tek kad se stave u međusobni odnos možemo procijeniti veličine našeg planeta s obzirom na veličinu ostalih planeta u našem sunčevom sustavu a i odnos veličine naašeg sunca sa ostalim zvijezdama koje smo uspjeli snimiti i izmjeriti u našoj galaksiji,











Najveća zvijezda u susjedstva Antares, smještena relativno blizu nas (udaljena 604 svjetlosne godine) je takav div da ga je teško i zamisliti

Andromeda naša najbliža galaksija zanimljiva zbog mnogo informacija o dolasku NLO iz njezinog područija, a s obzirom na udaljenost od naše galaksije i broja zvijezda od 180 milijardi (možda približno i solarnih sistema) treba računati da su putnici visokotehnološki razvijeni jer treba preći toliku udaljenost (2 mil,svjetlosnih godina) i pronaći naš sunčev sustav među 180 milijardi zvijezda u našoj galaksiji.
Andromeda je od nas udaljena, prema novim mjerenjima, 2.5 milijuna svjetlosnih godina. Ta udaljenost je dobivena na osnovu preciznog mjerenja perioda promjene sjaja u cefeida. Ostale tehnike smještaju Andromedu na udaljenosti od 2.5 - 2.6 milijuna svjetlosnih godina. Prijašnje procjene dimenzija Andromede su iznosile 70,000 do 120,000 ly ali su nova promatranja otkrila nove dijelove zvjezdanoga diska i udvostručile stare procjene. Prema njima, u svom najširem dijelu Andromeda se proteže 220,000 ly.
Masa Andromede je procijenjena na 1.23x1012 sunčevih masa. Andromeda je manje masivna od Mliječnog puta ali pogreške u procjenjivanju još uvijek su prevelike da bi se to uzelo za konačan podatak.
Broj zvijezda u Andromedi je znatno veći nego u našoj galaksiji. Rezultat toga je dvostruko veći ukupan sjaj cijele galaktike od našeg Mliječnog puta. Treba napomenuti da je brzina stvaranja zvijezda u našoj galaksiji višestruko veća nego u Andromedi. U budućnosti, broj zvijezda u Andromedi i Mliječnom putu će biti podjednak.

Struktura Andromede je detaljno proučavana. Andromeda je klasificirana kao SA(s)b galaksija. Promatranja iz projekta 2MASS otkrila su da središnje izbočenje ima kockasti oblik ukazujući na mogućnost postojanja prečke.
Andromeda je prema nama nagnuta 77° (gdje bi 90° bio pogled s strane). Analize presjeka Andromede otkrile su uvijanje galaktike u obliku slova "S". Uzrok tome su vjerojatno sudari s satelitskim galaksijama. Spiralni krakovi Andromede su veoma uvinuti ali i šire razmješteni nego u Mliječnom putu. Prosječan razmak između krakova je 13,000 ly i mogu se pratiti do udaljenosti od 1,600 ly od jezgre. Zanimljiva pojava je prsten prašine na udaljenosti do 32,000 ly od središta Andromede. Prsten je hladan pa nije vidljiv na snimkama u vidljivom svjetlu.
Brzina rotacije galaktike se mijenja, ovisno o udaljenosti. Na udaljenosti od 1,300 ly od jezgre brzina rotacije iznosi 225 km/s, a na 7,000 ly pada na samo 50 km/s. Nakon toga se brzina rotacije penje do 250 km/s na udaljenosti od 33,000 ly da bi na udaljenosti od 80,000 ly pala na 200 km/s. Na osnovu ovih podataka je izračunato da Andromeda ima u središtu koncentriranu masu od 6x109 sunčevih masa.
U vanjskim djelovima Andromede se nalazi 460 kuglastih skupova. Najsjajniji od njih, nazvan Mayall II, najsjajniji je kuglasti skup u Lokalnom jatu galaksija. Mayall II je premasivan za kuglasti skup i posjeduje nekoliko generacija zvijezda. Smatra se da je Mayall II ostatak jezgre eliptične galaksije.
Jezgra Andromede je veoma kompaktan objekt okružen nakupinom starih zvijezda. Središnji dio galaktike donekle liči kao kuglasti skup, mada višestruko sjajniji. HST je sa svojim snimkama otkrio da se jezgra Andromede sastoji od dvostrukog objekta razmaknutih tek 5 ly. Na osnovu toga je izračunata masa središnje crne rupe. Masa iznosi 10e8 sunčevih masa.
U satelitske galaktike Andromede pripadaju Messier 32 i Messier 110, vidljive na fotografijama. Nešto dalje nalaze se još dvije satelitske galaksije, NGC 147 i NGC 185. Postoji mogućnost da se i Messier 33 nalazi pod snažnim gravitacijskim utjecajem Andromede.

