Pred sudom Velikog vijeća Isus nije želio odgovoriti na optužbe lažnih svjedoka. Postojalo je samo jedno pitanje koje je uvijek moglo izvući odgovor od njega, bilo da ga postavi prijatelj ili neprijatelj, a to je bilo pitanje vezano uz prirodu i božanstvenost njegove zemaljske misije. Kag ga upitaše da li je bio Sin Božji, on im smjesta odgovori. Odlučno je odbio govoriti pred zlim Herodom. Pred Pilatom je govorio jedino kad je mislio da je Pilat ili neka druga iskrena osoba mogla izvući korist od boljeg poznavanja istine zahvaljujući njegovim riječima. Isus je učio svoje apostole uzaludnosti bacanja dragulja pred svinje, i ovom se prilikom usudio povesti za vlastitim učenjima. Njegovo je držanje ovom prilikom dalo primjera strpljivoj pokornosti ljudske prirode kao i veličanstvenoj tišini i svečanom dostojanstvu božanske prirode. Bio je u posve voljan raspraviti s Pilatom svako pitanje vezano uz političke optužbe koje donese protiv njega – bilo koje pitanje upraviteljevom sudbenom domenom.
RASPEĆE
Ono što se Isus ovom prilikom spremao učiniti, podvrgnuti se smrti na križu, učinio je dobrovoljno. Navješćujući ovo iskustvo, rekao je: “Zato me ljubi i čuva Otac moj što sam spreman dati život svoj. Ali ja ću ga opet uzeti. Nitko mi ga ne može oduzeti – ja ga sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. Takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.”
Post je objavljen 05.04.2010. u 09:28 sati.