...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

Sweet sixteen

Eto, napokon i na mojim leđima stoji
šesnaest godina. Bunjo mi je danas
rekao da sam i ja sad dovoljno kul i
da se mogu družiti s ostalim
šesnaestogodišnjacima, ali, da me još
uvijek može poslati po šibice. A eto.







Dobih zlatnu ribicu. A luda je neka, cijelo
vrijeme pliva po akvariju kao da je na
nečemu. I ta ribica dobila je ime. I da,
zove se Mirandolina.


Iako sam cijeli dan pod temperaturom,
kad sam jutros ušla u razred, čekale
su me Ana i Nives koje su me zaskočile
odmah na vratima, zagrlile i čestitale
roćkas. Na klupi u kojoj sjedim stajala je
tortica sa svjećicom. I puhala sam u
svjećicu ehe. I bilo je dobro. Sad sam i ja kul.
Ehe,hm.







Ista stvar kod kuće. Čekali su točno 14 i 10
da mi čestitaju. Zaskočili su me i izljubili.
Dali mi poklone. I sve je nekako super. Iako
sam jedva čekala ovaj šesnaesti, naravno da
se osjećam isto kao i jučer. Ali neka. Super je.


E sada se treba ulit' negdje.
Zna Bunjo.

Un suenno dentro de un suenno

____________________________

Nisam se sjećala svih
svojih najdražih koje sam morala
ne voljeti.
Koje nisam znala voljeti. Niti htjela.

I kako sada tragati za vraćanjem
namjernih poznanstava
i mojih vlastitih poraza?

S kime sada tragati za načinom?

Nisam nastojala pokazati sebe
onima koji su voljeli.
Nikada zapravo nisu zaslužili.
Željela sam sačuvati sebe.

Možda sam pronašla način
ovaj put.
Možda sam uspjela dati sebe.

___________________________




She walks in beauty, like the night...








Neprestano pogledava ka ovamo. Prošao je
rukama kroz kosu ovaj put govoreći da ćemo
ovaj put na ovaj način. Možda i nisam protiv.
Možda sam upravo to i željela. Krade mi snove.

A možda sam samo djevojčica koja ne razlikuje
boje mogućeg i nemogućeg. Onog ostvarivog i
neostvarivog. Samo što neostvarivost čuvam u
džepu. Pokušaji su vječno tu. Ponekad uspješni,
ponekad uopće besmisleni.
Ali vrijedi biti nedokučiva djevojčica i dalje. I dalje.




Poisoned are my songs









And on that cheek and o'er that brow
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent.



Konačno vrijedi vjerovati.

I could care less

_______________________

Večeras bih mogla
učiniti najstrašnija djela;
parati ezoteričnost trpkim
osjetima bjesnila i nanositi
bol rušiteljima krikova
zarobljenih u njedrima
ukletih građanki s
periferije.

Mogla bih voljeti bunilo.

Večeras bih tako željela
ruke skrštene u dlanovima
njegovim ljubeći
odobravajuće smiješke s
lica umorenog proteklim
osamljenim noćima.

Željela bih trebati smirenje.

Večeras bih umjela
trovati najveće pobjednike
treptajima očiju i zaboravljati
sve ino dobro i loše proisteklo
iz mene same.
Ne tebe.

Umjela bih zatrti prokletstvo.
_________________________









Don't let me get me.


Hej djevojko, nemojmo unaprijed osuđivati.
Zagrebi malo tu prljavu površinu stvorenu
neutemeljenim zaključcima i izvrtanju riječi.
Što se mene tiče, ok je. Ali ipak, red je red.

Zacijelo je za tebe nešto neoprostivo kada
netko kaže ovakvo što. A zapravo nije grozno.
Samo je bezveze. Smrdljiva situacija izazvana
pokušajima komunikacije. Ali neka. Drugi ću put
biti još neodgojenija pa neću progovoriti ni riječ i
praviti se da nema nikoga oko mene. U redu je.





Ma nije to ništa strašno, ali eto, barem imam
inspiracije za post. Između ostaloga. Lijepo.

A vama, ostalim krhkim i osjetljivim djevojkama
poseban pozdrav.
Pokušavam biti koliko - toliko dobra.
A sad, druga je stvar što to baš i ne uspijevam.


I'll be little girl forever.


Apdejt

E, ajd pliz vrati mi mobitel.
'nak, imam mali milijun neodgovorenih
poziva i poruka. I nikome ništa nije jasno.
I ne mogu vidjeti za koliko minuta zvoni za
kraj sata. I željna sam mobilnog zračenja
dok razgovaram.
Znaš zbog koga mi najviše treba. Ipak, poziv
je 70 lipa i onda pričaš,pričaš,pričaš. A i poruke
su besplatne. Njih petsto. Tako da ne ide na tvoj
trošak baš previše ehe.
A da žmirkam dok pričam? Ha? Ajde........
Bivo kako bivo, nije da molim, ali ipak. Kako god.


Pozdrav svima,
osobito Osobi Koja Posjeduje Moj Mobitel.

Za sve udivljene oči ispod mog prozora

TROJNOST
____________________________

Dođi jednom u snovima
očiju tužnijih od njega;
upijajući krv suzama vlastitim,
prosutim po crnom mramoru
oplakanom dušama udavljenih.

Sestra vještičja,
tako gorko pohotna i tmasta,
prezirući crne kose koje dave
tužna sjećanja molećivih mora.

Moj Damian i dalje strepi;
crno vino i cijanid
ocrtavaju prazne sate
poraženih krikova.

Zaprepašćujuća iris u mom oku
zatomljuje strah;
tako smrtno hladna
na crnom mramoru;
crnom mramoru udavljenih duša.
_____________________________









You have to crucify your fuckin' attitude.


Ponekad ljudi ne uspiju pronaći ustrajnost.
Nešto sebi svojstveno. Određenu čvrstinu.
Ne možeš vječito trčati mami i plakati joj
na koljenima govoreći kako je svijet nepravedan.
Ma nemoj?!?!
You walk alone this time.


Reci u lice što ti ne odgovara. Što te povrijedilo.
Izbori se za samoga sebe. Pljuni u dlanove i
započni ispočetka. Pokušaj bez prokletih suza
ovaj put i bez prepričavanja pričica.
Bez navlačenja imena jedne bezazlene djevojke
po svojim oporim usnama.
Bez govorenja kako je pokvarena samo zato što
je iznijela i svoje mišljenje. Jednako važno.
Možda se i to jednog dana shvati.








A ti, praveći se tako krhka, ne vrijedi ti i dalje
izigravati prokletu ubogu žrtvu.
Sada ćeš tek vidjeti tko je bezobrazan i neodgojen.
Mene je mama barem naučila opstati među ruljom.
You don't have to see who you are for real.
You will be fallen apart.



Ugodan dan ti želim.

Nikad kao noćas nisam željela...

______________________________________

"He was my North, my East, my South, my West,
my working week and my Sunday rest."
________________________________________



Ja sam ta sjena.
Ja sam taj smiješak iz rukava.









Ti si ta sjena.
Ti si taj smiješak skriven u njedrima.



This time tears don't fall.



Devet ovaj put.
Drukčijih.
Divnih.

Ti koja imaš ruke nevinije

* Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom. *


* Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama. *






* Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči. *


* Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne. *






* Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama. *


*Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika. *







*Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi. *


* Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine. *







* I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost. *


* Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu! *




Vesna Parun

Htjela sam da napune se moja mora i rijeke

I've put my trust in you;
I told you, you betrayed me,
but I forgot to thank you;
but at liest, something must be done.



___________________________________________

Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena,
a druga - gospodar budućnosti.
Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju;
drugi pokreću svijet i vode ga cilju.
I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje.
___________________________________________










You're welcome to my world,
dark side of the universe.

There is no turning back



Ne volim vas niti se vama ponosim.
I kada bih morala birati osamu ili
život s vama, izabrala bih osamu.
Vi, prokleti ljudi,ostanite postrance.








Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas.
Summa cum laude, summa summarum.



Speak the little girl's name




"Najviše su me ipak oporavljale i preporađale
utjehe drugih prijatelja, s kojima sam ljubio
ono što sam mjesto tebe ljubio, a to je bila
golema varka i duga laž koja je preljubničkim
držanjem kvarila našu dušu koju su svrbile
uši od želje da sve čuje..."




Normalni ljudi ne znaju da je sve moguće...

I turned you into my destroyer.

Zašto ne sada i tu gdje jesi?

"Sjećanja na tebe ne umiru u snu,
plašim se svakog sna kad znam da nisi tu."


_______________________

Nemoj se pronalaziti u meni;
tako bestjelesna i
prosuta po mojim dlanovima
iščekujući novoga mene.

Neka me ostavi zaljubljena
u razvrat,
sljubljena s korotom,
voljeći komadiće
mene..

Tako je malo potrebno.
________________________




U ovome trenutku na svijetu ima 6 502 867 120 ljudi.
Više - manje.
A katkad vam je potrebna samo jedna osoba.
U dobru i zlu.









See who I am,
break through the surface.
Reach for my hand,
let's show them that we can
free our minds and find a way.
The world is in our hands,
this is not the end.




Faze naše tuge:

Ljubav.
Strah.
Krivnja.
Utučenost.
Prihvaćanje.
Zatim prvo sjeme tuge.









The darkness holding me tightly, until the sun rises up



Znate li za ono, najbolje stvari u životu besplatne su?
Istina je.
S vremena na vrijeme ljudi nadmaše sebe.
Katkad te iznenade.
Katkad pokleknu.
Život je katkad čudan. Stisne te.
Ali ako otvoriš oči, pronaći ćeš sebe. Samoga sebe.

Nešto gorče od nje

____________________________

Želio sam neke druge.
Želio sam oživjeti u nadoknađenim
propustima.
Oživjeti u tebi.

Pokatkad voljeti sebe;
svoje opore usne i proste
pokrete prstiju.
Sebi dovoljan.

Molim te, nemoj voljeti.
Otklizit će u beskrajnost,
nepovratno.

Do jučer je bila tu,
tako smiona,
tako prekrasno mrtva.

Tako prokleto moja.
__________________________



Sreća ne dolazi jeftina.
Do vraga ako dolazi.
Mi bismo se svi smijali.






Dobre cure vode dnevnike.
Loše cure nikada nemaju vremena.
A ja...samo želim živjeti život kojeg ću se
sjećati. Iako to ne zapišem.
Iako ni ja nikad nemam vremena ehe.
I iako nisam baš tako dobra.
Ali nije ni važno.


Mornaru, mirno ti valovlje.


Nitko ne može dulje vrijeme za sebe imati jedno lice,
a drugo za mnoštvo.
A da i sam ne zaboravi koje je pravo.






You are your worst enemy.


Putovanje je trajalo osam mjeseci.
Katkad sam putovala sama.
Katkad su drugi preuzimali upravljač.
I uzeli moje srce.
Ali na odredište nisam stigla ja.
Nipošto ja.



I zapamtite nešto što mi Nives neprestano daje do znanja...

...vjera u pobjedu je pola dobivene bitke.