Andromeda naša najbliža galaksija zanimljiva zbog mnogo informacija o dolasku NLO iz njezinog područija, a s obzirom na udaljenost od naše galaksije i broja zvijezda od 180 milijardi (možda približno i solarnih sistema) treba računati da su putnici visokotehnološki razvijeni jer treba preći toliku udaljenost (2 mil,svjetlosnih godina) i pronaći naš sunčev sustav među 180 milijardi zvijezda u našoj galaksiji.
Andromeda je od nas udaljena, prema novim mjerenjima, 2.5 milijuna svjetlosnih godina. Ta udaljenost je dobivena na osnovu preciznog mjerenja perioda promjene sjaja u cefeida. Ostale tehnike smještaju Andromedu na udaljenosti od 2.5 - 2.6 milijuna svjetlosnih godina. Prijašnje procjene dimenzija Andromede su iznosile 70,000 do 120,000 ly ali su nova promatranja otkrila nove dijelove zvjezdanoga diska i udvostručile stare procjene. Prema njima, u svom najširem dijelu Andromeda se proteže 220,000 ly.
Masa Andromede je procijenjena na 1.23x1012 sunčevih masa. Andromeda je manje masivna od Mliječnog puta ali pogreške u procjenjivanju još uvijek su prevelike da bi se to uzelo za konačan podatak.
Broj zvijezda u Andromedi je znatno veći nego u našoj galaksiji. Rezultat toga je dvostruko veći ukupan sjaj cijele galaktike od našeg Mliječnog puta. Treba napomenuti da je brzina stvaranja zvijezda u našoj galaksiji višestruko veća nego u Andromedi. U budućnosti, broj zvijezda u Andromedi i Mliječnom putu će biti podjednak.
Struktura Andromede je detaljno proučavana. Andromeda je klasificirana kao SA(s)b galaksija. Promatranja iz projekta 2MASS otkrila su da središnje izbočenje ima kockasti oblik ukazujući na mogućnost postojanja prečke.
Andromeda je prema nama nagnuta 77° (gdje bi 90° bio pogled s strane). Analize presjeka Andromede otkrile su uvijanje galaktike u obliku slova "S". Uzrok tome su vjerojatno sudari s satelitskim galaksijama. Spiralni krakovi Andromede su veoma uvinuti ali i šire razmješteni nego u Mliječnom putu. Prosječan razmak između krakova je 13,000 ly i mogu se pratiti do udaljenosti od 1,600 ly od jezgre. Zanimljiva pojava je prsten prašine na udaljenosti do 32,000 ly od središta Andromede. Prsten je hladan pa nije vidljiv na snimkama u vidljivom svjetlu.
Brzina rotacije galaktike se mijenja, ovisno o udaljenosti. Na udaljenosti od 1,300 ly od jezgre brzina rotacije iznosi 225 km/s, a na 7,000 ly pada na samo 50 km/s. Nakon toga se brzina rotacije penje do 250 km/s na udaljenosti od 33,000 ly da bi na udaljenosti od 80,000 ly pala na 200 km/s. Na osnovu ovih podataka je izračunato da Andromeda ima u središtu koncentriranu masu od 6x109 sunčevih masa.
U vanjskim djelovima Andromede se nalazi 460 kuglastih skupova. Najsjajniji od njih, nazvan Mayall II, najsjajniji je kuglasti skup u Lokalnom jatu galaksija. Mayall II je premasivan za kuglasti skup i posjeduje nekoliko generacija zvijezda. Smatra se da je Mayall II ostatak jezgre eliptične galaksije.
Jezgra Andromede je veoma kompaktan objekt okružen nakupinom starih zvijezda. Središnji dio galaktike donekle liči kao kuglasti skup, mada višestruko sjajniji. HST je sa svojim snimkama otkrio da se jezgra Andromede sastoji od dvostrukog objekta razmaknutih tek 5 ly. Na osnovu toga je izračunata masa središnje crne rupe. Masa iznosi 10e8 sunčevih masa.
U satelitske galaktike Andromede pripadaju Messier 32 i Messier 110, vidljive na fotografijama. Nešto dalje nalaze se još dvije satelitske galaksije, NGC 147 i NGC 185. Postoji mogućnost da se i Messier 33 nalazi pod snažnim gravitacijskim utjecajem Andromede.
Post je objavljen 05.04.2010. u 13:44 sati.