Udaljenosti među zvijezdama su toliko velike da ih izražavamo u jedinicama svjetlosnih godina - udaljenost koju svijetlost pređe za godinu dana. Izraženo u tim jedinicama, Alpha Centauri se nalazi na udaljenosti od oko četiri svjetlosne godine a Sirius na osam i pol svjetlosnih godina, Procyon 11,4 a Tau Ceti na 11,9 svjetlosnih godina, to su ujedno i najsjajnije zvijezde u bližoj okolici (do 15 svjetlosnih godina) ostalo su crveni patuljci.

Ime i udaljenost (god-svjetlosti)

Sunce
Alpha Centauri A 4.3
Alpha Centauri B 4.3
Alpha Centauri C 4.2
Barnardova Zvijezda 6.0
Wolf 359 7.7
BD +36 degrees 2147 8.2
Luyten 726-8 A 8.4
Luyten 726-8 B 8.4
Sirius A 8.6
Sirius B 8.6
Ross 154 9.4
Procyon 11,4
Tau Ceti 12
Većinom su najbliže zvijezde crveni patuljci a pisati ću o najbližim sjajnim zvijezdama vidljivim golim okom sa Zemlje do udaljenosti 12-15 svjetlosnih godina

Alpha Centauri

Naš najbliži susjed je zapravo sistem od tri zvijezde, koje se polagano okreću jedna oko druge. Alpha Centauri A (najsvjetlija od ove tri) je jako slična našem Suncu. Alpha Centauri B je nešto manja, pa svijetli nešto slabije i narančaste je boje (zbog temperature od 4800 stupnjeva Celzijusa u usporedbi sa Suncem i Alpha Centauri A koji imaju 5800 stupnjeva Celzijusa). Boju zvijezde određuje njena temperatura. Najhladnije zvijezde su crvene, nešto toplije su narančaste i žute a najtoplije su plavo bijele.
Dvije centralne zvijezde kruže jedna oko druge u periodu od 80 godina i udaljene su otprilike 20 puta više no što su Zemlja-Sunce (to otprilike odgovara udaljenosti od Sunca do planete Uran).
Treća zvijezda, Alpha Centauri C, još se naziva i Proxima Centauri, pošto nam je najbliža od ove tri. Ona je tamno crvena (hladna) malena zvijezda, i nalazi se jako daleko od centralnog para; barem 300 puta dalje no što je najudaljeniji planet Sunčevog Sustava udaljen od Sunca.

Međutim to je još uvijek jako mala udaljenost u odnosu na među-zvjezdane udaljenosti. Tako da je Proxima sigurno uhvaćena u dugačku i sporu orbitu svojih svjetlijih sestara. Kada bi naše Sunce imalo pratioca poput Alpha Centauri C na istoj udaljenosti, ta zvijezda bi izgledala poput svake druge zvijezde na nebu, vidljiva golom oku, ali zato tamnija od stotina drugih.

Sirius

Svijetli dragulj našeg zvjezdanog susjedstva smješten u sazviježđu Velikog Psa, je zapravo dvostruka zvijezda i svaki od njena dva člana je neobičan u odnosu na ostale lokalne zvijezde.

Sirius A, bijelo-plava zvijezda, otprilike dva puta veća u promjeru od Sunca. To je najsvjetlija, najtoplija (oko 10 000 stupnjeva Celzijusa na površini) i najteža (2.2 Sunčeve mase) zvijezda u našem susjedstvu. Najbliža zvijezda koja je još toplija i svjetlija od Siriusa je Vega, smještena oko 25 svjetlosnih godina od nas.
Sirius B je naš najbliži bijeli patuljak: izrazito velike gustoće zapravo je kolapsirajuća jezgra zvijezde koja je prije mnogo godina ostala bez goriva kojim održava nuklearne reakcije proizvodnje energije. Iako veličine Zemlje - otprilike milijun puta manje od volumena našeg Sunca, Sirius B je mase gotovo 94 posto našega Sunca! Njegova materija je toliko kompresirana da bi bočica sa pola litre tog materijala težila poput Jumbo Jet-a. Sila naprezanja od njegove gravitacije je jednostavno razarajuća; kada bismo mogli nekako stajati na njegovoj površini, osoba od 60 kilograma bi težila oko 10 000 tona. (Sljedeći najbliži bijeli patuljak nalazi se u orbiti oko svijetle zvijezde Procyon koja se nalazi na 11 i pol svjetlosnih godina od nas.)
Oba Siriusa su plavo bijele boje, ali se zato jako razlikuju u svemu drugome. One su u orbiti jedna oko druge u trajanju od 50 godina sa prosječnom udaljenošću otprilike 20 udaljenosti od Zemlje do Sunca.

