Marketing
ISTINSKA REALNOST
Naš odnos i percepcija materjalne stvarnosti kakvu vidimo i osjećamo uvelike se razlikuje od onoga što jest.
Tijekom svojeg postojanja čovjek ne može dostići vrijedniji cilj nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvijetima velike i olakšane dostupnosti informacija o fizičkoj stvarnosti življenja na Zemlji. Naše viđenje realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja, školovanja i kroz religiju. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja. U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati moje viđenje drugu stvarnost. Ne predlažem ovdje neku novu filozofsku ili naučnu strukturu s argumentima i dokazima koji ih potvrđuju, te što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira alterlativna stvarnost kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se druga stvarnost može vidjeti jasnije.
Iza pojave svijeta objekata i sila, nova stvarnost funkcionira kao kohezivno, među djelujuće Jedinstvo.
U realnosti koju susrećemo dnevno, koja se odvija u našem iskustvu, uvijek je Sada. Sjećanja koja donose slike prošlosti, zamišljanja koja opisuju potencijalnu budućnost, sve postoji u umu, Sada. U stvari, neopoziva bit nas i našeg postojanja je u ovom sadašnjem, uvijek mijenjajućem trenutku. Zbilja ako se krene od sebe, ove planete na kojoj živimo, našeg sunčevog sustava, naše i ostalih galaksija, što imamo, što vidimo ili znamo? Samo u našoj galaksiji (Mlječna staza) imamo oko 200 milijardi zvijezda od kojih mnoge imaju planetarne sustave, a po procijeni znanstvenika imamo oko 150 milijardi galaksija. Nezamislivo veliki broj zvijezda, više zvijezda u svemiru nego zrnca pijeska na cijeloj planeti Zemlji,
U stvarnosti za nas je svemir beskonačan. Ogromna većina ljudi ne shvaća beskonačnost cijelokupne tvorevine. Ono što je puno teže shvatiti je nevidljivi dio realnosti, prazan međuzvijezdani prostor za koga nova fizika tvrdi da je kotao kipuće energije. A što je sa Dušom, mislima i umom te iste duše za koju također nova fizika dokazuje da je ljudska misao sposobna upravljati energijom-materijom, doduše u ograničenom obimu i snazi, ali može.
Kakvu percepciju realnosti većina ljudi na Zemlji ima i zbog čega je to tako?
Rekao bih da prevladava materijalistička percepcija ograničena sa naših pet čula, tj. ono što vidim, čujem, opipam, namirišem i okusim to je istina. Istina je i eksperimentalni dokaz, analitičko udubljivanje postalo je prevladavajući način otkrivanja realiteta. Analitički i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražen, a danas analitički pol prevladava. Grubo rečeno „od drveća ne vidimo šumu“.
Ljudi imaju još jedno ograničenje, a to je gustoća planete Zemlje na kojoj žive, najgušće planete u svemiru do sada otkrivenih. Naš najbliži planet Mars ima 1/3 gustoće Zemlje. Što to nači? Ljudi umom označavaju prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava.
Danas ljudi nisu skloni holističkom načinu razmišljanja, holizam je 'istina uvijek samo u cjelini (grčki 'holon')', istinitost pojedinačnih iskaza proizlazi iz cjeline. Cjelina se ne može svesti na sastavne dijelove. S druge strane, imamo stajalište koje se naziva atomističkim, gdje je cjelina je tek skup pojedinačnih 'nedjeljivih' činjenica ili cjelina je zbroj svojih dijelova, koje po mom mišljenju je danas prevladavajući stav većine ljudi, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i ovog planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno.
Post je objavljen 02.10.2013. u 15:06 sati.