Naša Zemlja

Oznake: zemlja

Isus nije došao na ovaj svijet u razdoblju duhovne dekadencije; u periodu njegova rođenja, Zemlja je prolazila preporodom duhovne misli i religioznog življenja kakav nije zabilježen prije postadamičke povijest ili u bilo kojem razdoblju poslije toga. U doba Isusovog utjelovljenja na Zemlji, svijet je pružao najpovoljnije uvjete za darivanje Sina Stvoritelja, uvjete kakvi se nisu javili nikada prije ili poslije ove dobi. U stoljećima neposredno prije ovog vremena, grčka kultura i jezik su se upravo proširili Zapadom i bliskim Istokom, dok su Židovi – pripadnici levantinske rase, u biti dio Zapada i Istoka – u ovom razdoblju bili izvanredno pristali da iskoriste postojeće kulturne i jezične okolnosti kako bi učinkovito pronijeli novu religije na Istok i Zapad. Ove su jako povoljne okolnosti dalje unaprijeđene tolerancijom političke vlasti mediteranskog svijeta od strane Rimljana.

Cijeli je ovaj spoj svjetskih utjecaja dobro ilustriran u aktivnostima Pavla – po religioznoj kulturi pravog Židova – koji je propovijedao evanđelje židovskog Mesije na grčkom jeziku, dok je imao rimsko državljanstvo.

Ništa nalik civilizaciji Isusovog doba nije postojalo na Zapadu prije ili poslije tih dana. Europska civilizacija je bila ujedinjena i koordinirana nesvakidašnjim spletom trostrukih utjecaja:

1. Rimskim političkim i društvenim sustavom.
2. Grčkim jezikom i kulturom – i u određenoj mjeri, filozofijom.
3. Brzim širenjem utjecaja židovskih religioznih i moralnih učenja.

Kad se Isus rodio, cijeli je mediteranski svijet bio ujedinjen u jedno carstvo. Dobri putevi, po prvi put u svjetskoj povijesti, su povezivali mnoge veće centre. Mora su očišćena od gusara, i uslijedilo je veličanstveno doba trgovine i putovanja. Europa nije ponovo uživala jedan takav period putovanja i trgovine sve do devetnaestog stoljeća poslije Krista.

Bez obzira na unutarnji mir i površni prosperitet grčko-rimskog svijeta, većina njegovih žitelja je propadala u bijedi i siromaštvu. Malobrojna viša klasa je bila bogata; svakidašnji se svijet sastojao od jadne i osiromašene niže klase. U to doba nije bilo srećne i uspješne srednje klase; ona se upravo počinjala javljati u rimskom društvu.

Upravo su okončane prve bitke između Rima i Parte, dvaju širećih imperija, što je ostavilo Siriju u rukama Rimljana. U Isusovo doba, Palestina i Sirija su uživale razdoblje blagostanja, relativnog mira i sve boljih trgovinskih odnosa sa zemljama Istoka i Zapada.

Židovi su bili dio starije semitske rase kojoj su također pripadali Babilonci, Feničani i noviji neprijatelji Rima, Kartažani. Tijekom prve polovice prvog stoljeća poslije Krista, Židovi su bili najutjecajnija skupina semitskih naroda, i slučajem su zauzimali područje koje je imalo značajan strateški položaj u svijetu s obzirom na tadašnju upravnu i trgovinsku organizaciju.

Mnoge velike ceste koje su povezivale prastare nacije prolazile su preko Palestine, koja je tako postala mjestom okupljanja – sjecištem – triju kontinenata. Putovanje, trgovina i vojske Babilona, Asirije, Egipta, Sirije, Grčke, Parte i Rima su jedna za drugom pregazile Palestinu. Brojne karavanske ceste s Istoka su od pamtivijeka prolazile nekim dijelom ovog područja prema većem broju dobrih luka na istočnom kraju Mediterana, odakle su brodovi prevozili karavansku robu cijelim obalnim pojasom Zapada. I više od polovice ovog karavanskog prometa je prolazilo kroz gradić Nazaret u Galileji.

Dok je Palestina bila domovina židovske religiozne kulture i kolijevka kršćanstva, Židovi su bili razasuti cijelim svijetom, živeći u mnogim nacijama i trgujući u svakoj provinciji Rima i Parte.

Grčka je dala jezik i kulturu, Rim je izgradio ceste i ujedinio carstvo, dok je disperzija Židova, s više od dvije stotine sinagoga i dobro organiziranih religioznih zajednica rasutih tu i tamo širom cijelog rimskog svijeta, pružila kulturne centre u kojima je isprva primljeno novo evanđelje kraljevstva nebeskog, i iz kojih se proširilo na sve krajeve svijeta.

Svaka je židovska sinagoga dopuštala manju spoljašnju grupu nežidova – "pobožnih" ili "bogobojaznih" ljudi – i upravo je među takvom grupom obraćenika Pavao našao najveći broj ranih kršćanskih obraćenika. Čak je i jeruzalemski hram imao kitnjasti dvor nežidova. Između Jeruzalema i Antiohije su vladali bliski odnosi u kulturi, trgovini i duhovnom zajedništvu. U Antiohiji su Pavlovi učenici prvi put bili nazvani "kršćanima."

Centralizacija židovskog sinagoškog obožavanja u Jeruzalemu predstavlja tajnu opstanka njihovog jednoboštva i temelje nade u moguće razvijanje i širenje po cijelom svijetu novog i proširenog koncepta jednog Boga svih nacija i Oca svih smrtnika. Sinagoška služba u Jeruzalemu objašnjava opstanak njihovog religioznog kulturnog koncepta unatoč padu niza nežidovskih nacionalnih poglavara i rasnih progonitelja.

Židovski narod tog vremena, iako je bio pod rimskom vlašću, je uživao znatan stupanj samouprave, i sjećao se skorih herojskih podviga Jude Makabejskog i njegovih neposrednih nasljednika, željno očekujući pojavu još većeg izručitelja, dugo očekivanog Mesije.

Tajna opstanka Palestine, kraljevstva Židova, kao polunezavisne države je počivala u inozemnoj politici rimske vlasti, koja je željela održati kontrolu nad palestinskim cestama između Sirije i Egipta, kao i zapadnim terminalima karavanskih puteva između Istoka i Zapada. Rim nije dopuštao da se u Levantu pojavi sila koja bi ograničila njegovo buduće širenje tim regijama. Intrige kojima se nastojalo potaći neprijateljstvo između Seuklidove Sirije i Ptolomejevog Egipta, zahtijevale su postojanje Palestine kao zasebne i nezavisne države. Rimska politika, propadanje Egipta, i sve veće slabljenje Seuklida pred rastućom snagom Parte, objašnjavaju zašto je kroz više generacija mala i nemoćna grupa Židova bila u stanju održati svoju nezavisnost unatoč Seuklida na sjeveru i Ptolomeja na jugu. Ovu slučajno stečenu slobodu i nezavisnost od političke vlasti svojih moćnijih susjeda, Židovi su pripisali činjenici da su bili "izabrani narod," izravnom djelu samog Jahve. Radi takvog stava rasne superiornosti, bilo im je još teže pomiriti se s rimskom upravom kad je na kraju pala na njihovu zemlju. Ali čak i u tom tužnom času Židovi su odbili spoznati da je njihova svjetska misija bila duhovna, a ne politička.

Židovi su bili neobično prestrašeni i sumnjičavi u vrijeme Isusa, jer su bili pod upravom stranca – Heroda Idumejskog – koji se domogao vlasti nad Judejom svojim vještim dodvoravanjem rimskim vladarima. I premda je Herod priznavao odanost židovskim religioznim obredima, nastavio je graditi hramove mnogim čudnim bogovima.

Prijateljski odnosi Heroda s rimskim vladarima omogućili su sigurne trgovinske veze i stvorili pogodne uvjete za židovsku disperziju do najudaljenijih dijelova rimskog carstva i drugih miroljubivih nacija s novim evanđeljem kraljevstva nebeskog. Herodova je vlast također značajno doprinijela daljnjem stapanju židovske i helenske filozofije.

Herod je izgradio pristanište u Cezareji, i na taj način učinio Palestinu raskršćem civiliziranog svijeta. Herod je umro 4. godine prije Krista, a njegov je sin Herod Antipa vladao Galilejom i Partom tijekom Isusove mladosti i službe, do 39. godine poslije Krista. Kao i njegov otac, Antipa je bio veliki graditelj. Obnovio je mnoge Galilejske gradove, uključujući i važan trgovinski centar Seforis.

Religiozne vođe i rabinski učitelji u Jeruzalemu nisu gledali na Galilejce s velikom naklonošću. Kad se Isus rodio, Galilejci su bili više nežidovi nego Židovi.

U prvom stoljeću poslije Krista, u rimskom carstvu nisu postojali nikakvi dalekosežni društveni problemi. Ljudi su se uglavnom poistovjećivali s grupom kojoj su pripadali rođenjem. Dok su vrata uvijek bila otvorena nadarenim i sposobnim osobama da se popnu od nižih do viših slojeva rimskog društva, ljudi su uglavnom bili zadovoljni svojim društvenim položajom. Nisu imali razvijenu svijest o klasnoj pripadnosti, niti su ovu klasnu podvojenost smatrali nepravednom ili pogrešnom. Kršćanstvo nije bilo ekonomski pokret koji je imao za cilj poboljšanje životnih okolnosti ili ublažavanju bijede potlačenih klasa.

Među nežidovima, moralnost nije nužno bila povezana s bilo filozofijom ili religijom. Izvan Palestine, ljudi nisu mislili da su religiozni učitelji trebali voditi moralne živote. Židovska religija, praćena Isusovim učenjima i nakon toga Pavlovim evoluirajućim krišćanstvom, su bile prve europske religije koje su se jednom rukom oslanjale na moralnost a drugom na etiku, zahtijevajući da religiozni ljudi obrate pozornost na jedno i drugo.

U takvoj generaciji ljudi, pod utjecajem takvih nepotpunih sustava filozofije i usljed zbrke takvih složenih religijskih kultova, Isus je rođen u Palestini. I on je uprvo ovoj generaciji dao svoje evanđelje osobne religije – učenje da je čovjek sin Boga.

Oznake: zemlja

"...Postoji samo jedan svijet, ali mnogo je načina na koji ga možemo gledati i doživljavati..."
Naš odnos i percepcija materjalne stvarnosti kakvu vidimo i osjećamo uvelike se razlikuje od onoga što jest.


Istine znanosti, filozofije i duhovnog iskustva, kao i ljepote fizičke tvorevine, privlačnosti intelektualne umjetnosti i veličanstvenosti istinskog karaktera postojanja natjerale su me da napišem ovu knjigu. Ovaj kratki tekst možda može dati samo naznaku onoga što bih htio reći.
Za iznijeti cijelu ideju realiteta bilo bi potrebno ispisati više stotina stranica teksta.

Tijekom svojeg postojanja čovjek ne može dostići vrijedniji cilj nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvijetima velike i olakšane dostupnosti informacija o fizičkoj stvarnosti življenja na Zemlji. Naše viđenje realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja, školovanja i kroz religiju. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja. U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati drugu stvarnost. Ne predlažem ovdje neku novu filozofsku ili naučnu strukturu s argumentima i dokazima koji ih potvrđuju, te što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira alterlativna stvarnost kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se druga stvarnost može vidjeti jasnije.
Iza pojave svijeta objekata i sila, nova stvarnost funkcionira kao kohezivno, među djelujuće Jedinstvo.

U realnosti koju susrećemo dnevno, koja se odvija u našem iskustvu, uvijek je Sada. Sjećanja koja donose slike prošlosti, zamišljanja koja opisuju potencijalnu budućnost, sve postoji u umu, Sada. U stvari, neopoziva bit nas i našeg postojanja je u ovom sadašnjem, uvijek mijenjajućem trenutku. Zbilja ako se krene od sebe, ove planete na kojoj živimo, našeg sunčevog sustava, naše i ostalih galaksija, što imamo, što vidimo ili znamo? Samo u našoj galaksiji (Mlječna staza) imamo oko 200 milijardi zvijezda od kojih mnoge imaju planetarne sustave, a po procijeni znanstvenika imamo oko 150 milijardi galaksija. Nezamislivo veliki broj zvijezda, više zvijezda u svemiru nego zrnca pijeska na cijeloj planeti Zemlji ( a koliko zrnca pjeska ima samo u pustinji Sahari)
Ako pretpostavimo da je cijeli svemir organiziran u devet metagalaksija (jedna metagalaksija bi bila nakupina 10-15 milijardi galaksija) time bih bar okvirno mogao predstaviti fizički dio realnosti, nešto što je najlakše shvatiti, vidi se. Ovo govorim jer u stvarnosti je svemir beskonačan. Ogromna većina ljudi ne shvaća beskonačnost cijelokupne tvorevine. Ono što je puno teže shvatiti je nevidljivi dio realnosti, prazan međuzvijezdani prostor za koga nova fizika tvrdi da je kotao kipuće energije. A što je sa Dušom, mislima i umom te iste duše za koju također nova fizika dokazuje da je ljudska misao sposobna upravljati energijom-materijom, doduše u ograničenom obimu i snazi ali može.
Kakvu percepciju realnosti većina ljudi na Zemlji ima i zbog čega je to tako?

Rekao bih prevladava materijalistička percepcija ograničena sa naših pet čula, tj. ono što vidim, čujem, opipam, namirišem i okusim to je istina. Istina je i eksperimentalni dokaz, analitičko udubljivanje postalo je prevladavajući način otkrivanja realiteta. Analitički i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražen, a danas analitički pol prevladava. Grubo rečeno „od drveća ne vidimo šumu“.
Ljudi imaju još jedno ograničenje, a to je gustoća planete Zemlje na kojoj žive, najgušće planete u svemiru do sada otkrivenih. Naš najbliži planet Mars ima 1/3 gustoće Zemlje. Što to nači? Ljudi umom označavaju prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće ovog planeta Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava.
Danas ljudi nisu skloni holističkom načinu razmišljanja, holizam je 'istina uvijek samo u cjelini (grčki 'holon')', istinitost pojedinačnih iskaza proizlazi iz cjeline. Cjelina se ne može svesti na sastavne dijelove. S druge strane, imamo stajalište koje se naziva atomističkim. cjelina je tek skup pojedinačnih 'nedjeljivih' činjenica ili cjelina je zbroj svojih dijelova, koje po mom mišljenju danas prevladavajući stav većine ljudi, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i ovog planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno.

Zemlja trenutno podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja.
Suvremeno će doba odbiti religiju koja se bude kosila s činjenicama i koja ne bude dosljedna najvišim konceptima istine, ljepote i dobrote. Bliži se čas novog otkrića istine i izvornih temelja kršćanstva koje danas postoji u izboličenom i kompromitiranom obliku, bliži se otkriće Isusovog stvarnog života i učenja. Isusovi predstavnici su tu, na zemlji u obliku visokih civilizacija, bića sa beskrajnom inteligencijom, dobrotom i mudrošću.

Suvremeni inteligentni muškarci i žene izbjegavaju Isusov nauk jer se boje što će im učiniti, i što će od njih načiniti. Isusov nauk uistinu upravlja svojim vjernicima i izaziva njihovu preobrazbu, zahtijevajući da ljudi posvete svoje živote nastojanju da upoznaju volju Oca na nebu i da posvete svoje energije nesebičnoj službi bratstvu ljudi.

Sebični muškarci i žene jednostavno ne žele platiti takvu cijenu čak ni radi najvećeg duhovnog blaga koje se ikad može ponuditi smrtnom čovjeku. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti evanđelju kraljevstva, nauku Isusa iz Nazareta.

Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusov je nauk i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine.

Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija.

Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.

Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će Učitelja uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moramo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.

Uvijek imati na umu, Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog puta uzdizanja preko mnogih viših i visokih civilizacija nastanjenih u cijelom velikom svemiru.

"Božje kraljevstvo je u čovjeku," najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.

Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.

Mnoge iskrene osobe koje bi rado posvetile svoju odanost Kristu koji je proglasio evanđelje, nisu u stanju svesrdno prihvatiti crkvu koja ispoljava tako malo duha njegovog života i učenja, a za koju im je greškom rečeno da predstavlja njegovu tvorevinu. Isus nije utemeljio takozvanu kršćansku crkvu ali joj jeste pružio podršku na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj prirodi, kako ova crkva predstavlja najbolji postojeći izdanak njegovog zemaljskog života.

Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi Hrvatske i cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije, i kršćanstvo je pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti.
Ovaj naš planet proždire sebe, narodi na našem planetu proždiru ga iscrpljujući njegove resurse. Današnja sredstva i metode korištenja energije su usko povezane sa uništenjem okoliša, bez tehnologija za sigurno čuvanje i pročišćavanje otpada, i to je velika prijetnja planetu, zbog profita, vlasti nad drugim ljudima, nebrige za potomstvo i buduća pokoljenja ljudi, zbog negiranja druge stvarnosti, negiranje živućeg Boga.

Ova knjiga je skroman pokušaj da se predstavi ta druga stvarnost. Biblija je bila početno i jedno od glavnih uporišta istraživanja te druge stvarnosti. Poglavlje Biblije u Novom zavjetu-Otkrivenje dalo nam početni pravac istraživanja. Opis Božijeg prijestolja kaže da je na prijestolju sjedio Netko, a „oko prijestolja još dvadeset i četri prijestolja na kojima su sjedili dvadeset i četri Starca obučena u bijele haljine sa zlatnim krunama na glavi. Ti starci su najviše fizičke civilizacije u Svemiru. Za neke od tih civilizacija znamo imena a također za neke od njihovih civilizacija pomoćnica. Huva, Altea, Aragon, Ašan, Elarthin, Zenil, Mireksa su imena nekih od ovih dvadeset i četri civilizacija koje su u Bibliji opisani kao Starci. Znamo i neka imena civilizacija pomoćnica kao, Alidi, Spektra, Ankora, Zimed, Zenthorp, Mora-Triomne...

Svaka je od njih totalna kolektivna svijest koja vrši nadzor, a iz tih civilizacija utjelovljuju se fizička bića na našem planetu Zemlji i to ljudi i dupini, a one katkad, kad je to potrebno, interveniraju onda mi pričamo o NLO-ima. Svaka se od ovih fizičkih civilizacija, njih Dvadeset i četiri, nalazi u svojoj vlastitoj dimenziji, i one su potpune i cjelovite jedinice jedne kolektivne svijesti koje u toj kolektivnoj svijesti pristaju boraviti. One su se razvile do takvog oblika djelovanja koji im omogućuje da nadgledaju, prenose vrlo važne informacije i pomažu drugim fizičkim civilizacijama u njihovom evolutivnom procesu.

Oznake: zemlja

Dolazak predstavnika Visokih civilizacija na prosječan svijet znači da se u umu njegovih primitivnih žitelja pojavila volja, sposobnost odabira puta koji vodi k postignuću vječnog života. Unatoč tome, Planetarni Vladar je stigao na Zemlju gotovo milijun godina nakon pojave ljudske volje.

Prije otprilike pet stotina tisuća godina istodobno s pojavom šest obojenih sangiških rasa, na Zemlju je stigao Planetarni Vladar, Kaligastija. U to je doba na svijetu živjelo otprilike pola milijarde primitivnih ljudi raštrkanih širom Europe, Azije i Afrike. Kneževa je prijestolnica podignuta u Mezopotamiji, na mjestu koje je više-manje odgovaralo samom centru ondašnje svjetske populacije.

KNEZ KALIGASTIJA

Kaligastija je bio Lanonandek drugog reda koji je nosio broj 9344. Imao je općenito iskustvo u vezi poslova lokalnog svemira, dok je u skorije vrijeme naročito upoznat s upravom lokalnog sustava Satanije.

Prije nego je Lucifer postao vladarom Satanije, Kaligastija je ušao u sastav zbora savjetnika Prijenosnicima Života koji je djelovao na Jeruzemu. Lucifer je unaprijedio Kaligastiju na poziciju osobnog asistenta koju je ovaj spremno prihvatio i na ovoj je povjerljivoj i cijenjenoj poziciji služio pet puta.

Kaligastija je vrlo rano počeo tražiti da postane Planetarni Vladar, ali svaki put kad bi podnio molbu vijećima zviježđa, ona ne bi naišla na odobrenje Očeva Zviježđa. Izgleda da je Kaligastija prije svega želio postati planetarni vladar decimalnog svijeta na kojem je sprovedena modifikacija života. Njegova je molba više puta odbijena prije nego što je konačno primio odobrenje da dođe na Zemlju.

Kaligastiji je povjerena ova pozicija svjetskog vladara zbog toga što je posjedovao zavidan rekord najviše odanosti i predanosti ciljevima koji su služili dobrobiti svemira u kojem je živio i iz kojeg je potekao, unatoč tome što je ispoljavao određeni nedostatak osobnog mira i što je, kad je bilo riječi o određenim manje bitnim stvarima često izražavao neslaganje s utemeljenim metodama.

KNEŽEVO OSOBLJE

Planetarni Vladar Zemlje nije poslan na ovu misiju sam, već je u skladu s običajem došao u pratnji asistenata i administrativnih pomoćnika.

Na čelu ove grupe nalazio se Daligastija, suradnik i asistent Planetarnog Kneza. Daligastija je također pripadao drugom redu Lanonandeka koji je nosio broj 319,407 njihove vrste. U vrijeme kad je postao Kaligastijin suradnik, imao je status asistenta.

Među planetarnim se osobljem nalazio veliki broj anđelskih suradnika i mnoštvo drugih bića kojima je bio povjeren rad na unaprijeđenju interesa i dobrobiti ljudskih rasa. Ali s našeg stanovišta, od sveg Kneževog osoblja najzanimljivija je bila grupa utjelovljenih članova – ponekad je nazivana Kaligastijinom stotinkom.

Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo re-materijalizirano; odabrao ih je sam Kaligastija između 785,000 uzlaznih državljana Jeruzema koji su se dobrovoljno javili da dođu na Zemlju. Među izabranom stotinkom, svaki je bio s drugog planeta i ni jedan nije bio s Zemlje.

Ovi su jeruzemitski dobrovoljci preneseni direktno s glavnog centra sustava na Zemlju gdje su ostali userafimljeni dok nisu identificirana osobna obličja dvojne prirode neophodna za ovu specijaliziranu planetarnu službu, prava tijela od krvi i mesa podešena za primanje signala sustavnih krugova.

Nedugo prije dolaska ovih stotinu jeruzemskih državljana, dva Prijenosnika Života koja su trenutno djelovala na Zemlji, nakon potanke razrade planova za utjelovljenje, podnijela su molbu Jeruzemu i Edentiji da im se dopusti da presade plazmu života potomaka Andona i Fonte u materijalna tijela koja su trebala omogućiti utjelovljenje pripadnika Kneževog osoblja. Jeruzem i Edentija su odobrili ovu molbu.

Prijenosnici Života su tako odabrali pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka prvog muškarca i žene koji su predstavljali preživjele pripadnike ove jedinstvene rase. Ovi Andoniti su trebali doprinijeti rasnom unaprijeđenju planeta. Bili su iz različitih mjesta i odabrani su zahvaljujući suradnji između svojih Misaonih Ispravljača i serafa; vođeni ovim utjecajima stigli su na sama vrata Kneževog planetarnog centra. Tu je ovih stotinu ljudi predano u ruke visoko specijaliziranih dobrovoljaca s Avalona koji su od ovih Andonskih potomaka uzeli materijalni ekstrakt dijela životne plazme. Ovaj je živi materijal prenesen u materijalna tijela koja su trebala poslužiti stotini jeruzemitskih pripadnika Kneževog osoblja. Prijevoznici su u međuvremenu držali ove novopristigle osobe s glavnog sustavnog centra u dubokom snu.

Ovi su događaji, zajedno sa procesom stvaranja specijalnih tijela koja su trebala poslužila pripadnicima Kaligastijine stotinke, dali povoda mnogim predanjima od kojih su mnoga kasnije pobrkana s predanjima u vezi kasnijeg dolaska Adama i Eve.

Cijeli je ovaj proces repersonifikacije, od dolaska prijevoznika koji su nosili stotinu jeruzemskih dobrovoljaca, do časa kad su isti ponovo stekli svijest kao trostruka bića svijeta, trajao točno deset dana.

DALAMATIJA -- KNEŽEV GRAD

Prijestolnica Planetarnog Vladara je bila smještena u Perzijskom zaljevu, u području današnje Mezopotamije.

U ovo vrijeme klima i topografija Mezopotamije su u svakom pogledu pogodovali ovom poduzeću Kneževog osoblja i njihovih pomoćnika i bitno su se razlikovali od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim područjem. Ovako povoljni klimatski uvjeti su bili bitan dio prirodnog okružja koje je trebalo navesti žitelje Zemlje da poduzmu prve korake u smjeru kulturnog i civilizacijskog napretka. Najbitniji zadatak ovog doba je bio preobražaj lovca u stočara, koji je obećavao pravovremenu evoluciju ovog stočara u miroljubivog zemljoradnika koji će biti privržen svome ognjištu.

Prijestolnica Planetarnog Kneza koja je uspostavljena na Zemlji predstavlja tipičan primjer centara kakvi se uspostavljaju na novim evolutivnim planetima. U centru Kneževe utvrde bio je vrlo jednostavan ali lijep grad okružen zidinama visokim nekih dvanaest metara. Daligastiji u čast, ovaj je centar svjetske kulture nazvan Dalamatija.

Grad je podijeljen u deset dijelova, dok su u centru svakog dijela bile kuće pripadnika ovih deset različitih sabora utjelovljenog osoblja. U samom centru grada je bio hram neviđenog Oca. Centar administrativne uprave Kneza i njegovih suradnika je bio podijeljen u dvanaest komora smještenih neposredno pored hrama.

Sve građevine Dalamatije su imale jedan kat, izuzev dvokatnih zgrada u kojima je zasjedao sabor i trokatnog, premda malog, hrama Oca Svih.

Grad je pružao svjedočanstvo najnaprednijim graditeljskim vještinama ovog doba - prije svega upotrebi opeke. Korišteno je vrlo malo kamena i drveta. Prema primjeru Dalamatije, uveliko su unaprijeđene arhitektonske vještine obližnjih naroda.

U blizini Kneževog centra živjeli su ljudi svih boja i klasa. I upravo su iz ovih obližnjih plemena došli prvi učenici koji su pohađali Kneževe škole. Premda su ove rane dalamatijske škole bile dosta grube, pružale su sve što su muškarci i žene ovog primitivnog doba bili u stanju primiti.

Kneževo je utjelovljeno osoblje neprestano oko sebe okupljalo najnaprednije osobe iz obližnjih plemena i nakon što im je dalo obrazovanje i nadahnuće, vraćalo ih je među njihove sunarodnjake u ulozi učitelja i vođa.

RANI DANI KALIGASTIJINE STOTINKE

Kneževo osoblje je ostavilo snažan dojam na ljude. Premda je bilo potrebno gotovo tisuću godina kako bi se vijesti o njima proširile među udaljenijim grupama, plemena koja su se našla u neposrednoj blizini ovog mezopotamijskog centra uveliko su napredovala zahvaljujući djelima i učenjima ovih novih stotinu žitelja Zemlje. I dosta je mitologije kasnije izraslo iz izvitoperenih legendi o ovim ranim događajima iz vremena kad su ovi pripadnici Kneževog osoblja repersonificirani kao nadljudi Zemlje.

Djelovanje ovih vanzemaljskih učitelja je u velikoj mjeri osujećeno sklonošću ljudi da posmatraju ova bića kao bogove, premda na stranu od metode pojave ove stotinke na Zemlji -- pedeset muškaraca i pedeset žena -- nisu korištene druge nadprirodne metode ili nadljudske manipulacije.

Ali utjelovljeno osoblje je i pored toga bilo nadljudsko. Započeli su svoju misiju na Zemlji kao nesvakidašnja bića trostruke prirode:

1. Bili su u tijelu i relativno čovjekoliki, kako su u sebi utjelovili stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase, Andoničku plazmu Zemlje.

Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo jednako podijeljeno na muškarce i žene, u ovisnosti od toga kojem su spolu prethodno pripadali. Svaka je osoba iz ove skupine bila u stanju imati djecu, proizvesti neku novu vrstu fizičkog života, dok im je bilo strogo zabranjeno postati roditeljima izuzev pod specijalnim uvjetima. Prema običaju utjelovljeno osoblje Planetarnog Kneza proizvodi djecu malo prije kraja svoje specijalne planetarne službe. Ovo se obično poklapa ili neposredno prethodi dolasku Planetarnog Adama i Eve.
Jasno je stoga da ova specijalna bića nisu znala kakav će oblik materijalnog života rezultirati iz njihovog seksualnog odnosa. I ovo nisu nikada uspjeli saznati; prije nego što će imati priliku stupiti u takav odnos, pobunom je poremećeno cijelo njihovo poduzeće i oni koji su kasnije postali roditelji bili su izolirani od životnih tokova sustava.

Po boji kože i jeziku kojim su govorili ovi su materijalizirani pripadnici Kaligastijinog osoblja nalikovali andoničkoj rasi. Hranili su se onako kako su to činila smrtna bića ovog svijeta, s jednim izuzetkom: Novostvorenim tijelima ove grupe posve je odgovarala vegetarijanska hrana. Ovo je bio jedan od razloga zašto je njihova utvrda smještena u toplim predjelima koji su obilovali voćem i orahnjačama. Vegeratijanstvo vuče porijeklo iz vremena Kaligastije, a običaj se proširio među mnogim drugim obližnjim kao i nekim dalekim plemenima, evolutivnim rasama koje su se nekoć isključivo hranile mesom.

2. Stotinka je predstavljala materijalna ali nadljudska bića koja su na Zemlji nanovo stvorena u obliku jedinstvenih muškaraca i žena visokog i specijalnog reda.

Dok su uživali visoki status jeruzemskog državljanstva, oni nisu bili spojeni sa svojim Misaonim Ispravljačima; i kad su se javili kao dobrovoljci za ovu planetarnu službu i kad su prihvaćeni na službu u suradnji sa silaznim sinovima, odvojeni su od svojih Ispravljača. Ali ovi su Jeruzemljani bili nadljudska bića -- posjedovali su duše koje su uzlazno rasle. Za vrijeme smrtnog života u ljudskom obličju, duša se nalazi u embrionskom stadiju; ona se rađa (uskrsne) za morontijalnog života i doživljava rast dok prolazi kroz niz morontija svjetova. Duše Kaligastijine stotinke su također napredovale pregresivim iskustvom sedam svjetova mnogih stanova dok nisu stekle državljanstvo Jeruzema.

Držeći se uputa koje su bili primili, pripadnici osoblja se nisu upuštali u seksualnu reprodukciju, premda su temeljno proučavali svoju osobnu građu i premda su pažljivo proučili svaku moguću fazu svojih intelektualnih (umnih) i morontijalnih (dušinih) odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihovog boravka u Dalamatiji, mnogo prije nego što je dovršena izgradnja zida, broj dva i broj sedam, dva pripadnika Danitske grupe, su slučajno otkrila posljedica bliskog odnosa (navodno neseksualnog i nematerijalnog) svojih morontija bitaka; i ova je pustolovina rezultirala pojavom prvog prvorednog srednjeg bića. Ovo novo biće je bilo posve vidljivo planetarnom osoblju i njihovim nebeskim suradnicima, ali je bilo potpuno nevidljivo muškarcima i ženama svih drugih plemena. Prema nalogu Planetarnog Kneza, povodeći se prema uputama začetničkog Danitskog para, svo se utjelovljeno osoblje uspješno upustilo u proizvodnju sličnih bića. Tako je Kneževo osoblje s vremenom proizvelo 50,000 prvorednih srednjih bića.

Ova su se srednja bića pokazala vrlo korisnim pri sprovedbi poslova ovog svjetskog centra. Bili su nevidljivi ljudskim bićima i dok su živjeli u Dalamatiji, primitivni ljudi su naučili o postojanju ovih nevidljivih poluduhova; sa stanovišta evolutivnih smrtnika, srednja bića su stoljećima predstavljala cijeli svijet duha.

3. Kaligastijina stotinka je osobno bila besmrtna; njezini pripadnici nisu podlijegali smrti. Njihovim su materijalnim tijelima kolala protuotrovna sredstva životnih struja sustava; i da radi pobune nisu izgubili kontakt s ovim životnim strujama, mogli su živjeti beskonačno do dolaska Božjeg Sina ili nakon što u budućim dobima steknu slobodu neometanog putovanja na Havonu ili Raj.

Ova protuotrovna nadopuna životnim strujama dolazi iz ploda drveta života, grmolike biljke Edentije koju su poslali na Zemlju u vrijeme Kaligastijinog dolaska. U Kaligastijino doba, drvo je raslo u centralnom dvorištu hrama neviđenog Oca i zahvaljujući plodu drveta života, Kneževo je ostoblje, koje je inače bilo smrtno i materijalno, bilo je u stanju živjeti dokle god im je drvo bilo na raspolaganju.

Premda nije mogla pomoći evolutivnim rasama, ova je superhrana bila dovoljno osiguranje trajnog života Kaligastije i stotine pripadnika njegovog osoblja kao i stotinu modificiranih Andonita koji su s njima surađivali.

U vezi s ovim treba naglasiti da kad je stotinu Andonita dalo DNK svoje plazme pripadnicima Kneževog osoblja, Prijenosnici Života su transplantirali u njihova smrtna tijela materije koje su nadopunjavale tvari sustavnih krugova; i tako su se mogli oduprijeti fizičkoj smrti i živjeti više stoljeća jednako kao što je to bio slučaj s Kneževim osobljem.

Ovim je Andonitima s vremenom objašnjen njihov doprinos novom obličju njihovih nadređenih i tako je ova stotinka primila dopuštenje da ostane na glavnom centru u ulozi pratitelja Kneževog utjelovljenog osoblja.

ORGANIZACIJA STOTINKE

Stotinka je bila organizirana za službu u deset nezavisnih sabora od kojih je svaki imao deset pripadnika. Svaki put kad bi se sastala dva ili preko dva zbora, skupom je predsjedavao Daligastija. Ovih je deset grupa podijeljeno na sljedeći način:

1. Odbor za hranu i materijalnu dobrobit. Odborom je predsjedavao Ang. Nastojao je unaprijediti kvalitetu hrane, vode, odjeće i materijalnog prosperiteta ljudskog roda. Učio je ljude kopanju bunara, kontroli izvora i navodnjavanju. Ljudima koji su živjeli na sjeveru pokazali su kako se obrađuje i štavi koža pri izradi odjeće; učitelji umjetnosti i znanosti su kasnije upoznali ljude s vještinom tkanja. Također su unaprijeđene metode skladištenja hrane. Preservacija je postizana kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; hrana je tako postala prva imovina. Ljudi su naučili obezbijediti dovoljnu količinu hrane kako bi se oduprijeli periodima gladi i nestašice.

2. Odbor za udomaćenje životinja. Ova se grupa posvetila odabiru i ukrštanju životinja koje su bile od najveće koristi ljudskim bićima bilo kao teretne životinje, radi prijevoza ili kao hrana, a u kasnijem razdoblju i radi obrade zemlje. Ovim je vještim odborom upravljao Bon. Pripitomljeno je više korisnih vrsta životinja koje su nakon ovog razdoblja izumrle, kao i neke koje i danas djeluju kao domaće životinje. Čovjek je dugo živio s psom, dok je plava rasa već bila pripitomila slona. Zahvaljujući sve naprednijim metodama odabirnog ukrštanja, toliko je unaprijeđena krava da je već postala vrijednim izvorom hrane; putar i sir su postali redovnim dijelom ljudske prehrane. Ljudi su naučili koristiti govedo kao teretnu životinju, dok konj još nije bio pripitomljen. Ovaj je odbor prvi upoznao ljude s korištenjem točka pri prijevozu. Golubovi su u ovo vrijeme prvi put korišteni kao pismonoše i često su slani na duga putovanja da izruče poruke ili pozive u pomoć. Bonova grupa je bila vrlo uspješna u obuci velikih fandora za prijevoz putnika, životinja koje su izumrle prije nešto više od trideset tisuća godina.

3. Odbor za kontrolu divljih životinja. Nije bilo dovoljno da čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, već je također bilo bitno ovladati metodama zaštite od neprijateljski raspoloženih divljih životinja. Ovom grupom je predsjedavao Dan. Stare zidine oko gradova pružale su zaštitu od divljih životinja i obranu od iznenadnih napada neprijateljski raspoloženih ljudi. Oni koji su živjeli u šumama i na otvorenom, bez zaštitnih zidina, bili su primorani na gradnju nastambi u drveću, kamenih kućica ili na održavanje noćne straže pored vatre. Bilo je vrlo prirodno što su ovi učitelji posvećivali toliko vremena pouci svojih učenika unaprijeđenju gradnje nastambi. Sve naprednijim metodama i upotrebom zamki čovjek je postupno ovladavao životinjama.

4. Odbor za širenje i očuvanje znanja. Ovom grupom, koja je u ovom ranom razdoblju organizirana isključivo s obrazovnom namjerom, predsjedavao je Fad. Njegove su se obrazovne metode sastojale od kontrole nad zaposlenjem i nastojanja da unaprijedi radne metode. Fad je sastavio prvu abecedu i upoznao ljude s pisanim slovom. Abeceda se sastojala od dvedeset pet slova. Kao pisaći materijal korištena je kora drveta, glinene i kamene ploče, vrsta pergamenta načinjena od obrađene kože, kao i papirasti materijal načinjen od osinjih gnijezda. Dalamatijska biblioteka koja je uništena nedugo nakon Kaligastijine apostaze, imala je preko dva milijuna zasebnih bilješki i bila je poznata kao "Fadova kuća." Od svih rasa, plava se s najvećom spremnošću prihvatila pisanja i postigla je veliki napredak u ovom smjeru. Crvenoj rasi je više odgovaralo slikovno pismo, dok je žuta počela simbolički izražavati riječi i ideje, uglavnom kako to danas čini. Ali pored abecede mnogo je drugih stvari izgubljeno u pometnji izazvanoj pobunom. Kaligastijino je izopačenje uništilo nadu za postignuće univerzalnog svjetskog jezika, ako ništa drugo ono za nebrojenog niza stoljeća.

5. Odbor industrije i trgovine. Ova je grupa nastojala učiti plemena razvoju industrije i unaprijeđenju trgovinskih odnosa među različitim miroljubivim grupama. Njome je predsjedavao Nod. Nastojala je potaći svaki oblik primitivne proizvodnje. Neposredno je doprinjela unaprijeđenju životnog standarda tako što je primitivnom čovjeku predstavila mnoge privlačne udobnosti. Bitno je unaprijedila kupoprodaju soli koju je proizvodio odbor znanosti i umjetnosti. Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u dalamatijskim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.

6. Odbor obznanjene religije. Ova škola nije odmah počela djelovati. Na Zemlji, civilizacija je doslovce iskovana čekićma straha na nakovnju nužde. Ali ova grupa je postigla značajniji napredak pri svom nastojanju da navede čovjeka da umjesto što će strahovati od Stvoritelja strahuje od stvorenog bića (poštovanje duhova); njihova su nastojanja osujećena pometnjom otcjepljenja. Grupom je upravljao Hap. Kneževo osoblje nije željelo zakomplicirati evoluciju predočenjem otkrivenja; otkrivenje može biti predočeno jedino nakon što evolutivne sile dosegnu vrhunac djelovanja. Ali kako je želio udovoljiti želji mnogih Dalamaćana koji su tražili neki oblik religiozne službe, njegova je grupa predstavila sedam napjeva, kratkih molitvi za svakodnevnu upotrebu i vremenom je ljude naučila "Očevoj molitvi" koja je glasila:

"Oče sviju čijeg Sina poštujemo, daj nam svoju naklonost. Izruči nas od straha od sviju osim sebe. Neka donesemo radost našim božanskim učiteljima; neka naše riječi uvijek budu istina. Izruči nas od nasilja i ljutnje; daj nam poštovanje prema starijima i prema imovini naših susjeda. Daj nam godinu zelenih pašnjaka i plodnih stada, na radost našim srcima. Molimo za skori dolazak obećanog uzvisitelja i želimo činiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima poslije ovoga." Premda se Kneževo osoblje nije moglo poslužiti prirodnim sredstvima i uobičajenim metodama rasnog unaprijeđenja, obećali su ljudima Adamički dar nove rase kao cilj budućeg evolutivnog razvoja nakon što svijet ostvari vrhunac biološkog razvoja.

7. Čuvari zdravlja i života. Ovo je vijeće upoznalo ljude sa sanitarnim mjerama i unaprijedilo primitivnu higijenu; njime je predsjedavao Lut. Veliki je dio predmeta obuke u ovim školama izgubljen za vrijeme narednih stoljeća i nije nanovo otkriven sve do dvadesetog stoljeća. Pokazali su ljudima kako se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći mnoga oboljenja i umanjiti smrtnost novorođenčadi; učili su da kuhana hrana može pomoći majkama da ranije prestanu dojiti. Mnoga su se ranija učenja Lutove grupe koja je nastojala povisiti zdravstvene mjere očuvala među plemenima sve do Mojsija, premda su uveliko zbrkana i bitno izmijenjena. Veliku teškoću pri njihovom nastojanju da unaprijede higijenske mjere ovih primitivnih naroda predstavljala je činjenica da su istinski uzroci bolesti suviše maleni kako bio se mogli vidjeti golim okom, kao i čovjekovo sujevjerno pošovanje vatre. Jedino su nakon više tisuća godina uspjeli navesti ljude da počunu spaljivati otpatke. U međuvremenu, nagovarali su ih da zakopaju gnjilo smeće. Sanitarne mjere su uveliko unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje.
Prije Kneževog dolaska ljudi su posmatrali kupanje kao isključivo religioznu ceremoniju. Bilo je vrlo teško natjerati primitivnog čovjeka da se počne kupati u cilju očuvanja zdravlja. Lut je na koncu potakao religiozne učitelje da uvedu pranje kao obred pročišćenja koji je postao dijelom religiozne ceremonije koja je prakticirana jednom tjedno, u znak poštovanja Oca svih. Ovo je vijeće očuvanja zdravlja uvelo rukovanje u znak osobnog prijateljstva i plemenske odanosti na mjesto starog običaja razmjene pljuvačke i pijenja krvi. Ali tek što su se oslobodili pritiska svojih nadmoćnih učitelja, ovim primitivnim narodima nije dugo trebalo da se vrate svojim neukim sujevjernim radnjama koje su škodile zdravlju i pogodovale razvoju bolesti.

8. Znanstveno-umjetničko planetarno vijeće. Ova je grupa uveliko unaprijedila industrijske vještine ranih ljudi i uzvisila njihove predodžbe ljepote. Njihov vođa je bio Mek.
Dok su u ovom razdoblju umjetnost i znanost cijelog svijeta bile na vrlo niskom nivou, u Dalamatiji su držana predavanja o osnovama fizike i kemije. Unaprijedili su lončarstvo i dekorativne umjetnosti i uzvisili ljudsko poimanje ljepote, premda je sve do dolaska ljubičaste rase glazba tek neznatno unaprijeđena.Unatoč pritiska svojih učitelja, ovi se primitivni ljudi nisu htjeli upustiti u eksperimentiranje s vodenom parom; nisu bili u stanju prevazići strah od eksplozivne moći pare. I pored toga, pristali su naučiti vještinu kovanja, premda su se nasmrt bojali užarenog metala. Mek je bitno unaprijedio andoničku kulturu i umjetnost plave rase. Mješavina plave rase i Andonita je bila izuzetno umjetnički obdarena i mnogi su postali odlični kipari. Premda nisu koristili kamen ili mramor, pravili su kipove od pečene gline koji su krasili vrtove Dalamatije. Veliki napredak u oblasti domaćih umjetnosti izgubljen je u toku dugih i tamnih stoljeća koja su pratila pobunu i ovaj gubitak nije nadoknađen sve do suvremenog doba.

9. Grupa zadužena za unaprijeđenje plemenskih odnosa. Ovoj je grupi povjereno podizanje ljudskog društvenog uređenja do razine države. Njihov vođa je bio Tut.
Ove vođe su značajno doprinjele unaprijeđenju ideje o međuplemenskim brakovima. Promicali su ideju da prije braka dvoje ljudi trebaju dobiti priliku da se upoznju i da se oboje trebaju složiti da uđu u brak. Izmijenjeni su borbeni plesovi koji su učinjeni nešto otmjenijim kako bi poslužili vrijednim društvenim ciljevima. Ljudi su upoznati s mnogim natjecateljskim igrama, ali su po prirodi bili vrlo ozbiljni; ova rana plemena nisu imala smisla za humor. Očuvan je jedino mali broj ovih običaja nakon disintegracije prilikom plentarne pobune. Tut je sa svojim suradnicima nastojao unaprijediti miroljubive plemenske odnose, kontrolirati i humanizati metode ratovanja, koordinirati međuplemenske odnose i unaprijediti plemensku upravu. U okolini Dalamatije razvila se naprednija kultura i ovi su se unaprijeđeni društveni odnosi pokazali vrlo korisnim u pogledu utjecaja na daleka plemena. Međutim, civilizacijsko uređenje uspostavljeno u Kneževom centru uveliko se razlikovao od barbarskog društva na drugim lokacijama, kao što se suvremeno društvo glavnog grada Južne Afrike posve razlikuje od grube kulture niskih Bušmana na sjeveru.

10. Vrhovni sud plemenske koordinacije i rasne kooperacije. Ovim vrhovnim vijećem je upravljao Van. Riješavalo je sporna pitanja svih devet specijalnih komisija koje su nadgledale razvoj ljudskog roda. Ovo vijeće je imao širok raspon djelovanja, kako su mu bila povjerena sva planetarna pitanja kojima se nisu naročito bavile druge grupe. Ovo je odabrano vijeće primilo autorizaciju od Očeva Zviježđa Edentije prije nego što im je data uprava nad vrhovnim sudom Zemlje.

KNEŽEVA VLAST

Društvena baština žitelja određenog svijeta govori o stupnju svjetskog kulturnog razvoja, dok sposobnost ovih žitelja da shvate nove i naprednije ideje određuje stopu svjetske kulturne ekspanzije. Dok slijepo povinovanje tradiciji vodi stabilnosti i kooperaciji sentimentalnim povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, prekomjerna tradicionalnost sputava poduzetništvo i podjarmljuje stvaralačke moći individualne ličnosti. Kad su Kaligastija i stotinka stigli na Zemlju i počeli promicati novo evanđelje individualnog poduzetništva u ondašnjim društvenim grupama, cijeli je svijet bio zaokupljen neprogresivnim poštovanjem tradicije. Ali kako je ova blagotvorna uprava uskoro poremećena, ljudi se nikada nisu posve oslobodili robovanja običaju; žalosno je vidjeti kako društvene norme još uvijek dominiraju Urantijom.
Pripadnici Kaligastijine stotinke – diplomci mnogih svjetova Satanije – su dobro poznavali kulturi Jeruzema, ali ovo je znanje bilo gotovo bezvrijedno na barbarskom planet primitivnih ljudi. Ova su mudra bića dobro postupila kad su odlučila da neće pokušati poduzeti tako iznenadnu preinaku i sveopće unaprijeđenje ondašnjih primitivnih rasa. Dobro su znali da ljudska vrsta prolazi vrlo polaganom evolucijom, te su mudro odustali od bilo kakvih nastojanja da korijenito izmijene čovjekov život na zemlji. Svaka je od deset planetarnih komisija nastojala unaprijediti interese koje su zastupili koristeći se jedino polaganim i prirodnim metodama. Planirali su da privuku najbolje umove iz obližnjih plemena, da ih obuče i pošalju njihovim narodima kao ambasadore društvenog unaprijeđenja.

Strani poslanici su slani jedino po zahtjevu određenog naroda. Unaprijeđenjem i poboljšanjem bilo kojeg plemena ili rase uvijek su se bavili ljudi koji su iz njega potekli. Stotinka nije željela nametnuti određenom plemenu običaje i pravila ponašanja naprednijih rasa. Uvijek su strpljivo nastojali unaprijediti i poboljšati zaostale i staromodne običaje određene rase. Priprosti svijet Zemlje je dolazio u Dalamatiju ne kako bi zamijenio svoje društvene običaje za novije i bolje, već kako bi unaprijedio vlastite običaje kontaktom s višom kulturom i naprednijim umovima. Proces je bio spor ali jako djelotvoran.

Dalamatijski učitelji su nastojali dodati svjesnu društvenu selekciju povrh posve prirodne selekcije koja je bila dio biološke evolucije. Nisu izobličili ljudsko društvo, premda su značajno ubrzali njegovu normalnu i prirodnu evoluciju. Vodili su se prema motivu napretka putem evolucije, a ne revolucije putem otkrivenja. Kroz mnoga stoljeća ljudi su uspjeli steći malo religije i morala i ovi nadljudi su znali da nije bilo mudro pokušati oduzeti čovječanstvu onih par uspjeha koje su sami postigli i stvoriti zbrku i konsternaciju pri nastojanju prosvjetljenijih i nadmoćnijih bića da unaprijede nazadnije rase prekomjernim učenjem i prosvjetljenjem.

Kad kršćanski poslanici idu u srce Afrike, gdje je običaj da djeca ostanu pod upravom i nadzorom svojih roditelja za cijelog svog života, ovi misionari jedino izazivaju zbrku i poremećaj utemeljenog sistema kad nastoje u jednoj generaciji ukinuti ovaj običaj i na njegovo mjesto postaviti učenje da djecu treba osloboditi od roditeljske kontrole nakon dvadeset i prve godine života.

ŽIVOT U DALAMATIJI

Premda je svojom ljepotom i dizajnom izazivao divljenje primitivnih ljudi ovog doba, Knežev je centar ustvari bio vrlo skroman. Građevine nisu bile naročito velike, kako su ovi vanzemaljski učitelji planirali potaći razvoj zemljoradnje i s ovom namjerom upoznati ljude sa uzgojem životinja. U okviru gradskih zidina bilo je dovoljno prostora za pašnjake i vrtove koji su mogli obezbijediti hranu za nekih dvadeset tisuća žitelja.

Unutrašnjost centralnog hrama, kao i zgrade u kojima je bilo smješteno deset vijeća nadzornih nadljuskih grupa predstavljali su prava umjetnička djela. Dok su rezidencijalne nastambe bile pravi primjer urednosti i čistoće, sve je bilo vrlo jednostavno i nadasve primitivno u usporedbi s kasnijim građevinama. U ovom kulturnom centru nije korištena ni jedna metoda koja nije prirodno pripadala Zemlji.

Kneževo utjelovljeno osoblje je živjelo u jednostavnim i uzornim građevinama i vlastitim su primjerom željeli nadahnuti i dojmiti svoje studente u ovom svjetskom društvenom i obrazovnom centru da razviju sličan ukus.

Jasno utvrđena struktura obitelji i stacionaran obiteljski život datiraju iz Dalamatijskog perioda i najvećim dijelom ih treba zahvaliti uzoru i učenjima stotinke i njihovih učenika. Obiteljska društvena zajednica nije počela uspješno djelovati sve dok ovi nadljudi, muškarci i žene, nisu pokazali ljudima kako čovjek treba voljeti svoje unuke i praunuke i obezbijediti sve što im je potrebno za život. Primitivan čovjek voli svoje djete, dok ciziliziran čovjek voli i svoje unuke.

Pripadnici Kneževog osoblja su živjeli zajedno kao očevi i majke. Istina, nisu imali vlastitu djecu, premda je njihovih pedeset domova koji su služili kao uzor pružalo dom i zaštitu velikom broju djece, nikada manje od pet stotina, koja su usvojena iz nadmoćih adamičkih i sangiških rasa; mnoga djeca su bila siročad. Imali su odličnu priliku da steknu disciplinu i obuku od ovih nadljudskih roditelja; poslije toga, nakon tri godine u Kneževim školama (pohađali su nastavu od trinaeste do petnaeste godine), stizali su u godine kad su mogli stupiti u brak i postati Kneževi poslanici svojim rasama.

Fad je bio pokrovitelj Dalamatijskog obrazovnog plana koji je sproveden u djelo u vidu industrijske škole u kojoj su učenici stjecali znanje praktičnim radom i svakodnevnim obavljanjem korisnih zadataka. Ovaj je obrazovni plan poticao razmišljanje i osjećanje u procesu karakternog razvoja, dok je prednost davana praktičom ručnom radu. Obuka je bila individualna i kolektivna. Učitelji su bili muškarci i žene koji su uvijek radili u parovima. U pola programa učenici su bili podjeljeni prema spolu, dok su u pola obučavani zajedno. Pojedinačno su stjecali vještinu i spretnost, dok su grupno stjecali društvene vještine. Naučili su se družiti s mlađom i starijom djecom kao i odraslim osobama, te surađivati sa svojim vršnjacima. Također su upoznati s djelovanjem obiteljske grupe, zabavne grupe i školske grupe. Među kasnijim učenicima koji su primili obuku u Mezopotamijskim školama i koji su ponijeli ova učenja svojim rasama, bili su Andoniti iz visinskih oblasni zapadne Indije i predstavnici crvene i plave rase; u skorijem razdoblju primljen je manji broj pripadnika žute rase.

Hap je upoznao ove rane rase s moralnim zakonom. Sročio je zakonik poznat po imenu "Očev put" koji se sastojao od sljedećih zapovijedi:

1. Ne služi i ne strahuj od drugih Bogova osim Oca svih.
2. Ne iskaži neposlušnost Očevom Sinu, svjetskom vladaru, niti nepoštovanje njegovim nadljudskim suradnicima.
3 Ne svjedoči lažno pred narodnim sudovima.
4. Ne ubij muškarca, ženu ili dijete.
5. Ne ukradi stoku ili bilo koji drugi posjed tvoga susjeda.
6. Ne diraj ženu svoga prijatelja.
7. Ne iskaži nepoštovanje svojim roditeljima i starijim suplemenicima.

Zakonik je služio kao zakon Dalamatije gotovo tri stotine tisuća godina. I mnoge kamene ploče na koje je ovaj zakon uklesan sada leže pod površinom vode, u priobalnim oblastima Mezopotamije i Perzije. Ljudi su se imali običaj svakog dana sjetiti jedne zapovijedi i koristiti je kao pozdrav ili molitvu zahvalnicu prilikom jela.

U ovo doba je korišten lunarni kalendar, prema kojem mjesec ima dvadeset osam dana. Pored mjena dana i noći, ovo je predstavljalo jedinu vremensku računicu ovog ranog razdoblja. Sedmodnevni tjedan su uveli Dalamatijski učitelji zbog toga što ovaj broj odgovara jednoj četvrtini mjeseca od dvadeset osam dana. Činjenica da ovaj broj igra bitnu ulogu u numerologiji nadsvemira nesumnjivo je pružila priliku da se duhovna učenja načine dijelom svakodnevne računice vremena. To što tjedan ima sedam dana nije utemeljeno ni na kakvim prirodnim pojavama.

U poluprečniku od oko stotinu šezdeset kilometara, u području oko gradskih zidina, živio je veliki broj ljudi. U neposrednoj blizini zidina, više stotina diplomiranih učenika Kneževih škola bavilo se stočarstvom ili je na druge načine praktično koristilo obuku koju su primili od njegovog osoblja i njihovih mnogobrojnih asistenata. Manji broj se bavio poljoprivredom i vrtlarstvom.

Čovječanstvo nije bilo primorano pribjeći poljoprivredi u ime kazne za tobožnji grijeh. "U znoju lica svoga plodove zemlje ćeš jesti," ne predstavlja kaznu za čovjekovo sudjelovanje u nepromišljenim djelima vezanim za Luciferovu pobunu koja se odigrala pod vodstvom izdajnika Kaligastije. Na evolutivnim svjetovima obrada zemlje predstavlja dio procesa uspostave napredne civilizacije i ova ideja počiva u biti cijelog obrazovnog programa Planetarnog Kneza i njegovog osoblja tijekom tri stotine tisuća godina koje su proveli na Zemlji, od dolaska na Zemlju do tragičnog dana kad je Kaligastija odlučio okušati sreću s pobunjenikom Luciferom. Obrada zemlje nije prokletstvo; ona je prije najveći blagoslov svima koji su na taj način mogli uživati u najčovječnijoj čovjekovoj aktivnosti.

Na samom početku pobune, u Dalamatiji je živjelo gotovo šest tisuća ljudi. Ovo je ubrajalo redovne studente, ali nije ubrajalo posjetitelje i posmatrače, kojih je uvijek bilo više od tisuću. Teško da si možete predočiti značaj i veličinu napretka koji je postignut u ova pradavna vremena; praktično sve veličanstvene stvari koje su ljudska bića stekla u ovo vrijeme nestale su za vrijeme užasne pometnje i najgore duhovne tame koja je uslijedila nakon katastrofe izazvane Kaligastijinom obmanom i otcjepljenjem.

KALIGASTIJINA NESREĆNA KOB

Ako pogledamo njegov dugi život, možemo naći samo jednu bitnu crtu Kaligastijinog karaktera koja privlači pažnju na sebe; bio je superindivualističan. Ispoljavao je tendenciju da se pridruži gotovo svakoj grupi koja je izražavala protest i uglavnom je simpatizirao s onima koji su ispoljavali određeni kriticizam. Rano je počeo pokazivati nemir kad se našao pod tuđim nadzorom, tendenciju da se blago odupre svakom obliku nadzora. Dok je s negodovanjem primao savjet starješina i dok je bio nemiran i samovoljan pod višom upravom, kad god je bio suočen s testom, uvijek se pokazao odan kozmičkim vlastima i pokoran nalozima Očeva Zviježđa. Nikada nije počinio stvarnu grešku, sve do dana kad je sramno izdao Zemlje.

Treba naglasiti da su i Luciferu i Kaligastiji nježno i pažljivo predočene njihove kritične tendencije i suptilan ponos koji je vodio porastu osjećaja vlastite važnosti. Ali sva ova nastojanja da im se pomogne protumačena su kao neopravdan kriticizam i narušavanje njihove osobne slobode. Kaligastija i Lucifer su sudili svojim prijateljski naklonjenim savjetnicima kao osobama vođenim upravo onim prijekornim motivima koji su počinjali dominirati njihovim vlastitim izopačenim mislima i zavedenim planovima. Sudili su svojim nesebičnim savjetnicima sa stanovišta svoje sve veće sebičnosti.

Od dolaska Kaligastije, planetarna civilizacija je prilično normalno napredovala kroz gotovo tri stotine tisuća godina. Osim što je bila planet modifikacije života i mnogih neregularnih i neobičnih događaja, Zemlja je nastavila uspješno napredovati sve do Luciferove pobune i naknadne Kaligastijine izdaje. Na sve kasnije dgađaje koji su se odigrali na Zemlje značajno je utjecala ova katastrofalna greška kao i kasniji neuspjeh Adama i Eve da uspješno provedu svoju planetarnu misiju.

U vrijeme Luciferove pobune, Vladar Zemlje je potonuo u najdublju tamu, što je iznenada stvorilo dugi period planetarne pometnje. Kaligastiji je kasnije oduzeta suverena vlast zajedničkim činom vladara zviježđa i drugih kozmičkih vlastodržaca. Zajedno sa drugima osjetio je posljedice neminovne izolacije Zemlje sve do Adamovog dolaska i djelomično je odgovoran za neuspjeh plana unaprijeđenja ljudskih rasa miješanjem s novom ljubičastom rasom -- potomcima Adama i Eve.

To što je u doba Abrahama Makiventa Melkizedek utjelovljen na Zemlji uveliko je umanjilo moć palog Kneza nad ljudskim poslovima i osujetilo njegova nastojanja da ih poremeti; kasnije je ovom izdajničkom Knezu oduzeta svaka moć koju je posjedovao na Zemlji.

Premda se učenje o đavlu Zemlje donekle temelji na činjenici da je ovaj izdajnik i pokvarenjak Kaligastija ostao živjeti na našem svijetu, potpuno je neispravno vjerovati da takav "đavo" može utjecati na normalan ljudski um protivno njegovim slobodnim i prirodnim odlukama. I prije Mihaelovog darivanja na Zemlji, Kaligastija i Daligastija nisu bili u stanju potlačiti smrtna bića i prisiliti normalne ljude da učine bilo što što se protivilo ljudskoj volji. Čovjekova slobodna volja ima najveću snagu i prevagu u svim smrtničkim poslovima; štoviše ni Misaoni Ispravljač koji živi u čovjekovom umu neće primorati čovjeka da se pozabavi jednom jedinom mišlju ili da učini jednu jedinu radnju protivno čovjekovoj volji.

Oznake: zemlja