Tau Ceti

Najbliža zvijezda koja sliči našem suncu, Ima 82% mase našeg sunca, 77% njegova promjera i 59% njegovog sijaja.
Astronomi su otkrili golemi hladni i relativno gusti disk prašine asteroida oko zvijezde koji se prostire na oko oko 55 satronomskih jedinica od zvijezde (1 AJ=145 milona km)
S obzirom na činjenice i da jeprocijena starosti Tau Ceti oko 10 milijardi godina s postojećom tehnologijom astronomi nisu još uspjeli pronaći planete veličine Zemlje u tom sustavu, što ne znači da ih nema.

Procyon

Pred sudom Velikog vijeća Isus nije želio odgovoriti na optužbe lažnih svjedoka. Postojalo je samo jedno pitanje koje je uvijek moglo izvući odgovor od njega, bilo da ga postavi prijatelj ili neprijatelj, a to je bilo pitanje vezano uz prirodu i božanstvenost njegove zemaljske misije. Kag ga upitaše da li je bio Sin Božji, on im smjesta odgovori. Odlučno je odbio govoriti pred zlim Herodom. Pred Pilatom je govorio jedino kad je mislio da je Pilat ili neka druga iskrena osoba mogla izvući korist od boljeg poznavanja istine zahvaljujući njegovim riječima. Isus je učio svoje apostole uzaludnosti bacanja dragulja pred svinje, i ovom se prilikom usudio povesti za vlastitim učenjima. Njegovo je držanje ovom prilikom dalo primjera strpljivoj pokornosti ljudske prirode kao i veličanstvenoj tišini i svečanom dostojanstvu božanske prirode. Bio je u posve voljan raspraviti s Pilatom svako pitanje vezano uz političke optužbe koje donese protiv njega – bilo koje pitanje upraviteljevom sudbenom domenom.

RASPEĆE
Ono što se Isus ovom prilikom spremao učiniti, podvrgnuti se smrti na križu, učinio je dobrovoljno. Navješćujući ovo iskustvo, rekao je: “Zato me ljubi i čuva Otac moj što sam spreman dati život svoj. Ali ja ću ga opet uzeti. Nitko mi ga ne može oduzeti – ja ga sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. Takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.”

Poganizirano i socijalizirano kršćanstvo treba uspostaviti novi kontakt s Isusovim učenjima u njihovom izvornom predkompromisnom obliku, kršćanstvo pati od nedostatka nove vizije Učiteljevog života na zemlji. Novo i punije otkrivenje Isusove religije mora izvojevati pobjedu nad vlašću materijalističkog sekularizma i tako skrenuti svijet sa staze mehanističkog naturalizma. Zemlja trenutno podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja.


Suvremeno će doba odbiti religiju koja se bude kosila s činjenicama i koja ne bude dosljedna najvišim konceptima istine, ljepote i dobrote. Bliži se čas novog otkrića istine i izvornih temelja kršćanstva koje danas postoji u izboličenom i kompromitiranom obliku, bliži se otkriće Isusovog stvarnog života i učenja.


Suvremeni inteligentni muškarci i žene izbjegavaju Isusovu religiju jer se boje što će im učiniti, i što će od njih načiniti. Isusova religija uistinu upravlja svojim vjernicima i izaziva njihovu preobrazbu, zahtijevajući da ljudi posvete svoje živote nastojanju da upoznaju volju Oca na nebu i da posvete svoje energije nesebičnoj službi bratstvu ljudi.

Sebični muškarci i žene jednostavno ne žele platiti takvu cijenu čak ni radi najvećeg duhovnog blaga koje se ikad može ponuditi smrtnom čovjeku. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti evanđelju kraljevstva, religiji Isusa iz Nazareta.


Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusova je religija i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine.

Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija.

Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.


Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će Učitelja uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moratamo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.

Uvijek imati na umu--Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog finalizma.

"Božje kraljevstvo je u čovjeku," najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.


Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.


Mnoge iskrene osobe koje bi rado posvetile svoju odanost Kristu koji je proglasio evanđelje, nisu u stanju svesrdno prihvatiti crkvu koja ispoljava tako malo duha njegovog života i učenja, a za koju im je greškom rečeno da predstavlja njegovu tvorevinu. Isus nije utemeljio takozvanu kršćansku crkvu ali joj jeste pružio podršku na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj prirodi, kako ova crkva predstavlja najbolji postojeći izdanak njegovog zemaljskog života.


Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije; i kršćanstvo je pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti.