnim dijelom ljudske prehrane. Ljudi su naučili koristiti govedo kao teretnu životinju, dok konj još nije bio pripitomljen. Ovaj je odbor prvi upoznao ljude s korištenjem točka pri prijevozu. Golubovi su u ovo vrijeme prvi put korišteni kao pismonoše i često su slani na duga putovanja da izruče poruke ili pozive u pomoć. Bonova grupa je bila vrlo uspješna u obuci velikih fandora za prijevoz putnika, životinja koje su izumrle prije nešto više od trideset tisuća godina.

3. Odbor za kontrolu divljih životinja. Nije bilo dovoljno da čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, već je također bilo bitno ovladati metodama zaštite od neprijateljski raspoloženih divljih životinja. Ovom grupom je predsjedavao Dan. Stare zidine oko gradova pružale su zaštitu od divljih životinja i obranu od iznenadnih napada neprijateljski raspoloženih ljudi. Oni koji su živjeli u šumama i na otvorenom, bez zaštitnih zidina, bili su primorani na gradnju nastambi u drveću, kamenih kućica ili na održavanje noćne straže pored vatre. Bilo je vrlo prirodno što su ovi učitelji posvećivali toliko vremena pouci svojih učenika unaprijeđenju gradnje nastambi. Sve naprednijim metodama i upotrebom zamki čovjek je postupno ovladavao životinjama.

4. Odbor za širenje i očuvanje znanja. Ovom grupom, koja je u ovom ranom razdoblju organizirana isključivo s obrazovnom namjerom, predsjedavao je Fad. Njegove su se obrazovne metode sastojale od kontrole nad zaposlenjem i nastojanja da unaprijedi radne metode. Fad je sastavio prvu abecedu i upoznao ljude s pisanim slovom. Abeceda se sastojala od dvedeset pet slova. Kao pisaći materijal korištena je kora drveta, glinene i kamene ploče, vrsta pergamenta načinjena od obrađene kože, kao i papirasti materijal načinjen od osinjih gnijezda. Dalamatijska biblioteka koja je uništena nedugo nakon Kaligastijine apostaze, imala je preko dva milijuna zasebnih bilješki i bila je poznata kao "Fadova kuća." Od svih rasa, plava se s najvećom spremnošću prihvatila pisanja i postigla je veliki napredak u ovom smjeru. Crvenoj rasi je više odgovaralo slikovno pismo, dok je žuta počela simbolički izražavati riječi i ideje, uglavnom kako to danas čini. Ali pored abecede mnogo je drugih stvari izgubljeno u pometnji izazvanoj pobunom. Kaligastijino je izopačenje uništilo nadu za postignuće univerzalnog svjetskog jezika, ako ništa drugo ono za nebrojenog niza stoljeća.

5. Odbor industrije i trgovine. Ova je grupa nastojala učiti plemena razvoju industrije i unaprijeđenju trgovinskih odnosa među različitim miroljubivim grupama. Njome je predsjedavao Nod. Nastojala je potaći svaki oblik primitivne proizvodnje. Neposredno je doprinjela unaprijeđenju životnog standarda tako što je primitivnom čovjeku predstavila mnoge privlačne udobnosti. Bitno je unaprijedila kupoprodaju soli koju je proizvodio odbor znanosti i umjetnosti. Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u dalamatijskim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.

6. Odbor obznanjene religije. Ova škola nije odmah počela djelovati. Na Zemlji, civilizacija je doslovce iskovana čekićma straha na nakovnju nužde. Ali ova grupa je postigla značajniji napredak pri svom nastojanju da navede čovjeka da umjesto što će strahovati od Stvoritelja strahuje od stvorenog bića (poštovanje duhova); njihova su nastojanja osujećena pometnjom otcjepljenja. Grupom je upravljao Hap. Kneževo osoblje nije željelo zakomplicirati evoluciju predočenjem otkrivenja; otkrivenje može biti predočeno jedino nakon što evolutivne sile dosegnu vrhunac djelovanja. Ali kako je želio udovoljiti želji mnogih Dalamaćana koji su tražili neki oblik religiozne službe, njegova je grupa predstavila sedam napjeva, kratkih molitvi za svakodnevnu upotrebu i vremenom je ljude naučila "Očevoj molitvi" koja je glasila:

"Oče sviju čijeg Sina poštujemo, daj nam svoju naklonost. Izruči nas od straha od sviju osim sebe. Neka donesemo radost našim božanskim učiteljima; neka naše riječi uvijek budu istina. Izruči nas od nasilja i ljutnje; daj nam poštovanje prema starijima i prema imovini naših susjeda. Daj nam godinu zelenih pašnjaka i plodnih stada, na radost našim srcima. Molimo za skori dolazak obećanog uzvisitelja i želimo činiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima poslije ovoga." Premda se Kneževo osoblje nije moglo poslužiti prirodnim sredstvima i uobičajenim metodama rasnog unaprijeđenja, obećali su ljudima Adamički dar nove rase kao cilj budućeg evolutivnog razvoja nakon što svijet ostvari vrhunac biološkog razvoja.

7. Čuvari zdravlja i života. Ovo je vijeće upoznalo ljude sa sanitarnim mjerama i unaprijedilo primitivnu higijenu; njime je predsjedavao Lut. Veliki je dio predmeta obuke u ovim školama izgubljen za vrijeme narednih stoljeća i nije nanovo otkriven sve do dvadesetog stoljeća. Pokazali su ljudima kako se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći mnoga oboljenja i umanjiti smrtnost novorođenčadi; učili su da kuhana hrana može pomoći majkama da ranije prestanu dojiti. Mnoga su se ranija učenja Lutove grupe koja je nastojala povisiti zdravstvene mjere očuvala među plemenima sve do Mojsija, premda su uveliko zbrkana i bitno izmijenjena. Veliku teškoću pri njihovom nastojanju da unaprijede higijenske mjere ovih primitivnih naroda predstavljala je činjenica da su istinski uzroci bolesti suviše maleni kako bio se mogli vidjeti golim okom, kao i čovjekovo sujevjerno pošovanje vatre. Jedino su nakon više tisuća godina uspjeli navesti ljude da počunu spaljivati otpatke. U međuvremenu, nagovarali su ih da zakopaju gnjilo smeće. Sanitarne mjere su uveliko unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje.
Prije Kneževog dolaska ljudi su posmatrali kupanje kao isključivo religioznu ceremoniju. Bilo je vrlo teško natjerati primitivnog čovjeka da se počne kupati u cilju očuvanja zdravlja. Lut je na koncu potakao religiozne učitelje da uvedu pranje kao obred pročišćenja koji je postao dijelom religiozne ceremonije koja je prakticirana jednom tjedno, u znak poštovanja Oca svih. Ovo je vijeće očuvanja zdravlja uvelo rukovanje u znak osobnog prijateljstva i plemenske odanosti na mjesto starog običaja razmjene pljuvačke i pijenja krvi. Ali tek što su se oslobodili pritiska svojih nadmoćnih učitelja, ovim primitivnim narodima nije dugo trebalo da se vrate svojim neukim sujevjernim radnjama koje su škodile zdravlju i pogodovale razvoju bolesti.

8. Znanstveno-umjetničko planetarno vijeće. Ova je grupa uveliko unaprijedila industrijske vještine ranih ljudi i uzvisila njihove predodžbe ljepote. Njihov vođa je bio Mek.
Dok su u ovom razdoblju umjetnost i znanost cijelog svijeta bile na vrlo niskom nivou, u Dalamatiji su držana predavanja o osnovama fizike i kemije. Unaprijedili su lončarstvo i dekorativne umjetnosti i uzvisili ljudsko poimanje ljepote, premda je sve do dolaska ljubičaste rase glazba tek neznatno unaprijeđena.Unatoč pritiska svojih učitelja, ovi se primitivni ljudi nisu htjeli upustiti u eksperimentiranje s vodenom parom; nisu bili u stanju prevazići strah od eksplozivne moći pare. I pored toga, pristali su naučiti vještinu kovanja, premda su se nasmrt bojali užarenog metala. Mek je bitno unaprijedio andoničku kulturu i umjetnost plave rase. Mješavina plave rase i Andonita je bila izuzetno umjetnički obdarena i mnogi su postali odlični kipari. Premda nisu koristili kamen ili mramor, pravili su kipove od pečene gline koji su krasili vrtove Dalamatije. Veliki napredak u oblasti domaćih umjetnosti izgubljen je u toku dugih i tamnih stoljeća koja su pratila pobunu i ovaj gubitak nije nadoknađen sve do suvremenog doba.

9. Grupa zadužena za unaprijeđenje plemenskih odnosa. Ovoj je grupi povjereno podizanje ljudskog društvenog uređenja do razine države. Njihov vođa je bio Tut.
Ove vođe su značajno doprinjele unaprijeđenju ideje o međuplemenskim brakovima. Promicali su ideju da prije braka dvoje ljudi trebaju dobiti priliku da se upoznju i da se oboje trebaju složiti da uđu u brak. Izmijenjeni su borbeni plesovi koji su učinjeni nešto otmjenijim kako bi poslužili vrijednim društvenim ciljevima. Ljudi su upoznati s mnogim natjecateljskim igrama, ali su po prirodi bili vrlo ozbiljni; ova rana plemena nisu imala smisla za humor. Očuvan je jedino mali broj ovih običaja nakon disintegracije prilikom plentarne pobune. Tut je sa svojim suradnicima nastojao unaprijediti miroljubive plemenske odnose, kontrolirati i humanizati metode ratovanja, koordinirati međuplemenske odnose i unaprijediti plemensku upravu. U okolini Dalamatije razvila se naprednija kultura i ovi su se unaprijeđeni društveni odnosi pokazali vrlo korisnim u pogledu utjecaja na daleka plemena. Međutim, civilizacijsko uređenje uspostavljeno u Kneževom centru uveliko se razlikovao od barbarskog društva na drugim lokacijama, kao što se suvremeno društvo glavnog grada Južne Afrike posve razlikuje od grube kulture niskih Bušmana na sjeveru.

10. Vrhovni sud plemenske koordinacije i rasne kooperacije. Ovim vrhovnim vijećem je upravljao Van. Riješavalo je sporna pitanja svih devet specijalnih komisija koje su nadgledale razvoj ljudskog roda. Ovo vijeće je imao širok raspon djelovanja, kako su mu bila povjerena sva planetarna pitanja kojima se nisu naročito bavile druge grupe. Ovo je odabrano vijeće primilo autorizaciju od Očeva Zviježđa Edentije prije nego što im je data uprava nad vrhovnim sudom Zemlje.

KNEŽEVA VLAST

Društvena baština žitelja određenog svijeta govori o stupnju svjetskog kulturnog razvoja, dok sposobnost ovih žitelja da shvate nove i naprednije ideje određuje stopu svjetske kulturne ekspanzije. Dok slijepo povinovanje tradiciji vodi stabilnosti i kooperaciji sentimentalnim povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, prekomjerna tradicionalnost sputava poduzetništvo i podjarmljuje stvaralačke moći individualne ličnosti. Kad su Kaligastija i stotinka stigli na Zemlju i počeli promicati novo evanđelje individualnog poduzetništva u ondašnjim društvenim grupama, cijeli je svijet bio zaokupljen neprogresivnim poštovanjem tradicije. Ali kako je ova blagotvorna uprava uskoro poremećena, ljudi se nikada nisu posve oslobodili robovanja običaju; žalosno je vidjeti kako društvene norme još uvijek dominiraju Urantijom.
Pripadnici Kaligastijine stotinke – diplomci mnogih svjetova Satanije – su dobro poznavali kulturi Jeruzema, ali ovo je znanje bilo gotovo bezvrijedno na barbarskom planet primitivnih ljudi. Ova su mudra bića dobro postupila kad su odlučila da neće pokušati poduzeti tako iznenadnu preinaku i sveopće unaprijeđenje ondašnjih primitivnih rasa. Dobro su znali da ljudska vrsta prolazi vrlo polaganom evolucijom, te su mudro odustali od bilo kakvih nastojanja da korijenito izmijene čovjekov život na zemlji. Svaka je od deset planetarnih komisija nastojala unaprijediti interese koje su zastupili koristeći se jedino polaganim i prirodnim metodama. Planirali su da privuku najbolje umove iz obližnjih plemena, da ih obuče i pošalju njihovim narodima kao ambasadore društvenog unaprijeđenja.

Strani poslanici su slani jedino po zahtjevu određenog naroda. Unaprijeđenjem i poboljšanjem bilo kojeg plemena ili rase uvijek su se bavili ljudi koji su iz njega potekli. Stotinka nije željela nametnuti određenom plemenu običaje i pravila ponašanja naprednijih rasa. Uvijek su strpljivo nastojali unaprijediti i poboljšati zaostale i staromodne običaje određene rase. Priprosti svijet Zemlje je dolazio u Dalamatiju ne kako bi zamijenio svoje društvene običaje za novije i bolje, već kako bi unaprijedio vlastite običaje kontaktom s višom kulturom i naprednijim umovima. Proces je bio spor ali jako djelotvoran.

Dalamatijski učitelji su nastojali dodati svjesnu društvenu selekciju povrh posve prirodne selekcije koja je bila dio biološke evolucije. Nisu izobličili ljudsko društvo, premda su značajno ubrzali njegovu normalnu i prirodnu evoluciju. Vodili su se prema motivu napretka putem evolucije, a ne revolucije putem otkrivenja. Kroz mnoga stoljeća ljudi su uspjeli steći malo religije i morala i ovi nadljudi su znali da nije bilo mudro pokušati oduzeti čovječanstvu onih par uspjeha koje su sami postigli i stvoriti zbrku i konsternaciju pri nastojanju prosvjetljenijih i nadmoćnijih bića da unaprijede nazadnije rase prekomjernim učenjem i prosvjetljenjem.

Kad kršćanski poslanici idu u srce Afrike, gdje je običaj da djeca ostanu pod upravom i nadzorom svojih roditelja za cijelog svog života, ovi misionari jedino izazivaju zbrku i poremećaj utemeljenog sistema kad nastoje u jednoj generaciji ukinuti ovaj običaj i na njegovo mjesto postaviti učenje da djecu treba osloboditi od roditeljske kontrole nakon dvadeset i prve godine života.

ŽIVOT U DALAMATIJI

Premda je svojom ljepotom i dizajnom izazivao divljenje primitivnih ljudi ovog doba, Knežev je centar ustvari bio vrlo skroman. Građevine nisu bile naročito velike, kako su ovi vanzemaljski učitelji planirali potaći razvoj zemljoradnje i s ovom namjerom upoznati ljude sa uzgojem životinja. U okviru gradskih zidina bilo je dovoljno prostora za pašnjake i vrtove koji su mogli obezbijediti hranu za nekih dvadeset tisuća žitelja.

Unutrašnjost centralnog hrama, kao i zgrade u kojima je bilo smješteno deset vijeća nadzornih nadljuskih grupa predstavljali su prava umjetnička djela. Dok su rezidencijalne nastambe bile pravi primjer urednosti i čistoće, sve je bilo vrlo jednostavno i nadasve primitivno u usporedbi s kasnijim građevinama. U ovom kulturnom centru nije korištena ni jedna metoda koja nije prirodno pripadala Zemlji.

Kneževo utjelovljeno osoblje je živjelo u jednostavnim i uzornim građevinama i vlastitim su primjerom željeli nadahnuti i dojmiti svoje studente u ovom svjetskom društvenom i obrazovnom centru da razviju sličan ukus.

Jasno utvrđena struktura obitelji i stacionaran obiteljski život datiraju iz Dalamatijskog perioda i najvećim dijelom ih treba zahvaliti uzoru i učenjima stotinke i njihovih učenika. Obiteljska društvena zajednica nije počela uspješno djelovati sve dok ovi nadljudi, muškarci i žene, nisu pokazali ljudima kako čovjek treba voljeti svoje unuke i praunuke i obezbijediti sve što im je potrebno za život. Primitivan čovjek voli svoje djete, dok ciziliziran čovjek voli i svoje unuke.

Pripadnici Kneževog osoblja su živjeli zajedno kao očevi i majke. Istina, nisu imali vlastitu djecu, premda je njihovih pedeset domova koji su služili kao uzor pružalo dom i zaštitu velikom broju djece, nikada manje od pet stotina, koja su usvojena iz nadmoćih adamičkih i sangiških rasa; mnoga djeca su bila siročad. Imali su odličnu priliku da steknu disciplinu i obuku od ovih nadljudskih roditelja; poslije toga, nakon tri godine u Kneževim školama (pohađali su nastavu od trinaeste do petnaeste godine), stizali su u godine kad su mogli stupiti u brak i postati Kneževi poslanici svojim rasama.

Fad je bio pokrovitelj Dalamatijskog obrazovnog plana koji je sproveden u djelo u vidu industrijske škole u kojoj su učenici stjecali znanje praktičnim radom i svakodnevnim obavljanjem korisnih zadataka. Ovaj je obrazovni plan poticao razmišljanje i osjećanje u procesu karakternog razvoja, dok je prednost davana praktičom ručnom radu. Obuka je bila individualna i kolektivna. Učitelji su bili muškarci i žene koji su uvijek radili u parovima. U pola programa učenici su bili podjeljeni prema spolu, dok su u pola obučavani zajedno. Pojedinačno su stjecali vještinu i spretnost, dok su grupno stjecali društvene vještine. Naučili su se družiti s mlađom i starijom djecom kao i odraslim osobama, te surađivati sa svojim vršnjacima. Također su upoznati s djelovanjem obiteljske grupe, zabavne grupe i školske grupe. Među kasnijim učenicima koji su primili obuku u Mezopotamijskim školama i koji su ponijeli ova učenja svojim rasama, bili su Andoniti iz visinskih oblasni zapadne Indije i predstavnici crvene i plave rase; u skorijem razdoblju primljen je manji broj pripadnika žute rase.

Hap je upoznao ove rane rase s moralnim zakonom. Sročio je zakonik poznat po imenu "Očev put" koji se sastojao od sljedećih zapovijedi:

1. Ne služi i ne strahuj od drugih Bogova osim Oca svih.
2. Ne iskaži neposlušnost Očevom Sinu, svjetskom vladaru, niti nepoštovanje njegovim nadljudskim suradnicima.
3 Ne svjedoči lažno pred narodnim sudovima.
4. Ne ubij muškarca, ženu ili dijete.
5. Ne ukradi stoku ili bilo koji drugi posjed tvoga susjeda.
6. Ne diraj ženu svoga prijatelja.
7. Ne iskaži nepoštovanje svojim roditeljima i starijim suplemenicima.

Zakonik je služio kao zakon Dalamatije gotovo tri stotine tisuća godina. I mnoge kamene ploče na koje je ovaj zakon uklesan sada leže pod površinom vode, u priobalnim oblastima Mezopotamije i Perzije. Ljudi su se imali običaj svakog dana sjetiti jedne zapovijedi i koristiti je kao pozdrav ili molitvu zahvalnicu prilikom jela.

U ovo doba je korišten lunarni kalendar, prema kojem mjesec ima dvadeset osam dana. Pored mjena dana i noći, ovo je predstavljalo jedinu vremensku računicu ovog ranog razdoblja. Sedmodnevni tjedan su uveli Dalamatijski učitelji zbog toga što ovaj broj odgovara jednoj četvrtini mjeseca od dvadeset osam dana. Činjenica da ovaj broj igra bitnu ulogu u numerologiji nadsvemira nesumnjivo je pružila priliku da se duhovna učenja načine dijelom svakodnevne računice vremena. To što tjedan ima sedam dana nije utemeljeno ni na kakvim prirodnim pojavama.

U poluprečniku od oko stotinu šezdeset kilometara, u području oko gradskih zidina, živio je veliki broj ljudi. U neposrednoj blizini zidina, više stotina diplomiranih učenika Kneževih škola bavilo se stočarstvom ili je na druge načine praktično koristilo obuku koju su primili od njegovog osoblja i njihovih mnogobrojnih asistenata. Manji broj se bavio poljoprivredom i vrtlarstvom.

Čovječanstvo nije bilo primorano pribjeći poljoprivredi u ime kazne za tobožnji grijeh. "U znoju lica svoga plodove zemlje ćeš jesti," ne predstavlja kaznu za čovjekovo sudjelovanje u nepromišljenim djelima vezanim za Luciferovu pobunu koja se odigrala pod vodstvom izdajnika Kaligastije. Na evolutivnim svjetovima obrada zemlje predstavlja dio procesa uspostave napredne civilizacije i ova ideja počiva u biti cijelog obrazovnog programa Planetarnog Kneza i njegovog osoblja tijekom tri stotine tisuća godina koje su proveli na Zemlji, od dolaska na Zemlju do tragičnog dana kad je Kaligastija odlučio okušati sreću s pobunjenikom Luciferom. Obrada zemlje nije prokletstvo; ona je prije najveći blagoslov svima koji su na taj način mogli uživati u najčovječnijoj čovjekovoj aktivnosti.

Na samom početku pobune, u Dalamatiji je živjelo gotovo šest tisuća ljudi. Ovo je ubrajalo redovne studente, ali nije ubrajalo posjetitelje i posmatrače, kojih je uvijek bilo više od tisuću. Teško da si možete predočiti značaj i veličinu napretka koji je postignut u ova pradavna vremena; praktično sve veličanstvene stvari koje su ljudska bića stekla u ovo vrijeme nestale su za vrijeme užasne pometnje i najgore duhovne tame koja je uslijedila nakon katastrofe izazvane Kaligastijinom obmanom i otcjepljenjem.

KALIGASTIJINA NESREĆNA KOB

Ako pogledamo njegov dugi život, možemo naći samo jednu bitnu crtu Kaligastijinog karaktera koja privlači pažnju na sebe; bio je superindivualističan. Ispoljavao je tendenciju da se pridruži gotovo svakoj grupi koja je izražavala protest i uglavnom je simpatizirao s onima koji su ispoljavali određeni kriticizam. Rano je počeo pokazivati nemir kad se našao pod tuđim nadzorom, tendenciju da se blago odupre svakom obliku nadzora. Dok je s negodovanjem primao savjet starješina i dok je bio nemiran i samovoljan pod višom upravom, kad god je bio suočen s testom, uvijek se pokazao odan kozmičkim vlastima i pokoran nalozima Očeva Zviježđa. Nikada nije počinio stvarnu grešku, sve do dana kad je sramno izdao Zemlje.

Treba naglasiti da su i Luciferu i Kaligastiji nježno i pažljivo predočene njihove kritične tendencije i suptilan ponos koji je vodio porastu osjećaja vlastite važnosti. Ali sva ova nastojanja da im se pomogne protumačena su kao neopravdan kriticizam i narušavanje njihove osobne slobode. Kaligastija i Lucifer su sudili svojim prijateljski naklonjenim savjetnicima kao osobama vođenim upravo onim prijekornim motivima koji su počinjali dominirati njihovim vlastitim izopačenim mislima i zavedenim planovima. Sudili su svojim nesebičnim savjetnicima sa stanovišta svoje sve veće sebičnosti.

Od dolaska Kaligastije, planetarna civilizacija je prilično normalno napredovala kroz gotovo tri stotine tisuća godina. Osim što je bila planet modifikacije života i mnogih neregularnih i neobičnih događaja, Zemlja je nastavila uspješno napredovati sve do Luciferove pobune i naknadne Kaligastijine izdaje. Na sve kasnije dgađaje koji su se odigrali na Zemlje značajno je utjecala ova katastrofalna greška kao i kasniji neuspjeh Adama i Eve da uspješno provedu svoju planetarnu misiju.

U vrijeme Luciferove pobune, Vladar Zemlje je potonuo u najdublju tamu, što je iznenada stvorilo dugi period planetarne pometnje. Kaligastiji je kasnije oduzeta suverena vlast zajedničkim činom vladara zviježđa i drugih kozmičkih vlastodržaca. Zajedno sa drugima osjetio je posljedice neminovne izolacije Zemlje sve do Adamovog dolaska i djelomično je odgovoran za neuspjeh plana unaprijeđenja ljudskih rasa miješanjem s novom ljubičastom rasom -- potomcima Adama i Eve.

To što je u doba Abrahama Makiventa Melkizedek utjelovljen na Zemlji uveliko je umanjilo moć palog Kneza nad ljudskim poslovima i osujetilo njegova nastojanja da ih poremeti; kasnije je ovom izdajničkom Knezu oduzeta svaka moć koju je posjedovao na Zemlji.

Premda se učenje o đavlu Zemlje donekle temelji na činjenici da je ovaj izdajnik i pokvarenjak Kaligastija ostao živjeti na našem svijetu, potpuno je neispravno vjerovati da takav "đavo" može utjecati na normalan ljudski um protivno njegovim slobodnim i prirodnim odlukama. I prije Mihaelovog darivanja na Zemlji, Kaligastija i Daligastija nisu bili u stanju potlačiti smrtna bića i prisiliti normalne ljude da učine bilo što što se protivilo ljudskoj volji. Čovjekova slobodna volja ima najveću snagu i prevagu u svim smrtničkim poslovima; štoviše ni Misaoni Ispravljač koji živi u čovjekovom umu neće primorati čovjeka da se pozabavi jednom jedinom mišlju ili da učini jednu jedinu radnju protivno čovjekovoj volji.

Oznake: zemlja

Naš odnos i percepcija materjalne stvarnosti kakvu vidimo i osjećamo uvelike se razlikuje od onoga što jest.
Tijekom svojeg postojanja čovjek ne može dostići vrijedniji cilj nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvijetima velike i olakšane dostupnosti informacija o fizičkoj stvarnosti življenja na Zemlji. Naše viđenje realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja, školovanja i kroz religiju. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja. U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati moje viđenje drugu stvarnost. Ne predlažem ovdje neku novu filozofsku ili naučnu strukturu s argumentima i dokazima koji ih potvrđuju, te što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira alterlativna stvarnost kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se druga stvarnost može vidjeti jasnije.
Iza pojave svijeta objekata i sila, nova stvarnost funkcionira kao kohezivno, među djelujuće Jedinstvo.
U realnosti koju susrećemo dnevno, koja se odvija u našem iskustvu, uvijek je Sada. Sjećanja koja donose slike prošlosti, zamišljanja koja opisuju potencijalnu budućnost, sve postoji u umu, Sada. U stvari, neopoziva bit nas i našeg postojanja je u ovom sadašnjem, uvijek mijenjajućem trenutku. Zbilja ako se krene od sebe, ove planete na kojoj živimo, našeg sunčevog sustava, naše i ostalih galaksija, što imamo, što vidimo ili znamo? Samo u našoj galaksiji (Mlječna staza) imamo oko 200 milijardi zvijezda od kojih mnoge imaju planetarne sustave, a po procijeni znanstvenika imamo oko 150 milijardi galaksija. Nezamislivo veliki broj zvijezda, više zvijezda u svemiru nego zrnca pijeska na cijeloj planeti Zemlji,
U stvarnosti za nas je svemir beskonačan. Ogromna većina ljudi ne shvaća beskonačnost cijelokupne tvorevine. Ono što je puno teže shvatiti je nevidljivi dio realnosti, prazan međuzvijezdani prostor za koga nova fizika tvrdi da je kotao kipuće energije. A što je sa Dušom, mislima i umom te iste duše za koju također nova fizika dokazuje da je ljudska misao sposobna upravljati energijom-materijom, doduše u ograničenom obimu i snazi, ali može.
Kakvu percepciju realnosti većina ljudi na Zemlji ima i zbog čega je to tako?
Rekao bih da prevladava materijalistička percepcija ograničena sa naših pet čula, tj. ono što vidim, čujem, opipam, namirišem i okusim to je istina. Istina je i eksperimentalni dokaz, analitičko udubljivanje postalo je prevladavajući način otkrivanja realiteta. Analitički i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražen, a danas analitički pol prevladava. Grubo rečeno „od drveća ne vidimo šumu“.
Ljudi imaju još jedno ograničenje, a to je gustoća planete Zemlje na kojoj žive, najgušće planete u svemiru do sada otkrivenih. Naš najbliži planet Mars ima 1/3 gustoće Zemlje. Što to nači? Ljudi umom označavaju prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava.
Danas ljudi nisu skloni holističkom načinu razmišljanja, holizam je 'istina uvijek samo u cjelini (grčki 'holon')', istinitost pojedinačnih iskaza proizlazi iz cjeline. Cjelina se ne može svesti na sastavne dijelove. S druge strane, imamo stajalište koje se naziva atomističkim, gdje je cjelina je tek skup pojedinačnih 'nedjeljivih' činjenica ili cjelina je zbroj svojih dijelova, koje po mom mišljenju je danas prevladavajući stav većine ljudi, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i ovog planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno.

Oznake: filozofija